Heroji "ulice"

23.03.2013.



Koliko love, moći ili privilegija vrijede vlastiti obraz i naša uvjerenja?
Često čujem izjavu… s kojom se ne slažem: „Svaki čovjek ima svoju cijenu.“
Kad gledamo svijet oko sebe i sami pomislimo da ne postoje pošteni i dosljedni ljudi… jer gledamo kako se ljudi mijenjaju s promjenom vlasti ili u novonastalim životnim okolnostima.
Slušamo naše političare kako u razmaku od sat vremena daju kontradiktorne izjave. Ako se tome glasno čudimo… već će nam netko objasniti da je to u politici normalno i poželjno.
Isto tako često ćemo čuti kako je Sanader bio glup jer je krao tako puno…. Kažu… pao je jer je bio lakom. I onda se ja pitam gdje je granica koliko je normalno i poželjno krasti? Zar smo već toliko otupljeli i iznutra istrunuli kad nam se razvio prag tolerancije na „malu“ krađu, na laganje, nedosljednost i prijevaru? Čime uopće mjerimo koliko je zla poželjno i normalno? Nije li takvo razmišljanje i taj tip tolerancije znak truljenja vlastitog sustava vrijednosti?
Sjećam se vremena dok je Milan Bandić bio još u SDP-u. Tada sam na blogu jednog SDP-ovog političara često pisala o Bandiću i postavljala pitanja. Neću imenovati blogera političara. Tada je on branio Bandića i na svaku moju kritiku imao je spreman odgovor.
Osjećala sam svojim senzorima da duboko u sebi misli poput mene…. ali nikada si to nije priuštio javno napisati…. jer je štitio stranačke interese. Duboko sam osjećala o čemu se radi…. čak sam mu tada i napisala da prikrivanje zla ne može biti u interesu nikoga… ni pojedinca, ni stranke…. jer kad-tad se takvo ponašanje osveti. Osjećala sam da je taj političar u rascjepu između vlastitih uvjerenja i onoga što smije pokazati prema van…. To je bio razlog zašto sam ga voljela ljutiti i pikati takvim pitanjima.
Kad se stranka konačno obračunala s Bandićem i kad su krenuli različitim putevima, na istom tom blogu su oni koji su ga do tog trenutka branili početi pisati ono što sam ja pisala prije. Tada sam ja prestala pisati o Bandiću… jer mi više nije bio gušt.
U proteklih godinu dana često sam se pitala gdje je nestala socijaldemokracija? Gdje su pravi socijaldemokrati iz najveće stranke Koalicije? Zašto šute? Da li je doista imati vlast i ostati na vlasti vrijedno gaženja vlastitih uvjerenja? Isto sam se tako pitala da li se doista radilo o uvjerenjima…. Ili su to tek bili mamci za birače…. a da to uopće nisu bila njihova uvjerenja.
Strašno me to mučilo…. Jer u toj stranci ipak ima puno ljudi koji imaju svoju struku i ugledni su na svom području djelovanja. Ne ovise o politici….. I nikako nisam mogla razumijeti zašto bi netko tko može birati gdje će i što će raditi prodao svoj obraz i svoja uvjerenja za političke interese stranke, koji su protivni njegovim osobnim uvjerenjima? Zašto bi netko dozvolio da mu neki sitni stranački interesi uprljaju obraz i ostave neizbrisiv trag za cijeli život? Ti tragovi se ne mogu oprati…. niti kirurški odstraniti…. ostaju kao trajna uspomena na vlastitoj savjesti i u javnosti koja ih prenosi i na potomke uprljanih. Nikome od nas nije svejedno da li će nam netko reći: „A ti si od onog Franje… koji je bio pošten i dobar čovjek.“, Ili će nam doživotno šaputati iza leđa da smo dijete kriminalca, političke gnjidice koja je sudjelovala u puno loših radnji koje su odredile sudbinu cijelog naroda.
Odavno osjećam da u SDP-u postoje dvije struje. To je i normalno…. jer radi se o velikoj stranci i zbilja je nezamislivo da su svi i baš svi bili lažni socijaldemokrati…. i da im je svima važnija od svega bila vlast. U politiku… kao i udruge ljudi se učlanjuju ili iz uvjerenja ili iz osobnih interesa…. nisam do sada prepoznala neke treće razloge za takvu vrstu pripadanja. I zato mi je bilo čudno zašto socijaldemokrati po uvjerenju šute na sve te nedosljednosti, prijevare i loše poteze….
Osjećam da gospodin Komadina nije dao ostavku na ministarsko mjesto iz zdravstvenih razloga… ali o tome je suvišno raspravljati…. jer on se povukao tiho…. da ne našteti stranci. Tako je sačuvao obraz….. ali pazio je da ne nanese štetu svom političkom čoporu.
To je puno časnije od onih koji su ostali i svoje potpise stavili na sve ono što se kosi sa socijaldemokracijom…. a to su sva ona djelovanja koja su prozivali kad su bili u opoziciji, a pravdali su ih kad su ista ta djela činili ljudi iz njihove stranke.
Prošlog tjedna je gospođica Mirela Holy žestoko kritizirala prijedlog Zakona o zaštiti prirode, s kojim je u Sabor došao njezin stranački kolega – ministar Mihael Zmajlović. Izjavila je: „Napustit ću SDP ako se ne ispune obećanja iz Plana 21.“
Svaka joj čast! Naravno da mi bilo draže da je bila još šira…. jer taj Zakon nije jedini potez ove Vlade kojim se krši Plan 21. No žena se drži svog područja djelovanja i učinila je strašno punooooo…. puno više od svih onih šutljivih kolega i kolegica…. koji noću ne mogu spavati zbog nečiste savjesti i svoje šutnje.
Usamljeni su ovakvi istupi SDP-ovaca u zadnjih godinu dana. Oni su male zrake sunca koje se probijaju kroz ovo sivilo svakodnenog života. Danas nam je jednu zraku uputio i ministar Rajko Ostojić izjavom:

