Pozdrav MOM Čovjeku

19.03.2017.



Kuća na pijesku

Hrvatska, a s njome i Dalmacija, teško može na zelenu granu. Naime, počela se krajem prošlog stoljeća graditi od krova, a ne od temelja. Gradila se na nacionalnom zanosu (što je dobro), ali i na političkom voluntarizmu i politikantstvu interesa, a ne na pravnoj i socijalnoj osnovi. Kao i sva druga carstva, ili demokratski centralizam u komunizmu ili partitokracija ili autoritarna demokracija u kojoj sada živimo. U Ustavu, na papir je stavljen izuzetno vrijedan i stamen temelj: "U Hrvatskoj sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu". Nažalost, to je kao i mnoge druge odrednice koje citiramo kad hoćemo gluhima i slijepima poručiti da živimo u demokraciji na hrvatski način, prodavanje magle.

Isus će reći: "Mudar čovjek gradi kuću na čvrstom temelju; lud čovjek gradi na pijesku." Politikanti svih partijskih vela nisu u partijama razvili demokratske odnose, profiliranje sposobnih, nego promociju podobnih i poslušnih. Zato trpimo diktaturu podobnih nad sposobnima. Na to smo se privikli kao tovar na batine.

Politikanti, a ne političke elite, izgrađivali su Hrvatsku. Kad podjele vrhnje, sirotinji što ostane Opće dobro kod naših politikanata nije ni mislena imenica. Svaka im svjetska kriza dobro dođe, da opravdaju kriminal, podizanje cijena.

Od magije do religije, kažu stručnjaci samo je jedan korak, a malo tko da ga od službenika svetoga ne učini. Od demokracije do partitokracije i demokratske autokracije, samo je jedan korak, i tu iznimke kod nas nije bilo. Svi su politikanti isti.

Vaclav Havel je rekao: "Društvo treba graditi kao i zgradu od temelja, rješavajući probleme konkretnih ljudi". Jer, napisat će Helen Keller: "Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugoga, a onda za sebe same."

Kod Nas, kad se bratska srca slože, politikanti i kleromani, bez obzira na ideološki predznak, i olovo plivat može. Mi smo zemlja čudesa kad treba stvarati količinu društvenog kaosa. Pozivamo se i na Ustav i Evanđelje a ne vidimo da ništa nije u skladu ni s Ustavom ni s evanđeljem. To je bit licemjerja i farizejštine. Uzimanje iz proračuna i to kroz "dobrotvornost" dijeliti onima koji su pokradeni, najgora je perverzija.

Zdravi, veseli i pošteni bili ako je to uopće moguće u močvari s mirisom tamjana.

Don Ivan Grubišić (Večernji list, 31.5.2008.)



Novinari iz Glasa Istre 12.2.2008. pitali su ga:

Je li moguće biti vjernik bez crkve?

Don Ivan Grubišić: "Mislim da ima puno vjernika i izvan crkve. Pitanje je što je bit pojedine religije. Tko vjeruje i živi ljubav on je kršćanin, jer: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, tu je i Bog."

Kakav je Vaš stav prema nevjernicima?

Don Ivan Grubišić: "Pun poštovanja, kao prema svakoj ljudskoj osobi. Protiv sam antiteista kao i svake druge podjele na "naše" i "one druge", posebno ako je ta podjela povezana s isključivošću i mržnjom."




Dragi Čovječe....
bez obzira što nisi vjerovao u "naše" i "one druge" ja te od prvog slova osjećam SVOJIM... Ti si MOJ Čovjek.... koji kroči cestom Srebrnom..... bezvremenskom....
Hvala ti na svjetlosti koju si mi ostavio kao cilj.... kao poziv.... kao zadatak....
Mirno spavaj....

Komentari (16) - Isprintaj - #

Lažna molitva

08.10.2016.



Vjernici vjeruju da molitvom uzdižu dušu k Bogu.
Mi koji nemamo religiju, možemo se složiti da se Bogom može zvati sve dobro ovog svijeta, pa tako možemo potpisati istu definiciju.
Osobno bih ipak molitvu definirala kao vrlo intiman odnos čovjeka sa samim sobom... sa vlasitom savjesti.... sa onim poznatim i nepoznatim svjetom i svjetovima koje nosimo u sebi. Molitvom ulazimo u neistražene dimenzije sebe.... ulazimo u prostore u kojima pronalazimo istinu, utjehu, nadu, oprost.... Kada molitvom kucamo na vrata tih vlastih svjetova tada je to dolazak u miru... tada smo ponizni, iskreni i otvoreni....
Kad vidim druge ljude da se mole, na neki svoj način ili način koji propisuje njihova religija... tada ja okrećem glavu i odlazim na prstima..... kao kad vidim ženu da doji, dvoje da se ljube ili pak netko radi nešto vrlo intimno, a ja se osjetim suvišno.... jer ne želim smetati nikome u tom svetom i intimnom trenutku pročišćenja.
Nedavno sam se u raspravi pokefala s nekim dragim ljudima koji su vrlo oštro osuđivali svećenika koji drži mise za Antu Pavelića, kao i one koji na te mise odlaze. Ti ljudi se mole u svojoj Crkvi. Svaki čovjek na ovome svijetu.... pa i ako je oličenje svakog zla, ima pravo da se drugi za njega mole, kao što se svaki čovjek ima pravo moliti za koga god hoće. I najveći zločinci imaju majke i nekoga tko ih voli ili ih je volio.... i oni imaju pravo na „susrete“ u tim nekim dimenzijama – molitvom... u miru i tišini. I zato smatram neumjesnim osuđivati one koji iskreno mole.... jer oni nikome ne žele zlo.... i ne čine zlo.

