Strah....

31.03.2008.



Borgman je na pretplošloj temi spomenuo strah.
Već smo razgovarali o strahu.... ali on zaslužuje više naše pažnje....
Kad ga prepoznamo postat će manji.... ako mu poklonimo dovoljno pažnje možda se pretvori u nešto pozitivnije.
Neću puno filozofirati.... pročitat ću vam jedno pismo koje sam pronašla na net-u.... a ono će vam ispričati sve ono što vam želim poručiti....

Pismo Katarini

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo što želim reći tebi odnosi se na sve tvoje vršnjake, zapravo na sve vas koji ćete 2000. godine imati oko 20 godina.
Kad budeš čitala ovo što ti sad pišem, mene vjerojatno više neće biti.
Zato ovo pismo ima i vrijednost testamenta jer mislim da drugi neću pisati zato što ti ne mogu ostaviti ništa osim – sjećanja.
Ne želim te ni savjetovati, ni upozoravati, ni bodriti, niti činiti bilo što slično tome. Mnoge savjete, dobre ili loše, već si imala prilike čuti i mnoge ćeš tek čuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto pomogao. Zato ću se zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjećaje, mišljenja i uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti.
Sjećanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to neovisno o njenoj vrijednosti, što smatram još važnijim.
Tko zna što ćeš ti raditi za dvadeset godina? Tko zna kakva li ćeš biti? Tko zna hoćeš li i tada, kao danas, biti inteligentna, nježna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za šalu?
Nadam se da hoćeš, ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš te lijepe osobine.
Protiv tebe će se udružiti sile, a naročito jedna – strah.
Strah od izolacije i zamjeranja društvu, strah od siromaštva, strah od neuspjeha, od obaveza i odgovornosti, od borbe, od samoće, strah od ljudi, strah od smrti.
Čini mi se da je strah najteža bolest koja ugrožava čovječanstvo i očigledno, sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomoću kojeg se svatko može primorati da se prilagodi određenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju.
Strah je najbolji put kojim se svatko može primorati da se odrekne svoje autonomije, neovisnosti i, na kraju, slobode.
Sada se ničega ne plašiš, i to je za mene veliko zadovoljstvo. U tebi još ne zapažam znakove onih strahova koje samo odrasli umiju usaditi u glavu djece.
Volim te promatrati kako sama stječeš iskustva, kako se krećeš po mračnoj sobi, kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi, kako pokušavaš pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima.
U ovom svijetu, ti i tvoji vršnjaci prava ste utjeha. Dakako, nadam se da će to vječito trajati, da ćeš uvijek biti takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Uspiješ li u tome, imat ćeš, po mome mišljenju, sve uvjete da izabereš pravi put.
Mogu ti reći, bar što se mene tiče, da sam sve ne baš sretne odluke u životu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurnošću.
Jednom prilikom, pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu Mjeseca, objasnila si mi da je slomljen. Zatim si me uvjeravala da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila: uhvatila si ga objema rukama i snažno njime tresnula o zemlju. Imala si tada osamnaest mjeseci.
Tvojoj mašti i mašti tvojih vršnjaka nema zapravo granica.
Uvjereni ste u svoju nesalomljivost, svoju svemoć. Vjerujete da možete izmijeniti svijet. Pretjerujete.
Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su “praktični”, “realni”, “konkretni”.
Vidjet ćeš: govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će takav uvijek biti. Govorit će ti da je oduvijek bilo siromašnih i bogatih, da je oduvijek bilo bijede, stoga i gladi, privilegija, ropstva, rata. Govorit će ti da je svatko tko je pokušao nešto izmijeniti srljao ravno u propast.
Sasvim su lišeni mašte. Čak i nade.
Ako nešto nije već ostvareno, reći će ti da je to nemoguće ostvariti. Da je čovjek sazdan tako, da je društvo takvo, da je svijet takav. I reći će ti da je mirenje sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagođavanje isto tako.
Ako i nakon dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje, kojima raspolažeš danas, i ako im odgovoriš da se, uz volju, sve može mijenjati, osobito položaj ljudi; ako im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovoriš da treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi, a ne od gazda i slugu; ako im tako odgovoriš, reći će ti da je sve to samo – utopija.
U tvojoj kući bit će 2000. godine još uvijek, barem se nadam, stvari koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova.
Bit će tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svake vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je pripadalo generacijama što su prethodile tebi. Stvarčica bez vrijednosti, ako hoćeš, ali svjedočanstva duge povijesti čiji si i ti dio bila i prije nego što si se rodila.
Tradicija. Po meni ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje značenje, mada ne ono koje joj se najčešće daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svuda slijediti, kao skup običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti.
Ja, opet smatram da vrijednost tradicije nije u tome već u nečem posve drugom: tradicija, kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje, znači drukčije.
Pjesnik i filozof Gibran je rekao: “Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer.” Mi se, međutim, očajnički hvatamo za jučer, i onda tradicija postaje teret, koji nam ne dopušta da napredujemo, zatvor iz kojeg ne možemo izaći, čak to i ne želimo, jer budućnost, nepoznato, novo, drukčije izazivaju – strah.
Eto, ta riječ se opet vraća. Reći će ti da je strah čuvstvo koje obuzima svakoga.
Da, točno je. Ali strah ne uništava svakoga. Tebe neće, na primjer, i ne samo zbog tvojega dječjeg neznanja, već zato što si sva okrenuta stvarima i ljudima koje voliš, osvajanju i progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad svoje osobe. Oni koji, i kada odrastu ostanu takvi, mnogo su jači od bilo kakvog straha.
To su, kao što sam ti u početku rekao, moje misli i čuvstva koja me obuzimaju dok se igram s tobom. Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života.
Učini od svoga, razumije se, samo ono što ti sama budeš željela.




(Napisao Marcello Bernardi, talijanski pedijatar i psiholog)



Blago onima koji nakon smrti bližnjih dobiju ovakvo bogatstvo na čuvanje...


DODATAK:


U trenutku kad sam pustila svoju temu... krenula sam švrljati uokolo i vidjela da je u istim trenucima još jedan bloger pustio temu pod istim naslovom. Tema mu je odlična.... pogledajte...

Komentari (39) - Isprintaj - #

Odgovori na pitanja

30.03.2008.



Blogerica old bat je ispod predivnih domoljubnih stihova Silvija Strahimira Kranjčevića postavila par pitanja.

„Je li Domovinski rat završio ?
Zašto svako malo imamo prijenos lova na generale ?
Oće li netko odgovarat šta optužuje ljude , čak i prije nego je i jedan dokaz protiv njih predan u ruke pravde ?
Jesmo li još u istoj državi, državi koja je nekoga priznala generalom, a sada ga lovi ka divljač ?
Kako će pomoć Mati i Kreši kad nije mogla generalu svoje vojske ?
Je li PTSP orden ?
Vrijedi li i kod nas ona " Plus ca change, plus c'est la meme chose " ?
Jesan li ja Alice ?
Di san ovo upala , jadna ti san ?“

Domovinski rat je završio, ali „rat“ tj. borba za DOMOVINU nikada neće završiti. Život je borba, a DOMOVINA je naš zajednički DOM... a Dom uvijek treba uređivati da bi bio sigurno i lijepo mjesto za život onih koji u njemu žive.
Blogerica se pita „zašto svako malo imamo prijenos lova na generale?“
Da li je ovo lov na generala ili je ipak lov na čovjeka koji je na neki način povezan sa stravičnim ubojstvima koja su se dogodila prije par dana? On još uvijek nije osumnjičen, ali policija je javnost obavijestila da raspolaže informacijama u vezi tog strašnog događaja.
Pošten i častan čovjek ne skriva informacije koje mogu rasplesti takav strašana zločin, a častan bi morao biti jer je časnik.... borio se za ovu zemlju i očekujemo od njega da se borio za sigurno društvo u kojemu će svi biti ravnopravni, u kojemu će naša djeca živjeti sigurno. Ja ne kužim zašto uopće bježi? Ako je nevin, a raspolaže informacijama koje bi mogle pomoći u istrazi... zašto se ne javi policiji i pomogne pronaći krivce? Ne očekujemo li to svi od čovjeka koji ima tako jak čin?
Pa zatim blogerica pita da li će netko odgovarati jer optužuje ljude prije nego je i jedan dokaz protiv njih predan u ruke pravde?
Koliko znam generala traže jer raspolaže nekih informacijama... formalno nije optužen i nije osumnjičen. Zar bi policija trebala odgovarati zato što pokušava pronaći krivce za strašan masakr koji se dogodio?
Kad je Vinko Pintarić ubijao po istim bregima gledali smo prijenose i napeto pratili što se zbiva. Zar generali imaju imunitet? Na njih se ne odnose propisi ove zemlje? Ako nešto zna u vezi ovog slučaja zašto ne surađuje s policijom? On je nedodirljiv? Old bat... misliš li da generali imaju pravo činiti što ih je volja?
Misliš li da ako je država nekoga priznala generalom tog istog više ništa ne smije pitati, a on može raditi što želi?
Zatim blogerica pita: „Kako će pomoć Mati i Kreši kad nije mogla generalu svoje vojske ?“
Hm.... a tko će pomoći ubijenoj starici i petnaestogodišnjem klincu.... i Franji Kosu... tko će pomoći mrtvim ljudima? Imaju li oni i njihove obitelji pravo znati tko je to učinio i imaju li pravo očekivati da njihovi ubojice ili ubojica budu izvedeni pred lice pravde?!!!!
Zatim pita: „Je li PTSP orden ?“
PTSP je dijagnoza.... no ako sve s PTSP-om poistovjećuješ s ovakvim ponašanjem tada im ne činiš uslugu. Zamisli kada bi se svi koji imaju tu dijagnozu ponašali na ovakav način?
Jesi li sigurna da je PTSP opravdanje baš za sve?
Pa blogerica pita: „Jesan li ja Alice“ ? „Di san ovo upala , jadna ti san ?“
Živiš u zemlji nesigurnosti i straha... živiš u zemlji gdje postoje kauboji koji su previše bahati, a to im je omogućio sustav i bezvlašće.
Ovo što se sada dešava je strašno.... ali je pomak na bolje. Već godinama mnogi obični ljudi trpe bahatosti i kaubojštine. O tome moraju šutjeti jer se boje... jer su kauboji uživali zaštitu države. Tome je očito došao kraj. Došlo je vrijeme kada će svatko od nas KONAČNO odgovarati za svoje postupke! Jedino tako je pošteno.
Ja za sebe, svoju djecu i sve koje volim ne želim nikakve privilegije.... ali ne mogu razumijeti da postoje ljudi koji bi bilo kome na svijetu dali privilegiju da se na njih propisi ne odnose.... pogotovo u situacijama kada se radi o masovnom ubojstvu... u kojemu je stradalo i jedno dijete.
Prestrašno!!!! I ja se pitam.... da li je moguće da netko misli kako bi ovo trebalo zataškati jer je s tom pričom na neki način povezano ime čovjeka koji nosi čin.
Ako s ikim mogu suosjećati u ovoj priči tada su to nevini koji su stradali.... mogu si zamisliti kako se sada osjeća majka poginulog dječaka, mogu si zamisliti kako se osjećaju obitelji stradalih ljudi.... ali još je jedna osoba s kojom duboko suosjećam, a to je žena odbjeglog generala. Slušajući opise njegovih osobina neprestano razmišljam kroz što je sve ove godine ta žena prolazila. I ne, ne mogu razumijeti da bilo koja majka na ovom svijetu može razumijeti ubojstvo djeteta... i da može pisati da je neprimjereno činiti sve da bi se ubojica pronašao.
Ako je netko učinio nešto dobro u životu to ga ne opravdava da bi mogao činiti zlo.
Ako je netko spasio dva života... to mu ne daje pravo da ubije dva čovjeka.
Ljudi za herojstva dobiju ordenje i činove... a za sve što je protivno propisima svaki čovjek mora odgovarati, a svi pred propisima moramo biti isti.... i ti i ja, i tvoja i moja djeca, i tvoj i moj muž, ljudi koji čiste ulice, pekari i sveučilišni profesori, političari, pa i generali.
Uostalom... vidi kako je S.S.Kranjčević lijepo napisao:

„sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.

A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže“

Država u kojoj ne vrijede propisi za sve isto, u kojoj se građani osjećaju nesigurno i može ih ubijati tko se kako sjeti može se nazvati barom....
Vidiš... i on o tome pjeva... ali bojim se da si ga ti drugačije pročitala.
Tvoja tema me uvrijedila kao građanku ove zemlje, smatram da je uvredljiva za tvoju i moju djecu, za sve ljude koji žive u zajedničkom nam Domu – zvanom DOMOVINA. Tvoja pitanja su uvreda za sve poštene branitelje... za sve časne časnike ove zemlje.

Komentari (32) - Isprintaj - #

Red rijeke, red slova...

26.03.2008.




1978. Indexi su uglazbili i darovali nam pjesmu Modra rijeka, koju je napisao Mak Dizdar.



MODRA RIJEKA

Nitko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka –
Valja nama preko rijeke


Mak Dizdar

Prolaznost postane nešto lijepo ako je razumijemo i prihvatimo.
Na žalost pjesnik nije uspio čuti kako zvuče njegovi stihovi u tom čarobnom raspoznavanju i prepoznavanju... jer na taj način te stihove je mogao otpjevati samo onaj koji ih je razumio do daske, osjetio do krvi... do kostiju.
Davorin je otpjevao još jednu Dizdarevu pjesmu..... koja mi je posebno draga....

SLOVO O ČOVJEKU

Prvo

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premosti?

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si viskan bjelji ni od sebra
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome
Kad će domovina?

Treće

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti
Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima
Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da
Hoće da pobije?

Četvrto

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potonji il’
Prvi?

Peto

U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi
Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da
Postane djelo?


Mak Dizdar

POSLUŠAJTE

Davorin Popović:

S druge strane, tekstovi su vrlo bitni. Da bi pjesma trajala tekst mora imati priču, bit, smisao, osjećaj.

Davorin o Modroj rijeci (albumu):

Ma, prije svega, to je za mene u početku bilo jako strano. Odmah da kažem, ja sam morao "Kamenog spavača" i "Modru rijeku", ja sam to moro pročitat jedno pet puta da bih potpuno sve to doživio. Za mene je to bio, mislim, jedan vrlo težak jezik, ali kad sam shvatio o čemu se radi, onda je bilo vrlo lako i iznijeti to. Danas kad to slušam, ja sam ponosan kad čujem Modru rijeku. To uopće nije komercijalno, to nema veze s tim. I mislim da je besprijekorno odsvirano, da je besprijekorno otpjevano...

U pravu si Davorine! I ja mislim da je pjesma besprijekorno napisana, odsvirana, otpjevana!
Učinili su to ljudi koji su se sreli na cesti Srebrnoj... i naprosto se razumijeli....


Blogeri, osjećate li različitosti u ovim neslobodama koje su opjevane u pjesmi?
„Zatvoren u koži“..... hm... često čitam o krletkama, često se i sama osjećam pomalo zarobljeno u vlastitoj koži... ponekad nas koža toliko „svrbi“ kao da nam je premala.
I svi mi znamo.... ma koliko nam pretijesna bila „iz vlastite kože se nikuda ne može.“
Ali tada pjesnik reče: „zatvoren u mozak“.... hm... i tada skužimo kako je svu našu neslobodu, robovanje vlastitom mišljenju, predrasudama i svemu što smo pohranili u svoj mozak pjesnik opisao tako jasno... tako kratko... tako hladno... kao običnu, ali pravu pravcatu neslobodu.
„Zarobljen u srcu“ označava robovanje emocijama, strastima.... neprepoznavanje slobode u ljubavi.... i pretvaranje sebe u roba vlastitih sebičnosti zakamufliranih u ljubav.
„Zarobljen u meso“.... meso je nešto smrtno, prolazno, materijalno.... a naše besmrtne duše robuju u tim mesnatim karoserijama.... Mnogi više drže do „limarije“... do mesa, nego do onoga što zarobljeno unutra spava.
„Zarobljen u kosti“.... hm... ovo nisam razumijela... pa sam potražila pomoć, te u obrazloženju M. Vešovića pročitala tajnu tih riječi; „Mnogi narodi vjerovali su da duša boravi u kostima, a trag te vjere čuva se u jednoj zakletvi na našem jeziku: «Tako mi se ne skamenio duh u kostima». To jest, čovjek je, kao pali anđeo, nastao tako što je Bog cjelovitu i besmrtnu dušu, za kaznu, razdrobio u smrtne kosti. Smrt otkriva našu «zdrobljenost», bit našeg bića je u toj razbijenosti.“
„Da se nebo vrati i umnoži“, „u toj tamnoj jami vječno sanja sunce“... uffff.... koje neslobode... koja tama... ali ipak, kad čovjek čita o svim tim neslobodama osjeća toplinu koja se širi ispod kože i jasno prepoznaje razlike između kaveza i beskraja... slobode od neslobode.... na tren mu zabljesne istina.... i pamti tu tajnu još par trenutaka nakon čitanja stiha... a onda je opet brzo zaboravi... do neke nove luke, nekog novog stiha, modre rijeke... dragog pjesnika...

Blogeri, svrbe li vas kosti u proljeće?

Komentari (21) - Isprintaj - #

ČESTITKA...

22.03.2008.



Svim vjernicima želim SRETAN USKRS... a svima koji nisu odabrali ili prihvatili nijednu religiju želim lijep ovaj produženi vikend i sretan početak novog buđenja još jednog čarobnog perioda naših životnih kalendara.... koji su samo dašak u predivnoj čaroliji svega što postoji.
Ovo su dani prepuni simbola..... dani u kojima slavimo rađanje... novi život...
Vjernici se prisjećaju i jedne smrti.... velike žrtve i uskrsnuća koje slave kao temelj svoje vjere.
Simbol žrtve se ne nalazi samo u religijama.... te simbole možemo pronaći svuda oko nas.
Mislim da je strašno važno ovih dana ne zaboraviti one koji su se za nas osobno žrtvovali... one bez kojih nas ne bi bilo... naše roditelje, naše djedove i bake.... ali i sve stare i nemoćne koji se nalaze u našoj blizini.
Predivni su mali pilići, jaja, mali zečeki, proljetnice i sramežljivo proljetno sunce... no svega toga ne bi bilo bez starih koka, zečeva i zečića... bez proljetnica koje su lani uvenule da bi ove godine nove zablistale u punoj ljepoti.
Uz blagdansku čestitku svima vama.... danas želim čestitati osamnaesti rođendan jednom dječaku..... dječaku kojeg volim do neba....
Njemu i vama.... umjesto pisanica darujem priču...

Bilo jednom jedno stablo… i voljelo malog dječaka. Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao bi se uz deblo, ljuljao na njegovim granama i jeo jabuke. Igrali bi se skrivača. A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo… Jako ga volio.

I stablo je bilo sretno.

Prolazile su godine. Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo. Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:
Dođi Dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama, Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu I budi sretan.
- Prevelik sam da se penjem i igram, odgovori mu dječak. Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca. Možeš li mi ti dati?
- Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam. Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu.
Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.
Stablo je bilo sretno.
Ali dječak zadugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno. A onda jednog dana dječak se vrati.
Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Dođi, Dječače, popni se uz moje deblo, Proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se penjem po stablima, reče dječak. Želim kuću da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi ti dati kuću?
Nemam ja kuće, odgovori mu stablo. Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuću. Tada ćeš biti sretan.
I odreže tako dječak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuću.
I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi Dječače, prošaputalo je, dođi i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru, odgovori dječak. Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je ti dati?
Odsjeci moje deblo i sagradi lađu, reče mu stablo. Moći ćeš otploviti daleko… I bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi.
I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.

Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
Oprosti mi, Dječače, progovori stablo, više ti nemam što darovati.
Jabuka više nemam.
- Zubi su mi preslabi za jabuke, odvrati dječak.
- Grana više nemam, nastavi drvo, ne možeš se više na njima ljuljati.
- Prestar sam da se ljuljam na granama, reče dječak.
- Debla više nemam, opet će stablo, ne možeš se penjati.
- Preumoran sam da se penjem, odvrati dječak.
Žao mi je, uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati… ali ničeg nemam. Sad sam samo stari panj. Žao mi je…
Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo, znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar.
Dođi, Dječače, sjedni. Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini.
I stablo je bilo sretno.


(Shel Silverstein)

Komentari (24) - Isprintaj - #

Hrast

21.03.2008.



Ovim postom završavamo sadnju našeg zajedničkog blogo parka.
Nadam se da nisam nikoga zaboravila.... ali reklamacije primam naknadno.... ako sam nekoga slučajno isputila.
Hrast je izbor Žuboržene, Suncokretice male i mene...

Hrast je sveto keltsko drvo koje simbolizira istinu. Na deblima hrasta su rezbarili krug koji ga je trebalo štiti od udara groma. To je drvo predstavljao iskušenja u životu čovjeka, koja ga dovode do njegove biti. Vrata napravljena od hrastovine štitila su od ulaska zla u kuću.