"Milan Bandić grijeh je SDP-a kojim je stranka pala na ispitu na kojem se testirala njena odgovornost prema građanima". Priznao je da je SDP u Zagrebu u prošlosti činio pogreške, osobito kad je zbog oportunizma podržao čovjeka koji ne pripada njihovom civilizacijskom krugu.

"U ključnom trenutku, kad nam je trebalo postati jasnim ono što se danas iz aviona vidi, da Milan Bandić nije naših uvjerenja, da nije socijaldemokrat, čvrsto smo zažmirili. U ime tzv. višeg interesa, a činilo se u tome trenutku da je jedini viši interes zapravo vlast, zabili smo tada glavu u pijesak. No, trebali smo znati, trebali smo se već onda osvijestiti da vlast nikada nije i nikada ne će biti opravdanje za odustajanje od vlastitih principa, od vlastitog identiteta. Stranka je sada dobila priliku za popravni ispit“.


Bilo bi mi puno draže da je s ovom istinom ministar Ostojić izašao puno ranije…. jer on ju je izgovorio u novoj borbi za vlast…. pa to umanjuje sjaj te zrake. No ipak se radi o velikoj istini… koju je konačno jedan političar javno izgovorio.

Ova izjava je strašno važna…. jer se radi o političkoj struji koja i dalje često zabija glavu u pijesak… mislieći da tako štite viši interes, a to je zadržati stranku na vlasti…. i trebali bi svakodnevno sebi ponavljati da vlast nije i nikada neće biti opravdanje za odustajanje od vlastitih principa i vlastitog identiteta.
Ova poruka je velika do neba…. Bandić i lokalni izbori su samo iskra koja je zapalila vatru koja je svojih sjajem na mračnom nebu tu rečenicu zapisala.
Davno je istu misao izgovorio i pokojni Ivica Račan. Još do prije tjedan dana činilo se da su je svi SDP-ovci zaboravili…. ali čini se da ipak još uvijek ima onih u kojima tinja prava socijaldemokratska misao.

Ne postoje heroji koji mogu jednim potezom promijeniti „čitav svijet“….. ali itekako postoje heroji koji mogu mijenjati ovaj svijet malim potezima…. izjavama….. konkretnim djelima… u svakodnevnom životu.
U vrijeme licemjerja, laži i sitnih stranačkih interesa istupi Mirele Holy i Rajka Ostojića su herojska djela…. od kojih nećemo živjeti bolje, ali odškrinuli su vrata svima nama u neki drugačiji svijet….



I za kraj jedna priča (nepoznatog autora) svim šutljivim SDP-ovcima na dar….

