ovo je potpis

22.05.2012., utorak

Dnevni touche - onaj ružni


Evo i mene, nakon više od tri godine pisanja ovog bloga, sa onim ružnim dijelom Pariza. Opet ću reći, nije da ga nisam nikad vidjela, nije da sam ga ignorirala, nego jednostavno je onaj lijepi dio uvijek imao više utjecaja, a ostalo sam shvaćala (i shvaćam) kao nužno zlo. Na kraju krajeva, ovo je grad pun izbora, pa ako nije dobro na jednom mjestu, dobro je na drugom.
U svakom slučaju, na ovaj post me je potaklo sivo, olovno nebo koje se već tjednima druži sa ogradom moga balkona. Ja, koja toliko patim za suncem, došla sam do stadija da se radujem i tom olovnom nebu - samo ako nema kiše.
Onda, došlo je nekakvog administrativnog zastoja - neki papiri koji mi trebaju još nisu (ni blizu?) gotovi - ali ne bih sada o administraciji - iako možda ona najviše zaslužuje naslov ovog posta.

Dakle, popularnost psećih 'mina' je nadaleko poznata i van granica Pariza i Francuske. Ako malo bolje razmislim, Pariz nije jedini takav grad (nije li sredinom osamdesetih nastala pjesma "Amsterdam" sa onim stihom "...cipelu sam umaz'o govancom") u Europi, ali nekako sam pojam Pariz zvuči glamurozno. Kao što, ne znam, Munchen zvuči - strogo?

Govanaca i prljavštine ima, doduše sve manje. Ali ima, i nije lijepo za vidjeti:

DSCN4207 (Large)

U stvari, raznim znakovima u stilu "Čuvajte svoj kvart" ili nešto slično pokušava se potaknuti da ljudi čiste za svojim psima. Ali kako Francuzi, generalno, skidaju svu odgovornost sa sebe, ona 'nijedna služba nije zadužena za to'. Što, u stvari, i nije. Oni koji čiste ulice, čiste ulice. Oni koji metu ulice, pometu, ali ne svaki čas. Vlasnici pasa nemaju taj mentalitet, odnosno uvjereni su da će to počistiti oni kojima je to posao.....
U samom gradu je vrlo vrlo malo parkova koji primaju pse, i zbog toga su trotoari nastradali.
Inače, neka statistika pokazuje da oko 600 ljudi godišnje završi u bolnici zbog okliznuća na pseće govno. Zato, pazite :)

Posebno su nastradali dijelovi uz sami trotoar, gdje je najprljavije:

DSCN4196 (Large)

U stvari, iz otvora ispod trotoara se svaku večer pušta (čista, nepitka) voda u mlazu koja gura prljavštinu u šahtove, tako da su ti dijelovi preko dana najprljaviji, a uvečer su čisti.

Inače se smeće odnosi svaki dan, čisti se svaki dan (po turističkim destinacijama non-stop), a ulice se peru jednom tjedno. Tako je bilo i u petak, na primjer, kad je kiša pljuštala. Petak je i ulica se pere. Amen.

Trotoari su zanimljivi i po tome što su (naravno, u nekim dijelovima kvartova) vrlo uski - što je vrlo nezgodno kad se trebate mimioići a imate kišobran, dvije vrećice iz dućana ili gurate kolica. U stvari, to su doslovce nogostupi:

DSCN4202 (Large)

Također, korijeni od prekrasnih drvoreda većinom su već stari, tako da prave ogromne grbe na trotoarima. Toga se problema sjećam i iz mostarskih dana :)


Na jednom širem trotoaru našla sam i ovo:

DSCN4195 (Large)

ili u prijevodu: ne gazi mi po postelji.

Ruku na srce, nisam nikad nikog vidjela da spava tu, ali poruka je jasna.

Što se tiče beskućnika, iako su oni relativno osigurani od strane države (imaju donacije u hrani, dekama, prostoru i slično), i iako većina bude po metroima ili po širokim dućanskim pragovima, nađe se i pokoji ovakav:

DSCN3886 (Large)

Po francuskom zakonu, stanodavac ne smije izbaciti podstanara iz stana od listopada do ožujka, tj. u zimskom periodu - makar podstanar i ne plaćao stanarinu. Kao posljedica toga, početkom ožujka se može vidjeti pojačani broj beskućnika. Ali da nije sve tako crno, mnogi se snađu nakon izbacivanja, tako da broj beskućnika - barem vizualno - uvijek ostaje isti.