Po keltskoj mitologiji hrast je prvo drvo na zemlji. Narodno vjerovanje kaže ako hrast prolista prije graba, bit će dobar urod te godine. Plodovi hrasta – žirevi, korišteni su za zaštitu od udara munje, pa ih se stavljalo na stubišta po kući.

Osobe rođene u znaku Hrasta su hrabre, odlučne i odgovorne. Lako privlače druge i inspiriraju ih. Ostaju mirne kad im se dogodi neki problem i koncentriraju se na njegovo rješavanje. Optimisti su i kažu istinu u svakoj situaciji, bez obzira kakve bile posljedice. No ponekad im nedostaje diskretnosti i vole poduzimati riskantne korake na financijskom planu.

Vole filozofirati i velikodušni su prijatelji, ali ponekad vole pretjerivati. Imaju istančan osjećaj za fair play. No kad se radi o pitanjima srca – mogu biti vrlo naivni kad nekome vjeruju. Veliku pozornost pridaju moralu, a za voljenu osobu često postavljaju visoke standarde koje je teško doseći.

Sveto drvo Druida. Kruna od hrastovog lišća davana je kao nagrada za spasenje tuđeg života i za pobjedu na Pitijskim igrama. Hebreji su ga smatrali božanskom prisutnošću na zemlji i zavjetnim drvetom, a kršćanske tradicije smatraju da je hrast simbol Isusa Krista kao snage u nevolji i kreposti u vjeri i vrlini. Zbog veličanstvenog izgleda, hrast oduvijek pobuđivalo strahopoštovanje, smatran je svetim drvetom u mnogim mitologijama, simbolizira dugovječnost, čvrstoću, moć i grandioznost i u duhovnom i u materijalnom smislu. Oboriti zdrav hrast vjerovalo se da donosi nesreću. Tko želi da osnaži svoju vitalnu energiju dovoljno je da zagrli hrastovo drvo. Vjeruje se da u šupljim hrastovim stablima svoj dom savijaju patuljci i vile, a to je navodno i najomiljenije sklonište vilinske nimfe Dryade, koja u hrastu spravlja ljubavne čarolije.
Još je aktuelno vjerovanje da u maju/svibnju, između Velike i Male Gospe, treba sakupljati hrastovo lišće koje navodno pruža zaštitu od svih nevolja, a imela (Viscum album) koja raste na hrastu koristi se u narodnoj medicini, jer navodno spriječava epilepsiju. Čaj od 15 grama hrastove imele s četiri litra vina kuhanog 10 minuta, navidno liječi živčanu rastrojenost, kronične grčeve i uzetost, a svježe hrastovo lišće oslobađa od zlih čina.
Odvar mlade hrastove kore (40 grama na četvrt litra vode pola sata kuhati) koristi se za grgotanje kod upale grla, oteklih vratnih žlijezda i protiv promuklosti i gušavosti, a kafa od hrastovog žira navodno je lijek za malokrvnost, malaksalost,, nervozu, besanicu, kostobolju, rahitis, umnu rastrojenost, protiv guka (škrofula) i curenja iz ušiju. Nošenjem hrastovog lista u šeširu, navodno se spriječavalo izbijanje žuljeva na nogama i anuliranje umora prilikom dugi pješaćenja. Sanjati hrast zelen i velik – sretan i dug život; posjeći hrast u snu – neuspjeh; hrastova šuma – iznenadna dobit, bogatstvo, blagostanje...
Zeusovo najdraže drvo bio je hrast, simbol snage.
Biljka koje je bila bliska svim Indoeuropljanima, pa tako i Slavenima, je svakako Zeusov i Perunov simbol - hrast. Konstantin VII Porfirogenet kaže da su Slaveni kod Dnjepra poštovali sveti hrast kojem su žrtvovali pijetlove, kokoši, kruh i meso. U nekim bugarskim selima hrast je zamjenjivao crkvu. Takav jedan hrast spominje se u Carevu selu u Makedoniji, gdje se na Đurđevdan obredno klao pijetao ili ovan.


PRIČA O JEDNOM HRASTU

glazba & stihovi: Mario Vestić
PATRIA


PRID MOJOM KUĆOM STARI HRAST
JOŠ GA JE PRADJED SADIO
DJED MU JE GRANE VEZAO
POD NJIM SE DADO IGRAO
POD NJM SAM DJEDOVE PRIČE SLUŠAO
ŠAŠEVE POD NJM PALIO
ON ME JE HLADOM GRLIO
POD NJIM SAM ZORE ČEKAO

POD NJM SU NEKAD PJEVALI
ŠOKAČKI, BIJELI SVATOVI
TIHO SU POD NJM NJIŠTALI
UMORNI NAŠI DORATI

SAD SU MU GRANE UVELE
VALJDA GA ŽIVOT NAPUŠTA
SAMO NA JEDNOJ LISTA JOŠ
K’O NEKA ŽELJA POSLJEDNJA
LJUDI MI KAŽU, SJECI GA
VIDIŠ DA DUŠU DAJE BOGU
I ZNAM SVAK’ BI TO UČINIO
ALI JA TO NE MOGU

JER KAD MI HRASTA NE BUDE
GDJE ĆE SE TUGE MOJE SKRITI
KAD SA NJM UMRE SJEĆANJE
MOŽDA NI MENE NEĆE BITI



Komentari (17) - Isprintaj - #

Mirta

20.03.2008.



Mirtu je odabrala naša blogerica nije otok
Mirta potječe sa istoka, a u mediteranske zemlje prenijeta je već u prethistorijsko doba. U antičkih naroda ta je lijepa aromatična biljka bila, kao i lovor, sveta i osobito cijenjena. Često se i kultivirala. Samonikla raste samo po sunčanim i toplim obalnim područjima, jer je osjetljiva na hladnoću. Biljka cvate u srpnju i kolovozu bijelim i nježnim mirišljavim cvijetovima sa 5 latica i mnogo prašnika. Plodovi su plavo- crne mirišljave bobe, koje sazrijevaju u studenom. Mirtine bobe imaju ugodan, slatkast, aromatičan i ponešto smolast okus.
Slavu" je, zbog lišća bogata eteričnim uljima, ponajviše stekla u industriji parfema. Narodno joj je ime mirta, mrta, mrtva, mrča, mrčela, mrtvina, murta... Do stanovite zabune može doći jer se u Dalmaciji pod istim imenom (murtela, murtila) označava jedna druga (začinska) biljka, također ugodna mirisa - "bosiljak"
Stari Atenjani jeli su ih svježe, a kao začin i digestiv upotrebljavali su ih u starom Rimu.
Mirta voli obilje sunca i svjetla.
Ona je mediteranska biljka, u anticko vrijeme od nje su pripremali kozmeticke preparate,a danas na Sardiniji pripremaju poznatu rakiju od njenih plodova.
Mirta je simbol besmrtne ljubavi. Prema legendi Venera je zavodila Adonisa pod grmom mirte, a u grčkoj mitologiji povezuje se s Afroditom. Venera je na slikama često prikazivana s vijencem mirte na glavi.
Rimske kurtizane kitile su se mirtom.
Prvog dana travnja Rimljanke su se družile u muškim kupkama rimskih termi okićene mirtinim vjencima. Predaja kaže da mirta neće niknuti ako je ne zasadi žena.
Mirisi su imali neobično važnu ulogu u hebrejskim obredima.
Tri kralja su malom Isusu na poklon donijeli mirtu, zlato i tamjan.Mirta je prepoznata i na Torinskom platnu kao osnovni sastojak mirisa kojima je bilo pomazano Isusovo tijelo prije polaganja u grob.


Komentari (13) - Isprintaj - #

Bor

19.03.2008.



U boru su se prepoznali blogeri prirodno celav i Suncokretićka.
Na Dalekom istoku vjeruju da jedući borove iglice, sjemenke i smolu postaju besmrtni.... vjeruju da takvo druženje s ovim drvetom njihovo tijelo čini lakim te da mogu poletjeti.
Istovremeno, borove su se iglice smatrale izvanrednim sredstvom protiv demonskih sila.
Dva bora simboliziraju ljubav i bračnu vjernost.
U Japanu se od bora i čempresa grade Šinto hramovi i izrađuje obredni pribor.
U Japanu je bor zaštitni znak onih koji stameno brane svoje mišljenje... baš kao što bor odolijeva naletima vjetrova s raznih strana svijeta.
Plodovi bora sakupljali su se u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području poznaju već preko 2 000 godina.
Ako se borova smola cijedi niz drvo i pada na zemlju od nje će, vjeruje se, za tisuću godina izrasti čudesna gljiva fu-ling od koje se spravlja eliksir vječne mladosti. Borovo eterično ulje pomaže kod brohnitisa, prehlada i kašlja, cistitisa i urinarnih infekcija, artritisa, gihta i neuralgija, te umora i nervne napetosti. Osobe koje bi pokisle ispod bora, noću bi imale košmarne snove.
U Kini bor čini trijadu s gljivom i ždralom, ili i s bambusom i šljivom. U umjetnosti se pojavljuje kao simbol životne snage a jednako važnu ulogu ima i u ikonografiji Zapada. Zaspati u sjenci bora, vjeruje se, nije dobro, jer u njegovoj sijenci živi nezdrava vlaga. Sanjati borovinu – radost i veselje.
Bor je simbol Božića.


BOR – IZUZETNOST: Drevni bi zvjezdoznanci rekli da volite skladan život, ugodno društvo i da ste prilično izdržljivi. Vi gotovo intuitivno znate kako svoj život učiniti ugodnim i zanimljivim; vrlo ste aktivni i niste izvještaćeni; dobar ste, odan i povjerljiv pratitelj; vrlo se brzo zaljubljujete ali jednako tako brzo gubite interes i brzo odustajete; spremni ste često da mijenjate simpatije sve dok, konačno, ne nađete idealnog partnera kojeg volite i kome vjerujete; pouzdani ste, istinoljubivi i praktični.

NA BURI

Svu večer na pustom brijegu
netko stoji.
Pusti me, majko, da vidim
da li je čovjek ili bor.
Pusti me da vidim ko to
svu večer gleda
u naš bijeli, skromni dvor.

Pusti me, majko, neće me
umoriti hod,
brijeg je blizu našeg doma.
O, ja osjećam da mi je rod
taj čovjek ili bor
sto svu večer blizu groma
stoji i gleda u naš dvor.