Anegdota u vezi s kaznama u paklu pripovijeda da je pakao već bio potpuno ispunjen, a vani je stajao veliki red ljudi koji su u povorci čekali da uđu. Vrag je bio prisiljen zatvoriti ulaz.

Ostalo je još nekoliko mjesta i ona su pripremljena najvećim grješnicima - izjavio je vrag i počeo ispitivati kandidate.
Napokon prijemijeti jednoga kojeg prije nije vidio.
- Što si ti učinio? - upita.
- Ništa. Ja sam nevin i ovdje mi nije mjesto.
- Ipak, morao si nešto učiniti kad si ovdje. Svi su nešto skrivili.
- Znam to dobro, ali ja sam se uvijek držao daleko od ljudi. Drugi su ostavljali djecu da umru od gladi ili su ih prodavali u roblje, slabije su odvajali i izbacivali iz društva. Vidio sam kako ljudi progone druge, ali nisam zalazio u tu masu. Na njima je krivnja. Nikada nisam učinio ništa zlo.
- Baš nikada? - smijuljio se zlobno vrag.
- jesi li siguran da si sve to vidio?
- Vlastitim očima.
- I ništa nisi učinio?
- Ne, baš ništa.
Vrag se naceri i odredi: - Uđi, prijatelju moj. Ovdje je tvoje mjesto.



Komentari (44) - Isprintaj - #

Šusteri svih zemalja ujedinite se!

18.03.2013.



Poznavala sam jednu ženu koja se uvijek kreveljila. Afektirala je toliko jako da mi se dizala kosa na glavi i osjećala sam mučninu u želucu od njenih prenemaganja.
Patila je od kompleksa veće vrijednosti i uvijek je ponižavala sve oko sebe. Kada je za nekoga htjela reći da je iz neke vukojebine, izgovorila bi: „Iz tamo neke Špišić Bukovice“.
Tisuću puta sam je zamolila da prestane u mom prisustvu koristiti tu rečenicu…. je u toj tamo nekoj Špišić Bukovici leže kosti koje su mi svete… a to mjesto je toliko lijepo i nikako nije zaslužilo biti korišteno u takvim rečenicama punim poruge i ponižavanja.
Nije poslušala moje molbe…. pa smo se prestale družiti. Pričaju mi ljudi da više ne afektira i više nije bahata…. Hoda svijetom spuštene glave… pritisla je teška nevolja…. Jadna žena.
Danas slušam našeg Premijera kako spominje tamo neku Vukovinu… u istom kontekstu. E moj Premijeru….. i tamo leže kosti koji su mi svete i nije mi bilo drago to čuti.
Premijeru…. gdje leže kosti vaših predaka?!!!! U nekoj ..... idini... ili se ime tog mjesta ipak izgovara s više poštovanja?
Kažete da se neki tamo postolari trebaju držati cipela…. a ne komentirati političare i kako barataju stranim jezikom.
Isti ti postolari su vam bili važni kad ste trebali glasove… jer glas postolara je jednako vrijedan glasu sveučilišnog profesora. Sada odjednom postolari trebaju šutjeti… i profesori… i novinari…. Ma hajde?!!!!! Kako bi naš Ivica rekao: Kaj god!
Vi niste slikar! Vi ste političar! Slikari su slobodni umjetnici… ali vi niste slobodni umjetnik… nego ste POLITIČAR, koji je odgovoran svakom „postolaru“ u ovoj zemlji!
Isti ti postolari, profesori i novinari su vas na vlast doveli i itekako imaju pravo postavljati pitanja i komentirati sve što nije dobro… kao što egleski vaše stranačke kolegice nije dobar. Toj sramoti nisu krivi postolari, profesori, novinari, sindikati, radnici i narod hrvatski… nego vaša kolegica naprosto nije dobro naučila strani jezik. To nije ništa strašno….samo bi se trebala držati onih poslova u kojima je odlična, a kao predstavnike Hrvatske u tijela novog saveza pustiti one koji se tamo mogu uspješno sporazumijevati, na način da ne sramote sve nas zajedno. Činjenica je da ste tu najodgovorniji upravo VI… koji niste provjerili kako vam suradnici poznaju strani jezik.
Nakon onog „građanskog rata“… naprosto ste mogli reći: „Sorry lapsus…“ i sve bi bilo gotovo…. ali NE! Krenuli ste dalje i zakopali se još dublje. I nakon one Finske i lekcije iz povijesti koju ste dobili od onih koji znaju bolje od vas…. pomislila sam: „Uh…. sada je valjda gotovo….“ Ali NE! Još nije gotovo! Opalili ste danas izvanrednu konferenciju za novinstvo i uvaljali se još dublje.
Prestrašno!
Meni je bilo neugodno to slušati!
Pa do kada ćete nas ponižavati, vrijeđati i obraćati nam se kao maloumnicima?
Od koga se vi to branite? Spominjete neke opasnosti... neke neprijatelje. Tko su oni? Opozicija? Postolari? Profesori? Novinari? Sindikati? Narod? Vaš najveći neprijatelj spava u vama…. Kako se on zove sami definirajte.


