Što je ljubav?

23.02.2013.



Jučer mi je jedan čovjek rekao: "Očekivao sam tvoju temu u vezi dvojezičnosti!".
Sva naša razočarenja u životu ne nastaju zbog onoga što čine drugi ljudi... nego zbog naših nerealnih očekivanja.
Kao što nijedna tema na ovom blogu nije slučajna.... tako nijedno prešućivanje nije slučajno.
Zato sam danas odlučila napisati sasvim drugačiju temu, a ona je samo nastavak neke moje rasprave na jednom forumu.... gdje sam se odmarala od uobičajenih tema kakve vrtim na svom blogu.... a i zato što vjerujem da je svemu lošem što nam se dešava razlog - nedostatak ljubavi.
Ljubav nije nešto izvan nas.... nego je nešto što živi i izvire u nama.
Gledajući ljude oko sebe, a i sebe prije puno godina primjećujem da su svi u potrazi za ljubavlju..... Svi je traže negdje drugdje... izvan sebe.... misleći da je ona u drugim osobama, na određenim mjestima i negdje drugdje, gdje tek moramo doći.
Strašno volim pjesmu Parnog valjka, kojom sam otvorila temu. No ja ni pjesme ne mogu slušati bez prigovaranja..... pa mi ovoj smeta pitanje: "Zašto prolazi vrijeme ljubavi?"....
pa ću u ovoj temi pojasniti što o tome mislim...

Ljubav je energija.... ono najljepše što postoji i što daje smisao životu. Ljubav ne ovisi o tome da li smo trenutno u vezi ili nismo... ona nije vezana za osobe i mjesta.... ona je nešto što se u nama raste (ili kržlja) cijelog života... a onda ljude na svom putu svojom ljubavlju dodirujemo... kao i drugi ljudi nas.

Ljubav je sve dobro u nama. To smo mi u svakom svom odnosu s drugim ljudima, u svim detaljima od kojih je satkan dan. Koliko smo iskreni, s koliko poštovanja pristupamo drugim ljudima toliko ljubavi imamo u sebi.

Ako njegujemo ljubav u sebi onda je ona s nama ma gdje bili... u realki, u virtuali, u javi i u snu.... i u susretu s prosjakom na cesti.... i u osmijehu potpunom strancu.... u našem odnosu prema bližnjima, pa i prema onima koji nam šalju negativnu energiju.

Živimo u vrijeme kad caruje sebičnost, neiskrenost i licemjerje. Samo nam ljubav može pomoći kad nas oni koji ne njeguju ljubav bombardiraju takvim negativniim osobinama, ponašanjima i negativnom energijom. Ljubav je poput štita koji nas čuva od svega negativnog.
Oni koji ljubav žive... svejedno im je gdje su.... jer njihova je ljubav uvijek s njima....

Vjerujem samo u djela i rezultate.... Strašno volim teoriju... jer ona znači učenje i napredak..... ali praksa i konkretni rezultati su ono što ocjenjujem u životu... kako kod sebe, tako i kod drugih.
Ako ljubav nosimo u sebi... tada je normalno da i misao koja znači ljubav može izazvati titranje energije ljubavi u nama... pa čaki onda ako je autor tih misli umro prije dvjesto godina i ostavio nam misao u koju ćemo se zaljubiti.
Po mom čvrstom uvjerenju ljubav nije nešto što ima svoj kraj. Kraj mogu imati samo odnosi s drugim ljudima.... koje srećemo u svom životu. Ljubav je stanje duha... LJUBAV - TO SMO MI!

Netko može biti i bez partnera pa itekako živjeti LJUBAV.... jer ona zrači iz njega/nje.... iz odnosa prema svakom novom danu, prema poslu koji radi, prema svemu što se dešava oko nje ili njega.

