Atmosfera straha

23.07.2013.



Mene je strah.
U životu sam osjetila razne strahove i kad malo bolje razmislim živim u stalnom strahu…. ali ne sjećam se da sam ikada osjetila ovakav strah kakav osjećam danas.
Nije to strah za osobnu sigurnost, jer da ga posjedujem ne bih pisala ni ovu temu. Osjećam strah za Hrvatsku, za naše sada i za naše sutra.
Danas je jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih ministara iz Vlade izjavio da je u Hrvatskoj narušena pravna sigurnost.
Odavno je mene strah pravne nesigurnosti i mnoge teme sam posvetila tom strahu, ali danas me uhvatila panika, jer mi je postojanje iste potvrdio jedan od najmoćnijih ljudi u državi. Istina, on i ja krivce za pravnu neigurnost vidimo u različitim ljudima i strukturama, ali slažemo se u tome da pravne sigurnosti nema.
Nije ta pravna nesigurnost nastala danas, ali pravni sustav, nacionalna sigurnost i ustavni poredak nikada nisu napadnuti tako javno i vulgarno kao jučer i danas.
Hrvatsku čerupaju i uništavaju političari svih političkih opcija već dvadeset godina. Preživjeli smo rat, sramotnu privatizaciju, razne sile i nepravde, ali način na koji je krenula trenutna vlast s agresivnim napadima bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića na hrvatske građane, radnike, sindikate, znanstvenike je posebno ponižavajuć za hrvatske građane. U međuvremenu je sudbina prekinula to divljanje i svakodnevno nasrtanje na građane, ali vlast ima novog jurišnika… tako da se narod slučajno ne odmori od svakodnevnih ponižavanja i gaženja. Na vlast su došli temeljem lažnih obećanja. U trenutku izbora bili smo već dovoljno pokradeni, poniženi i brisali smo rukom pljuvačku s narodnog obraza….. u očaju smo odabrali političku opciju koja je obećavala novu pravdu i pravednost, bolji život, obračun s kriminalom, čuvanje dostojanstva svakog čovjeka, slanje političkog kadroviranja u ropotarnicu povijesti, jer je isto poput rak rane razjedalo Hrvatsku. Obećavali su nam to kroz sve medije, na stranačkim skupovima, a ponudili su i Plan 21 kao pisano obećanje. Prevarili su nas! Nije dovoljno što obećanja nisu ispunjena, niti će biti… nego svakodnevno svjedočimo uličarskim napadima na hrvatske građane, kojima nam gaze dostojanstvo i prijete.
Jučer je jedan od najmoćnijih ministara jednog suca nazvao „jadnikom koji ne želi raditi jer mu se žuri na godišnji odmor“, doveo je u pitanje njegov moral, proglasio ga neodgovornim. Nakon tih osobnih uvreda opalio je zaključak u kojemu osjećam direktan pritisak na hrvatsko pravosuđe: „Ali ako se drugi suci povedu za ovakvim primjerom, morat ćemo obustaviti predstečajne postupke".
„Nijedan sudac nije sveta krava. Jesmo li se oglasili kada je donio rješenje o odbijanju Industrogradnje. Nismo. Ali sudac koji sebi dopušta da kriminalcima proglašava izvršnu vlast i parlament, on je takva sveta krava koja neće imati zaštitu. Od nas odgovornih takav sudac će biti prozivan – kazao je Linić.“
Kad sam čula tu prijetnju osjetila sam kako me prolazi jeza….. a u mojoj glavi se vrti pitanje koliko je među sucima hrabrih i neovisnih ljudi koji će se biti u stanju nositi s ovom prijetnjom i upozorenjem…. jer ako se povedu za sucem, koji je trenutno na stupu srama i njih čeka ista sudbina i tko zna što sve ne? Koliko ih je u stanju opušteno i u skladu sa svojom savješću nastaviti raditi po pravilima struke dok im nad glavom visi ljutnja razjarenog i vrlo moćnog ministra?
Ministar Linić je izjavio: „da je u prijašnjem tijeku postupka pred Financijskom agencijom pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđuje predstečajnu nagodbu.“ Ovom izjavom jasno daje do znanja kako gleda na suce…. kao na svoje osobne tajnike, koji SAMO trebaju poslušno odrađivati ono što on od njih traži… nemaju oni što misliti i smišljati…. jer je ON taj koji misli umjesto njih.

