Chateau de Vincennes - iliti venesansni dvovac :))
|
Prije posta imam zamolbu: molim da mi se na mail (sa strane) javi Maja B., udana G. - ona koju sam srela u frizerskom salonu nakon x godina - ili njena sestra - jer ja sam naravno izgubila sve podatke. Naravoučenije - nemojte pisati važne brojeve na sitne papiriće. Hvala.  A sad na post. Već toliko dugo sam u Parizu, a postoje neke destinacije koje još nisam vidjela. Neću ih nabrajati redom, jer me je u jednu ruku i, u nedostatku bolje riječi i sram, ali nadam se da će se ta činjenica uskoro i ispraviti. Uglavnom, jedna od tih destinacija je istočni dio Pariza - konkretno predgrađe Vincennes. Uvijek se sjetim moje prijateljice koja je, kad je vidjela ime stanice u vlaku metroa počela brojati na prste i rekla: "C c c - devet slova piše, a kaže se Vansen". Vincennes je, u stvari, jedno prekrasno istočno predgrađe Pariza, do kojeg se može doći direktno metro linijom br. 1, ili RER-om A. Upozorenje: ako idete metroom, tada plaćate samo karticu za prvu zonu. Ako idete RER-om, plaća se kartica za drugu (ili treću, nisam sigurna) zonu. Sva predgrađa su nekakva priča za sebe, veličine kao manji gradovi u Hrvatskoj - imate osjećaj kad prijeđete zonu, da ste doslovce u drugom gradu; ali Vincennes me se posebno dojmio - osim još dva zapadna predgrađa - iz razloga što jednostavno osjećate da ste u Parizu. A opet, znate da niste. Centralni dio (ujedno i turistički) zauzima dvorac koji je nekad bio kraljevska rezidencija. U njemu je 1422. godine umro kralj Henri V. - a da bi olakšali pripreme za prijevoz do Engleske, pazite ovo: skuhali su njegovo tijelo u kuhinji ovog dvorca. Sada dvorac (u kojem se nalaze i muzej vojnih oznaka i muzej dvoraca - a kula zamka je najviša u Europi) izgleda kao da će iz njega svaki čas izaći Zlatokosa: U sklopu kompleksa je i gotička kapelica, bolje rečeno - kapelurina :) Ono što mi se manje svidjelo (ali nisam imala vremena ni gledati posebno) je ovaj dio - valjda priručne zgrade - ali su me u tom trenutku tako podsjetile na nekakav nacistički logor, ne mogu si pomoći. Nije ni čudo da je Napoleon u svoje vrijeme dvorac pretvorio u arsenal, a kasnije i u tvrđavu. Ali, ono po čemu je Vincennes još poznat, to je Cvjetni park i jezero. Napoleon III. je taj park darovao Parizu kao javni park, a njegov arhitekt Hausmann (onaj što je napravio skoro cijeli grad) je dodao jezera i kaskade. Od Cvjetnice do kraja svibnja u ovom parku traje najveće zabavište u Francuskoj, a ima i zvjerinjak. Mi nismo naišli na zvjerinjak, ali kako je park i područje oko parka ujedno i izložbeni / sajamski prostor naišli smo na indokinski vikned (odnosno izložba posvećena Kambodži i Vijetnamu): pa smo išli malo u šumu: Šalim se, nije to šuma. To je paviljon sa bonsai drvećem: Iako paviljona nije bilo puno, bilo je prilično interesantno, a i dijelili su one kapice koje se nose kad berete rižu, tako je većina ekipe po parku furala te kapice. A nije ni čudo, jer ljeto u listopadu uvijek dobro dođe. I za kraj, jedna zanimljivost: Jeste li znali da cvijet lopoč služi znanstvenicima kao predložak za buduće kućne površine? Naime, taj cvijet je jedina biljka (i vrsta uopće) na svijetu koja ne može na sebi zadržati niti zrnce prašine! Možda radi ovog prirodnog tuša u sredini? Ne znam, nije ni bitno. Uživajte u ljepoti cvijeta i nadajmo se da će kućne površine bez prašine uskoro ući u široku potrošnju. |