Ovih se dana pod krinkom molitve pojavilo prestrašno zlo. Grupice krkanskih spodoba, koje imaju potrebu širiti zlo okupljaju se pred hrvatskim bolnicama i maltretiraju korisnike usluga tih bolnica....točnije, pozivaju na linč ili javnu osudu žena koje u bolnice dolaze zbog prekida trudnoće. Zašto ih nazivam krkanskim spodobama? Zato što samo primitivne i zlonamjerne osobe osuđuju druge ljude zbog njihovih izbora, pričaju loše o drugim ljudima, a pogotovo kada okupljanjem pozivaju i druge, slične sebi da se pridruže u etiketiranju, tračanju, guranju nosa tamo gdje mu nije mjesto, narušavanju tuđih sloboda. To što oni rade nije molitva..... nego je agresivan napad na druge ljude i pokušaj nametanja svojih stavova i vjerovanja tim ljudima.

Osobno nisam napravila abortus. Rodila sam dvoje djece koja mi se nisu dogodila... nego su željena i planirana. Roditeljstvo smatram najvećom, najtežom, najljepšom i najsvetijom zadaćom čovjeka.... koji izabere biti roditeljem. Živimo u vrijeme koje nam pruža niz mogućnosti da planiramo svoje obitelji i doista su potrebe za abortusom bitno manje nego u vrijeme naših baka i prabaka. No, nismo svi od istog „materijala“ i ne živimo svi u istim uvjetima i zato mora postojati mogućnost izbora.

Protiv svega što nije dobro moramo se boriti edukacijom, a ne bilo kojim oblikom prisile. Pokušajem zaštite života nerođenih nemamo pravo jurišati na živote i slobode živih.

To što rade grupe tih primitivnih krkana pred bolnicama nije molitva.... jer molitva je nešto čisto, sveto i intimno. Tu se radi o običnom aktivizmu konzervativnih ljudi koji najvjerojatnije ni ne znaju iskreno moliti jer svoje osobne frustracije liječe napadom na druge ljude i ulaze u prostor tuđih sloboda. Oni koji upiru prstom, koji osuđuju i lijepe etikete u narodu se ne nazivaju moliteljima i moliteljicama.... nego se zovu alapačama, lajonama, tračerima i krkanima. Nadam se da će se netko pomoliti za spas duše tih agresivnih jadnika... jer oni žive u neskladu s vremenom u kojemu su se zatekli.... problem tih jadnika je daleko veći i strašniji od problema onih koje napadaju. A taj problem se zove PRIMITIVIZAM.

Komentari (78) - Isprintaj - #

Izbjeglička kriza

18.09.2015.



Bravo Zoki!

Kao što si zaslužio sva kefanja koja sam ti nanizala na ovom blogu, danas si zaslužio glasno BRAVO!
Hvala ti što se osjećam ponosno zbog načina na koji vodiš problem izbjeglica u našoj zemlji.
Hvala ti što nas nisi svrstao u društvo zemalja vođenih političarima koji neodoljivo podsjećaju na onog brkatog kompleksaša iz prošlosti.... koji misle da su odabrani, da imaju pravo biti privilegirani i živjeti u lažnom sjaju, iza podignutih zidova i žičanih ograda dok bližnji trpe... kojima je pogled toliko zamagljen da ne vide i ne znaju da ih ljudi različiti od njih ne mogu ugroziti - već ugroziti mogu jedino sami sebe... a to i čine, dozvoljavajući predrasudama da im se natalože na duši poput smrdljive plijesni.
Hvala ti što si odlučniji i hrabriji od predsjednice.. koja je pokazala iznenađujuću dozu sebičnosti, uskogrudosti i nekršćanskog ponašanja.

Tako se ponaša pravi socijaldemokrat! Tako se ponaša čovjek čistog srca! Hvala ti!


Posluživanje dobrote

Nemojte, ma što bilo, nemojte odustati od dobrote.
Nemojte, premda toliki obeshrabreni, zatrte nade,
u sebi poraženi, napuštaju dobrotu.
Nemojte, ni ako zbog toga ostanete sami.
Sami, koliko samo čovjek zauzet za dobro može ostati sam.

Nemojte odustati od dobrote niti kada se mlakost,
prilagodljivost i prijetvornost radi vlastitog probitka očituju
kao najuspješniji način življenja.
Nemojte niti kada se mnogošto preimenuje kako bi
stara studen zaodjevena u novu toplinu utrnula klice
koje su se s povjerenjem odazvale obećanju
sutrašnjeg života.
Nemojte odustati od dobrote niti kada se nemoć i
ravnodušnost obore na vas da vas uvjere kako ćete
uzalud potrošiti život ustrajete li u pravednosti.
Nemojte odustati ni u okolnostima u kojima čovjek
više toliko toga ne može.

Nikada nemojte pristati na to da svjesno poslužite
zlu ma kako ono neznatno bilo, ma koliko vam bila
sužena mogućnost izbora.
Nemojte mu poslužiti ma što vam obećavalo.
Budite odani dobroti i proslijedite kroza svoj život
putem onoga koji je prošao svijetom čineći dobro.

Poslužite dobroti u sebi i neka vam to bude dovoljno.

Ne udomite li je, ne budete li skrbili o njoj,
ona će ostati siroče.
Jer samo vi možete nasititi dobrotu.
Samo vas dobrota može nasititi.
I ma koliko da gladujete, druge istine nema.

Stjepan Lice




Komentari (41) - Isprintaj - #

Pusićka u odlučnom jurišu protiv zla

13.08.2015.