U Hrvatskoj, temeljem važećeg Ustava postoje tri vrste vlasti: Sabor – zakonodavna vlast, Vlada RH – izvršna vlast i sudovi – sudbena vlast (bez Ustavnog suda). Te tri vlasti su temeljem odredbi Ustava RH ravnopravne. Napad visokopozicioniranog političara iz izvršne vlasti na suca koji pripada sudbenoj vlasti je ugrožavanje ustavnog poretka ove zemlje.
Danas se prozvani i izvrijeđani sudac javno obratio javnosti staloženim, pristojnim i uljuđenim pismom. Argumentirano je odgovorio na sve vulgarne napade na njega kao suca, a na osobne uvrede se čak nije ni osvrnuo…. očito se čovjek nije htio spuštati na tu razinu komunikacije, a koju ministar Linić forsira od prvog dana vlasti i sve strastvenije divlja kroz medije.
Nakon tog argumentiranog obrazloženja suca ministar ponovno kreće u neargumentirani napad. Ne osporava nijednu sučevu tvrdnju, ne očituje se na konkretne navode koje je on naveo u svom obraćanju javnosti… nego juriša sa svih strana, općenito, frazetinama, uvredama, optužbama, demagogijom, jeftinim politikanstvom. Izjavljuje: "Misli da je bogomdan sudac“ i „Priča o zlouporabama izvršne vlasti je uvredljiva.“ Nigdje nisam čula, a ni pročitala da je napadnuti sudac optužio izvršnu vlast za zlouporabu i da ih proglašava kriminalcima. Uopće čovjek nije ulazio u motive izvršne vlasti za eventualnu neustavnost. Ako je sudac kojim slučajem u pravu ovo ne bi bio prvi slučaj, a ni zadnji da je neki zakon neustavan. Ovakva izjava ministra je čisto pakiranje i podmetanje čovjeku koji samo radi svoj posao, u skladu sa svojom savjesti i znanjem. Meni ovaj ružni napad više izgleda da se ministar osjeća bogomdan, a za što optužuje suca. Ukoliko ljudi iz izvršne vlasti sumnjaju da neki sudac neprofesionalno radi svoj posao postoje načini i procedura kako se to rješava, a ne na ulici, pred kamerama, vrijeđanjem i divljanjem. Što mogu očekivati obični i „mali“ ljudi ove zemlje ako si ministar dozvoljava ovakve napade na ljude iz sudbene vlasti?
Kaže ministar: „Poruke koje šalje ovaj sudac nisu prihvatljive društvu.“
Što je to društvo, tko čini društvo? I ja sam dio ovog društva i neprihvatljivim smatram ministrovo divljanje, napade na predstavnika sudbene vlasti, na Ustav moje zemlje, a samim time i nacionalnu sigurnost. Bojim se tog bahatog, razjarenog, nepristojnog, neprofesionalnog i dezorijentiranog čovjeka. Bojim se za suca Mislava Kolakušića, za sve suce koji svoj posao ne žele raditi po diktatu politike, nego u skladu s vlastitom savješću i pravilima struke, bojim se za sve hrabre ljude koji zadnjim atomima snage pružaju otpor ovakvim ponašanjima bahatih i moćnih političara.
Pitam se….. gdje je sada i što radi čovjek koji je najodgovorniji za rad Vlade i ministara? Osjeća li on strah poput mene? Da li je svjestan da je ponašanje ministra Linića slika hrvatskog društva danas, slika Vlade RH? Može li zamisliti nekog ministra u bilo kojoj civiliziranoj europskoj zemlji da se na ovakav način obrušava na suce, a samim tim i na građane te zemlje? Da li osjeća grižnju savjesti zbog toga što se oni koji su mu dali glas osjećaju poniženo, prevareno, iznevjereno i prestrašeno?

