Zvukovi s ulice
|
Svaka ulica ima svoj ritam, svoj način života, svoje zvukove, svoje navike. Ispočetka vam sve bude čudno, naravno novo i, iako ulica ne mora biti prometna, vrlo brzo uđete u ritam zvukova - po danima, po satima i tako dalje. Moja ulica je mirna, mala i nije prometna. Prozor mi gleda na cestu i tijekom vremena sam naučila zvukove po kojima mogu mjeriti i svoj sat. Naime, svakog jutra oko 10 sati dolaze kamioni pokupiti smeće iz kontejnera. Po samom gradu ne možete vidjeti kontejnere na cesti (oni se većinom nalaze u unutrašnjim dvorištima zgrada, po četiri komada najčešće - dva za organsko smeće, jedan za plastiku i jedan za staklo). Svako jutro, osoba zadužena za to, izvlači kontejnere na trotoar (jedno 15 minuta prije prolaska kamiona), a kad kamioni prođu, ta ista osoba je zadužena vratiti kontejnere na svoje mjesto u zakonskom roku od 15 minuta. Naime, trotoari su prilično uski, tako da bi duže zadržavanje kontejnera ometalo prolaznike. Rade kao po traci. Uđu u ulicu, pokupe, izađu iz ulice van. Međutim, ti kamioni su toliko bučni da nije rijetko da mnogi zatvaraju prozore tih desetak minuta dok kamion ne izađe iz ulice. Buka je zbilja velika, ali srećom, ne traje dugo. Četvrtkom (oko 7 ujutro) dolazi i redovna opskrba za dućan. Vjerujem da je to ono što mnoge susjede ili a) dovodi do ludila ili b) totalno su otvdrnuli na buku. Dostavni kamion je ogroman, a ulica je mala. Dakle, treba mu bar deset minuta da se (uz veliku buku i prva-rikverc-rikverc-prva) parkira ispred trgovine. I sve bi bilo super da se tijekom istovara kamion ugasi. Ali ne. Ostaje cijelo vrijeme upaljen, i uz zvuke paleta sa robom, uz zvuke dovikivanja nosača i uz zvuke brundajućeg motora, jednostavno se moraš probuditi. Razlog zašto dolazi tako rano - trgovina počinje službeno raditi u 9:00 h, kao, uostalom, i sve službe u Parizu. U to vrijeme nema gužve na cesti, ljudi još nisu krenuli na posao, tako da dostavni kamion ima dovoljno i vremena i prostora da napravi svoj posao. Srećom, ja spadam u ove sretnike pod b) - otvrdnula sam na taj zvuk. Ok, priznajem, nakon dugo dugo vremena (jer sam bila u skupini a), ali sad, kad legnem u srijedu uvečer, čisto se psihički pripremim. Nekad ni ne čujem. Međutim, najveseliji je petak. Nakon uobičajenog pohoda kamiona za smeće (petkom se nosi i plastika), i nakon nekih pola sata mira, dolaze kamioni za pranje ulica. Znate ih, to su oni mali zeleni, što sporo prolaze i stvaraju buku ravno Stonesima. Nakon što oni prođu (a treba im najmanje petnaestak minuta), za njima prolazi kolona automobila što se stvorila iza (obično ne bude puno automobila jer je radni dan i manje-više su svi na poslu). E. Nakon što operu ulice, eto i pješačkog tima koji pere trotoare. Oni peru svaki kut i sve ono što se nakupilo tijekom tjedna, a također peru i zidove do prvih prozora. Zamislite zvuk pršteće vode pod velikim pritiskom. Oh. E. Onda nakon njih, prolazi opet pješački pohod, koji suši te iste trotoare. Oh. Oooooooh. Oh. Radnja, sveukupno, traje oko 45 minuta (sa pauzama između, tako da petkom od 10:00 do 13:00 nemojte otvarati prozor ako baš ne morate). I taman kad pomislite da biste mogli pustiti malo svježeg zraka (petkom), kad se oprezno približavate prozoru da još jednom provjerite da nema ni kamiona ni kamiončića ni pješačkog pohoda, i da su svi zaostali automobili prošli, čujete još jedan zvuk. Dolazi iznutra. Iz hodnika zgrade. Usisivač  Čistačica čisti hodnik, pere prozore, počesto pjeva (jedno vrijeme smo imali čistačicu koja je redovito pjevala, ovo je čini mi se nova i ne pjeva - bez veze). I tako. Negdje oko 15:00 sati nastupa blaženi mir i tišina. Ljudi su još na poslu, ulica je mirna, automobili ne prolaze, pješaci su po drugim putanjama... Zimi je malo nezgodno, ljeti je lijepo, jer dan traje već sad skoro do 21:00. Ali meni ta buka (osim petkom) ne smeta. Dapače, bude mi drago da znam da nema nikakvog štrajka, da su ulice čiste, i na kraju krajeva, da je trgovina pored mene opskrbljena svježim namirnicama  |