Cijene stanarina su stravične, ali su cijene stanova još stravičnije:

DSCN4233 (Large)

DSCN4236 (Large)

Prosjek u gradu i u zapadnim predgrađima je oko 10 000 € po m2. Sjećam se da je lani bila akcija u jednom predgrađu, cijena je bila 6000€. Ove godine je, bez akcije, 9000.


I na kraju, ono što me je i potaklo da napišem post - nebo nad Parizom, krajem svibnja:

DSCN4189 (Large)

I tako tjednima. Tjednima.

Ovaj pregled ružnih stvari je tek zagrebao po površini i začetnik je možda za mnoge druge teme (kojih sigurno ima), ali toliko od mene o tome. To čisto onako, da se ne iznenadite kad dođete.
Inače ni ne vrijedi na to trošiti živce, pa i neću. Osim ako me nešto ekspresno ne izbaci iz cipela.

- 22:43 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.05.2012., ponedjeljak

Z(a)gradni Pariz

Kad sam došla u Pariz, odmah mi je bio lijep. Zanemarimo što ja ne pišem o onoj lošijoj strani, već sam jednom rekla da mi ljepša strana jednostavno nosi prevagu, ali odmah mi je zbilja bio lijep. I jedno vrijeme nikako nisam mogla povezati - zašto?
Da bi mi jedna poznanica otvorila oči jer je i ona imala sličnu misao. Naime, osim standardne turističke ponude i neupitnog kulturnog bogatstva, daha povijesti, crvenog balona prošlosti - fasade su čiste i slične!
Ako krenete autobusom od točke A do točke B koja se nalazi na suprotnom kraju grada, možete uglavnom vidjeti ovakve prizore:

DSCN3299 (Large)

DSCN3321 (Large)

DSCN3481 (Large)

DSCN3371 (Large)

To su zgradom mahom zvane Haussmanija stil - znači stil koji je započeo idejni začetnik modernog Pariza - Haussmann (ili kako zvuči po francuski - 'Osman'). Gradio je zgrade sa specifičnim prozorima (ono što mi nazivamo "francuski balkon", a ono što mi nazivamo balkon, oni velikodušno nazivaju "terasa"). Uglavnom su te 'terase' bile privilegija onih koji su živjeli na drugom katu - naime, u tadašnje vrijeme na drugom katu je živjela bogata obitelj (možda vlasnici zgrade?), koji su imali svoju služinčad (a služinčad je živjela u potkrovljima). Tako i dan danas možete u takvim stanovima vidjeti vrata za poslugu, ili originalne kamine. Stropovi su obično visoki, prozori su obično veliki i uski, a u svim takvim stanovima su bordure na plafonu.


Trivia: Haussmann namjerno nije pravio "prave" balkone, jer mu je osnovna namjera bila da ljudi izađu van iz stana. Zato je skoro svaka zgrada ili blok zgrada u Parizu upotpunjen nekom zelenom površinom (a te zelene površine su zbilja popularne za sjedaljke) :)

Stubišta su u takvim zgradama skoro svugdje uska, a još su uža nakon naknadne ugradnje liftova. Vjerujte mi na riječ - u životu niste vidjeli manji ili uži lift. Doslovce, liftovi su takvi da ljudi stavljaju vrećice iz dućana u lift, a pješice idu u stan :)


Međutim, ima i ovoga u Parizu - npr. tri različita stila u jednom nizu (vidi,, čak se i rimuje) :D

DSCN3504 (Large)

pa socijalistički stil:

DSCN3374 (Large)

ovi uski završeci zgrada su mi moćni skroz:

DSCN3505 (Large)

pa zgrade modernijeg stila, sa balkonima - odnosno onim što Francuzi tako velikodušno nazivaju - terase:

DSCN3364 (Large)

pa malo drugačiji balkoni:

DSCN3363 (Large)

pa malo drugačiji dizajn:

DSCN3830 (Large)

pa jedan pariški atelje:

DSCN3832 (Large)

i jedna žlica nečeg poznatog:

DSCN3320 (Large)


Ima raznih Pariza (čitaj ovo 'Pariza' u množini), i ja ću pisati o tim Parizima. Postoje zgrade koje su puno lošije. Koje su drugačije. Koje su u ružnom stanju. Koje su nepraktične. Sa grafitima. Sa prljavštinom. Sa bazenima na krovovima.... postoje različitosti - kao i u svim drugim gradovima i mjestima na svijetu.


Ako ste se kad pitali kako ljudi, obzirom na opis u prvom pasusu, uopće useljavaju i iseljavaju svoje stvari, evo odgovor i na to:

DSCN3506 (Large)

Zgodno, n'est-ce pas?

- 00:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


dodaj rss

Komentari On/Off

dan po dan

donazuli@gmail.com

donazuli@gmail.com


page counter