Komentari (83) - Isprintaj - #

"Složenac"

17.07.2013.

Red slika, red Krležinih stihova...



NI MED CVETJEM NI PRAVICE

Ni med cvetjem ni pravice,
rekel to je fijolice
smardljivi terputec,
jalnuš, tvardogutec.




Zajček, gumbek, bažulek i slak
čuli su terpuca kak punta se bedak.
Pak rekel je gumbek: "Ti si bedak,
to je tak bola Božja, pak ima biti tak!
Ni ja nis roža ni fergismajniht,
ni hijacint, ni holer, ni admiralov cvet!
Ja priklonit sem gumbek, a nis ni dišeča teja,
pak srečen sem kak gumbek, kad nis Galateja!"




A rekel je terputec: "Slatki vi gosponček,
naj daju mi jen preponizni pardonček,
kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!
Vi v gartlicu dišite, kakti mačuhice,
a nas pak zoblu vrepci i tice krilatice.
Po nami smrade krave i cigan se posce,
na kačino mleko, na zimolezine.
Vu plahticam vašim Božje dete spi,
na piriki, terpuca ni vrag ne gledi.




Ak pak če bi tak, da na svetu biti ima tak
da na jenog krava i cigan se sce,
a drugi pak v gartlicu kak admiral diše,
če ima biti tak, naj onda bu tak,
a ja, kak jalnuš, gladnuš i bedak,
del si bum za škrilak goreči čerleni mak,
pak nek dojde veter, sivi severnjak!




Severec, kozoderec, skunkačov strah i kač,
raznesel bu vre farbe s pisanih vaših gač,
a nami bu sejeno, mi tak sme polski drač,
bespuci, terpuci i kravji kolač!"

Miroslav Krleža





ni med cvetjem ni pravice - ni među cvijećem nema pravde (jednakosti)
smardljivi - smrdljivi
terputec - neugledna poljska biljka
jalnuš - zavidnik
tvardogutec - gutač tvrdih stvari, pren. tvrd čovjek
zajček - zijevalica, vrsta cvijeta
gumbek - mračnica, glavulja, vrsta cvijeta
bažulek - bosiljak
slak - biljka penjačica
puntati se - buniti se
roža - ruža
fergismajniht - potočnica, vrsta cvijeta
dijacint - zumbul
holer - jorgovan
admiralov cvet - vrsta cvijeta
priklonit - pokoran
teja - plemenita vrsta ruže
Galateja - morska nimfa, simbol ljepote
gosponček - gospodičić
pardonček - oproštenje
zvonček - zvončić
gartlic - vrt
poscati se - pomokriti se
zimolezine - zimzelen
če - ako
gladnuš - gladnik, halapljivac
severec - sjevernjak (vjetar)
kozoderec - snažan, hladan vjetar
skunkač - punoglavac
kača - zmija
pisan - šaren
sejeno - svejedno
besputec - beskućnik, lutalica
kravji kolač - kravlji izmet





Komentari (18) - Isprintaj - #

Što je prijateljstvo?

05.07.2013.

