Pariz bez zavjesa
|
Oduvijek sam voljela, ma u kojem gradu bila, gledati u zgrade kao da sam turist. Najviše sam to voljela raditi u rodnom gradu, a navika se kasnije preselila na sve moje adrese. I zbilja je fascinantno kako uvijek otkriješ nekakav balkon, detalj na fasadi, cijeli jedan kat, krov ili bilo što što nisi prije nikad primjećivao. A prošao si pored toga barem stotinu puta. Isto tako sam oduvijek voljela gledati u rasvijetljene prozore navečer i zamišljati unutrašnjost svakog prostora. Nekako umišljam da to svi volimo :) A ako su dani lijepi (što zadnjih tjedan dana u Parizu - nisu), ako guraš kolica ispred sebe, ako si bar sat vremena dnevno vani, onda opažaš i prozore danju. Pa shvatiš da umjesto zastora dekoracija na prozoru može poslužiti ne samo da sakrije pogled unutra, nego i da istakne stav prema van. A može se svašta vidjeti:     I kako onda da ne zamišljaš kakva je unutrašnjost stana, kad ovakvi prozori otkrivaju skoro sve, a sakrivaju dovoljno da ti mašta proradi. Nešto kao trbušna plesačica. A kad vidiš ovako nešto:    Onda se samo zaustaviš na ljepoti zelenila i zavjese ti zbilja ne padaju na pamet. :) |
