Zašto žene često boli glava?

31.08.2012.



Ovo je moja 365. tema. Oni koji redovito dolaze na ovaj blog sigurno su primijetili da do sada nisam pisala o braku, ljubavi, sexu... kao ni o žensko-muškim odnosima. To što do sada nije bilo takvih tema ne znači da nikada nisam imala inspiraciju ili nisam imala što reći.... Razlog tome je što ovaj blog čitaju i mnogi koji nikada nisu napisali nijedan komentar, a pouzdano znam da imaju problema s onim što čitaju.... jer su kad se u nižim razredima osnovne škole obrađivala lekcija „Razumijem što čitam“ markirali.
No malo sam razmišljala o tome i zaključila da nije O.K. da sebe uskraćujem u izboru tema, kao i svoje drage blogere s kojima do kostiju ogoljujem mnoga druga područja, a sve zbog nekih loših čitača.

Došli muž i žena pred kavez s gorilom.
Mužu sine ideja i predloži ženi da malo digne suknju, da vide hoće li gorila reagirati.
Ona zadigne suknju do bedara, a gorila odmah dotrči do rešetki. Muž predloži da je digne skroz i skine gaćice. Gorila je počeo urlikati i tresti rešetke. Svidjelo se to ženi, pa raskopča košulju i izvadi sise. Gorila razvali rešetke i pojuri za ženom.
- Što da radim, što da radim? – zavapi ona.
- Daj sad njemu reci da te boli glava!!! Izdere se muž za njom.

