Da li da nestanem ili da uopće ne postojim?
Ne znam.
Kad bi mi rekli,
Znam,
Baš bih bio suprotan.
Al' oni šute i ja ne znam čemu da se suprotstavljam.
Utapam se ili gorim,
Znam,
U svakom svijetu savršeno izgubljen.
Kako se probiti kroz ovu nesreću,
Ne znam,
Kroz ovu nezgodu koju pokušavam preokrenuti,
Koju pokušavam staviti u sebe,
Koju pokušavam zvati sobom kako bi je razumio.
Svi koju su nestali i koji ne postoje,
Znam,
Meni i dalje plješću.
D.R.
Napravio sam ti krunu od svojih očiju.
Bit ćeš najtužnija princeza,
a ja imam toliko očiju.
Usta su mi zašivena tvojom kosom,
poljupcima učinit ću te sijedom.
Vodit ćemo ljubav,
u šetnje, u svemire, do stvaranja zvijezda.
Gledaj kako je velik dan,
ljube se mjesec i sunce.
Prije noći ti si jedino što mi ostaje u očima.
I svi će vidjeti naše nebo,
naše zvijezde, našu ljubav.
I svi će vidjeti tvoju krunu,
moje tužne oči i krvava usta.
A ja slijep neumorno te ljubim
i pretvaram u svoju ćelavu robinju.
D.R.
< | lipanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
poezija. san. i don quijote