Opet malo o našima... ovaj put s ponosom
Naime, prvaci smo svijeta.  Bar u Parizu. I bar među ambasadama.  Prošli vikend (nisam imala slike do maloprije, zato nisam pisala) se održao malonogometni turnir među ambasadama u Parizu. Od 8:30 ujutro do skoro 18:00 navečer, sa samo jednom pauzom za ručak, naši su trčali, igrali i rušili ekipu po ekipu. Italiju, Kanadu, Rusiju, Njemačku, Grčku, Portugal, a u finalu je pao i Reunion ..... (obratite pažnju kako lopta ulazi u gol  )Zanimljivost dana, osim same igre, i osim što su u švicarskoj reprezentaciji igrale i žene: svakako je bio i ručak. Na pauzi za ručak, sve su repreznetacije donijele nešto što je specifično za zemlju iz koje dolaze. Nijemci, koji su kasnije dobili i nagradu za najbolji prijem, donijeli su točionik za pivo i pekli su kobasice. Reunion je donio neki kus-kus sa hrpom mesa, dok su Portugalci donijeli samo hrpe ispečenog mesa. Talijan je išao od stola do stola noseći domaću pizzu u ooogromnoj posudi (moram reći da nije bila baš nešto, iako sam je smazala, naravno), Poljaci (ili Česi ili Slovaci, nisam previše sigurna) su donijeli brdo kiflica punjenih čime možete zamisliti. Tunom, sirom, mesom, kupusom.... I rakiju, koju smo, svakako, probali. Švicarci su rezali sira nemilice. Kanađani su donijeli hrpu zastavica i hrpu salate, pa nam nisu bili interesanti previše Ja sam se ubila u grčkoj hrani. U-bi-la. Počevši od njihovih umaka (krastavci i vrhnje, preko ribljih), pita (zeljanica), baklava, ječam umotan u lišće od vinove loze....... ajmeeeeeee. E da, a mi? Mi smo se predstavili suhim smokvama, slanom pitom, paketima Graševine (koja je nestala u roku keks), nešto uštipaka (iliti peksimeta, po receptu moje mame), i da ne ostanemo gladni - pizzama. Iz pizzerije. (njemački štand) (Reunion) Atmosfera je bila vesela, ali kockice su definitivno dizale raspoloženje, i privlačili smo dosta pažnje.  Nakon ručka, valjalo je nešto i raditi, tako da par utakmica i jedno desetak golova poslije, dobili smo i zasluženi pehar (moram spomenuti da su Česi-Poljaci-Slovaci zdušno navijali za nas). Pehar nas je, dakle, čekao: a naši su ga ponosno primili: Čestitke najboljima, i onim drugima. Ma nije što su naši.... ali su i najljepši |
