Uoči utakmice

12.06.2014.



Cijeli dan se osjećam kao Pale sam na svijetu. Oko mene ludilo. Svi su uzbuđeni u iščekivanju utakmice. Atmosfera je postala gotovo idilična u tom deliričnom zajedništvu koje je zahvatilo naciju. Danas nitko ne trača, ludilom su zahvaćeni gotovo svi.... od čistača ulice do visokoobrazovanih...žene, djeca, starci....svi problemi o kojima slušam svakodnevno kao da su nestali. Odrasli ljudi ukrašavaju automobile zastavicama, iz ureda trešte borbene pjesmice... svi su srcem, dušom i mislima u Brazilu.

Osjećam se defektno, bolesno... drugačije. Par puta sam pogledala prema nebu i pitala Ga: „Pa dobro.... zašto se ja nikada ne mogu opustiti i divljati neopterećeno s većinom? Što si mi to učinio?!!! Zašto me kažnjavaš?!!! Zašto ja osjećam prijezir i gađenje u trenucima kad su svi tako razdragani, oduševljeni i zaokupljeni... ujedinjeni u trenucima koji su im izbrisali stvarnost? Zašto sam ja toliko ljuta zbog odlaska Premijera i nekih likova iz mog poduzeća na tu tekmu? Zašto se ja uvijek moram zamarati stvarima koje većinu ne zanimaju, koje većina tolerira?“
Nije mi odmah odgovorio.... ali znam da se smijuljio pod brk..... onako očinski... kao što to uvijek čini kad sam raspigana.

I onda.... kasno popodne... sjednem pred komp i dobijem odgovor na svoje pitanje. Probijajući se kroz masu teksktova koji prognoziraju, analiziraju, nagađaju, copraju (kornjače, magarci) naiđem na vijest o prosvjedima pred stadionom.... Kliknem na filmić i gledam kako policija suzavcem gađa ljude, kako ih maltretira i pokušava slomiti njihov otpor i ubiti njihov bijes. Odjenom mi se između redaka ukazao tekst: „Nisi sama. Grupa onih koji misle i osjećaju poput tebe je daleko veća od sve te „većine“ koja te okružuje. Samo je vaš prijezir, vaša ljutnja i vaše čuđenje nešto što je teži i puno neugodniji put.... Ta spoznaja izaziva loše raspoloženje, a svi oni koji pružaju otpor mogu dobiti batine, suzavac u oči ili u najblažem slučaju optužbu da ne vole svoju domovinu. Lakše je zaboraviti, zanijekati, praviti se da ne postoji ono što je očigledno.... lakše je natakati se pivušinom, grickati masni chips i praviti se kako je sve O.K. Nisi sama“

I eto.... i ja sam večeras srcem, dušom i mislima u Brazilu.... ali ne na stadionu.... nego s onim ljudima koji prosvjeduju ispred stadiona i diljem Brazila.

Igračima od sveg srca želim da se što prije vrate doma... jer će se tako troškovi ovoj napaćenoj zemlji smanjiti, a „elita“ koja ih je otišla gledati ne mora se ni vraćati.... jer doma ionako nema ništa novo.... mi smo i dalje u istom onom mulju i problemima u kojima smo bili i prije no što su poletjeli. Isto nam je... s njima i bez njih....

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)