Drugarski pozdrav od šusterice Done

Komentari (23) - Isprintaj - #

Začuđeni KRKANI....

17.03.2013.



Imala sam namjeru prešutjeti ove događaje „institucije protiv krkana“…. jer se sve ove godine čudim kako je uopće moguće da taj dezorijentirani Zdravko Mamić dobija toliki prostor u medijima, vrijeđa, prijeti, divlja i nitko ništa ne poduzima…. pa sam sada sa osmijehom pratila promjene na tom planu.
No danas čitam izjavu Zoranu Mamića i sve mi ga dođe žao….. pa bih se svrstala u skupinu „dvoličnih pametnjakovića“ i ipak nešto dodala….
Kaže lik: "Tu nije bilo nikakvog govora mržnje. Svi znamo da Zdravko za prijatelje ima muslimane, Srbe i sve ostale. Da je naš ministar Englez i Francuz on bi isto rekao, jer smatra da ministar ne može biti stranac", rekao je Zoran Mamić novinarima
"U tom kontekstu je izrečena izjava, znači kroz nikakvu mržnju prema srpskom narodu i srpskoj manjini. Poručio bih dušebrižnicima i onim dvoličnim pametnjakovićima koji se ograđuju i koji daju komentare, počevši od najviših do najnižih, da se malo pogledaju u ogledalo. Treba ih biti sram".
Prestrašno je gledati dvojicu odlaslih muškaraca koji su odgojeni na taj način. Oni doista vjeruju da su Srbi koji žive u Hrvatskoj stranci.
Zdravko je rođen u Bjelovaru…. od obitelji koja je iz Zidina kraj Tomislavgrada. Znači…. došli ljudi iz druge Republike u pitomi Bjelovar…. gdje su se itekako mogli naučiti da starosjedioci u Hrvatskoj ne razmišljaju i ne funkcioniraju na takav način. Žive stoljećima u miru i skladu sa svojim Srbima, Romima, Česima, Mađarima i ostalima… zajedno rade, stvaraju i grade…. duboko svjesni da su oni zajedno NAROD koji čini Hrvatsku. Doselili su u područje koje ima najbolje riješen suživot sa Romima u cijeloj Europi…. ili pak u kraj koji je prigrlio malu Ninu i Enu (HIV pozitivne djevojčice) koje su doživljavale razne neugodnosti u školi… pa su ih njihovi usvojitelji morali odvesti tamo gdje narod nije bijesan i ne upire prstom u različite…. u kraj gdje ljudi puno rade da bi imali…. pa su im petljanja, muljanja i jeftino politiziranje nešto za što nemaju vremena.
I sama sam rođena u tom gradu…. i veliki dio života sam provela u tom kraju. U toj regiji su rođeni svi moji preci s obje strane. Do devedesetih nisam imala pojma tko je od mojih susjeda, prijatelja ili poznanika nešto drugo po vjeroispovjesti ili nacionalnosti…. jer to nikada nije bilo važno….. ljude smo uvijek mjerili po tome da li je Čovjek s velikim ili malim Č. I onda su devedesetih postali glasni neki krkrani koji su nas, koji ovdije živimo stoljećima počeli dijeliti. Nisu njima stranci samo oni drugih nacija i vjeroispovjesti…. oni su i nas Hrvate sve ove godine uvjeravali da smo nedovoljno dobri Hrvati, naš jezik nije hrvatski jer oni govore najčišći Hrvatski, nismo dovoljno dobri vjernici i bla… bla…. bla. Pali ljudi s „neke druge planete“ i krenuli nam devedesetih nabijati komplekse manje vrijednosti.
Sjećam se jednog davnog događaja. Moj otac je imao strašne bolove. Ležao je na podu i grčio se. Došla je hitna i nisu ga mogli staviti na nosila….. jer se nije mogao ispraviti. Bio je visok čovjek i imao je oko sto kila. Došao je naš susjed Stevo i na rukama ga… tako skvrčenog, s drugog kata… poput malog djeteta u naručju odnio u vozilo hitne pomoći. Kad mi je otac umro mnogi su došli i rekli: „Ako nešto trebate samo recite….“, a Stevo je došao i spustio bunt novčanica na stol i rekao: „Znam da trebate….. vratit ćete kad budete mogle….“
Onda je tu i moj prijatelj Igor iz školske klupe…. Srbin po majci koji je zvjerski ubijen i izmasakriran od četnika…. Među prvima se javio za obranu Hrvatske. Tu su moj Bato… Trcko…. koji su radili u struci, bili vrijedni radnici i onda su ostali bez posla… koji više nikada nisu mogli naći…. jer su Srbi. I sada mene neki Zoran i Zdravko pokušavaju uvjeriti da su moji prijatelji stranci u Hrvatskoj. Pa ti moji Srbi su stoljećima u Hrvatskoj, isti smo zrak disali, istim se žgancima hranili, istu muziku slušali, u istu blagajnu porez plaćali…. Zar je moguće da krkani misle da nam oni mogu biti bliži od onih s kojima dijelimo sudbinu već stoljećima? Po kojim to kriterijima? Po nacionalnosti i vjeroispovjesti? Kaj god! Za nacionalnost se nitko ne treba truditi… dobijemo je rođenjem…. ali za postati Čovjekom se ipak treba truditi. Očito naši KRKANI te razlike još ne razumiju.