Sjećam se jednog teksta koji je objavljen 22. rujna prošle godine u „novom listu“. Članak je potpisao Denis Romac, a naslov je glasio: „I Hrvatska u koalciji SAD-a u borbi protiv Islamske države“.
Autor nas obavještava kako je američki State Department objavio popis zemalja koje će se „svim sredstvima“ boriti protiv IS-a. Na popisu je i Hrvatska. Čudi se što hrvatska javnost tu informaciju nije dobila od vlastite vlade, nego od State Departmenta. Podsjeća nas i na blamažu kada je hrvatska javnost zahvaljujući Pentagonu saznala da je Hrvatska među sedam zemalja koje iračkim Kurdima šalju oružje i opremu. Nakon što se pojavila ta informacija Banski dvori su tu informaciju najprije zanijekali, tvrdeći da smo svoje „viškove oružja“ predali Amerikancima, a da bi nakon toga Ameri potvdili da je i Hrvatska među zemljama koje su svoje oružje isporučile Kurdima, a koji se bore protiv Islamske države. Radi se o vrlo važnim informacija koje nam nije htjela priopćiti naša vlast, ali su zato to učinili Ameri.

Ne pratim baš previše vanjsku politiku i rijetko sudjelujem u dijalozima na tu temu.... ali sjećam se da me taj tekst zgrozio i da sam osjetila neobičan strah... pa sam kolegi na poslu prokomentirala: „Neš´ ti sile.... koja se gura na popis od samo sedam zemalja koje naoružavaju Kurde.... Teroristi će sigurno biti oduševljeni kad nas vide u tom društvu.... Tko će biti kriv kad krenu teroriistički napadi u Hrvatskoj?!“
Ovih dana sam se sjetila tog teksta. Mediji su puni informacija, poluinformacija i dezinformacija u vezi mladog Salopeka. Sudbina tog dečka me neobično potresla... a tim više jer ga je moj sin poznavao... jer dijelili su hobi i sreli se nekoliko puta radi nekih zajedničkih interesa. Nisam imala namjeru pisati temu... sjedim u šoku, plačem i šaljem nevidljive zagrljaje njegovoj majci, supruzi, dječici.... ali nakon današnjeg obraćanja Vesne Pusić ja naprosto ne mogu više šutjeti.

Jučer nam se obratio Premijer. Danas mnogi kritičari više ili manje opravdano jašu po tom njegovom istupu. Svi koji redovito čitaju ovaj blog znaju da ga ja okefam svako malo i čini mi se da ga nikada nisam branila. Ni sada neću braniti njega.... ali imam potrebu braniti sve nas od agresivnog istupa te dezorijentirane žene.
Vesna Pusić je danas sazvala izvanrednu konferenciju za novinare, a u kojoj je očito pokušala „popraviti“ dojam koji je na dio javnosti ostavio Premijer... pa je tako izjavila: „Svi smo dio koalicije. Tom se treba i hoćemo suprostaviti. Što se više skrivate to ste ugroženiji. Ovo je trenutak da se okupi cijela Hrvatska u odlučnom suprotstavljanju zlu i terorizmu.“

Ta huškačka rečenica zvuči poput Perkoviće pjesme Čavoglave.... zove nas na odlučnu borbu protiv terorizma. Ona nas je već (bez našeg znanja) stavila na razne popise koji razjaruju teroriste, ali to nije dosta.... pa ona huška i traži podršku za nove juriše. Ne, ne možemo se mi više sakriti.... jer smo na popisu sedam zemalja koje naoružavaju one koji se pore protiv Islamske države. Ne da se ne možemo sakriti... nego nas je očito naša politika obilježila i stavila na sam vrh popisa onih s kojima se teroristi trebaju pozabaviti. A o tome nas nitko ništa nije pitao.... Nisu se udostojili o tome nas ni obavijestiti....

Premijerovo jučerašnje obraćanje je bilo nezgrapno... ali bilo je ljudsko. Bio je vidno potresen, osjetila sam čak strah i nerazumijevanje... baš onakav kakav osjeća svaki normalan čovjek pred zlim ponašanjima koja ne može razumijeti i prihvatiti. Ako je doista mladi Salopek još živ... tada je Premijerov oprez u izjavama itekako opravdan... jer nije pametno dodatno ljutiti razjarene zlostavljače ako u svojim rukama drže nekoga do koga nam je stalo i kojeg bi željeli vidjeti pored sebe. Ako je doista još živ onda sasvim sigurno ovih dana nije vrijeme za huškanje, juriše i „odlučnu borbu protiv terorizma“... ili narodski rečeno: nije vrijeme da Pusićka tuđim (narodnim) ...... gloginje mlati.

Toj ženi se mora priznati velika sposobnost, ali i velika zloća. S malom strančicom... koja samostalno ne može prijeći ni izborni prag učinila je ovoj zemlji toliko zla da će nam trebati desetljeća da se oporavimo od svih tih loših poteza koje su vukli HNS-ovci. I uz sve to zlo koje čine nije joj neugodno stati pred kamere i lagati nam u oči. Zoran Milanović ugrozio je vlastitu stranku i uništio socijaldemokraciju u Hrvatskoj.... To je jedan od razloga zašto će izgubiti izbore, ali glavni razlog je što je Pusićki i njezinim HNS-ovcima dao toliko ključnih i važnih pozicija u društvu i zbog štete koju su oni s tih pozicija napravili. Pa kad uskoro izgube izbore lijepo neka obuku maskirne uniforme i krenu u odlučnu borbu protiv ISIL-a... i nek prestanu već jednom našu djecu i cijeli narod ugrožavati radi svojih političkih ili financijskih interesa.

Komentari (14) - Isprintaj - #

U Zmajinom gnijezdu

13.06.2015.