Naš jezik je bogat i prelijep, no pojam PRIJATELJSTVO koristimo za preširok spektar vrlo različitih odnosa…. i naprosto nam nedostaje riječi pod koje bi svrstali sve te ljude koje olako nazivamo prijateljima…. a kad malo bolje razmislimo… ipak se ne radi o pravom prijateljstvu.
Istinsko prijateljstvo je samo ono koje je lišeno iskorištavanja… bezuvjetna prijateljska ljubav dvoje ljudi... koji se vole i poštuju bez obzira na sve nedaće koje sretnu na životnom putu, bez obzira na sve mane koje kao pojedinci nose. Pravo prijateljstvo je kad nekoga volimo bez obzira na sve i kad nas ta osoba voli na isti način.
Tu ljubav možemo usporediti s ljubavi roditelja koju osjećaju prema svom djetetu (bez obzira na sve) i sa pravom ljubavi između žene i muškarca…. kad se doista vole bez obzira na sve.
Moj posao je takav da često s ljudima razgovaram o financijskim problemima i koji su razlozi istih. Često čujem izjave: „Bio sam jamac prijatelju i sada vraćam njegov dug….“…. „Prevario me prijatelj…. posudio sam mu novac i nikada mi nije vratio „ , „Nemam od koga posuditi… jer danas više nema prijatelja.“
U zadnjih nekoliko godina rijetki su ljudi koji su pojam prijateljstvo upotrijebili da bi mi ispričali o miru, spokoju i ugodi koju osjećaju u druženju s drugim bićem, o osobi kojoj otvaraju dušu, te su otvoreni kad oni otvore dušu svoju…. o odnosu koji se ne temelji na nekom materijalnom (opipljivom) interesu, ritualu ili obavezi.
Jučer čitam na nekom portalu savjete „kako postati sretan“… i jedan od njih je: „Imajte što više prijatelja… najmanje njih deset….“ Kad pročitam takve savjete, a koje navodno pišu psiholozi pitam se da li oni te tekstove pišu tek toliko da bi nešto napisali, ispunili naručenu karticu teksta i dobili honorar ili doista vjeruju u to što pišu???
Gledajući svijet oko sebe….. mogu zaključiti da nisam upoznala osobu koja ima deset prijatelja. Ili je to možda zbog toga što ja taj pojam tako ljubomorno čuvam samo za taj najposebniji odnos, a koji sam opisala u uvodu teksta.
Osobno imam samo jednu takvu prijateljicu. Taj odnos njegujemo od predškolskih dana. Imam i najbolju kolegicu, te niz ljudi koje jako volim, s kojima mi se ugodno družiti… ali to nije bezuvjetno prijateljstvo.

Imam ja još tri posebna prijatelja…. kojima i posvećujem ovu temu. Ti odnosi se ne temelje na bezuvjetnoj ljubavi…. jer oni su uvjetovani s puno pravila, okvira, međusobnog davanja i primanja. To je odnos koji se temelji na interesu… a čist je do bola…. i ako poštujem pravila korist koju uživam iz tih odnosa je neprocjenjiva.
Od tih prijatelja sasvim sigurno ne mogu posuditi lovu, ali oni mi pomažu da lakše preživim, da zdravije živim i uživam u svemu što dobijem iz tih odnosa.
Kad sam pod najvećim stresom sasvim sigurno ću opuštanje, mir i potpunu diskreciju dobiti kod te trojice prijatelja. Ne moram im glasno pričati što me muči… oni to naprosto osjete i diktiraju mi takav tempo druženja da često budem rumena poput jabuke, znojna poput bočice Cole iz reklame, umorna ko mali medo…. i kad nakon takvog žnjaranja završim pod tušem… osjetim se drugom ženom… opuštenom, mirnom i zadovoljnom.
Znači…. njih trojica mi osiguravaju financijsku korist, ali još je važnija ta dimenzija odnosa u kojoj me oslobađaju stresa.
Sva trojica mojih prijatelja su pravi macho frajeri. Oni diktiraju tempo našeg druženja, postavljaju pravila i čvrste okvire…. unutar kojih me vole vidjeti kreativnu, razigranu, zanesenu i turbo aktivnu.
Oni vole odnos prepun predanosti i strasti. Zbog njih nemam duge nokte jer ih sve polomim u tom druženju, često po sebi imam masnice ili ogrebotine.
Ako sam baš takva, kakvom me oni žele vidjeti nagrada je velika… tada su pravi kavaliri…. darežljivi, nesebični i široke ruke.
Mirisi kojima je obavijeno to prijeteljstvo su razni….. meni osobno su svi ti mirisi dragi jer se radi o mojim najboljim prijateljima, ali sigurna sam da bi mnogi finim nosem zafrknuli i osjetili veliku nelagodu kad bi se s nekima od njih sreli…. no upravo su ti teški mirisi uvjet da bi se iz njih rodili najčarobniji mirisi koji postoje na ovom svijetu….. koje možemo uživati u neposrednom kontaktu mirisanjem, u kupkama, za izradu parfema, krema, finih jela, likera, sokova… itd… itd….
Sva trojica mojih prijatelja su toliko lijepi… da mi je teško odabrati koji bi se ljepotom isticao… jer čaroban je svaki od njih… na svoj način. Predstavit ću ih abecednim redom.

