Dona i The Julia
|
Dakle. U Parizu je u nedjelju prikazana pretpremijera filma "Jedi, moli, voli" i tim povodom je u grad došla Žulia Robert  Pa mi išli vidjeti. I ne samo mi: Donijeli su i crveni tepih. Ili možda... linoleum? Dok smo mi tako čekali, sat i pol, razmišljala sam kako u stvari, paparazzi a i službeni fotografi nikako nemaju lagani posao. OK, priznajem, imaju i propusnice i daju im najbolja mjesta i imaju pristup svim događanjima, ali stvarno... Dok sam čekala tamo, razmišljala sam da je Julia ipak obična osoba koja radi svoj posao i koja je slučajno slavna. Inače se ne palim na neke idole ili tipove, išla bih još jedino čekati J. Depp-a. Ajd dobro, vjerojatno i Brada  Al Brada bih išla čekati ako baš baš ne bih imala pametnija posla.Ali Julia je Julia, zaljubljena sam u nju, valjda kao i cijeli svijet. Tolika količina pozitive iz jedne osobe sigurno da privlači ostatak svijeta. Imam osjećaj da bih je mogla odvesti doma, napraviti joj ručak i da bi se ponašala sasvim normalno. Ja, ne ona.  Osim toga, događaj sam po sebi je (za mene) nesvakidašnji, pa na kraju razmišljam, zašto ne? U međuvremenu je policija radila svoj posao: malo pogledavala što li se događa (usput budi rečeno, ispred zgrade LV preko puta bio je ogroman red za ući u dućan, puštali su grupu po grupu): i regulirala promet: a bilo je i nestašnih vozača koji su se našli u čudu, zblanuti svom gužvom i koji su samo htjeli proći bez obzira na policajce. Svi smo se okrenuli kad je policajac povikao: "Madam!!!!" i dao joj izričiti znak STOP rukom. I ona je stala, sva zbunjena A onda napokon, nakon nekog vremena i lokalnih televizijskih zvijezda (svakih petnaestak minuta bi netko došao), čulo se komešanje, dozivanje, sve su se ruke sa foto-aparatima digle u zrak: i pojavila se Julia osobno. Izašla je iz auta, odmah je počela mahati, osmijeh joj je zračio kilometrima: Nisam je uspjela dobro vidjeti, osim u tih par navrata, al svejedno, atmosfera je bila genijalna. Naime, iako smo do tada imali odličan pogled na pozornicu, naivno sam mislila da će tako biti i kad dođe ona. Naravno da se hrpa skupila u roku od sekunde, tako da je moj savršeni pogled postao sve samo ne savršen. Ali dobro, ne žalim se. I dok smo se udaljavali od kina (nismo išli gledati film, karte su rasprodane danima unaprijed), razmišljala sam da je život tih holivudskih zvijezda sasvim drugi svemir od naših života. Šta ćeš. Svatko ima svoj križ, i to ne mislim ironično. Dok je Julia prezentirala svoj novi film u kinu, mi smo se prošetali. Dan je bio prekrasan: I kako sam već rekla, možda je ovo za nju bio običan radni dan, za mene je to bio ipak nesvakidašnji događaj. A takvih događaja, ruku na srce, Pariz daje obilato. |