Što papa Franjo misli i govori o onima koji nisu religiozni i vjeru ne iskazuju na tradicionalan način... tj. o onima koji se ne mole?

"Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga je čak pomalo i zastarjelo. Neko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac. Za mnoge crkva može biti i priroda. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga, dok su se mnoga najgora djela radila u njegovo ime".

Što učenike prvih razreda osnovne škole uče na vjeronauku?

Na ovaj radni listić našila sam u tekstu Renata Baretića na tportalu... a rješavali su ga splitski prvašići?

Tko se ne moli?
Neki seljak bio je pozvan na svečanu večeru.
S njim za stolom sjedili su otmjeni gosti.
Kad je trebalo početi jesti, čini se da nikome nije bilo važno prije se pomoliti, samo je seljak jednostavno sklopio ruke da bi tiho zahvalio nebeskom ocu.
Neki naoko otmjeni gospodin rekao je podrugljivo:
„Dragi, prijatelju, kod vas na selu sigurno ste još navikli da se svi molite?“
„Ne“ odgovori seljak, „to ne mogu reći“.
„Tako?“, rekao je onaj drugi pobjednički, „sigurno samo stariji i zaostaliji?“
„I to ne“, bio je odgovor, „znate ja imam jednu svinju sa sedam praščića u toru, koji se ne mole. A svi koji ne pripadaju živini, normalno zahvaljuju svom Stvoritelju za hranu i piće.
„Gospodin“ je ostao bez riječi.


Nakon čitanja ove „poučne“ priče djeca su rješavala sljedeći test.




Iz ova dva primjera očigledno je da vrhovni poglavar katoličke crkve i dio vjeroučitelja, kao i dio klera u našoj zemlji vjernike o vjeri ne uče isto.
Dok papine poruke znače čistu ljubav, toleranciju i put Isusa Krista.... ova vjeroučiteljica (nije jedina) djecu poziva na mržnju, etiketira različite, stvara u djeci predrasude i osjećaj da su bolji od ostalih i da svi koji nisu njihove vjere nisu vrijedni.

Danas se svi naši političari snebivaju zbog svastike koja nas je jučer ponovo sramotila I svi se tako licemjerno čude i tvrde da treba poduzeti nešto. A upravo su oni odgovorni za tu svastiku... jer dok je u ovoj zemlji moguće da na satovima vjeronauka djecu uče mržnji, a sad će ga uvesti i u vrtiće, ne možemo očekivati drugačiju mladež. Likovi koji su napravili tu svastiku na travnjaku nisu pali s nekog drugog planeta... oni imaju roditelje koji su ih takve odgojili, ali imaju i društvo u kojemu se manipulira vjerskim i nacionalnim osjećajima u dnevno političke svrhe i takvi krkani političarima trebaju u nekim situacijama, a ponekad im malo izmaknu kontroli pa se dese neugodne priče kao ova jučerašnja.

Osobno smatram da nas UEFA zbog ovog, a i svih događaja koji su prethodili ovom treba izbaciti s EURA.... jer ovakvi kakvi smo nismo zaslužili trovati civiliziran svijet.
Najbolje je da na granici podignemo visoko zidove, izoliramo se od svijeta... i sigurno nam neće biti dosadno i neće nam nedostajati tema... jer uvijek nam preostaju priče o ustašama i partizanima... ili možemo organizirati grupe na kojima će se ljudi zajedno moliti, a nakon molitve pljuvati i cipelariti „svinje“ koje se ne žele moliti s njima. A „svinje“ kojima se ne bude sviđao takav tretman mogu izvikivati: „Ne bu to tak išlo! Pusti meeeee! Zval bum Zmajuuuuuu!“



Komentari (48) - Isprintaj - #

Red fukara, red budala, a pameti nigdje ni za lijek

31.05.2015.




Osjećam se kao Pale sam na svijetu. U rijetkim trenucima nije to loš osjećaj.... jer znači neki odmak od ludila, nepripadanje cirkusijadi i topla izdvojenost u samo svom, po mojoj mjeri stvorenom svijetu. No, taj osjećaj ne može biti trajan... pa ga redovito zamijeni osjećaj straha, nelagode, bespomoćnosti i očaja.
Bliže nam se izbori i svaki normalan pojedinac osjeća svoj dio odgovornosti za društvo u kojemu živi.
Nikada nisam bježala od obaveza i odgovornosti.... Školu sam završila bez ijednog neopravdanog sata, odradila sam već skoro tri desetljeća bez bolovanja, nikada mi ne stižu opomne za neplaćene račune, ne sudjelujem u začaranom krugu mita, korupcije i nepotizma.... nerijetko sam tvrdoglavo išla i do krajnjih granica izdržljviosti... pa čak sam skoro i bez života ostala, ali nisam pristala sudjelovati u tom zlu. Sve što imam i sve što znam stekla sam predanim radom, upornošću, marljivošću i znatiželjom. Krajem osnovne škole predložena sam za primanje u SKH kao uzorna omladinka. Odbila sam. Posljedice tog odbijanja osjećala sam na svakom koraku. Tada je došlo višestranačje.... Zvali su me k sebi... lijevi, desni, zeleni... doista mnogi, ali i njih sam odbila... jer svima je cilj vlast i sve ono što ona nosi.... a ja joj nikada nisam težila.
Na mom putu često su me preskakali ljudi suprotnih osobina.... oni koji nisu toliko učili, radili i trudili se... ali imali su veze, kupljene diplome ili su pripadali poličkim grupama. I ne samo da su me preskakali.... bilo je tu raznih prljavih radnji (zlostavljanje djece i niz pokvarenih ponašanja prema meni i mojoj obitelji) kojima su mi pokušali objasniti da moj izbor neovisnosti i nepripadanja nije dobar izbor, smatrali su me izdajicom... jer su me lijevi smatrali svojom, desni su se čudili zašto ne pristupim, vjernici su se križali od čuda i neodobravanja jer sam odbacila Crkvu svojih predaka.
Od osnovne škole pa do danas društveno sam aktivna i trudim se ovom društvu pridonijeti najbolje i najviše što mogu.
Cijeli život se osjećam pomalo pomaknutom, različitom, često i osamljenom.... ali osjećaj SLOBODE i duboke vjere da je jedini GPS koji priznajem vlastita savjest mi daje osjećaj kojega se ne bih odrekla za ništa na ovom svijetu.
Inače sam osoba puna energije i životne strasti.... uvijek spremna objašnjavati i boriti se za bolji svijet... pa nerijetko prijatelji i poznanici pitaju: „Pa kako ti se samo da?“ Zadnjih mjeseci upala sam u neko čudno stanje bezvoljnosnosti, beznađa i sve češće si postavljam pitanje koliko uopće ima smisla sve ono što bilo tko od nas čini?