Svi ti krkani su došli u Hrvatsku i lijepo su prihvaćeni. I onda su počeli praviti reda među nama i objašnjavati nam tko je tko u Hrvatskoj. Nikada nisam ljude dijelila po vjeroispovjesti, nacionalnosti, boji kože ili sličnim različitostima…. ali sam ih devedesetih počela dijeliti na civilizirane Ljude i Krkane.
Odvjetnica Zdravka Mamića dobro je plaćena da ga brani…. pa joj ne bi smjeli zamjeriti što na taj način zarađuje svoju koru kruha, ali ipak moram primijetiti da su joj argumenti jadni. Kaže… do sada su mnogi davali i teže izjave pa im se nije dogodilo ništa.
Zar to znači da bi zauvijek svi zajedno trebali trpjeti ovakva ponašanja i ovakav krkanizam u Hrvatskoj? Osjećam veliku radost što su se desile promjene i što se od ovakvih izjava više ne okreću glave.
Ružica Ruška Tomašić spominje neke goste u Hrvatskoj, a turistička sezona još nije ni počela. Ja se duboko nadam da je krkanizam u Hrvatskoj bio tek u gostovanju zadnjih dvadeset godina i da više nećemo dozvoliti KRKANIMA da nam svojim izjavama mržnje i svojim predrasudama truju djecu kroz medije i potiču nasilje. Oni u demokratskoj Hrvatskoj smiju misliti što god hoće…. u svoja četiri zida smiju pričati što god hoće, ali neprihvatljiva su ovakva divljanja u javnosti. Zoran Mamić proziva i onima koji se snebivaju nad takvim ponašanjem poručuje da se trebaju sramiti. Ako se itko treba sramiti to su KRKANI…. koji građane RH nazivaju strancima, gostima ili ih časte još težim uvredama.


Komentari (10) - Isprintaj - #

Vjesnici proljeća

02.03.2013.