Isto tako neki ljudi mogu biti u vezama.... u kojima sve pršti od zanosa, leptirića i uzbuđenja..... a onda se kroz neko vrijeme uspostavi da je u tom odnosu bilo puno sebičnosti, pokušaja mijenjanja druge osobe, ljubomore i niz drugih negativnih emocija i ponašanja. Takvi problemi se ne dešavaju jer je LJUBAV prestala... nego se dešava jer ljudi ne njeguju dovoljno LJUBAV u sebi i pogrešno vjeruju da je njihova ljubav uvjetovana odnosima s drugim osobama... pa kada ti odnosi završe imaju osjećaj da je LJUBAV nestala. Mnogi ljudi su nesretni jer nisu osvjestili LJUBAV u sebi.

Ljubav je satkana od sveg dobrog što nosimo u sebi.... a ako to dobro doista vjerujemo i živimo... tada ni LJUBAV ne može prestati.
Da bi netko uopće mogao razumijeti što je to LJUBAV mora prvo voljeti sebe. Ali ne na sebičan način... tako da su za sve uvijek drugi krivi, ne tako da uvijek glumi žrtvu i pljuje po drugima... jer sebe smatra boljim ili boljom od svih. LJUBAV je čista emocija i ne poznaje tu vrstu sebičnosti.... ona je puna razumijevanja prema samom sebi i svima s kojima dolazimo u dodir kroz život.
Ljubav je ponekad i oštra rekacija... kadada kažemo: "ŠLUS!", kada kažemo: "tako se sa mnom ne možeš razgovarati!" ili se oštro odupremo nekom pokušaju manipulcije drugih ljudi.... jer upravo nam ljubav u nama (samopoštovanje) šapuće da se protiv ponašanja suprotnih ljubavi moramo oštro boriti.

Ako poštujemo sebe tada nikada o bivšim partnerima nećemo govoriti jednostrano, isključivo i ružno.... jer bi to značilo da ne poštujemo ni sami sebe.... te ljubavlju smatramo tek kratkotrajne ushite, zanose i kratkotrajne hormonalne reakcije.
Oni ljudi koji doista žive LJUBAV i jesu LJUBAV.... nikada neće loše i ružno pričati o svojim sadašnjim ili bivšim partnerima, o svojim prijateljicama ili bilo kome tko spada u krug iskrene ljubavi te osobe.

Ako mi netko ispriča da mu je ili joj je bivši partner ili partnerica bio loš, zao, ovakav ili onakav.... ne stvaram zaključak o toj osobi o kojoj slušam, nego o osobi koju slušam.

Kada bih ja sama o nekom bivšem partneru izjavila da je bio smeće.... pa kakva sam onda ja to osoba ako sam bila u ljubavnom odnosu sa smećem?!!!!

Na ovu tvrdnju će oni neosvještene ljubavi pitati... pa zašto se onda radi o bivšem partneru?

Zato što kraj nekog odnosa ne znači da je bilo tko bio smeće ili je bio loš.... nego se radi o tome da se kroz život svi mijenjamo i naprosto ne letimo svi do istih visina. Odnosi prestaju zbog svih tih promjena koje se dešavaju nama i tim ljudima.....

Onaj tko je osvjestio LJUBAV sa smiješkom se sjeća svih svojih životnih izbora i odnosa u životu..... jer je u njih ulazio ili ulazila otvorenog srca, iskreno, s puno ljubavi i puno poštovanja prema drugome, sebi i životu općenito.

Zaljubiti se mogu baš svi.... i neiskreni, i cinici, oni s kompleksom manje vrijednosti i oni s kompleksom veće vrijednosti. No što je to LJUBAV mogu znati samo oni koji se bore protiv negativnih emocija, svojih kompleksića i koji s puno pažnje i poštovanja promišljaju svaki svoj postupak, a s istom takvom pažnjom i poštovanjem pokušavaju razumijeti i postupke drugih.
LJUBAV TO SMO MI! ... i Aki.... LJUBAV je uvijek od Dragog Boga. sretan

Komentari (54) - Isprintaj - #

Tko to krade Bogu dane?

02.02.2013.