Često mi na pamet pada Andrićeva (iako neki tvrde da nije njegova) rečenica: "Dođu, tako, vremena, kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!"

Mislim da smo danas svjedoci baš takvog vremena.
Svi smo imali prilike gledati kako su se fukare obogatile, kako su nas fukare pokrale, kako su fukare kroz više od dva desetljeća ovo društvo polako ali sigurno uništavale i pretvarale u močvaru.... pomoću korupcije, raznih oblika kriminala i nepotizma. Nijedan okupator kroz cijelu našu povijest nas nije pokrao i uništio u tako kratkom vremenu i tako prestrašno kao što su učine fukare koje nam nisu došle s drugog planeta, nisu došli izvana osvajačkih ratom... naprotiv, oni su stasali od nas.... oni su uz našu „pametnu“ šutnju i blagoslov to učinili. Većina tih fukara koje su se obogatile na grbači ovog naroda pripadaju HDZ-u. U njihovim redovima se sakrio najveći broj loših komunista (oni koji su u partiji bili isključivo zbog osobne koristi) iz bivšeg sistema, najveći broj UDBAŠA i raznih nadrišpijunčina. Mnogi od njih sjede na optuženičkim klupama, a i protiv cijele stranke se vodi spor zbog svih zala koje su činili.
Bez obzira na to što uopće nije upitno da se radi o lopovima, stranci koja je utrla put korupciji, nepotizmu i kriminalu oni i dalje odlično stoje u narodu... i dalje ih mnogi priželjkuju na vlasti. Zašto? Pa zato što u red i dobro nitko više ne vjeruje... pa žele sebi najsličnije da bi im oni nekoga zaposlili preko veze, da bi se vratila vremena kada je normalno kupovati diplome i nitko od toga ne pravi probleme, kada je normalno baviti se kriminalom radnim danom, a nedjeljom se važno pokazati na misi. Svakodnevno.... u svim prilikama glasno izgovaram svoje mišljenje o HDZ-u, a tada mi neki kažu: „Pa nemoj tako... nisu valjda baš svi isti? Nisu svi lopovi.“ Moj odgovor je tada.... Ne razumijem što bi pošten čovjek radio u društvu takvih likova? Razumijem da su možda u početku u toj stranci i bili neki dobri ljudi.... ali svi oni koji drže do svog obraza i časti odavno su istupili.... jer pošten čovjek ne stavlja svoje ime uz bok s lopovima. Ne kažu u narodu uzalud: „ S kim si – takav si!“ Isto tako gledam i na njihove glasače. Pa kako bi neki pošten čovjek koji želi red, demokraciju i pošteno i pravedno društvo svoj glas mogao dati stranci protiv koje se vodi sudski spor zbog kriminala, stranci koja je dozvolila pljačku ove države, koja nas je dovela u ovakvo stanje? Za njih glasaju samo oni koji teže neredu, kriminalu, nepotizmu i koji uvijek u životu biraju lakši put.... koji vole loviti u mutnom.... jer se u redu i radu ne snalaze baš najbolje.
Kako bi netko normalan uopće mogao dati svoj glas stranci koja nam za budućeg premijera nudi tipa koji nije u stanju izgovoriti tri suvisle rečenice, koji ovih dana pomoću šatoraša pokušava svrgnuti legalno izabranu vlast, koji nam već sada poručuje da nismo svi isti i da će nastradati svi oni koji ne pripadaju desnoj-krkanskoj-sirovoj-primitivnoj-netolerantnoj opciji? Koji nam tako „suptilno“ poručuje da će biti belaja za sve one koji nisu poput njega? Njegova pojava i njegove izjave podsjećaju me na vrijeme 2. svjetskog rata kad su ljude odvodili u logore... ali i na vrijeme nakon tog rata kad su ljude odvodili na Goli otok. Likove koji su naređivali takve nepravde zamišljam baš poput lika kojeg nam HDZ nudi za budućeg premijera.
Često se pitam da li su glasači HDZ-a svjesni što čine i razumiju li što čine vlastitoj djeci takvim izborom? Što čine vlastitoj zemlji tim izborom? Sada trpimo rezultate vladavine raznih nesposobnjakovića, ali najduže na vlasti u ovih dvadesetineštositno godina su bili upravo likovi koje ja prepoznajem kao fukare u Andrićevoj rečenici.

