Malo o frizurama, policiji i noćnom prometu
|
Sretan vam Uskrs sa zakašnjenjem :) Mi smo svoj dočekali kod Kristine koja je pravila divnu večeru. Ona kaže da je dijetalna i ja joj vjerujem, ali sam se toliko najela da nisam mogla disati. Društvo je bilo odlično, talijansko-francusko-hrvatsko, i pričali smo na svim jezicima. U stvari, lažem. Ja sam pričala skoro isključivo na hrvatskom, nas tri cure smo se baš raspištoljile. Uglavnom, kad smo krenuli doma, ovaj francusko-hrvatski par se ponudio da nas odveze.  On je (Francuz) vozio, ona (Hrvatica) nam je pričala. Užasno smo se iznenadili kad smo vidjeli promet u ta doba (bilo je negdje oko 1:30 ujutro). Kolona je bila doslovce kilometarska, i još su se svi spustili u grad, jer je na zaobilaznici bila neka nesreća. Nismo mogli vjerovati.Pričali smo, između ostalog i o Uskrsu i običajima. Na sjeveru Francuske je običaj da na uskršnji ponedjeljak djeca traže jaja po kući, jaja koja su došla sa zvonima Vatikana. Ali čokoladna. Mi smo obojali 5 jaja. Taman dosta da podijelimo i da proslavimo naše uskršnje jutro.  Uglavnom, kako smo se vozili, vozač je odjednom rekao: "Ovaj mercedes ispred nas je ukraden".  "Kako znaš?" "Pa vidim kako vozi".Dva auta ispred nas, u kilometarskoj koloni, bio je mercedes. Svi četvero smo počeli pozorno pratiti kako vozi. Po mojim pojmovima, jelte, vozio je sasvim normalno. Taman kad je radoznalost počela popuštati i kad smo se vratili na neke teme, hopla, eto ti policije, vozi usporedo sa mercedesom, u lijevoj traci za taksiste. Kako smo malo stajali, malo vozili, tako je i policija. U jednom je momentu policajac izašao iz auta, stao iza mercedesa, ležerno mu obasjao tablice baterijom, i vratio se u auto. Tako smo saznali da je na taj način htio vidjeti reakciju onih unutra. Uzbuđenje je doseglo vrhunac, skoro da nismo disali, očekivali smo... ma ne znam ni ja što. Da će izletjeti iz auta i početi trčati? Da će početi pucati?  Jer, autom nije mogao umaknuti.Ali eto, morali smo skrenuti. Samo sam se osvrnula iza sebe, i vidjela da se u mercedesu nalaze tri mlada Arapina, a policijsko auto je i dalje bilo uz njih. Ah, ah, zaboravila sam slušati vijesti ujutro. Ujutro, na Uskrs smo se probudili malo kasnije i odlučili naći hrvatsku crkvu. Mislim, našli smo je. I strašno sam se razočarala. Naime, nama do tamo treba dobrih sat vremena metroom. I kad smo napokon dojahali do tamo, ništa. Sve zatvoreno. Nigdje nikakvog oglasa. Ništa, ništa. Da nismo točno znali gdje se nalazi, vjerojatno bi prošli kraj nje tri puta a da je ne bi skužili. Prošetali smo malo po kvartu (u kojem je rođena Edit Piaf, onako, kažu da je to kvart radničke klase, ma što to značilo) i vratili se kući. I baš sam malo promatrala frizure žena u metrou. Očajne su. Naravno, ne svima. Ali, većini da. Izrast do pola glave, najčešće. Ali ono najviše što me iznenadilo je to da 60% žena uopće nije počešljano. Doduše, to je sve starija populacija, al svejedno. Hm. I još jednom... Sretan vam Uskrs! |