Ova tema je moje viđenje zašto žene „često boli glava“.
Neću napisati broj godina koji boravim na internetu..... ali ću iskreno priznati da sam se dopisivala s tisućama ljudi. Prije no što sam počela pisati blog švrljala sam po forumima... gdje su druženja puno življa, brža i kontakt „iza kulisa“ puno češći. Bilo je tu svakakvih javljanja nepoznatih ljudi.... rasprava žešćih no što se vrte javno... ali i uletavanja muškaraca....
95% muškaraca koji su u virtualnom prostoru uletjeli s namjerom „zbližavanja“ bili su oženjeni i uvijek su na moje pitanje zašto na takav način izdaju vlastite žene odgovarali da im žene muči česta glavobolja... pa se eto oni moraju snalaziti na razno razne načine. S obzirom da nisam iz istih razloga bila na net-u te dijaloge sam iskoristila za učenje i bolje upoznavanja muške psihe. Kad u realki muškarci uletavaju ženi... tada obično ne spominju vlastite žene... to je tabu tema.... ali je očigledno da su isforsirano druagačiji od većine.... pa svakoj koja imalo misli svojom glavom može biti jasno da je to privremeno stanje... za tu potrebu... tek način da se dođe do cilja.
Na ovu temu razgovarala sam s mnogim muškarcima i s još više žena.... jer upravo je „glavobolja“ česta tema u ženskim razgovorima.
Ne moram objašnjavati kakav je status žene u našem društvu, ne moram ponavljati da statistike pokazuju da je broj fizičkog zlostavljanja u obitelji u porastu... a psihička nitko i ne mjeri. Sustav vrijednosti se u zadnjih dvadeset godina urušio pa su nam neki novi krkani donijeli nove kriterije po čemu je netko frajer i muškarčina... a što čini papurača i „pederčinu“.
Taj sustav vrijednosti i mjerilo tko je macho tip i što je trenutno IN određuju i mediji... kao i podzemlje u kojemu caruju mafija, prostitucija, droga i sve vrste zala koja čovjek poznaje.
U našem društvu često možemo čuti da je seks bračna obveza... a Žuži Jelinek nam kroz žute-kokoš časopise poručuje da ženice trebaju leći i onda ako im se ne da... jer će to biti korisno za njih i njihovu vezu.
Seks po mom čvrstom uvjerenju nije obveza i dužnost... nego je djelić odnosa među partnerima.... i to STRAŠNO VAŽAN djelić. To je međusobno davanje i primanje... zajednički let.... produbljuje bliskost... čuva ljubav i pruža beskrajan užitak i liječi pravu glavobolju, tjera loše misli i daje ženi i muškarcu poseban sjaj u očima..... ali samo ako je prisutna zajednička želja, međusobno uvažavanje i poštovanje.
Zašto se žene izgovaraju na glavobolju? Svima nam je jasno da ih ne boli glava... No često ćemo od muškaraca čuti kako su izgubile volju i želju za seksom.... da njihove partnerice eto... za to nisu stvorene.
Kaj god! Slažem se da postoje ljudi (žene i muškarci) koji nose različite vatre u sebi... kod nekih su te vatre jače, kod nekih slabije.... ali one postoje kod svih (osim kad su u pitanju bolesti ili neki urođeni nedostaci).