Vidiš li oblak crn,
ogroman, zlokoban brod
nad njim plovi
i smrt nosi?
O, majko, idi,
ti ga bar zovi
neka se skloni u naš dom
taj čovjek ili bor
što svu večer stoji i gleda
u naš bijeli skromni dvor.

Na pustom brijegu on je sam
kao dijete kad ruke skrsti
nad bolom nekim prvi put.
Pusti me da tanki moji prsti
meta budu burama zlim.
Pusti me, pusti, dobra majko,
tako je potmuo
i zao oblak
što vitla nad njim.

Desanka Maksimovic

Javor

18.03.2008.



Prema Keltskom horoskopu JAVOR – NEZAVISNOST: Spadate među one koje smatraju neobičnim osobama; posjedujete izraženu moć izražavanja i originalnost; bojažljivi ste i rezervirani; slavoljubivi i ponosni; sigurni u sebe i uvijek željni novih uzbuđenja i iskustva; ponekad bezrazložno nervozni čak i neugodni; imate dobro pamćenje i lako učite; volite da utičete na druge i da za njih donosite odluke, a što se tiče emotivnog života, obično ga znate do te mjere zakomplicirati da ni sami ne znate šta biste i kako biste dalje.
Postoji više vrsta javora.. Javorovo drvo je bijelo i tvrdo, koristi se za izradu glazbenih instrumenata, stilskog namještaja i aviona. U Kini i Japanu, javorov list predstavlja simbol jeseni i ljubavi.
Javoru se pridaju ezoterične osobine: križevi i brojanice od javorovog drveta štite od grijeha, a klinovi zakucani u vrata i pragove staje navodno štite ulaz zlim duhovima, demonima i vješticama. U Japanu i Kini javorov je list bio ljubavnički amblem i simbol jeseni. Vjerovalo se da najbolji zvuk daju gusle napravljene od bijelog javora .
Kanađani su javorov list odabrali za svoj simbol.
Zemlja porijekla – Japan.
Javor je drvo koje zna slušati i tajne čuvati.... Šum njegove utjehe zazivali su mnogi u svojim pjesmama:

Šumi šumi Javore

Ima jedna livada, na njoj drvo javora
ono tužnu priču zna, o nesretna srca dva.


Šumi šumi javore, neka grane govore
pa nek ćuje zemlja sva, kako ljubav boljet zna.


Al' se jednom dogodi, dragi dragoj govori
ja sad moram otići, al' ću ti se vratiti.

Podno vita javora ona dragog čekala
puno ljeta proteklo on se nije vratio

Miroslav Škoro

Sumi, sumi, javore
Sumi, sumi, javore
kad se oci otvore
sve sto krije ova noc
grane tvoje govore

Sumi, sumi, javore
ja te slusam do zore
svjecu sam upalila
da mi nadje prozore

Nema vise onih dana
vjetar bije sa svih strana
zuto lisce, tvoje lisce
k'o da kaze nikad, nikad vise

Sumi, sumi, javore
noci su mi najgore
tuge moje skrivene
sumi, sumi, javore
Arsen Dedić

Naša blogerica odmak od..., očito zna odabrati dobro društvo među drvećem....

Komentari (14) - Isprintaj - #

Tamaris, tamarix, tamariska...

17.03.2008.



Tamaris je otporno drvo. Lako se rasađuje. Podnosi hladnoću, sol i kad se udomaći na nekom mjestu raste "pjevajući".
To je prvo drvo za koje nisam pronašla puno podataka na netu....
Naša Koraljka ga je istakla kao svoje drvo.... pa da je ne preskočimo.... obilježit ćemo to prelijepo drvo, a isto takvu blogericu pjesmom....

IZMEĐU TAMARISKA

Kad sinoć te za rastanak poljubih,
vidio sam da tužna si. Do stiska
ruku ti ne bje. Lišće tamariska
pod kojim bjesmo s par kretnji si grubih
otresla s kose i pošla na svoju
stranu, a ja na svoju: mliječna cesta
pela se cijelim nebom, lijuć boju,
i bje mi ko da ti, nevjesta, nesta
u nedohvat, na tko zna koju stranu
i tko zna kud, i da ću zatim ići
za tobom među zvijezde, ali stići
nikad te više. — Jutro je, gle, sada,
i tu je more: možda u tom trenu
jedrilicu ću i tebe, gdje mlada
preko valova juriš, spazit ja,
istinom vedrog dana zavijena,
dohvatljiva sva i zemaljska sva.

Luko Paljetak

Komentari (10) - Isprintaj - #

MIMOZA

15.03.2008.



Blogerica Tratincicamala je poželjela postati mimozom kad naraste.... ili u nekom od novih života.... pa pogledajmo što to tako privlačno u sebi nosi ova žuta čarolija...
Mimoza (Mimosa) ime je za tropski biljni rod podporodice Mimosaceae s oko 350 raznih vrsta. Mimoza je česta u Americi, a najpoznatija vrsta mimoze je vrsta Mimosa pudica koja potječe iz Brazila.
Ima ih oko 350 raznih vrsta, a njen latinski prijevod doslovno glasi „nježan“ ili - „nježna“.
Lepršava mimoza simbol je žene, emancipacije, slobode i osjećajnosti. MIMOZA označava poštovanje, donosi sreću u poslu i podstiče ljubav. U govoru cvijeća ovaj cvijet znači poruku vjerne ljubavi.
26. siječnja Dan mimoza - Dan borbe protiv raka vrata maternice.
Mimoza je australskog porijekla, a pripada rodu akacija. U Hrvatsku su je pomorci krajem 18. stoljeća.
Mimoza svoju ljepotu pokazuje samo kad je sve oko nje mirno. pri najmanjoj smetnji sklapa listiće i treba joj 15 do 20 min da ih ponovo rastvori. I mislim da je upravo ta njena osobina razlog zašto osljetljive ljude nazivamo njenim imenom.
Mimoza je godinama bila neslužbeni australijski nacionalni cvijet.
1988., zlatna mimoza, Acacia pycnantha, je proglašena za nacionalni cvjetni amblem Australije.

Davno, davno na Tasmaniji je rodjen cvijet mimoze. Stanovnici otoka ovako prenose legendu o tome:
"U to davno vrijeme, otokom je vladao kralj koji je bio jako hrabar i lijep, visok i spretan, crne sjajne kose i koze ali srca otvrdnulog u mnogobrojnim bitkama. Njegov cijeli narod je bio kao on, veliki okorjeli ratnici. Jednog dana, uslijed jos jedne bitke, kralj je bio ranjen. Kraljeve majka i sestra su preuzele na sebe njegu ranjenika. One su ga jako voljele ali nisu voljele njegovu zenu koja nije uspijela osvojiti njihova tvrda srca.
Mlada kraljica je bila sasvim drugacija od njih, bijele puti, plavih uvojaka, sitna, sramezljiva, ljubazna, glasa poput slavujevog pjeva...Izgledalo je kao da je dosla iz nekog drugog svijeta, svijeta cvijeca, osmijeha i mira...
Kraljeva majka i sestra su bile jako ljubomorene. Vrlo lukavo su iskoristile kraljicinu sramezljivost i nisu joj dozvolile da stupi u suprugove odaje dok je tamo ranjen lezao. One su se brinule o njemu do njegovog ozdravljenja. Kraljevna je bila ocajna jer je jako voljela supruga ali njen njezan i sramezljiv karakter joj nije dozvolio da se usprotivi. Kraljevna je bila sasvim sama jer su i podanici stali na stranu jacega u ovoj borbi za vlast.
Kada se napokon kralj oporavio zelio je samo osvetu i kazniti suprugu koju je u bunilu dozivao i zelio pokraj sebe, ali mu ponos nije dozvolio da je pozove. Na kraju se odrekao svoje zene i potjerao je nazad njenoj kuci. Po nju je dosao njezin brat koji ju je nakon kratkog vremena ponovno ozenio za nepoznatog princa.
Nesretna Azar, tako se zvala kraljica, je isplakala sve svoje suze zbog nesretne ljubavi i zbog djece koju je morala napustiti. Potpuno smlavljena nesrecom nije se uspijela pobuniti vec je teskog srca prihvatila svoju sudbinu. Pozeljela je jedino da joj daju vjencani veo kojim bi prekrila svoje lice dok, na putu u novi dom, prolazi kroz kraljevstvo gdje je ostavila svoje srce i djecu. Zeljela je da je djeca ne prepoznaju, ali nije uspijela u tome. Njen novi muz, princ doborg srca poklonio joj je dugacak veo, ali njena djeca su je ipak prepoznala i pocela je dozivati placuci. Tada je Azar zatrazila da se zaustave na tren, kako bi mogla pozdraviti djecu. Ponovno joj je princ to dozvolio i dok se ona oprastala od djece, darujuci svakom nesto za uspomenu, iz daleka ju je gledao okrutni kralj. On je naredio da dovedu djecu k njemu jer moraju zaboraviti njih nedostojnu majku.
Azar je cula tvrdi glas bivseg muza, kako jos jednom odredjuje njenu sudbinu, ali nije smogla snage da se tome odupre. Svukla se na zemlju, dokrajcena nepravdom i velikim bolom i prekrio ju je novi vjencani veo, da je sakrije od znatizeljnih i okrutnih pogleda.
Kada je nakon nekog vremena dosao dobar princ, da je odvede sa sobom i da prozive zajedno dugi i sretan zivot, ispod vela nije nasao Azar vec grm rascvalih mimoza, doboko usadjen u zemlju. Pustio je korijenje tako duboko da ga nitko nije mogao iskorijeniti iz zemlje u kojoj je ostavio srce. Mali, zuti mirisljavi cvijetovi su izrasli na mjestu gdje su se polozile glavice malisana dok su se oprastali od majke.
Njeznoj, dobroj, podcinjenoj i nesretnoj Azar vrijeme je donijelo pravdu na cudan nacin:
cvijet rodjen njenom nesrecom zene su prihvatile kao simbol budjenja svijesti o volji i zelji da same odlucuju o svojoj sudbini.
Mimoza je naizgled njezna ali ipak toliko snazan i otporan cvijet kojeg je tesko iskorijeniti.

Komentari (15) - Isprintaj - #

ČEMPRES

13.03.2008.