Nedavno sam na internetu vidjela video poziv na prosvjede Anonymousa.
Na ekranu se vijorila hrvatska zastava, a onda se pojavio čovjek s maskom na licu, te nam se obratio na engleskom jeziku.
Naravno.... išao je i prijevod. Pažljivo sam odgledala taj video poziv i osjetila sam se uznemireno i tužno.....
Nije izgovorena nijedna rečenica s kojom se u potpunosti ne slažem. Prosvjedi su pravo građana. No mene je rastužilo što na iste narod pozivaju neki likovi pod maskama i to na stranom jeziku. Između ostalog trebalo bi se prosvjedovati protiv rasprodaje Hrvatske i protiv manipulacije moćnih svjetskih korporacija... a iza toga stoje organizitori koji se skrivaju pod stranim imenom, s maskom na licu.... očito im je korijen također vani.... pa se onda nameće pitanje protiv koga se to oni i zašto bore? Ako se branimo od utjecaja izvana, zar si nismo ni prosvjede u stanju sami organizirati... nego nam i to moraju organizirati neki stranci... ili možda ipak neki domaći likovi, koji se nisu u stanju predstaviti imenom i prezimenom, nego se pojavljuju s maskama na licu.
Meni je sve navedeno dovoljan razlog da se na takvim prosvjedima ne pojavim... bez obzira što se slažem sa svim što su u pozivu naveli. Poučena dosadašnjim iskustvom... znam da mnogi pričaju ono što narod želi čuti.... ali motivi im svima baš i nisu časni.
Bez obzira na moje mišljenje o tim prosvjedima.... smatram da na njih imaju pravo svi oni koji u njima žele sudjelovati, a mediji su nas dužni o tome obavijestiti.... jer je svaki prosvjed pokazatelj zadovoljstva ili nezadovoljstva naroda u nekoj zemlji. Važno je znati tko prosvjede organizira, što se njima želi poručiti i izboriti, koliko se ljudi pojavilo i kako su se prestavnici vlasti prilikom istih ponašali.
Koliko sam uspjela pročitati na portalima prosvjedi su se održali jučer u večernjim satima. U Zagrebu je u njima sudjelovalo između 300 i 500 prosvjednika, a u Rijeci ih je bilo oko 150.
U Zagrebu je izbio manji incident i policija je navodno privela jednog prosvjednika.
Danas sam vidjela video zapis intervencije policije u Rijeci..... i nisam mogla vjerovati da se tako nešto događa u mojoj zemlji.
Taj video zapis na YouTube postavila je djevojka koja je i sama sudjelovala u prosvjedima.
Prenosim sam vam njen opis događaja i video zapis:
''Ovo je video snimljen pola sata nakon mirnog prosvjeda. Prošetali smo po korzu, pjevali i razišli se. krenuli smo na kavu i u napuštenoj ulici su nas NAPALI policajci. Prvo su dvojica u civilu potrčala i vukli i čupali dečka koji je, kad su ga ščepali, počeo vikati 'upomoć'. Mi smo se okrenuli, neki su ga ulovili da ga ne odvuku, na to je stado policije dotrčalo i počelo je ovo što je na videu. Cura koja je na videu nije pijana, nije popila kap alkohola. Nije pubertetlija, nego odrasla osoba sa velikim srcem i dušom. Dečko s početka opisa videa, je NJEN DEČKO, pred kojeg je stala i rukama ga obuhvatila iza sebe. To je sve što je ona 'napravila'. Bacili su ih na pod, čupali, šamarali. Jedino što su 'krivi', jer su se grčevito držali jedno za drugo dok su ih policajci maltretirali. Curu je policajac ošamario više puta, NAKON toga se opirala i NAKON toga je mlatila nogama. Nisu napali samo njih, nego i djevojku od 19 godina, koja je plakala i vikala i molila da je puste. Nas par ostalih smo snimali što više možemo, da pustimo u javnost i da ljudi saznaju što se događa u ovom našem prekrasnom svijetu'', stoji u potpisu videa.

Iz riječke policije su poručili da nije bilo prekoračenja ovlasti te da se u ovom slučaju radilo o 'provjeri identiteta' te da su u jednom trenutku primijenjena sredstva prisile, točnije ''tjelesna snaga u okviru pravila službe''.



Moram priznati da mi je čudan ovaj način provjere identiteta.
Zar doista ljudi na vlasti misle da će prisilom i agresivnim ponašanjem ubiti bunt u narodu?
Mislim da to nije moguće. Na ovaj način će na prosvjede, koji se redovito održavaju petkom pojaviti i oni koji se inače ne bi pojavili... a doći će tamo da bi čuvali svoju djecu, da bi čuvali svu našu djecu i da bi se ako treba i na cesti izborili za pravo na mirne prosvjede.
Zar je ovo demokracija o kojoj nam pričaju ljudi na vlasti? Zar se ovako misli vratiti povjerenje naroda?
Dolazi nam proljeće. Budi se priroda... a i narod.
Bit će ovo živahno proljeće i živahna godina u našoj zemlji.....

Komentari (64) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se