Ako se sada vratimo na statistiku i vidimo koliko je zlostavljanih žena.... tada bi bilo pošteno razmisliti o tome.... zašto žene trpe da ih netko mlati ili zlostavlja na bilo koji drugi način. Često ćemo reći da su glupače, mazohistice i da nisu normalne. No ja opet čvrsto vjerujem da svaka od tih koje trpe ima debeli razlog za to trpljenje. Financijska neovisnost žena u današnje vrijeme je glavni razlog što statistika pokazuje da se sve više brakova raspada... jer se financijskom neovisnošću smanjuju razlozi zbog čega neke žene trpe razno razna zlostavljanja.
Pokušajmo se staviti u glavu žene koju je partner udario ili na bilo koji drugi fizički način povrijedio.... Pokušajmo se staviti u glavu žene koju partner ponižava, omalovažava, vrijeđa, zanemaruje i tretira kao krpu... kao nešto oko čega se on više ne treba truditi... nešto što se podrazumijeva... jer on joj je gazda za sva vremena.
Kad se pokušamo staviti u glavu takve žene postaje nam jasno da je nedostatak želje za seksom sa takvim partnerom nešto normalno. Dugotrajno ponižavanoj ženi od strane partnera on prestaje biti napet. On se macho stavom i frajerskim (grubijanskim) ponašanjem želi nametnuti kao Bog svojoj ženi i svim ženama sa strane... a takvi jadnici i ne kuže da je upravo to glavni razlog zbog čega ih vlastite žene više ne žele i zbog čega im više nisu privlačni.
Kad želimo jahati konja... moramo ga timariti, pomaziti, dati mu kocku šećera... da bi ostvarili s njim odnos u kojemu će on pristati na jahanje. Zbilja je čudno da masu muškaraca ne razumije da su žene složenija bića od konja i da trebaju puno više... a oni im nisu u stanju pružiti toliko pažnje koliko će pružiti konju ili svom limenom ljubimcu (autu).
Sve ovo se odnosi i na obrnute situacije... jer ima i zlostavljanih muškaraca. Njih se manje zlostavlja fizički, ali zato su česta psihička zlostavljanja. Kad govorimo o ponižavanju, omalovažavanju i svim drugim vrstama psihičkog zlostavljanja tada tu nema razlike. Različiti smo biološki. Muškarcima se sviđa širok odnos sa ženom... koji obuhvaća dobar seks, bliskost i sve ono što daje kvalitetu bilo kojem odnosu... no ako odnos i nije tako širok... ipak im je najvažnija ta fizička dimenzija.... dok ženu nedostatak svega ostalog i svođenje odnosa na samu tu dimenziju dodatno ponižava i ubija joj samopouzdanje.
Takav odnos prema ženi sasvim sigurno donosi i neke rezultate. Neke će se pomiriti sa sudbinom... osjećati se kao krpe i kante za zbrinjavanje „ljubavnog“ otpada, a drugima će iz prkosa samopouzdanje ojačati i probuditi se potreba za pružanje otpora, narasti će im roščići, šarenice će im postati crvene, na repu će imati strelicu..... a u ormaru će imati metlu na mlazni pogon, dok će pored kamina drijemati crna mačka.
Sigurna sam da će ovu temu čitati i oni muškarci koji svoje žene uvažavaju, prema njima se odnose s poštovanjem, ne zanemaruju ih i od žene ne očekuju ništa više od onoga što su sami spremni dati u toj zajednici. Upravo ta skupina muškaraca zna da takve žene nikada ne boli glava i da samo takve žene muškarca mogu na krilima ljubavi nositi kroz sve one dimenzije u kojima mnogi ljudi nikada nisu bili... a mnogi će na žalost i umrijeti da ih neće upoznati.