Ne bi se ja osjećala loše kako se osjećam da je samo HDZ takakav kakav je. Mene izjeda grižnja savjesti jer sam svoj glas dala ljudima koji su sada na vlasti i njihovom Planu21.
Kaže premijer da oni nisu davali nikakva obećanja. Laže! Ako su prije dolaska na vlast prozivali HDZ zbog nepotizma, korupcije, kriminala ili nekih nečinjenja... tada je normalno da smo shvatili kako daju obećanje da se oni neće tako ponašati... jer tko bi normalan nekoga prozivao za nešto, pa se sljedećeg dana i sam tako ponašao kad se dokopa vlasti? Prekršili su obećanja napisana u Planu21. Nepotizam kojim su se razmahali bio je više nego strašan. Nepozitam je oblik korupcije. Krali su nešto manje od HDZ-a.... ali su zato i manje radili... pa su štete prestrašne zbog njihovog nečinjenja. Narodu je tako svejedno da li trpi štetu jer mu je netko nešto ukrao ili je šteta nastala zbog nesposobnosti.
I oni su lopovi... jer su nam ukrali četiri godine života.... a koje smo mogli daleko bolje iskoristiti da oni nisu kakvi jesu ili da je na vlast izabran netko sposobniji.
Neću više o njima... oni su rak rana koja me izjeda... oni su utvare zbog kojih ne spavam jer se osjećam nenormalnom jer sam im pomogla doći na vlast.

Prošlog vikenda imali smo prilike u medijima pratiti protuzakonite akcije treće političke opcije - Živi zid, a čiji aktivisti ilegalno ukapčaju električnu energiju kupcima koje su djelatnici HEP-a isključili.
To je vijest koja pripada u rubrike „crna kronika“, a koja govori o kaznenim djelima: provali, uništavanju tuđe imovine, krađi, dovođenju u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, a prijetnja nastavljanjem takve akcije znači borbu protiv sustava i društva u cjelini jer znači neprihvaćanje važećih propisa ove zemlje.
Čvrsto sam uvjerena da nitko normalan ne misli da je ponašanje aktivista političke stranke „Živi zid“ normalno i poželjno ponašanje.
I eto.... ankete pokazuju da ove tri opcije, a koje sam gore nabrojala imaju najveću podršku u narodu. Svi oni djelima pokazuju da ne vjeruju u demokraciju i pravnu državu... svi oni krše propise i na taj način ne da ne rade na boljitku ove zemlje nego je svakodnevno urušavaju i vuku na dno.
Preostalo nam je samo da zamolimo dragog Boga da nas čuva od svih tih političkih fukara i zlonamjernih likova... no, ni do njega nije lako doći zadnjih dana.... jer mjesta na kojima ga inače vjernici traže povremeno borave opet neki likovi koji misle da se propisi na njih ne odnose, koji ugrožavaju živote građana postavljanjem plinskih boca na prometnice.
Znači.... ostavljeni smo sami sebi.... i svojoj savjesti.... Izbori su uskoro.... Dobro treba promisliti i otvoriti oči..... neprestano moramo biti svjesni da svojim glasovima slikamo sliku koju ćemo u budućnosti živjeti. I ovu sliku koju živimo sada smo sami naslikali....

Komentari (46) - Isprintaj - #

Miris samoće

15.03.2015.



Prostorijom se širio miris tek skuhane kave i činio me nestrpljivom da se konačno zavalim na trosjed u dnevnoj sobi.... I taman sam stavila šalice na stolić kad mužu zazvoni mobitel. Razgovor nije trajao dugo, postavljao je kratka pitanja, a ja sam po izrazu njegovog lica osjetila svu strahotu onoga što sluša i želudac mi se iznenadnim skokom premjestio u grlo. Rekao je: „Mali je imao sudar.... spucao ga neki lik na glavnoj cesti....“ Pitala sam: „Jel živ?“ Odgovorio je: „Mislim da je. Ne znam koliko je teško.“ Ništa više nisam moga pitati.... navukla sam jaknu i poput duha ga slijedila do auta. U glavi sam začula zvuk koji me podsjetio na huk vjetra zalutalog pod krov u potkrovlju.... prouzročile su ga slike koje su se vrtoglavom brzinom izmjenjivale s raznim pitanjima u mojoj glavi.
Stali smo na kraj kolone i primicali se polako mjestu na koje smo krenuli.... Iz daljine ugledala sam stolicu pred jednom kućom... netko je sjedio na njoj, a ljudi su stajali uokolo.
Stigli smo. Na stolici sam prepoznala prijatelja mojih sinova, krenula sam prema njemu... a moj se pogled panično i nestrpljivo počeo probijati kroz mnoštvo. Ugledala sam ga..... Na rubu ceste.... uspravno stoji i živahno raspravlja s ljudima. Ja sam bila na pločniku, a duboka graba između nas. Pogledao me sa strepnjom. Zašutio na tren...pa ipak izustio: „Majko?“ Ja sam odgovorila pitanjem: „Dobro si?“ Rekao je: „Jesam.“ Ja: „Gdje je mala.“ Odgovorio je: „Stiže.“ Sve bitno rekli smo riječima.... a ono još bitnije poručili smo si očima. Okrenula sam se prema mladom čovjeku u stolici i posvetila mu svu pažnju. I on je dobro. Samo je malo nategnuo vrat.... ne vrti mu se u glavi. Uplašio se. Malo sam ga mazila po jež frizuri.... dok mi je on ispričao kako ga je moj klinac vozio doma, stali su na glavnoj cesti i čekali da auti iz suprotne kolone prođu, kako bi mogli skrenuti na sporednu cestu. Auto iza njih doletio je iznenada i punom brzinom se zabio u njih.... bez kočenja. Puno je očevidaca. Svi komentiraju da je vozač drven od alkohola.