Izbor blogerice Knjige...
Les Baux de Provence je legendarni grad-tvrđava na jugu Francuske. Vitezovi iz Les Baux su izabrali čempres kao simbol snage i hrabrosti.
Svoje latinsko ime rod Cupressus (odnosno čempres) duguje mladiću kojeg je Apolon pretvorio u čempres, a iz čijeg imena je nastala grčka riječ Kyparissos.
Čempresovo drvo se u mediteranskim zemljama cijeni od davnih vremena. Feničani, Egipćani i Grci smatrali su da je njegovo drvo vječno, zato su od njega gradili sarkofage, brodove, vrata hramova i kipove mnogih božanstava. Perzijanci su vjerovali da je drvo raja. Silvan, bog šuma, prikazivan je s grančicom čempresa u ruci. U grčkoj mitologiji čempres je povezan s Hadom, bogom podzemlja i mrtvih. Zbog njegove dugovječnosti, kršćani su ga uzeli za simbol vječnoga života.
Visoko zimzeleno drvo koje može narasti do 45 metara visine. Guste stožaste krošnje i malih okruglih češera. Rasprostranjen u cijelom mediteranskom bazenu i Kini kao samonikla biljka. Danas se njegovi kultivari uzgajaju gotovo po cijelom svijetu.
Ova vrlo stara vrsta drveta datira još iz doba Tercijara. Izuzetno je dugovječan pa se za neka stabla smatra da su stara 2000 godina.
Smatra se da je križ na kojem je razapet Isus napravljen od čempresa.
Zbog svoje dugovječnosti i elegancije sađen je po grobljima kao simbol vječnosti.
Lijekovita svojstva poznata su još od vremena Asiraca koji su čempres koristili kao lijek protiv hemeroida, Kinezi su žvakali češere protiv opadanja zubi, grčki liječnik Galen preporučivao ga je protiv unutarnjeg krvarenja.
Kako je čempres simbol dugovječnosti, snage koristimo ga kod ljudi koji se nalaze na životnim prekretnicama kako bi se mogli nositi se sa promjenama u sebi i oko sebe, također se koristi kod stanja duboke tuge i žalosti, jer ima sposobnost čišćenja i otpuštanja mentalno stavova i emocija za koje smo se vezali, a koje nam onemogućuju da kranemo dalje. Čempres je vrlo suptilno ulje koje će nas na lagan i profinjen način voditi kroz promjene dajući nam osjećaj sigurnosti, stabilnosti i svevremenosti.
Čempres je stasito, izduženo drvo, koje se poput plamena uzdiže prema beskrajnom nebu, predstavlja sveti „plamen“ života, ne promijenjene, vječne biti.
To je drvo simbol seksualne snage, znak neuništivosti i čistoće duše, drvo pomoći onima koji preobražavaju sirovu snagu svojih korijena, odnosno instinktivnu seksualnu energiju u rafiniranu krepkost i duhovnu energiju kao njezinu polazišnu točku i stabilnu bazu.
Pomaže u potrazi za doživljajem „vječnog života“.
Zbog svoje ozdravljujuće prirode i duhovne moći čempres uravnotežuje ljudske strasti, ovladava reakcijama ega i smiruje emocionalne i seksualne krajnosti.
Čineći čovjeka filozofom i mudrim bićem, podupire njegovu volju i pomaže mu da se oporavi od romantičnih neuspjeha.
Zbog toga su se bizantinci držali priče koja kaže da uz vrata „vrta simbola“ rastu tri drveta; čempres, cedar i bor koji nas uče umjerenosti.
Aki se u tugaljivoj pjesmi „Jesn u meni“ pita: „zašto sanjam čemprese?“


BALADA O ZELENOM KRALJU

Vitak i raskošno zelen
Okrenut morskoj pučini
sveđ kao vječiti stražar
osamljen kralj na strmini.

Gledala sam kako raste
Kako se vjetrima smije
Krunom dodiruje oblak
Vodu iz kamena pije,

Odjednom je bilo crveno
Ko kad se zora rodi
Onda je prašina crna
Letjela prema vodi.

Galeb je kriknuo bolno
Kada se razlio plamen
Umjesto zelenog kralja
Sad samo goli kamen

Valovi tuku o stijene
Tiho, tiho sve tiše
Dozivlju zelenog kralja
Ma njega nema više.

Nema ga više, zelenog kralja,
Čempresa moga nema ga više
Ranjena stijena još pamti druga
Sjećanje njeno isprat će kiše.

Nema ga, nema, nema ga više.

Tereza Kesovija


Na stranici www.ikorcula.net pronašla sam zanimljivu priču....

Korčulanski čempres odavno je u Europi
KORČULA - Dok se LIJEPA NAŠA HRVATSKA priprema za ulazak u EU otok Korčula točnije mjesto ČARA može se ponosito isprsiti svima i reći mi smo odavno u Europi, ne samo s čuvenim vinom POŠIP ili maslinovim uljem, nego još prije s čempresom. Taj čempres stoji na trgu pored župne crkve Svetoga Petra i prkosi vremenu i nevremenu. Prolazeći otočkom cestom naišao sam na živu enciklopediju Čare i otoka to je 77 godišnji Živko Marelić koji mi je dao puno podataka o čempresu. Živko priča da su njegova istraživanja pokazala da je 1825 godine na značajnom Botaničkom simpoziju u Beču -Čarski čempres bio nekoliko sati na raspravi među najpoznatijim znanstvenicima i biolozima i tada je donesena odluka da se najstariji Europski čempres star oko 500 godina uvrsti u prirodnu ljepotu Europe.
Godinu dana poslije na čempresu visokom oko 50 metara bila je postavljena prelijepa tablica koja je pokazivala da je taj čempres zaštićen kao Europski spomenik prirode.
Ista priznanja čempres je dobio 1918.godine kad je otok bio pod Italijom, pa zatim 1921. pod Kraljevinom SHS, pa i 1945 pod Jugoslavenskom zaštitom.
Odnedavno na čempresovoj kori stoji natpis ZAŠTIĆENI SPOMENIK PRIRODE kojega je postavio Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu.
Čempres ne može živjeti od priznanja, on je kako i čovjek, tvrdi Živko Marelić.
I Čempres traži njegu i brigu, treba ga ponekad i pogladiti, popričati s njime. Pogledajte što su nedavno učinili "mjerodavni" pokazuje nam Živko uz jadanje i najbližih čempresovih susjeda Andrije Tomića "Mafrina" sa sinovima Lukom i Jakovom. Kroz oštećenu krošnju nedavno je postavljen veliki električni kabel. Dva puta ga je rušio ciklon i grom, pokazuje nam Živko Marelić a čempres trpi i Hrvatsku i Europsku "brigu".

Na snimci: Najstariji čempres u Europi raste u Čari na otoku Korčuli

Komentari (20) - Isprintaj - #

BADEM

12.03.2008.



Badem u cvatu vidjela sam samo na slikama... jer kad ja stignem u krajeve gdje raste badem, cvjetova više nema.
Naša gustirna je napisala niz lijepih rečenica o ovom drvetu, a i odabrala ga je za svoje... u ovoj našoj igri.
Ona vjerojatno neće vidjeti ovu temu... ovih dana.... jer ima puno važnijeg posla... ali ona će je dočekati kad nam se vrati. Temom je pozdravljam... i od sveg srca joj želim da nadoknadi sve što joj je nedostajalo i neka uživa do daske. wink

Badem pripada grupi orašastog voća, a u bliskom je srodstvu s marelicom, breskvom, višnjom i šljivom. Raste na stablu Prunus amygdalus iz obitelji Rosaceae, koje se uzgaja od 3000. g. prije Krista.
Najstarije vrste badema potječu iz Kine, a nošene su Cestom Svile do Grčke, sjeverne Afrike, Turske i Srednjeg Istoka. Bademe su na Pirenejski poluotok donijeli arapski trgovci koji su se tu doselili kada su trgovali robom sa Srednjeg istoka. U Španjolskoj i Portugalu badem se danas koristi za pripremu nacionalnih jela kao što su portugalska torta od badema, slatkiši od smokve i badema, te špinat s pinjolima i bademom. Francuzi su u 14. i 15. st. koristili bademovo mlijeko za pripremu finog deserta blancmange, dok se engleska verzija, blancmanger, sastojala od usitnjenih pilećih prsa, šećera, riže, bademovog mlijeka ili mljevenih badema.
U 18. st. badem se javlja i u Sjevernoj Americi, gdje ih sade redovnici iz Španjolske. Do kraja 18. st. u Europi se javlja proizvodnja bademovog mlijeka od blanširanih, fino samljevenih badema namočenih u vodi. Tijekom srednjeg vijeka u Europi su pripremali puding od pšenice i bademovog mlijeka, a posluživali su ga s mesom divljači. Duž naše obale uzgajaju se bademi koji su stigli s Rimljanima.
Dio su tradicije u mnogim kulturama u cijelome svijetu. Rimljani su kao dar prijateljima donosili ušećerene bademe, a na vjenčanjima su na mladenku i mladoženju bacali bademe kao simbol plodnosti. U cijeloj Europi je na vjenčanjima tradicionalno korištenje ušećerenih badema, koji simboliziraju plodnost, ljubav, dobro zdravlje i sreću. Šveđani ga koriste za Božić - jedan se badem "sakrije" u puding od riže, a onaj tko ga pronađe, imat će sreće cijele sljedeće godine.
Badem (Prunus amygdalis communis) nazivamo i bajam(a), mendula, mandula, mindol.
Gorki badem je bogat eteričnim uljem, sadrži benzaldehid, vitamin B2, mineralne soli, kalcij, fosfor, kalij, sumpor i magnezij, a cijanovodična kiselina i cijanogenetski heterozid su toksični.
Bademi i bademovo ulje se mnogo koriste u kozmetici, a široka je i njegova primjena u kulinarstvu. Ponekad naiđemo na jako gorak badem koji nije jestiv, a to muči i domaćicu kad priprema kolače s bademima.
Neki vjeruju da je Markov kruh (smjesa badema i šećera u omjeru 2:1), ali i sam plod odnosno drvo badema, u Europu iz Kine donio Korčulanin i svjetski putnik Marko Polo. Ipak, vjerojatnija je druga priča koja kaže da je bademu postojbina Sirija odakle je proširen tijekom staroga vijeka, najprije u Grčku. Odatle i zanimljiva priča o njegovoj mitskoj povezanosti s olimpskim bogovima i njihovom seksualnom moći, što prati badem do danas. Mitsko je vjerovanje da bademovo drvo potječe izravno od Zeusa, odnosno da je iz Zeusovog sjemena rođen hermafrodit Agdistis kojega su bogovi odlučili kastrirati, a iz njegovih genitalija je izraslo drvo badema. Mit se dalje isprepliće s Nanom, kćerkom boga rijeka Sangariusom, koja je ostala trudna uz pomoć bademovog ploda. Čini se da su Grci donijeli na Jadran stablo badema, prvo na Vis (Issa), Hvar (Pharos), Trogir (Traguriom) i Stobreč (Epetion). Rimljani su ga dalje širili svojim carstvom i to pod imenom "grčki orah" kako ga spominje Katon još u 2.st.pr.Kr, a u 1.st.po.Kr. Columella ga naziva "amigdala", imenom koje mu je ostalo do danas.
U židovskim predajama badem simbolizira novi život i besmrtnost, vjeruje se da se iz njegova podnožja može doprijeti do tajanstvenog podzemnog grada Luza, boravišta besmrtnosti. U kršćanstvu badem se rano javlja kao simbol koji je povezan sa začećem, pa se prikazuje uz Djevicu Mariju, posebice na srednjovjekovnoj ornamentici, kao izravna veza s antičkim mitom o Agdistisu.
Mandulat ili mendulat je slatkiš od badema, tradicionalan za Božićne blagane. To je često bila slastica koju su mladići darovali djevojkama. Mandulat je bio obrtni proizvod, pa se po njega dolazilo u Split iz raznih okolnih krajeva.