Prvi se zove PARK.
On je jako fin, uglađen… pomalo snob…. svjestan je svoje ljepote i često se pravi važan kad pod zrakama sunca pokazuje svoje čari. Prepun je boja, mirisa, priča i poznaje najviše mojih tajni…. koje šapućem u krošnje breza, vrba i javora…. a oni mi uzvraćaju najmudrijim savjetima… pomoću vjetra koji tipkanjem po lišću stvara najčarobniju glazbu prijateljstva… koja liječi dušu. Njegovu osobnost nadopunjuju jela, smreka, ginko, puno ukrasnog grmlja, raznog drveća, cvijeća, trave….
Mir i ljepota koju daruje ne mogu se izračunati nijednom matematičkom formulom.








Drugi se zove VOĆNJAK.
On je tip koji je skoncentriran na rezultate i kod njegovih darova se itekako može izračunati koliko mi je kuna uštedio jer nisam morala kupovati lješnjake i orahe za najfinije torte i kolače. Ti darovi nisu samo materijalni…. jer užitak zobanja tek ubranog (nešpricanog) voća se ne može usporediti sa svim onim voćem koje odstajalo možemo kupiti po tržnim centrima ili tržnicama… Njegovu osobnost čine višnje, trešnje, kruške, mušmula, breskve, dunja i ove godine posađeno punooooo brusnica, borovnica, ribizla, aronija i goji.






Treći se zove VRT.
On je najzahtjevniji i traži najviše pažnje, ali i njegovi darovi su najbogatiji. On u moj život donosi sve vrste povrća, začinskog i ljekovitog bilja….veliku materijalnu uštedu većim dijelom godine i okuse koje ne mogu nigdje kupiti.




Koja su pravila i okviri koje postavljaju moji prijatelji?
Nije svejedno kako ću i kada pripremiti zemlju za sadnju ili sijanje… kao što nije svejedno čime ću zemlju gnojiti. Da bi mi uzvratili bogatim darovima prijateljstva…. važno je upoznati svaki djelić njihove osobnosti, njihovih potreba i želja. Gdje dolazim do takvih informacija? Ispričali su mi roditelji kroz život, susjedi, pročitala sam u knjigama…. gledala sam svoje prijatelje kako se ponašaju u konkretnim situacijama i svojim senzorima čitala što im više paše i godi… te se trudim prilagoditi im se što više… a oni to znaju cijeniti… pa mi vraćaju stostruko. U tom odnosu nema prijevare, laganja i muljanja. Moraš davati da bi dobio. Imaš pravo biti kreativan, možeš eksperimentirati i raditi čudesa, ali se osnovnih pravila moraš držati da bi u tom odnosu uopće mogao opstati.
Moji prijatelji greške ne opraštaju. Ako nešto zatupim….. slijedi kazna. Npr. špinat sam prekasno posijala i prerano je otišao u sjeme. Ostala sam bez špinata, ali dobila sam lekciju za sljedeću godinu i ako se budem držala pravila imat ću bogatu gredicu špinata.
Sve je tako jednostavno i čisto u tom odnosu.

Pitam se… zašto ne učimo od prirode…. jer nudi sam sve odgovore…
Da se na isti način odnosimo jedni prema drugima… da više osluškujemo, manje budemo sebični, preuzimamo odgovornost za svoje greške, držimo se pravila (pisanih i nepisanih) svima bi nam bilo ljepše i lakše… i manje bi nam za sve loše bili drugi krivi. Da bi dobili moramo dati…. ali sa čistim motivima…. čistim računima.
Ako upadnemo u krizu radom se možemo spasiti. Lakše je posuđivati nego kopati…. no „kopanje“ (dodatni rad) rješava probleme, a posuđivanje ih produbljuje….
Priroda ne priznaje razmaženost, lijenost i depresiju. Ona nas želi posvećene, predane, zainteresirane i marljive…..
Za nagradu nudi mir i zadovoljstvo.

Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)