Prošlu temu završili smo raspravom o tome što je to krađa?!
Jedan optimistični bloger je napisao za novu vlast:
„ha, pa dobro, nemaju pojma, jasno je to :-)))
Ali za sada još ne kradu, barem ne na veliko. Zato jer mi bolje gledamo ili zato jer su takvi samo po sebi, ne znam...Ali je tako.
I tu vidim napredak:-))))
Odgovorila sam mu kratko na taj komentar:
Krađa nije samo onda kada se krade lova. Nepotizam je oblik korupcije.... a nepotizam i političko kadroviranje caruju. Ima tu poprilično sukoba interesa i sumnjivih likova. Nesposobnost je opasna kao i krađa..... jer krade narodu vrijeme... a vrijeme je novac. Zaključak: Znači, kradu i ovi. Kradu Bogu dane.....
Tu smo stali….. a meni se taj dijalog već nekoliko dana vrti po glavi i pokušavam samoj sebi objasniti što je to sve nama ukradeno, koja je definicija lopova i koliko smo i sami prisiljeni sudjelovati u tom lopovluku.
Po definiciji…. Krađa je kazneno djelo, čini je onaj tko oduzme tuđu pokretnu i nepokretnu imovinu s ciljem da je protupravno prisvoji.
Imovina je po definiciji ukupna vrijednost resursa, odnosno izvora potencijalne imovine, kojima čovjek raspolaže i njima se koristi kako bi ostvario gospodarsku aktivnost.
Propisi jasno definiraju materijalnu imovinu i otuđenje iste kao kazneno djelo. No što je s nematerijalnom imovinom?
Što se dešava kad netko cijelom narodu ukrade osmijeh s lica, nadu u bolje sutra, osjećaj sigurnosti i osjećaj da je svaki pojedinac potreban i važan tom društvu i toj zajednici? Kako se zove kad se u društvu zanemaruju oni o kojima smo svi dužni skrbiti jer se ne mogu skrbiti sami za sebe…. ili kad je zdravstvena zaštita na niskim granama, a obrazovanje u banani… pa roditelji sa strahom šalju djecu u školu… jer nisu sigurni da li će ih netko premlatiti ili možda zlostavljati po nekoj drugoj osnovi?
Lako je izračunati materijalnu štetu koju nanesu korumpirane, lopovske ili nesposobne vlade… ali teško je u brojeve ukalupiti sve ovo što sam nabrojala…. jer to nije mjerljivo u novcu, metrima, komadima ili litrama…. jer teško je izmjeriti koliko litara suza je isplakano ili ne znam kojom bi mjernom jedinicom mogli izmjeriti strah i beznađe? Kako ćemo izračunati kolika je šteta nanesena pojedincima koji su umrli od posljedica takvih ponašanja, kako ćemo izračunati kolika je šteta nanesena nerođenima jer se rađaju prezaduženi i šanse za dostojanstven i slobodan život ukradene su im prije no što su se rodili?
U zadnjih dvadeset godina na vlasti se izmjenjuju dvije političke opcije. Jedni su bili duže od drugih, pa je vremenski moguće odrediti i da je njihov stupanj odgovornosti veći. No bez obzira na to vrijeme…. svi smo mi svjedoci da se iste njuške rotiraju… jedni isplivaju na vodeće pozicije, a druge imenuju za svoje savjetnike, kod sljedećih političkih promjena samo se zarotiraju i tako čuvaju jedni druge. „Ruka ruku mije“. „Čuvam ja tebe, pa ćeš sutra čuvati ti mene“. „Zaposlit ću ja tvog, pa ćeš ti meni sutra zaposliti mog“, „Tko je bliže vatri bolje se grije“… itd… itd….
Njihovi međusobni sukobi su tek parada za narod… obični igrokazi. Oni zajedno piju, jedu i slave… oni surađuju i čuvaju jedni drugima leđa.
