SF Čestitka

30.04.2014.



Upravo sam odgledala SF film „Svjetski rat Z“. Brad Pitt u glavnoj ulozi.
Ukratko: Iz nepoznatnog razloga ljudi su počeli divlje napadati jedni druge – zbog ubojitog virusa koji se širi putem jednog jedinog ugriza i pretvara zdrave pojedince u izopaćena stvorenja, koja liče na životinje i ponašaju se poput divljih zvijeri. Zaraženi su porazili svjetske vojske i srušili sve vlade.

Film me se baš i nije previše dojmio... ali probudio mi je neke asocijacije, kao i sumnju da se ne radi o SF filmu... nego tek običnoj drami/trileru koji opisuje današnji svijet.
Pogledajmo samo naše informativne emisije i odmah nam postane jasno da su zaraženi virusom zla zavladali svijetom. Bešćutni su, moćni, neosjetljivi, sebični i opasni. Svatko tko s njima tikve sadi bude zaražen i postaje poput njih.
Jedino me zbunjuje jer zaraženi ljudi-zvijeri u filmu nisu grizli one poput sebe nego samo zdrave ljude. Ovi naši grizu sve na što naiđu, a proždiranje i masakriranje onih iz njihovih redova im je posebna poslastica.
Situacija je dramatična, virus se sve brže širi... a zaražene nije lako prepoznati jer djeluju potpuno bezopasno, normalno, pitomo i dobro dok ne dobiju moć. Kad se dokopaju vlasti desi se neka kemijska reakcija i oni naprosto podivljaju i pretvore se u čudovišta.


Dragi blogeri,

SRETAN VAM PRAZNIK RADA!




Komentari (17) - Isprintaj - #

Sjaj i boja duše

25.04.2014.



”Gorljivost, odvažnost i iskrenost daju sjaj i boju duši, kao što sjaj dijamantu daje ljepota.”
Cora Fillmore



Volim pravila, jer ona su okviri u kojima stanuje sadržaj... koji mi je još važniji od tih pravila.
Kao što ljudima treba krov nad glavom, pticama gnijezdo i svemu ostalom potrebni su okviri koji će osigurati bolje uvjete za kvalitetan sadržaj.
Neka pravila volimo više, a neka manje. Meni su strašno važna pravila ponašanja... ali zadnjih dana primjećujem da pravila ponašanja do kojih ja držim nisu većini napeta.
Većina ljudi pod lijepo, pristojno i prihvatljivo ponašanje trpa neiskrenost i licemjerje. A neiskrenost i licemjerje su vulgarnije ponašanje od najvulgarnijih psovki i nepristojnosti koje čovjek može smisliti.
Jednom sam jednog direktora pred stotinjak ljudi prozvala zbog zataškavanja pronevjere, a bila je to reakcija jer se iživljavao na nevinoj osobi (reagirala sam i kada se pronevjera dešavala, no sve je zataškano)... pa sam mu morala skrenuti pažnju na izvrnute vrijednosti i čudnjikave kriterije. No uslijedile su zanimljive reakcije... većina je naravno šutjela... spustili su glave i u sebi potiho likovali, kasnije mi u četiri oka čestitali... ali dežurne ulizice su se upustile u glasno komentiranje kako je moja reakcija neprimjerena, vulgarna i neprihvatljiva.... bez obzira što se radilo o skupu na kojemu se baš o takvim stvarima treba raspravljati. Sve te ulizice znale su za pronevjeru kad se dešavala, kad se otkrila.... i nitko od njih tada tu pronevjeru nije javno osudio, nazvao vulgarnom, neprimjerenom i štetnom za poduzeće i društvo u cjelini. Po njihovom sustavu vrijednosti nije problem pronevjera, nego je problem onaj koji o tome glasno progovori.
Masu je takvih primjera. Marko Perković danas vrijeđa novinare koji mu smještaju, naziva ih komunjarama, špijunčinama i drugim ružnim nazivima..... a postoje dokazi (tonski zapisi) da je na svojim koncertima pjevao pjesme u kojima se veličaju najbrutalniji fašistički zločinci. Njemu i njegovim obožavateljima očito nije problem pjevanje ustaških pjesmica, nego su problem novinari koji o tome pišu i upozoravaju na kršenje propisa ove zemlje.
Većina likova koji su završili u Remetincu tvrdi da se radi o političkim podmetanjima i raspravu o njihovim nedjelima nazivaju vulgarnim napadima.
Ako nekome kažeš da je lopov (i imaš dokaze za to) ili mu kažeš da je neuvjerljiv jer je kupio diplomu (i to pouzdano znaš) ili prozoveš nekoga zbog nestručnosti jer je stranačkim kadroviranjem postavljen na mjesto za koje nema adekvatno obrazovanje, znanja i sposobnosti... tada si vulgaran ti.... a ne oni... koji kradu, kupuju diplome i uhljebljuju se na funkcijama i radnim mjestima na kojima čine prestrašnu štetu za cijelo društvo.
Super je kad npr. kad netko prozove neku ženu... jer je kupila diplomu... i kaže joj to u njonju... ili javno napiše, bude napadnut kao ženomrzac. Ako to učini muškarac nerijetko će mu reći: „Pa ne možeš tako s damom!“
Ma hajde?!!! Zar se dame tako ponašaju?!!! Naravno da ženi nije lijepo reći da ima ružnu haljinu, da je debela ili ima klempava uha.... ali prozvati je zbog nekog zla ne može biti neprimjereno jer se radi o ženi. Ne može se pod pravila lijepog ophođenja prema ženama utrpati zataškavanje nepravilnosti koje žene čine u svom profesionalnom životu. Ako smo doista ravnopravne... tada očekivanje takve privilegije prilikom naših grešaka našu grupaciju dodatno ponižava i čini neravnopravnom.
Užasavam se ljudi isforsiranog pristojnog ponašanja... tih iskeženih faca, neiskrenih osmijeha i napamet naučenih rečenica za svaku priliku... koji smatraju da iza oklopa pravila pristojnog ponašanja mogu šetati svo smeće ovog svijeta i nitko im ne smije prigovoriti... jer je to navodno nepristojno.
Čak i neka psovka... izrečena u pravom trenutku, sa puno životne strasti i žara po mom sudu nije vulgarnost... nego je tek začin koji koristimo da bi naglasili nešto važno.
Nije vulgarno stvari nazivati pravim imenom.
Vulgarno je krasati, lagati, kršiti propise, igrati licemjerne igrokaze van kazališnih dasaka, politički kadrovirati ili biti korisnik takvih usluga... strašna je vulgarnost smješkati se i podilaziti nekome koga ne poštujemo, smijati se vicevima koji nam nisu smiješni.
Vulgarno je činiti namjernu štetu drugima i uživati pri tom, podmetati, spletkariti, tračati i sve to šetati zapakirano u šareni celofan, s velikom mašnom i širokim osmijehom. Vulgarno je drugima predbacivati ono što i sami činimo. Vulgarno je radi osobnog interesa činiti štetu drugim ljudima i društvu u cjelini.



“Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom.”
Andre Maurois

Komentari (38) - Isprintaj - #

Tek jedno tjelesno "zbogom"....

18.04.2014.


Dana 17.04.2014. godine umro je kolumbijski književnik Gabriel Garica Marquez u 88. godini života.



Dragi čovječe,

Ti si dokaz da ljubav i strast ne umiru.... tek su naša beznačajna tijela u prolazu....
Hvala ti što si svoje iskonske izvore nesebično podijelio sa svijetom i pomogao svima koji žele i znaju piti s vrela za koje je duša tvoja bila putokaz... neomeđena vremenom i prostorom.....




"Oproštajno pismo

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam svojim izborom odabrao biti marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, jer znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, već i svoju dušu....
Uvjeravao bih ljude kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila i poklonio ih za uspješno letenje, ali tek kada nauče letjeti..

Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću nego s osjećajem napuštenosti. Toliko stvari bih se naučio od vas, Ljudi...

Naučio sam da bi svi željeli živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek i držat će ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo kada mu hoće pomoći da bi se podigao. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, i zato govorite uvijek što osjećate, a činite što mislite, ali u stvarnosti od svega naučenog nemam baš puno, jer kad me polegnu u grob, to ću sve zaboraviti.

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih ti hito reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, za jedan... obzirom da si bio prezauzet da bi im prenio svoje osjećaje, emocije i posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Upamti, nitko ne zna i neće pamtiti tvoje skrivene misli, osjećaje, emocije.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima koliko ih voliš - kako su ti veoma potrebni."


Gabriel Garcia Marquez

Komentari (12) - Isprintaj - #

VAŽNO!!!!

10.04.2014.



Većina ljudi se u blogosvijet dolazi opustiti i družiti. To je svijet u koji često bježimo od stvarnosti. Tu se opuštamo, odmaramo, družimo, šalimo....
Video filmić Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), koji vam nudim na gledanje neće vas opustiti, odmoriti, oraspoložiti. Naprotiv, sadržaj će u vama rasplamsati nezadovoljstvo, strah i paniku. U njemu ćete pronaći sve ono od čega bježite i okrećete glavu.... Mnogi će već na početku odustati s parolom u glavi: „Ne želim se zamarati, jer ionako ništa ne mogu učiniti.“
To opravdanje je duda varalica. To je nešto što nam usađuju u um i žele da u to čvrsto vjerujemo, ali to naprosto nije istina.
Stisnite zube, budite hrabri i poslušajete..... Jer kad vas dočeka crna budućnost bar nećete moći lagati sami sebi da to niste očekivali, niste znali i da vam je netko podvalio.... da je netko drugi zakazao i nije vas spasio.
Spasiti se možemo sami sami.... ali svi zajedno. A da bi jedni drugima uopće mogli pomoći prvo moramo biti informirani... zato, poslušajte.... molim vas.... radi se o vašim životima i životima vaše djece.