Bademi su dugo vremena povezivani s plodnošću (fertilnošću): pretpostavlja se da njihov miris uzbuđuje žene, pa su se često upotrebljavali na svadbama.
Bademi sadrže hranjive tvari za koje se misli da su esencijalne za poboljšanje spolnog života. Primjerice, 28 grama badema osigurava 35 posto preporučene dnevne doze (RDA) vitamina E, koji utječe na stupanj plodnosti i funkciju spolnih organa. Sadrže i visoke razine minerala magnezija, fosfora i cinka, od kojih cink stimulira libido kod muškaraca.

Divlji badem

Vrteli se točkovi mog bicikla.
Gde god je stao taj rulet beše premija.

Smakla se o stepenik njena štikla.
Nekad su pogledi bili čista hemija.

Dobro je počela nedelja,
poslednje pripreme za maturu.
Virili smo u daljine
puni nade.

Preko gimnazijskog bedema,
k'o pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur
divlji badem.

Poneli nas vetrovi k'o maslačke.
Jedni su leteli lako, drugi padali.

I curice su postale prve mačke
a loši đaci odjednom svetom vladali.

Sve mi je odlično zvučalo.
Dobro sam stajao tih sezona.
Ljuljale mo oči širom
promenade.

A nju sam sretao slučajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Stane sve u strofu-dve u baladi:
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.

I pred treći refren već nismo mladi.
Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".

Suviše tajni u očima,
u zlatni okov joj prstić pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.

Dovraga, kafa je gorčila,
al' taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem.

Đorđe Balašević

Komentari (11) - Isprintaj - #

Trešnja

11.03.2008.



Drvo trešnje odabrale su blogerice: Zuzayok, Piano i Marsijanka.
Trešnja je japanski nacionalni cvijet i simbol sreće.
Neizostavni dio Japanskog vrta je trešnja. U Japanu se uzgaja oko 200 vrsta trešanja samo radi cvijeta, a ne radi jestivog ploda. Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji simbol duha samuraja. Japanski vrt poštuje i svijet biljaka jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”. U proljeće, kada trešnje procvjetaju, tradicionalni je praznik. Tada Japanci posječuju vrtove, gdje se njihovo divljenje cvijetu trešnji izmjenjuje s tradicijom. Poštovanje koje iskazuju Japanci tom događaju pokazuje i životnu filozofiju u kojoj je vidljiva povezanost čovjeka i prirode, onoga što nama zapadnjacima zasigurno fali, pošto kroz povijest nikada nismo vrtovima i prirodi davali takav značaj.
U travnju, kada cvjetaju trešnje, u Japanu počinje školska godina. Smatra se da će cvijet trešnje donijeti svima uspjeh, i zato cijele obitelji provode dan ispod procvjetale trešnje. Mladenci, za sreću, piju čaj od latica trešnjinog cvijeta. Vrhunac njihove sreće i garancija da će im brak biti uspješan je da bar jedan dan provedu zajedno ispod rascvjetalog trešnjinog stabla. Trešnjin cvijet je Japancima i simbol ratnika.
Grci su zaslužni za uzgoj trešnje, a Rimljani svojim legijama za njezino rasprostiranje po Starom Kontinentu.
Trešnja je podrijetlom iz Male Azije, a u Europi je uspijevala (kao divlje drvo) još u prapovijesti. Rimljani su prve trešnje vidjeli u Kiresunu (grčkoj koloniji u Maloj Aziji). Prema Pliniju, rimski vojskovođa Lukul trešnje je donio u Italiju 74. godine prije Krista i zasadio ih u vrtu svoga rimskog dvorca.
Za ljekovitost trešnje znali su stari Rimljani. Galenus je preporučivao slatke trešnje protiv zatvora.
Danas se zna da je trešnja mnogostruko ljekovita. Tako se rabe njen plod, peteljke, sjemenke iz koštica i smola koja curi iz kore.
Od trešnje se proizvodi kvalitetan namještaj, glazbala, ukrasni predmeti, parketi itd...


TREŠNJA


Još i danas zamiriši trešnja
Još i danas zamiriši trešnja
u proljeće, kao davno prije,
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije.

Rekao sam kad poći sam mor'o
spalite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru,
kad navratim da je vidim živu.

Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote,
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje.


Što to ima u ljudima tužno ...

Još i danas zamiriši trešnja ..

Miroslav Rus (Gazde)


Ufff.... što volim ovu pjesmu....

Komentari (10) - Isprintaj - #

RUŽINO DRVO

10.03.2008.



Robijaš je poželio biti - ružino drvo.
Ulje od ružinog drveta je jedno od najzastupljenijih u izradi kozmetike. Ugodnog je mirisa, pogoduje svim tipovima kože – hrani suhu kožu, sanira akne, balansira masnu i problematičnu kožu, održava zdravlje i ljepotu normalne kože.Ružino drvo koristi se i za izradu parfema. A taj miris reklamiraju ovako: Čist i osvežavajući miris, simbol modernog muškarca imunog na sezonske modne novitete.“ Miris radosti.
Od ružinog drveta izrađuju se najcjenjenija glazbala, kutijice za kompase, ukrasni predmeti, namještaj.... hm... baš si nešto mislim.... možda je i Pinochio napravljen od tog čarobnog drveta... jer kako bi mu inače obrazi bili tako rumeni?!!! Drvo je crveno... a crvena boja je simbol sreće, ljubavi, života. To drvo je simbol dobrog ukusa... ali i bogatstva.
Ruzino drvo nema nikakve veze sa ružom koju mi poznajemo iz naših vrtova. Ime se koristi u trgovini i nastalo je najvise zbog boje ili mirisa samog drveta. Inace postoji "ruzino drvo" u Indiji (jako cijenjeno), Australiji, Africi, juznoj i srednjoj Americi (vise vrsta). Svaka vrsta je vise manje kvalitetna za upotrebu u stolarstvu i sl.
Eterično ulje od ružinog drveta, primjenjeno u mirisnoj svjetiljci, idealno je za animaciju prostora zbog prekrasnog mirisa i pročišćavajućeg djelovanja. Umiruje duh i stvara ugodno raspoloženje. Ublažava stres, nervozu i premor. Osim u svjetiljci i kozmetici, primjenjuje se i u kupkama. Kupka u koju ste kapnuli nekoliko kapi eteričnog ulja ružinog drva, namirisat će i njegovat vašu kožu, pročistiti organizam, odmoriti vaše misli, umiriti duh.
Mirisne note ružinog drveta će uzbuditi muškarca, ... miris čije će vas orijentalne arome odvesti u svjet „Bajka o 1001 noći“. ...
CIA je nedavno Njemačkoj predala osljetljivu arhivu s imenima tisuća bivših špijuna istočnonjemačke tajne službe Stasi. Dosje Ružino drvo - Rosenholz u Njemačkoj je uzbudio duhove iako zbog zastare većina otkrića neće imati sudski epilog. Medjutim, dosje bi mogao ozbiljno ugroziti reputaciju do sada nepoznatih bivših špijuna na visokim političkim pozicijama.
Tisuće bivših agenata istočnonjemačke tajne policije Stasi koji su za vrijeme Hladnog rata špijunirali Zapad mogli bi biti raskrinkani nakon što je CIA Njemačkoj u cijelosti vratila obavještajne dokumente koji skrivaju njihov identitet. Potencijalno štetna otkrića odnose se na više od 50 tisuća osoba koje su radile za Stasi. Njihov identitet, kodna imena, pojedinosti o operacijama, informacije o tome tko je što i u kojima državama radio za Stasi i koliko je za to bio plaćen nalaze se u obavještajnom dosjeu Rosenholz kojeg je CIA, nakon pada Berlinskog zida, prokrijumčarila iz Istočne Njemačke.
Njemački obavještajni eksperti upozoravaju da bi Rosenholz mogao ozbiljno osramotiti odredjen broj političkih dužnosnika, zastupnika u parlamentu i ostalih javnih djelatnika koji su nekoć radili za Stasi.

Kad je jedna ovako tajnena operacija dobila naziv po ovom drvetu – jasno nam je da se radi o doista posebnom drvetu.

Ružokradice

Netko bude ružino drvo
Neki budu vjetrove kćeri
Neki ružokradice
Ružokradice se privuku
Ružinom drvetu
Jedan od njih ukrade ružu
U srce je svoje sakrije
Vetrove se kćeri pojave
Ugledaju obranu ljepotu
I pojure ružokradice
Otvaraju im grudi
Jednom po jednom
U nekoga nađu srce
U nekoga bogami ne
Otvaraju im otvaraju grudi
Sve dok u jednog srce ne otkriju
I u srcu ukradenu ružu

Vasko Popa

Ovaj pjesnik nije znao da na ružinom drvetu ne rastu cvjetovi ruže... ali nema veze... pjesma je lijepa.

ORAH

09.03.2008.