Pogledom prelazim po razbijenim automobilima..... i odjednom ugledam čovjeka zamotane i spuštene glave kako stoji naslonjen na ogradu..... potpuno sam. Krenem prema njemu. Prilazim. Ne znam što osjećam. Očekujem ljutnju.... ali nema je..... tek praznina koja očekuje koja emocija će je ispuniti. Čujem se kako govorim: „Znam da vas boli i da je glupo pitati kako ste.... ali ipak mi recite da li vam se vrti u glavi.“ Netko ga je nevješto zamotao, taj zavoj prelabavo klima na njegovoj glavi, vidim komad kože i komad mesa na čelu... u korijenu nosa.... Glavnu ranu na čelu i glavi ipak ne vidim iza zavoja... ali mogu samo zamisliti kakve su.... jer razbio je glavom vjetrobransko staklo.
Podiže glavu i oči je usmjerio prema meni... no one su nekako dezorijentirate.... kao kad djeca imaju strabizam.... Mislim da su ovom čovjeku tako neposlušne od alkohola. Kaže: „Ništa se nije dogodilo.“
Pitam ja: „Želite li da nekoga nazovem... da nekome javim što se dogodilo?“ Šutnja.... lagano se njiše... ograda ga pridržava.... Pijanim glasom odgovara: „Nemam ja nikoga.“ Ipak ja forsiram: „Ali sigurno postoji netko na ovom svijetu kome možemo javiti da će vas sada odvesti u bolnicu i u kakvom ste stanju.... „ Prekine me odgovorom: „Ne postoji!“
Ljutnja koju sam očekivala nije stigla. Ovaj čovjek je svojim slobodnim izborom i nesavjesnim ponašanjem ugrozio život moga sina i još jednog mladog čovjeka.... a ja se ne mogu čak ni ljutiti na njega.... osjećam samo silnu tugu i žaljenje. Inače ne volim baš pijance.... redovito osjećam gađenje i prijezir... jer sami su birali.... ali danas ne.... nešto me promijenilo....
Lik je mojih godina.... ali izgleda kao da je zapeo u osamdesetima. Znam da nije stigao vremepolovom jer ga izdaju bore na licu..... no duga kosa i zapušteno lice.... prljavi traper i obuća na njemu jasno daju do znanja da ovaj čovjek niije odrastao na narodnjacima.

U pravu je. Ovaj sudar koji se dogodio je doista NIŠTA u odnosu na ono što se njemu dogodilo u životu. Osjećam strašan miris alkohola.... smrad neredovito prane odjeće i čovjeka koji ne održava redovito higijenu... ali jedan miris koji je nadjačao sve ove neugodne mirise je miris SAMOĆE... miris OSAMJENOSTI. Smrad ne izdaje da li je ostao sam zbog alkohola ili je alkohol prigrlio zato što je ostao sam. U ovom njegovom stanju to više nije ni važno... rezultat je strašan.
Stajala sam s njim dok nije stigla hitna.... Kad su ga oni preuzeli ja sam se vratila mojima.... ali taj miris SAMOĆE me proganja još i danas..... Često sam sretala ljude oko kojih se širio takav miris... ali nikada ga nisam osjetila ovako jako, jasno, prestrašno....
Sva ta procedura na cesti trajala je satima... kad smo konačno došli doma mali je rekao: „Danas je petak 13....“ a ja sam dodala: „Obilježi ga na kalendaru i slavi zauvijek.... to je tvoj sretan dan.... nešto veće i jače od tebe i mene ti je danas sačuvalo glavu.... a pružilo ti je i osjećaj da si voljen... da mnogi ljudi brinu zbog tebe.... prvi je stigao stariji brat s kojim ne razgovaraš, tvoja draga, bila je tu cijela nogometna ekipa.... sve dečki s kojima si išao u školu, mnogi prijatelji, roditelji... pa i nepoznati ljudi.... Nisi bio sam. Sačuvaj to!“

Komentari (32) - Isprintaj - #

Pošto bulja?!!

28.02.2015.



Biti lojalan ili odan znači braniti stavove zajednice i onda kada imamo različito mišljenje.

Hannah Arendt proučavala je strahote Holokausta i zaključila da se sve to zlo nije dogodilo zato što su baš svi bili psihopati, nego su to bili obični ljudi koji su podlegli iznimnoj socijalnoj situaciji. Bili su lojalni svojoj stranci, svom narodu, masovnom ludilu. Zatomili su sebe i svoju savjest i sudjelovali u zlu.

Grupi (čoporu) se lakše prilagođavaju ljudi s niskim samopoštovanjem. Lakše im je vjerovati da je ispravno ono što drugi rade i govore nego potražiti svoje stavove u svojoj glavi.
Konformisti su intelektualne ljenčine.
Ljudi u sebi nose temeljnu potrebu za prihvaćanjem i strašno im je važno da se svide drugim pripadnicima grupe.
Postoje ljudi koji se vole oslanjati na druge u svim životnim situacijama pa čak od drugih očekuju pomoć prilikom definiranja određene situacije i donošenju odluka.

Danas je političar Rajko Ostojić mladima u svojoj političkoj stranci poručio: „U politici je važniji gram lojalnosti nego kilogram pameti“.
On je doista prava osoba koja stranačkoj mladeži treba pričati o lojalnosti. Vidjeli smo na zagrebačkim izborima kako ga je predsjednik stranke tako lojalnog nagradio, a mlađeg kolegu ponizio. Njegov peh je samo u tome što narod ipak na izborima radje bira pametne i samosvjesne nego lojalne.