Čitam prije par dana kako se Ministar finacija čudi što ugostitelji i dalje pronalaze načine da muljaju kako bi preskočili odredbe njegovog novog Zakona. Ugostitelji će naravno biti zbog toga kažnjeni…. dok je potpuno nekažnjivo biti nesposoban, zlonamjeran i bahat u raspolaganju s državnom imovinom. Zbog neznanja i posljedica tog neznanja nitko neće odgovarati…. jer sve te nesposobnjakoviće i nesigurne neznalice je na neke važne pozicije postavila politika… I uopće nije važno koliko štete je zbog toga nastalo…. koliko je pojedinaca zbog toga uništeno, ranjeno i poniženo.
Ne kužim čemu se to Ministar čudi? Pa kako može od pripadnika naroda očekivati da budu pošteni, savjesni i osvješteni… kad oni koji narodom upravljaju nisu takvi? Krše propise koje sami donose, bahato prijete i ponižavaju. Pa ne kužim temeljem čega očekuju pozitivnu povratnu reakciju od naroda?
U vrijeme dok je vlasništvo (imovina) bilo društveno, dok su radnici upravljali svojim tvornicama… te tvornice su uspješno radile i gradile su se nove. Nisu prije nekoliko desetljeća ti radnici bili bolje obrazovani ili pametniji od visokoobrazovanih i prepametnih ljudi koji danas upravljaju državom…. nego su rezultati bili bolji zato što je egzistencija istih tih radnika ovisila o njihovom radu i odnosu prema imovini koja je bila zajednička… narodna.
Sjećam se vremena kad su se ljudi više smijali, kada nisu sve mjerili u dinarima…. Puno se radilo besplatno – za opće dobro…. Ljudi su se bolje slagali, zajedno stvarali i gradili.
Ovaj narod se u zadnjih dvadeset godina onepismenio, posvađao…. u njega je usađen osjećaj straha, nesigurnosti, bezvrijednosti i beznađa. Nije se to dogodilo slučajno. Baš ovakav narod trebaju ljudi iz političkog vrha. Takvom masom se lakše vlada i manipulira.
Ako propisi garantiraju radnicima neko pravo, a radnici ga ne ostvare, tada se radi o prijevari.
Kako netko tko vara može i ima obraza od onih koje vara očekivati dobru suradnju?
Ponekad ne varaju smišljeno. No na važna mjesta postavili su podobne, a ne sposobne… pa oni jadni ne znaju u skladu s propisima odraditi povjerene im zadatke. Onda „upravljaju“ poduzećima na način da krenu i stanu, ponude pa povuku, potpisuju, daju riječ i toga se ne drže. To su također prijevare. Uprave ne upravljaju poduzećima… to su tek činovnici-poslušnici… prestrašeniji od samih radnika. Radnicima je svejedno da li su te prijevare smišljene ili su tek rezultat nesposobnosti. Da radnici upravljaju svojim poduzećima itekako bi pazili koga postavljaju na koje mjesto… jer bi im egzistencija ovisila o tome tko koji posao obavlja i kako to čini. Vladajućima je važno zbrinuti ljude iz svog krda….. pa dok traje… traje… Važno je i ne dirati one iz suprotnog političkog tabora, jer će vratiti uslugu kroz neko vrijeme.
I onda se ljute kad im kažemo da su svi isti i da su svi lopovi…. jer u svojim mekanim foteljama, luksuznim stanovima, kućama i jahtama, automobilima s grijanim kožnim sjedalima ne osjećaju i ne kuže da je nama tako svejedno da li nam je netko ukrao iz novčanika zadnjih sto kuna za koje smo planirali kupiti kruh djeci ili nam je netko ukrao nadu, vjeru, osjećaj sigurnosti i pravo na dostojanstven život na prostorima na kojima su živjeli i naši djedovi, a trebali bi živjeti i naši praunuci.
I da zaključim. Lopovi su oni koji kradu tuđu imovinu, ali lopovi su i oni koji nam kradu vrijeme…. kradu Bogu dane i crtaju ružnu sliku budućnosti našoj djeci….

Komentari (91) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se