Blogeri Borgman, Gandalf i MNP, za svoje drvo odabrali su orah.
Plod oraha podsjeća na ljudski mozak te su ga u stara vremena smatrali lijekom za mozak.
Orah je podrijetlom iz Azije, gdje i danas na podnožjima Himalaje postoje šume oraha. U Europu su ga prenijeli rimski legionari.
Ruski znanstvenik Mičurin nazvao je orah voćkom.
Njegoš je rekao: „*tvrd je orah vocka čudnovata, ne slomi ga, al zube polomi...“
Karakteristika je tih plodova sadržaj velikih količina ulja i mnogostruko nezasićenih masnih kiselina. Bogati su i kvalitetnim bjelančevinama te mogu u prehrani zamijeniti mesni obrok. Odlikuju se bogatim sadržajem vitamina i minerala i njihova je biološka vrijednost vrlo velika.
Čaj od mladog lišća oraha, uz dodatak meda, koristi se za čišćenje, poboljšavanje i jačanje krvi, za jačanje želuca, olakšavanje probave, protiv raznih čireva, kostobolje, skrofuloze, gnojnih rana svih vrsta, te za ispiranje i oblaganje upaljenih očiju. Orahom se ljudi već dugo vremena bore protiv znojenja nogu, a koriste ga i za jačanje kose.
Poslovica kaže «U kameno doba, dok je čovjek jeo žireve, bogovi su jeli orah».
Stabla oraha žive i do 300 godina. Ulje iz oraha koristilo se za dobivanje slikarskih boja. Listovi oraha su aromatična mirisa. Drvo oraha je vrlo kvalitetno i koristi se za izradu namještaja, rabilo se za izradu trupa kočija, kotača i drški pištolja. Od sjemenke oraha (jezgre), dobiva se ulje za poliranje drveta, tj. namještaja od drveta.
U narodu je orah simbol mudrosti, mira, plodnosti i dugovječnosti, a bila su uz njega vezana i brojna vjerovanja. Smatralo se da nije dobro zaspati ispod krošnje orahova drveta jer se na tom mjestu sastaju čarobnjaci i vještice, a orahova sjena štetno djeluje na zdravlje. Također se vjerovalo da će kad orasi dobro rode zima biti duga i oštra. Neka vjerovanja imaju svoje uporište u stvarnim činjenicama. Tako je i danas poznato da ispod velikih stabala oraha uglavnom vidimo ogoljela područja bez trave. Razlog je kemijski spoj hidrojuglon, koji orah izlučuje iz korijena u tlo, a sadrže ga u manjoj količini i ostali dijelovi, kora, listovi i zelene ovojnice plodova.
U kontinentalnoj Hrvatskoj, na Badnjak se uz pšenicu se na stol stavljaju jabuke i orasi, a u Dalmaciji naranče i bademi.
Kelti o orahu:

ORAH - STRAST: Astrolozi bi za Vas rekli da ste nezavisni, spontani, čudni i puni kontradiktornosti, često egoistični ali i velikodušni i solidarni; agresivni i obrazovani. Ponekad začuđuje kako znate neočekivano da reagirate; bezgraničeno ste slavoljubivi i ambiciozni; nisu fleksibilni, nerjetko ste teški i čudni partneri; drugi Vas rijetko vole, ali Vam se često čude; dobri ste stratezi, vrlo ljubomorni i strastveni. Ne pravite nikakve kompromise. Čak ni u ljubavi. Kad izaberete životni pravac, teško ga mijenjate.
Navodno ovom znaku pripadaju ljudi rođeni od 24. listopada do 11. studenog.

A Šantić je u svojim stihovima pjesme „Pretprazničko veče“ kucanje oraha na prozor - usporedio sa kucanjem uspomena na vrata ljudskog srca...

Na polju studen. Peć pucka i grije.
Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
I slušam kako granjem zamrznutim
U moja okna goli orah bije.

Tako na vrata sumornog mi srca
Sjećanje jedno udara i čeka
Ko drug i sabrat, kao duša neka
Što sa mnom plače i u bolu grca.

I svaštanešto sam nadrobila u temu posvećenu orahu.... a završit ću je stihovima dragog Tadijanovića....

ŽENE POD ORAHOM

U predvečerje pred kućom krošnje mirišu

I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.

Pod orahom sa lišćem širokim

Mlade žene vezu marame.

Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,

I pozdravljam.

Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.

One spuste vez na koljena.

I slatko mi se smiješe, bezbrižno:

I ona s crnim očima, i baršunastim,

I ona s očima zelenim

Kao trava proljetna poslije kiše.

Odlazeći od njih, zanesen,

Mene muče vrele žudnje.

Mene more misli uzaludne

Na te mlade žene pod orahom.

Komentari (13) - Isprintaj - #

Drvo kao čestitka

08.03.2008.



Vrbu su odabrale dvije blogerice, Žubor vode i MNP... ali samo kao određeni vremenski period u životu. To nas odmah upozorava da vrba simbolira emocije koje si nitko ne želi za cijeli život.
Sigurna sam da smo se svi i baš svi... ponekad osjećali tako da smo razumijeli ovo drvo od korijena pa do vrha svake obješene grane.
No možda je upravo vrba najbolji simbol koji nas uči da je i tuga sastastavni dio naših života.... i da nam upravo tuga pomaže da znamo raspoznati radosne od tužnih dana. Zato je vrba zaslužila temu.

Vrba simbolizira ženstvenost. Kod Kelta se vjerovalo da trudnica mora staviti tkaninu ispod drveta vrbe kako bi u njoj uhvatila otpalo lišće, što je značilo da će imati lak porod. Zvali su je i 'vještičjim aspirinom' jer se od nje pravilo sredstvo protiv glavobolje. Jeste li znali da na svijetu postoji čak oko 500 vrsta vrba?!
Osobe rođene u znaku Vrbe imaju jaku volju i izvrsno pamćenje. Brzo reagiraju, ali često mijenjaju raspoloženja, pa ih je teško upoznati. Praktični su i dobri izumitelji, ali i učitelji. Posvećeni su obitelji i vole povijest, pa često izrađuju obiteljska stabla. Majka jako utječe na osobe breze kroz cijeli život, ali kad se jednom odluče na vezu, vrlo su odani.
Po Keltima, ovo drvo je znak svih onih koji su rođeni od 15. travnja do 12. svibnja

Njihov smisao za humor nije uvijek lako razumjeti. Imaju mudrost koja ih čini dobrim prijateljima koji daju dobre savjete, pa su cijenjeni u društvu.
Žalosna vrba se ponekad dovodi u vezu sa smrću. Neki kažu da se zove tužna zbog velikog bola za dragom i izgubljenom domovinom kada su Židovi pali u babilonsko ropstvo te su u znak žalosti objesili svoje harfe na vrbe.

Vrba je od davnina poznata kao ljekovita biljka, i to se koristi kora. Kora svih vrsta vrba sadrži salicil koji se najviše upotrebljava protiv upala, bolova, snižavanje povišene tjelesne temperature. U proljeće se skida kora sa srednje debelih, 2 - 3 godine starih grana i potom se usitni i suši. Nekad davno kada nije bilo drugih ljekova čaj ili tinktura koristili su se protiv bolova i povišene tjelesne temperature, čak ju je koristio i Hipokrat koji je živio u 4. st.pr.n.e. Ljekovitost kore priznala je i službena medicima te izolirala salicil kao prah protiv upala i bolova. Kada se uspjelo kemijskim putem proizvesti salicilnu kiselinu započela je proizvodnja najpoznatijeg lijeka u svijetu Aspirina a vrba se prestala koristiti kao prirodna sirovina.

Uz ovo drvo neće ići pjesma, nego prilažem priču koja je moja čestitka blogericama za Dan žena, ali je i dar blogerima.... jer će ih potaknuti na razmišljanje.

ZAŠTO ŽENE PLAČU?

Jedan je dječačić upitao svoju majku:

- "Zašto plačeš?"

- "Zato što sam žena" -odgovorila mu je .

- "Ne razumijem" – rekao je dječak.

Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikad i nećeš"

Kasnije je upitao oca. "Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?"

- "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" – bilo je jedino što je tata znao reći.


Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.
Naposljetku je nazvao Boga.
Kad ga je dobio, upitao ga je:

- "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"

Bog odgovori:

"Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.
To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."

Komentari (17) - Isprintaj - #

BREZA

07.03.2008.




Brezu su kao svoj zaštitni znak odabrale blogerice: Žubor vode (u mladosti), Big Blue, Marisol, Suncokretić, MNP (jedan od izbora).

Religija starih Kelta zasnivala se na vjerovanjima u prirodne i natprirodne sile koje su u formi duhova nastanjivale staro drveće. Nadalje, vjerovali su da drveće dobiva snagu i moć od sunca, koje se smatralo vrhovnim bićem.

Kelti su drvo breze smatrali 'damom šume', a predstavljala je ponovno rođenje, početak i obnovu jer je breza drvo koje prvo dobiva lišće nakon zimskog mrtvila. Također, brezu su povezivali s čistoćom i nevinošću. Izradili su i horoskop, a znakovi nose imena drveća.
Breza po keltskom horoskopu pokriva rođene između 24. prosinca i 20. siječnja).
Ljudi rođeni u ovom znaku su ambiciozni, odlučni i gipki. Uvijek su jasno orijentirani na svoj cilj te su stoga odlučni vođe i dobri stratezi. Imaju potrebu uspjeti u životu i vjeruju da će se marljiv i uporan rad na kraju isplatiti. Breze su lojalne, na njih se možeš osloniti i vjerovati im, iako se nekad čine rezerviranima. Pozor, mogu biti cinične! Najpoznatije su kao radoholičari te su uvijek ozbiljne s pomalo čudnim smislom za humor (ako do humora uopće dođe!).

Breze znaju biti pesimistične te imati previše samodiscipline. Često su same, a veza ili brak im se dogodi tek kasnije u životu, budući im je teško pronaći nekoga tko se uklapa u njihove stroge kalupe i rutinu. Brezama je uvijek potreban jasan cilj kako ne bi bile depresivne i pesimistične.
U brezovu katranu nalaze se gvajakol i krezol - tvari koje imaju ljekovito i antiseptično djelovanje, pa se često koriste protiv svraba i drugih parazitskih kožnih bolesti.
Breza je u istočnoj Evropi i srednjoj Aziji sveto drvo. Simbolizira, posebno u Rusiji, proljeće i djevojku. Čistoće. I nevinosti. Rađanja. Simbolizira početak i obnovu. Breza je ime poznatog ruskog zbora pjesama i plesova koji je sastavljen isključivo od djevojaka. Plinije je vjerovao da je breza podrijetlom iz Galije: "Od breze magistrati imaju snopove kojih se svi boje, a košaraši obruče i šibe koje su im potrebne za izradu koševa i košara." Dodaje se da se od breze izrađuju i svadbene baklje koje, smatra se, nose sreću na dan svadbe.

Breza, kao zaštitni simbol, svakako je vezana uz ljudski život.

Slavko Kolar je ovo drvo koristio kao simbol.
Svi se sjećamo tragične sudbine Janice.
Kad su Marka otjerali sa svadbe.... pijan je na putu imao priviđenje. U liku breze vidio je Janicu..
Sutradan je želio posjeći drvo, no nije imao hrabrosti. Poštedio je brezu koja ga je kasnije uvijek podsjećala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je s njom proveo.