Političari - ljudi gladni vlasti žude za nemislećim ljudima.... za lutkama na koncu kojima će oni upravljati.
Naš sustav obrazovanja potiče poslušništvo, podaništvo, ulizivanje i gmizanje.... tim osobinama djecu uče od vrtićkih dana, a i mnogi roditelji dobronamjerno svojoj djeci šapuću neka ne talasaju (vlastitim promišljanjima i stavovima) jer je to OPASNO.
A kad lojalno (odano, poslušno, prilagođeno) dijete odraste dobit će posao preko veze.... a to će biti nagrada njihovim roditeljima za lojalnost. Na poslu se ne moraju dokazivati znanjima, marljivošću i kolegijalnošću jer dovoljno je da budu lojalni onima koje si u tom trenutku „dirigenti“.

Bez obzira što je pameti puno manje na tržištu lojalnost se puno više plaća... iako je ima u izobilju.
I zadnjih dana imali smo prilike svjedočiti kritikama na račun javnih osoba koje su se osudile misliti svojom glavom i svoje mišljenje javno izreći... bez obzira na mišljenje matičnog stada. Takve pojedince grupa osuđuje, proziva, omalovažava, pokušava uvjeriti širu javnost da se radi o nemoralnim pojedincima... jer su iznevjerii svoju grupu.

Pravim vladarima je jako važno da budemo poslušni, omamljeni, isprani, isprazni i tupavi... jer oni će misliti umjesto nas.... oni će nam objasni kojeg teleoperatera treba odabrati, u kojoj banci podići kredit i koliko se zadužiti, na što posuđeni novac potrošiti. A kad se nađemo u problemima zbog loših savjeta tada će nas strogo pitati što nam je sve to trebalo... zašto smo kupili tako skupe traktore, stanove ili pokrenuli obrte..... i onda će nas kao svoju nesposobnu dječicu predati u ruke stranih gospodara (banaka i bogatih stranaca) koji će nas ovršiti, deložirati, oduzeti nam djedovinu, osporiti nam vlasništvo i pretvoriti u svoje podstanare, u svoje kmetove.
I tada više neće biti važna lojalnostje ona je nešto što dobrovoljno biramo dok nas još ima, dok još jesmo i dok smo još svoji. Kad prijeđemo cijeli taj put lojalnosti i pretvorimo se kmetove to više nije izbor.... tada više nismo slobodni birati.... tada za ozbač pripadamo svojim gospodarima i nema nazad.


Komentari (29) - Isprintaj - #

Mirno spavaj....

21.01.2015.



Znao si ovdje sreću pisati
I svjedočiti ljubav danas
Učio nas da nije važnije znati brisati
Ono što je davno ostalo iza nas....

.... na toj velikoj pozornici parade i kiča.... lažnog sjaja i iskrivljenih vrijednosti šetao si tako tih, skroman, samozatajan, nenametljiv, naš.... Bio si glazba u pozadini moje životne priče, koja je obojala moja desetljeća... i bila uz mene i u onim trenucima kada svi bježe... pa čak i onda kada sam bježala sama od sebe... Naprosto si bio tu.... uvijek... i bit ćeš dok me ima.... Hvala ti.... Mirno spavaj.....

Komentari (25) - Isprintaj - #

JA NISAM CHARLIE!

10.01.2015.




Prezirem terorizam. Čvrsto vjerujem da za nasilno i agresivno ponašanje nema i ne može biti opravdanja. Strašno mi je žao zbog žrtava u Francuskoj.
Ali ipak... „ja nisam Charlie!“

Zgroženo gledam povodljivu masu kako s parolama „ja sam Charlie“ paradira po gradskim trgovima diljem Europe... čak sam i na glavnom zagrebačkom trgu vidjela skupinu građana koji su doveli malodobnu, predškolsku djecu i zataknuli im te parole u ručice. Prizor me zgrozio.... i zapitala sam se gdje je tu pravobraniteljica koja bi trebala štititi djecu od takvih manipulacija i zloupotreba.

Ako čvrsto vjerujem u slobodu i strastveno se borim za vlastitu slobodu nije li tada prirodno poštovati slobode i izbore drugih ljudi? Pa čak i onih koji su strašno različiti od mene? Pa čak i onda kad odaberu biti "neslobodni", prema nekim mojim kriterijima?
Ako doista vjerujem u slobodu tada se nemam potrebu rugati različitima, tada mi nisu smiješne karikature koje ismijavaju njihove svetinje.
Izgrugivanje i ismijavanje po mom vrijednosnom sudu nisu i ne mogu biti sloboda govora... nego su oblik zlostavljanja.

Oni koji su ismijani i izrugani nemaju pravo zbog toga svoje zlostavljače ubijati u bilo kakvim akcijama... a pogotovo u terorističkim napadima u kojima stradaju i oni koji s ruganjem nemaju veze.

Premalo znam o životu u Francuskoj... ali jako dobro znam da mi se jako nisu svidjeli TV prilozi o odnosu njihovih vlasti prema izbjeglicama (Romima i Albancima). Ove događaje će politika opet upotrijebiti da bi se mogla ponašati neprimjereno prema ljudima koji to nisu zaslužili... naprotiv, trebaju pomoć.

I zbog svega toga JA NISAM CHARLIE! Jer ja se nemam potrebu nikome rugati, nikoga ismijavati i nije mi zabavno kada to drugi čine..... Pa ne mogu to postati čak ni onda kada neki rugalice odluče izgubiti i živote u besmislenom nastojanju da dokažu cijelom svijetu da se imaju pravo rugati i ismijavati druge ljude ili njihove svetinje.
Protiv terorizma se treba boriti jer je terorizam zlo. Ali isto tako bi se svako normalno društvo i normalni pojedinac trebao ograditi od izrugivanja i ponižavanja različitih... jer to je također oblik zlostavljanja, a nijedno zlostavljanje ne može izazvati pozitivne reakcije.... i to je razlog zašto ja nisam i nikada neću biti Charlie.

Komentari (115) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se