Obiteljski Jardin d'Acclimatation
|
Pariz je grad koji voli djecu. Pretpostavljam da djeca previše ne razmišljaju o tome gdje su i u kojem su gradu, i pretpostavljam da je njima zadnja rupa na svirali razgledavanje povijesnih vrijednosti. Naročito djeca koja dođu na par dana sa roditeljima, pa su "prisiljena" ići u pohode raznim dvorcima, muzejima, od jutra do sutra, slušanje o neiscrpnoj povijesti kulture, umjetnosti... i tako dalje. Baš sam jučer prošla pokraj oca i sina. Otac je govorio na tečnom engleskom: "Ali, kad budeš veliki, garantiram ti, jako ćeš voljeti Pariz. Vratit ćeš se ovdje sa prijateljima i uživati ćeš u gradu". Mali ga je gledao nepovjerljivo, onim pogledom "Želim ljuljačku, sendvič, odmor, želim kući!" A Pariz, grad gdje u skoro svakom restoranu ima sjedalice za djecu, gdje se u svakoj trgovini blagajnici smiješe djeci i za trenutak zanemaruju svoj posao da bi se "popričali" sa njima, gdje majke sa kolicima imaju apsolutnu prednost na uskim trotoarima.... Pariz nudi i mnogo više (moja jedina iskrena zamjerka je što su prilazi u metro prilično nedostupni za majke sa dječjim kolicima, al isto tako i za invalide. No ne brinite, sustavno se radi na tome). No, šta sam ono pošla pričati. Da. Na zapadu grada, na metro liniji br.1 (stanica Les Sablones) nalazi se jedan biser. Turistima možda nezanimljiv odnosno nepoznat, a vjerujem i da jako malo turista nađe vremena za to. Obiteljski Jardin d'Acclimatation. Ne znam što znači ta riječ, čak mi je i jedan Francuz nije znao kako prevesti. No, kako bilo..... Jedan veliki kompleks zelenila i zabave, mislim da je to najkraći opis što ga mogu dati. (ovaj vas mali vlak može prebaciti do grada, odnosno do linije metroa Porte Maillot. Polazi sa prave male željezničke stanice. Nažalost, nisam ga uspjela vidjeti) nadalje, svake subote po ljeti se održavaju ... well, svojevrsni koncerti, besplatno. Sastav na slici je pjevao a capella poznate pjesme (Fly me to the moon, La vie en rose...): pa se možete voziti malenom barkom (blaženi mir i tišina): pa možete jahati na konjima (ali i na pravim, naravno): pa vidjeti neka čudna drveća: pa se rashladiti pod ledenom parom, umjesto bazena: pa se možete gledati u iskrivljenim ogledalima: pa ima tu i golubarnik: pa možete navigavati brodove: pa gledati (ne)pitome životinje: i one pitome isto tako: Ulaznica za park je 2,90 €. Ako želite isprobati svaku spravu, onda se i ona naplaćuje (pri tom mislim na vrtuljke, šalice, konje... inače se razgledavanje zoo parka i ostalog ne plaća), mislim po istoj cijeni. Ponuda hrane je pristojna. Većinom su štandovi gdje se može pojesti hot-dog i slično, a možete i staviti svoju hranu u košaricu i napraviti cjelodnevni piknik. Bezbrižan i odmarajući.  |
