Slavko na "susjedovoj trešnji"

25.01.2014.



Jučer je na Indexu objavljena izjava Slavka Linića iz 2001. godine pod naslovom: „“Krao bih pod određenim uvjetima.“

Zgrozio me tekst... i puno toga postalo mi je jasnije. Iz ovakvog stava proizlazi da današnji ministar financija ne zamjera onima koji su pokrali državu, nego zamjera onima koji su to učinili neoprezno.... da ih ulove. Ministar smatra da je krađa „pod određenim uvjetima“ normalna.

Njegova tolerancija na krađu je bljutava, ali mene je još više zapekla ova rečenica:
„Ja tvrdim da sam dvojna ličnost. U poslu nemam osjećaja i ne želim ih imati. Bit ću bezosjećajan jer je to moja funkcija, moja odgovornost, za to dobivam plaću. U odlučivanju nema humanosti. Privatno je Slavko Linić nešto sasvim drugo.“

Osjećaji nisu nešto što imamo pa nemamo... nešto što možemo isključiti na gumbić. Istina, možemo kontrolirati sebe pod navalom emocija... možemo biti sa svojim emocijama u prijateljstvu i skladu ili pak u totalnom neredu... no ne možemo biti bez njih. Ne može jedna osoba par sati u danu biti bezosjećajna, a preostale sate osjećajna.

Zar doista ministar misli da za bezosjećajnost dobiva plaću i da u odlučivanju ne smije biti humanosti? Zar doista misli da su odgovorne osobe istovremeno i bezosjećajne? Šteta što ovu izjavu svi mi koji smo glasali za socijaldemokraciju nismo imali prilike pročitati prije izbora.... jer socijaldemokrat bez emocija naprosto nije moguć. Ideja socijaldemokracije izvire iz vrlo šarenih i dubokih emocija.
Profesionalnost, dosljednost, upornost, ustrajnost i nepokolebljivost nisu osobine koje ne poznaju emocije... naprotiv, njihov korijen je vrlo razgranat u širokoj paleti emocija koje su neobično važne za osobnost svakog čovjeka.

U ovoj iskrenoj analizi samog sebe ministar pokazuje svoju zabludu. Prikazuje se na način kako želi da ga mi vidimo... ali on nije takav. On itekako ima emocije. Na žalost... on njeguje negativne emocije. Do sada smo imali prilike gledati kako se zna nekontroliralno ljutiti i kako svojoj ljutnji pušta da se raspleše na neprimjeren način.

On očito ima razvijenu toleranciju na krađu, ali na žalost nije dobar u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.
Uvijek krivce traži u drugima, a empatiju ne naziremo čak ni u tragovima. Čovjek se ne nosi baš najbolje s pritiscima okoline.

Nedavno je u mom poduzeću objavljen jedan natječaj za neko rukovodeće radno mjesto. To je samo jedan u nizu... nakaradan, jer iz njegovog sadržaja je jasno da je pisan za konkretnu osobu.... Svi su takvi.... više se tome ni ne čudimo, nemamo se snage više ni ljutiti.... naprosto smo otupili. No ovoga su puta na kraju oglasa napisani zanimljivi dodatno poželjni uvjeti: emotivna inteligencija, moralna načela i osobni integritet. Sprdali smo se uz jutarnju kavu s ovim uvjetima jer je kao dan jasno da su oglas pisali politički postavljeni kadrovi, za novi politički kadar koji treba uhljebiti.

No kad sam pročitala ovu izjavu ministra Linića pali su mi ti uvjeti na pamet.... i potaknuli me na sanjarenje kako bi bilo lijepo živjeti u društvu gdje se politikom ne može baviti baš svatko.... te znanstvenici – neovisni stručnjaci mjere emotivnu inteligenciju, preispituju moralna načela (sustav vrijednosti) i raznim testiranjima utvrđuju koliki je osobni integritet pojedinca.

Ako želite postati zaštitar.... proći ćete razne psiho i druge testove.... a političar može postati baš svatko.... Ponekad mi se čini da je poželjno da posjeduju što nakaradniju osobnost da bi u politici mogli napredovati.

I ne, nemamo se pravo ljutiti. Pa lik nam je još prije toliko godina priznao da tolerira krađu i da je dvojna ličnost, bezosjećajan i nema namjeru biti human.
Valjda smo mi narod koji želi takve likove da nas vode u "bolje sutra" i da nas uče kako je podvig ukrasti.... bez granice i straha.... bitno je samo to mudro izvesti... da nas nitko ne vidi.


Ministar me podsjetio na dječaka iz ove priče...

Ima jedna priča o desetogodišnjem pametnjakoviću koji je došao narugati se mudrom sijedom starcu. Dječak je u šaci držao ptića.

Licu, išaranom borama mudrosti i okrunjenom sjedinom, postavio je dječak svoje izazovno pitanje:

«Djede, je li ovaj ptić u mojoj ruci mrtav ili živ? Odgovori, ako si tako pametan.»

Siguran da je ptić živ, starac je shvatio zamku:

Ako kaže da je živ, bezosjećajni dječak zdrobit će ptića prije nego otvori šaku.

Ako kaže da je ptičica mrtva, dječak će je pustiti da odleti u slobodu i narugati mu se.

Gledajući ga prodorno u hladne oči, sijedi starac je blago odgovorio:

"Sinko, onako je kako ti hoćeš da bude."


Narod je poput ptića u ruci ovog dječaka....
Ministar ima moć da nas zdrobi ili da nas pusti da poletimo....
Mi smo mu dali tu moć....


<< Arhiva >>

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)