Komentari (52) - Isprintaj - #

Dom

24.08.2012.



... početak priče....

Srpanj… 2002. godina. Stojim u sparnoj bolesničkoj sobi i promatram čovjeka tužnog pogleda kako bespomoćno leži u krevetu. Stojim malo sa strane dok razgovara sa sinom i ženom. Nešto me opako stišće u prsima…. zebu me kosti, a glavom plove uspomene…. baš sve…. Sjećam se prvog susreta sa tim čovjekom i koliko sam se dugo vremena osjećala nelagodno u njegovom društvu. Nije me prihvatio otvorenog srca…. Jednom mi je čak smijući se na glas rekao: „Jebem ti sunce ljevičarsko….“ zubo Moj svekar je bio zadrti desničar.
Prvih godina često bi se poriječkali oko politike, ali uživala sam ga slušati kad bi pričao o povijesti i na mnoge druge životne teme jer je bio načitan do bola…. Godine su se nizale, a naš nakostriješen odnos s početka priče se počeo pretvarati u duboko poštovanje i razumijevanje. Bez obzira na različita politička mišljenja… mi smo imali istovjetan sustav vrijednosti. U nekoliko navrata… kad mi je bilo teško izgovorio je rečenice koje mi toplije i čovječnije ne bi izgovorio ni vlastiti otac…. Često ih izvlačim iz škatule uspomena i njima se hrabrim i punim baterije.
Jednom smo nas dvoje, na jednom srpskom forumu napravili takvu frku da su me njihovi forumaši slijedili na Iskon… prijetili smrću, a na Iskonu su me branili lijevi i desni…. prijatelji i neprijatelji… dok sve nije sredio moj dragi prijatelj Srđan…. koji je stišao taj međunarodni virtualni incident. zubo
Pozdravili su se….. i tada ja prilazim krevetu….. Pruža mi ruku i hvata moju… čvrsto je stiska i gleda me duboko, tužno…. Pitam: „Kako ste?“ On: „Nisam dobro“. Oštro i čvrsto dodajem: „Nemojte se predati, sve će biti dobro. Na dobrom ste mjestu, u dobrim rukama… samo slušajte doktore.“ Na njegovom licu zatitra sjetni smješak i tiho kaže: „Dona…. neće biti bolje. Gotovo je.“ Ne ostavlja prostor za protest i dodaje: „Obećaj mi…. molim te, čuvaj mi ih….“ U grlu knedla, pritisak u prsima… jedva susprežem suze… svjesna da su sva tješenja besmilena odgovaram glasno, iskreno… iz samog središta duše: „Obećajem.“
Upravo sam se vratila s njegovog groba. Išla sam mu reći da sam održala obećanje.
Ovo nije priča o spašenoj imovini i materijalnim vrijednostima. Ovo je priča o obećanju, o dvije očevine o mjestu koje se zove Dom…. Ovo je tema koje je jedno veliko hvala nekim ljudima….
Dom moje obitelji je spašen.
Danas mi je kolega na poslu rekao: „Već dugo sve ovo gledam i pratim….. i danas ti mogu reći…. da te je čuvao Bog.“
Cijeli dan razmišljam o toj rečenici. On je u pravu…. ali imam dodatak…
Bog je sva dobrota, toplina i sva svjetlost ovog svijeta….. ali on nije lik s bradom i čarobnim štapićem koji rješava sudske sporove i pravne probleme. Za te zadatke Bog ima anđele, a meni je poslao najboljeg.
Još se sjećam naše prve odvjetnice… za koju ni danas nisam sigurna da li je radila protiv nas, a za suprotnu stranu ili je tek bila nesposobna. To više nije ni važno… ali sjećam se njene rečenice: „Zašto se uzrujavate? Vi ćete sada iseliti i onda ćete se jednog dana vratiti….“
Nakon toga je više nisam vidjela…..
Sjećam se prvog susreta s odvjetnikom Ivom Farčićem. Bila sam na rubu ponora…. poljuljane nade, očajna, prestrašena. Kad smo mu sve ispričali i zaključili rečenicom bivše odvjetnice na njegovom licu zatritrao je smješak i mirno je rekao: „Aaaa ne! Nikuda se mi nećemo seliti. Trajat će to dugo, bit će teško, ali nećemo se seliti.“ Osjetila sam se tada poput uvenulog suncokreta kojemu je netko dao kapljicu vode i povratio ga u život. Ta rečenica je bila izrečena na način koji su moji senzori prepoznali kao iskrenost i probudila je u meni vjeru i nadu.
Na početku sam znala da je jedan od najboljih, ali malo sam se bojala svih velikih sporova koje je vodio u isto vrijeme… jer je u odnosu na sve njih naš bio bezvezarija…. a nama pitanje opstanka.
No ni u jednom jedinom trenutku nisam osjetila da je naša priča manje važna od svih tih velikih, važnih i razvikanih priča. Uz sve svoje znanje i profesionalnost dao nam je i ono nešto više… dao nam je Čovjeka iz sebe…. dao nam je mir. Ova tema je veliko HVALA tom Čovjeku i njegovoj ekipi, ali i njegovoj obitelji jer je i od svog slobodnog vremena otkidao da bi se sretao s nama.
Hvala novinarima i fotografima Vjesnika, Tihomiru Ladišiću, projektantima, vještacima i svima koji su na bilo koji način pomogli u našoj borbi….. Hvala i svim prijateljima, kolegama i znancima koji su uvijek pitali za naš slučaj i navijali za nas.
Cijelo popodne plačem i ne mogu se zaustaviti…. Još ne mogu vjerovati da je gotovo.
Sada znam kako su se osjećali robovi kad je ukinuto ropstvo.
Hoću li znati živjeti bez tog strašnog tereta?!
Zaboravila sam spomenuti mafijaše i ljude koji su me prevarili. Red je da se i njima zahvalim na ovom iskustvu…. jer me nije ubilo, ali je od mene napravilo Velebit. Ne, neću ih proklinjati…. jer njihova najveća kazna je to što jesu i za svoja djela će odgovarati pred Sudbinom.
Moja iskrena sućut njihovoj djeci jer će zauvijek nositi etiketu da su iz prevarantskih obitelji….. a moja djeca imaju svoj Dom….. i moj otac i svekar konačno mogu mirno spavati u vječnosti….
Blogeri… budite oprezni…. jer ova livada je puna šarenog cvijeća, ali i korova...

