Detalji III
Svaki dan, ili svaki put kad sam vani, primjetim nešto novo. Evo, napokon, saga i o javnim wc-ima. Ja ih ne koristim, izbjegavam ako ikako mogu, i još nisam bila nigdje. Ali sam slikala. Javnih wc-a ima na svakom koraku, i oni izgledaju ovako: da, to je ona kućica na trotoaru. Ulaz se ne plaća, unutra je samo školjka i mali, nazovimo ga tako, lavandin za oprati ruke. Ono, gurneš ruke i onda se voda pusti da ih opere. Tako mi pričali. Nisam probala. U parku Monceau, jednom od najljepših u gradu (ako ta titula uopće postoji, jer su ama baš svi prekrasni), i wc-i su ipak ljepši. Ovo je za odrasle: a ovo je za djecu (odmah pored ogromnog dječjeg igrališta): Malo sam virnula, čisti su U restoranima, toaleti su ponegdje spartanski mali, ponegdje raskošni, ali čisti i sa svim potrebnim priborom. U nekim naseljima ne postoji upozorenje niti bilo kakva mogućnost da ljudi kupe ono što psi ostave iza sebe. Ali, sve češće ćete naići i na ovaj znak: i to se, svakako, poštuje. Metroi su posebna priča, kako sam već negdje rekla, ispod zemlje su mali gradovi. Uredni su, čisti, nema buke i nema smrada. Ovo je recimo metro stanice Louvre, nisam mogla drugo nego slikati jer su stavili replike: A kad izađete iz vlaka, obično vas dočeka glazba. Moram reći da su mi ovi Rusi sa svojom muzikom natjerali suze na oči: Ma, što Francuzi znaju što je slavenska duša Po gradu ima jako puno fontana pitke vode koje više nisu u upotrebi, ali su ostale kao lijepi simbol dobročinstva. Naime, 1840. godine, Englez Richard Wallace (veliki frankofil) dao je izgraditi 50 ovakvih fontana u siromašnijim dijelovima Pariza: Još malo detalja: cvjećara (slabije opremljena, ajmo tako reći): dio kata u unutrašnjosti trgovačkog centra na La Defanse: šarolikost ulica (nikako ne mogu otkriti što piše, ali me podsjeća na jednu biiiip riječ) benzinska pumpa: detalji na zgradama: a ovaj je unutra (i da, pravi francuski balkon) I na kraju zaključih: kad uživam ja, zašto ne bi i oni |