Za tebe bih mogao biti onaj sa tužnom glavom
na prozoru vagona koji maše
i da ti mašeš sa kolodvora
ili sve obrnuto, svejedno je.
Ili te čekati pod nekim satom ili petrolejskom lampom
i čekati kako već kažu da se mora čekati
u kaputu, ogrnut šalom, smrzavajući se
sa vrućim ustima koja griju zrak
obučen mirisom kestena i okusom leda
A možda i kiši, tko će ga znati
i voda grize kao riba nožne prste i pete.
Za tebe bih mogao biti i onaj koji pjeva
pod prozorima i pod balkonima
Koji hoda i gleda u nebo
Noge mu ne dodiruju tlo, a srce mu je u petama.
Za tebe bih se usudio biti gol i bez maske kao bez kože
i pokazati ti koraljne žile, aorte i vene
ispunjene krvlju i snovima.
Jer volim te kao strah
i ako se prestanem bojati
baci me na zemlju i ugasi nogom
kao cigaretu.
Ali kao stavimo stvari jednostavno
i ako izađem iz crnobjeline,
i ako prešutim jesen i maglu i ulice i tvoje lice,
ako su riječi samo prazne ljušture poput okvira bez slike
i samo da bude ono što sam rekao i ništa više,
samo ono što sam rekao,
Dopusti da te volim
Bez riječi.
D.R.
< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
poezija. san. i don quijote