Čovjek bi rek'o - proljeće
|
Predivan dan bješe. Napokon. Vođeni idejom da se i mi popnemo na taj Tour de Eiffel, spremismo se (jel se tako kaže?) na noge lagane i krenusmo. Zbilja izgleda fantastično, pogotovo noću, što jest jest: Mislili smo da će biti neka gužvica oko tornja, jer je vrijeme lijepo a pogled bez prepreka, ali ovome se nismo nadali: Da, sve ovo je red, i na dva druga kraka isto toliko. Pa smo 'napravili krug'. Naime, msr. E. je dobio počasno mjesto ispod tornja, baš kako i doliči. Pozdravili smo se s njim i spustili se na obalu Seine. Ovi brodovi se iznajmljuju, pa ljudi tu žive. I imaju skoro pa vrtove na krmi: Po mom ukusu je malo vlažno i vjerojatno ima previše komaraca, ali činjenica da mogu "otkopčati" svoju kućicu i premjestiti se negdje drugdje ne zvuči loše. Uostalom, ni restoran im nije daleko  a ovo je tip restorana u kojem su kravata i odijelo obavezni. Detalj: Dok smo tako čavrljali kako smo večer prije ispred najelitnijeg pariškog hotela snimili paparazze kako očekuju da će oni nekog snimiti (čekali su kao napeta puška, ali nismo saznali koga): došli smo, ni ne primjetivši do mosta Bir-Hakeim. Bir-Hakeim je, u stvari, prva brigada koja je oslobodila Pariz u WW II. Most je stvarno prekrasan (ma, koji nije): i također je poslužio kao pozadina u raznim filmovima: Poseban je po tome što je podijeljen u trake za auta, za bicikle, za pješake, a na gornjoj konstrukciji su tračnice za metro. Nedaleko od njega nalazi se i dašak NY: Naime, Francuzi koji žive u Americi su darovali Francuskoj ovaj umanjeni Kip, nakon što je Francuska darovala (zajedno sa Nizozemskom?) kip orižinal Americi. Ah, zahvalnosti zapadnoga svijeta i kulturnih li ljudi Uživala sam gledati kako ljudi provode ovaj dan: (lijevo na slici, a okruglo u zraku je balon, panoramska vožnja iznad Pariza): neki su se sunčali, neki su šetali, haklali, a neki su igrali i nogomet: neki su boćali: (na trenutak pomisliš da nisi u Parizu, ta atmosfera na boćalištima je uvijek tako lijepo... domaća i svugdje ista). A neki su odmarali. Ili su razmišljali "kamo danas?". Ili im je, eto tako, iz nećemo navoditi razloge,  bilo vruće:Na putu smo naišli i na dašak Berlina (komad zida): pa na neku ulicu "Paul et Jean" ('pol e žan'), što smo mi, jelte, zdravo seljački, prekrstili u Puležan Ali definitivno, događaj dana i ono što nam je držalo osmijeh (drži i sad) je ova slika: Pitate se zašto? Ono, tipičan francuski izlog, šareni artikal, lijep sam k'o slika i tako dalje. Šta je neobično? Prodaja kućnih potrepština? A-a. Previše šarenila? Ma ne, uopće nije šareno. Slika na kojoj teta kuha, a ispod slika nekih paprika? Ma jok. Nego ono što piše ispod tih paprika. A piše lijepo "Domaći proizvod" (i naznaka da se vidi da je ili 3 kn ili 7 kn). E sad, tko je tu Hrvat, uređivač izloga, vlasnik ili osoba c) - vjerojatno nije nitko. Who cares?  Pusa svima - ovim se postom i odjavljujem na nekih 5-6 dana jer sutra ujutro putujem za Nizozemsku, i jedva čekam pisati "šta ima" tamo.  |