Komentari (14) - Isprintaj - #

Nesreća na radu

03.04.2014.


(slika preuzeta sa stranice Lupiga.com

Većina mojih kolega na poslu radi u otežanim uvjetima. Neki rade na visinama, neki pod zemljom, često u smjenama, a svi rade vrlo opasan i odgovoran posao.
Jučer je jedan od njih pao s velike visine i pukla mu je kičma. Ima 53 godine. Pošteno ću priznati da su se nesreće na radu u mom poduzeću uvijek dešavale.... poznajem neke radnike koji su gorjeli ili doživjeli druge teže ozljede, kao što sam na žalost poznavala i one kojih nema među nama.... jer su radeći svoj posao otišli zauvijek.

Ne znam da li me danas više boli srce, duša ili živci. Cijeli dan razmišljam o toj nesreći i ljuta sam do bola. Zašto sam ljuta? Zato što su se nekada na visine penjali mladi ljudi, a ovi stariji su ih učili poslu, vodili grupe, organizirali posao. Danas gotovo da i nema više vrlo mladih ljudi na terenu.... jer ih ne zapošljavaju. Kronično ih nedostaje... ali nikako da dođe na red zapošljavanje takvih radnika... jer se u odobrene brojke za zapošljavanje moraju utrpati svi oni kadrovi koji se moraju uhljebiti u mom poduzeću po rodbinskoj ili političkoj liniji... a takvi se ne grebu za ovakva radna mjesta.... oni sjede u toplim ili rashlađenim kancelarijama (ovisno o godišnjem dobu) i od samog dolaska primaju vrlo visoke plaće, koje teško mogu dostići dugogodišnji radnici našeg poduzeća.

Radnika na terenu je sve manje pa odrađuju puno više posla nego prije, a sve su umorniji i stariji.... imaju male plaće pa ih teret teškog života još više opterećuje i čini neopreznijima. Ljuta sam i zato što o tome ne vode brigu oni koji bi trebali... jer oni žive od danas do sutra... tj. od početka do kraja mandata i nije ih briga za nered i zlo koje ostavljaju iza sebe. Da je moje poduzeće poharala kuga bolje bi prošli no što prolazimo kao politički taoci nekih loših i nesposobnih političara i njihovih nakaradnih kadrova.

Svi jako dobro znamo da su za nesreću obično krivi neoprez i nepridržavanje propisa..... ali još su više krivi oni koji posao organiziraju i koji su se dužni pobrinuti da se posao odvija u skladu s propisima, s dovoljnim brojem adekvatnih ljudi, na siguran način... oni koji su dužni tim ljudima osigurati sve što im je potrebno za obavljanje posla. Mnogi moji kolege rade u pohabanim i poderanim mandurama.... jer navodno nema novca za nove... štedi se, dok s druge strane gledamo kako se besramno troši tamo gdje bi se itekako moglo uštedjeti. No posao bi trebali organizirani ti „svježi“ kadrovi, pristigli po političkom ključu.... a oni to naprosto ne znaju i ne žele. Dok se politički kadrovi voze u skupocjenim limuzinama, radnici se voze u tehnički neispravnim automobilima. Nedavno je jedna grupa išla na teren i tijekom vožnje su im ispala suvozačka vrata.
Mnogi ljudi u ovoj zemlji nemaju pojma u kojim uvjetima rade radnici mog poduzeća.... i nisu svjesni kakva vremena tek dolaze i što nas čeka zbog tolike nebrige i nemara ljudi na vlasti i njihovih kadrova. Često će ljudi radnika u manduri uvrijediti ili o njima loše govoriti, a temeljem predrasuda koje su nastale zbog svega što se dešava u „vrhu“ poduzeća. Rijetki će razmisliti malo dublje i prepoznati da nijedno poduzeće nije zlo... nego zli mogu biti samo oni koji ga loše vode.

Svom kolegi želim puno hrabrosti, ustrajnosti i sreće da prebrodi ovo stanje u kojemu se našao zbog teške ozljede... te da se uspješno i što brže oporavi.... a svima nama želim da progledaju oni koji vode državu i da se konačno počnu odgovorno ponašati, jer ako ne progledaju... bit će još gore nego sada. Teško je i zamisliti posljedice koje će tek nastupiti.... jer svaki dan nerada i nereda stvara nove štete i uzrok je računima koji će nam tek doći na naplatu.....
U ovoj nesreći je pukla jedna kičma... i ne brinu oni previše zbog toga.... no i kičma naroda je pod takvim teretom da nećemo još dugo izdržati... ako se nešto drastično ne promijeni.

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se