Komentari (32) - Isprintaj - #

Trčanje pred rudo

12.08.2012.



Svakodnevno svjedočimo političkim kadroviranjima, fingiranim natječajima i sličnim ponašanjima vladajućih…. kako onih koji su obnašali vlast prije izbora, tako i ovih koji su pobijedili na izborima.
Koalcija koja je osvojila vlast prije izbora glasno je obećavala da su prošla vremena nepotizma i političkih kadroviranja i da će na odgovarna mjesta postavljati ljude isključivo temeljem njihovih stručnosti, znanja i sposobnosti… i naravno, u skladu s propisima.
To obećanje krše od prvog dana dolaska na vlast, a sada je zanimljivo slušati na koji način nam takva ponašanja objašnjavaju…. pa je jedan od ministara, kad je razotkriveno jedno političko kadroviranje i fingiran natječaj hrabro objasnio:

"Da, mail je autentičan i ja tu nemam što skrivati, meni je žao što su moji pomoćnici koji su, ja ću reći, dobri dečki, ali nemaju političkog iskustva. Gospodin XY je dobar radnik, dobar stručnjak, ne govorimo o političkim imenovanjima, nego o stručnom imenovanju i on je sam sebe vidio na tom mjestu. Naravno da je to ljudska ambicija koju ja ne osporavam, on je krenuo s dobrom namjerom, nažalost, istrčao je malo pred rudo"

I sad se ja pitam…. Što on podrazumijeva pod političkim iskustvom i politikom uopće?
Zar političko iskustvo znači sposobnost laganja, manupuliranja, podmetanja i kršenje propisa? Zar su politički iskusni oni koji lažu i petljaju bolje od ostalih?
Jesu li Vlado Gotovac i Janez Drnovšek zbog svoje iskrenosti, poštenja i duša širokih bili politički neiskusni?
Meni je razumljivo da svaki ministar ima pravo zamisliti određenog čovjeka na konkretnom mjestu, čak mi je razumljivo da mu predloži javljanje na natječaj…. no očigledno je da se u ovom slučaju radi o datom obećanju i nalogu pomoćnicima… koji su oni „savjesno“ odradili.
Kaže Ministar da su njegovi pomoćnici dobri dečki. Što to znači? Koji su kriteriji po kojima znamo da li je netko dobar dečko ili nije? Po mojim osobnim kriterijima pomoćnici Ministra bi bili dobri dečki samo onda da su ga upozorili kako je bilo kakva akcija prije raspisanog i provedenog natječaja protuzakonita. Hmmm…. ndaaaa… takvi sasvim sigurno nisu dobri dečki onima koji imaju moć i vlast… jer njima ne trebaju oni koji pametuju, upozoravaju na propise i bolji svijet… njima trebaju poslušnici… i što su poslušniji to su bolji dečki… Još samo da nauče bolje lagati i laži prikrivati… pa će to biti dobri dečki s političkim iskustvom. Prestrašno!!!!
Gospodin kojega je odabrao za to radno mjesto sasvim sigurno ima pravo o sebi misliti da je stručan i da ima sve potrebno za isto radno mjesto… ali nije on jedini koji se takvim smatra….. pa je suludo objašnjavati javnosti da se temeljem svoje ambicije, a bez prethodnog obećanja odlučio slati dokumentaciju i krenuti u konačne dogovore oko zaposlenja, a prije no što uopće zna tko su mu potukandidati na natječaju… koji se tek naknadno raspisuje. Da je doista toliko dezorijentiran… to bi značilo da bez obzira na svu stručnost koju posjeduje s njim nešto nije u redu….. i teško da bi kao takav mogao zadovoljiti na tako odgovornom mjestu.
Uostalom, javnost ni ne raspravlja o tome da li je taj čovjek doista stručan ili nije... nego tek s pravom pita: ZAŠTO NIJE PROVEDEN NATJEČAJ U SKLADU S PROPISIMA?
No meni se ipak čini da u cijeloj ovoj priči nije dezorijentiran i kriv ovaj gospodin…. Nisti su krivi pomoćnici….. oni su tek poslušnici (što znači da nisu dobri dečki), jedini koji je istrčao pred rudo (čitaj natječaj) je Ministar… koji očito misli da je objašnjenje koje nam je ponudio – objašnjenje iskusnog političara.
Da mene moj šef nazove curom… ja bih se uvrijedila, kao što bih mu zamjerila da moje kolege naziva dečkima kad o njima govori u javnosti i to o vrlo ozbiljnim stvarima. No to je valjda način komunikacije iskusnih političara… koje ja kao obična građanka ne razumijem.

Iskusan političar bi trebao znati da "pravna država počiva na ideji da pravna pravila sve dok važe imaju podjednaku obvezujuću snagu i za upravljače i za one kojima se upravlja. Drugim riječima, pravna država kao društvena tvorevina ne dozvoljava nikom da bude izvan ili iznad demokratskog pravnog sistema."

Komentari (52) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se