Cesarićev prilog našoj temi....

BREZE NA ULICI
Dobriša Cesarić

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prodjem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Izmedju pjesnika i breza.)

Od cega drscete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zasto vam krosnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet sto vice,
Ko da ste izasle iz price.
Njezne, treperave i ciste
Bas kao prva ljubav vi ste!

Komentari (16) - Isprintaj - #

MASLINA

06.03.2008.




U prošloj temi zapričali smo se o drveću.... i svatko od nas je odabrao svoje drvo. Spontano smo otvorili jednu jako, jako široku temu.
Večeras sam malo lutala netom i tražila što simbolizira drveće... htjela sam o tome napraviti zajedničku temu.
Čitajući... shvatila sam da mi je jedna tema premalo da napišem sve te čarolije koje se mogu napisati.... i da sve nadrobim pod jedan naslov... bilo bi previše.
Odlučila sam, od danas, pa dok ne završimo... obrađivat ćemo drvo po drvo... simbol po simbol... za svakog blogera koji se uključio na prošloj temi... i za one koji će se još uključiti.

Blogerice Old bat i Katja odabrale su maslinu za svoje drvo.

Navodno su još u kamenom dobu naši preci sakupljali plodove masline. To potvrđuju arheološki nalazi koštica masline – pronađeni u spiljama.
Maslina je porijeklom s Krete, pa se preselila u Egipat, Grčku, Palestinu i Malu Aziju, tek nakon što je stablo masline kultivirano proširilo se i Mediteranom.

Arheološka istraživanja govore da su prva stabla masline posađena u antičkoj Grčkoj prije više od 3 tisuće godina. Tisuću godina kasnije, organiziranjem uzgoja i trgovine maslinom, ona postaje jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura. Koliko su tada masline bile važne, najbolje govori podatak da je po Solonovom zakoniku bilo zabranjeno posjeći više od dva stabla godišnje po masleniku. Onaj tko bi se oglušio na to, ili bez razloga posjekao stablo bio je kažnjen oduzimanjem imovine, izgonstvom ili čak osuđen na smrt. Osim u prehrani, ulje od masline, koje je Homer nazvao "tekućim zlatom", služilo je za očuvanje zdravlja i ljepote, balzamiranje mrtvih tijela, a pridonosilo se i kao dar bogovima i pokojnicima. I u svakodnevnom životu ulje je našlo svoju primjenu. Koristilo se kao izvor svjetlosti u uljnim lampama, kao sredstvo za podmazivanje alata, a od tvrdog i čvrstog drva maslinova stabla izdrađivale su se drške za sjekire, alat, pokućstvo, ali i oružje. Budući da je bila neobično cijenjena, bogati maslinici bili su pokazatelji materijalnog bogatstva njihovih vlasnika.

Maslina je mitsko drvo koje su, prema nekim predajama, stvarali bogovi. Njeno stvaranje se u Egiptu pripisuje božici Izidi, dok u Mezopotamiji tvrde da ju je stvorio bog Ištar. Maslina je također bila simbol etrušćanskog boga Turana. Prema predaji i u Grčkoj je prvo drvo masline stvorila božica. Dogodilo se to nakon svađe između božice mudrosti Atene i boga mora Posejdona o tome kome pripada Antika. Zeus, otac svih bogova, odlučio je svađu riješiti tako da to područje dodijeli onome tko će njegovim stanovnicima stvoriti i pokloniti vrijedniji dar. Stvorivši drvo masline tako što je bacila kap vode na klisuru na kojoj je potom izrasla maslina, Atena je pobijedila Posejdona koji je po jednoj verziji od morske pjene stvorio brzog konja, a po drugoj izvor slane vode koji je potekao iz kamena.

Maslini se kao biljci pripisuju i mnogobrojna simbolička značenja.
Otporna i nezahtjevna, maslina je simbol ustrajnosti i strpljivosti.
Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je postala simbolom snage. Herkul je tako imao toljagu od maslinovog drveta, dok je Odisej maslinovim štapom oslijepio Kiklopa. Maslina je i simbol odanosti i vjernosti. Stoga ne čudi što je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio načinjen na panju drva masline.
Izraelov narod ponekad se uspoređuje s maslinom: kao što se dragocjeno ulje dobive tek tiješnjenjem ploda masline, tako su i patnje koje su Židovi morali proći tijekom svoje povijesti proizvele dragocjenu spoznaju o pravim vrijednostima. Stoga se oko simbola Židovskog naroda u grbu države Izrael – Menorah, povijaju dvije maslinove grančice. Maslinovo ulje gorjelo je Menorah, hramskom svijećnjaku, a tijekom blagdana Hanukah gori u mnogobrojnim Hanukijama diljem svijeta. Maslina je dobila status svetosti u Kur'anu i proglašena je svetim drvom.
Maslina se više od tisuću puta spominje i u Bibliji. U kršćanstvu maslina je simbol providnosti i brige za ljude. Mojsije je tako npr. oslobađao muškarce od ratovanja ukoliko su uzgajali masline. Po jednoj biblijskoj priči, zbog njene su je inteligencije ostala drveća željela izabrati za svoju kraljicu, na što ona, zbog brige za ljude, nije pristala. Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu, kao simbol pomirenja Boga s ljudima. Kasnije je maslinova grančica postala općeprihvaćen simbol mira.
Maslina je vrsta voća i plod drveta Olea europaea. Zbog visokog postotka masti (15-35%), maslina je dobila ime po latinskoj riječi olea, što u prijevodu znači ulje. Maslina razvija stablo nepravilnog i kvrgavog oblika. Listovi su kožnati i ovalni. Kada je u cvatu, maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima. Plod masline bogat je uljem koje se dobiva preša (hladna preša), ili se izdvaja koristeći pritom vruću vodu ili paru. U ishrani, ulje se koristi kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela te u medicinske svrhe. Plod masline izvorno je gorkog okusa koji je uzrokovan glikozidom oleuropein, a nalazi se u koži masline. Osim za proizvodnju maslinovog ulja, u kulinarstvu se masline koriste za pripremu različitih namaza i umaka.

Podatke za ovu temu posudila sam na stranici Royal Sales International.
Maslinu sa slike (na Bijunima) posjetila sam prošlog ljeta.. ali ovo je slika skinuta s net-a.

I mali Nazorov prilog našoj temi....

MASLINA

Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencem
Maslinâ. - Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim,
Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,
Gledo u zanosu svijetle vizije, što ih je Podne
Pred očima stvaralo mojim.
More je šumjelo negdje daleko. - Po modrome nebu
Plovili bijeli oblačci, a zemlja je lećala teška
I tiha u snu sunčanu.
…U takav sam ja trenutak
Veliku, strogu i mirnu, iz maslinika se dižuć
K vedrome svodu, bez štita, bez koplja i kacige sjajne,
Vidio Palas Atenu.
Ona je nosila žižak na dlanu. Plodova zrelih
Ubra pregršt pa saže sok njihov na suho stijenje
I ruku do sunca dignu i užga tu malenu svijeću.
…Gori na mojemu stolu,
U tamne i burne noći, od zemlje niska svijeća.
Vjetrina otvara vrata i prozore, kroz kuću duva,
Zidima trese i tamu sve crnju tjera mi u dom:
Ja mirno sjedim uz svijeću, koju ograditi dlanom
Ne treba: ulje joj vonja po maslinama mog oca,
A plamen njezin je iskra sa vatre sunčane. - I sveđer,
Kad mi je teško međ ljudima, nastaje začaran krug,
U kojemu okolo žiška, dok noću vihori bjesne,
Zazeleni se lijepi vinograd mojega oca,
Ovjenčan maslinâ vijencem; - pod njime sanjari dječak
Grožđe dok zre, i sve jače pjev cvrčka se glasa, i more
Krkoči negdje daleko, i nebeskom plove vedrinom
Dva oblaka bijela, tanka…

VLADIMIR NAZOR

Komentari (10) - Isprintaj - #

Krošnja

04.03.2008.



Dragi blogeri....
U svima nama živi puno skrivenih priča... puno nekih čudnih života.
Jednom smo već razgovarali o tome koju životinju doživljavamo najsličnijom sebi.... ali nikada nismo razgovarali koju biljku... npr. drvo doživljavamo najsličnijim sebi. Večeras sam malo čitala Enesa... i to pitanje postavila sebi. Odgovorila mi je jedna stara tema... u kojoj sam se spontano pretvorila u stari hrast da bih mogla poslati poruku jednoj mladoj djevojci. Ne znam zašto sam odabrala baš to drvo.... ali eto... neka to ostane moj izbor.
Inače... posadila sam dosta drveća... pa čak i jedan drvored. Već sam vam pričala da volim slušati priče koje mi pričaju moje breze, javor i drugo drveće.
Sjećam se.... kako su bila malena drvca kad sam ih sadila... a sada je to već lijep park. Često sjedim na dvorištu... mislima se ušuškam u bogatu krošnju i razmišljam kako mene jednoga dana neće biti, a moje će drveće nekim novim dušama pričati priče.... pričat će im i o meni... a ja se samo nadam da će pod njihovim krošnjama i u budućnosti sjediti netko tko će ih voljeti ovako... kao ih ja volim.... i netko tko će slušati što to šumi taj čudesni svijet čarobnih krošnji.

Koje je vaše drvo blogeri? I zašto ste baš to drvo odabrali?

A sada pročitajte pjesmu koju vam je zašumio jedan jasen....

KORIJEN S KRILIMA

Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece živi.
Drvo je most što diše
izmedju mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.

Enes Kišević

p.s. Na slici je moja magnolija prošlog proljeća...

Komentari (22) - Isprintaj - #

RAZGLEDNICA

02.03.2008.

Ufff.... što je danas lijep i sunačan dan....
Nisam baš od velike priče.... danas šutim prema van, a bogato treperim iznutra.
Treptaj je probudila majka priroda i ostavila me bez teksta... u nju zaljubljenu.... ponovno začuđenu, kao i svakog proljeća.... čudnovato probuđenu... sjetno nasmješenu....
Amaterske fotke ne mogu vjerno prenijeti svu tu ljepotu i čaroliju... ali morala sam vam bar na neki način darovati
dio čarolije koju sam danas od prirode dobila...
Ljubac za sve vas...



Šafran koji čuva moju brvnaru dok me nema....



Rijeka koja mi je šaputala čarobne priče...



Kupa u zagrljaju sunca...



Ovakve "jahte" su trenutno IN na mojim brežuljcima...



Mah... mah, svima vama sa pitomih brežuljaka....

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)