Gospe moja!
|
Vrijeme je bilo šugavo ovaj tjedan. još u prošlu subotu sam se namjerila krenuti na Prevertovu izložbu i nikako..... Pa nikako. Baš mi se nije dalo hodati po gradu. Nije bila čak ni tolika zima, a na kraju sam našla cipele (donijela sam marte iz Hr, totalno sam zaboravila na njih  ). Bilo mi je 'teško' vrijeme i gotovo, nemam izliku.I eto, danas se natjeram. Dođem do izložbe (koja je besplatna), kad tamo - gužvetina. Ljudi čeku u povećem redu. Pitam čuvara kad će se moći ući, kaže on za sat vremena. Čuj za sat vremena. A šta ću sad. Nego, kako nisam nikad bila u toj četvrti (Marais, jesam al po noći, mislim da zaslužuje poseban post), ja ti se lijepo malo odmaknem, stavim na koljena kartu sa znamenitostima i pregledavam. Evo ga, Ille de la Cite, najstariji dio grada, tu je i Notre Dame. Otići ću i poslikati, pa ću se vratiti na izložbu, mislim si ja. I gledam ti ja tako kartu i vidim da sam krenula u potpuno suprotnom smjeru. Aha, ajmo nazad. Sjetim se naravoučenija da u Parizu uvijek možeš gledati u visine i tako se snaći, dignem ja pogled. Kad tamo, nedaleko, poznati toranj. Poznat iz filmova i slika, naravno, jer tu moja noga još kročila nije. I krenem polako, da vidimo o čemu je taj Hugo pisao. Je li stvarno toliko lijepa i posebna, ili je samo razvikana, malo ljepša građevina, crkva. Ajde de. Išla sam lijevom stranom ulice, uz brdo suvenirnica, i po tome sam zaključila da sam blizu. Tek vidim ispred sebe da se širi u neki trg. I prijeđem ti ja na desnu stranu. I uslikam ovo: (obrati pažnju kako su ljudi maleni naspram Nje): I razmišljam se, pa i nije toliko loše  I prošetam ti ja tako po trgu, i opet vidim hrpu ljudi kako čeka da uđe unutra. Čitam da je ulaz 8€. Eh, sad. To je uobičajena cijena za znamenitosti (ulaz u Eiffel i Arc de Triomphe je 9 €), ali opet... ne da mi se čekati. Odem malo okolo, kad na glavnom ulazu piše: slobodan ulaz. Jeeej. I uđoh ja. A noge mi se oduzeše. Nakon početnog razgledavanja, i previše informacija odjednom (impozantno, zbilja imopozantno), shvatila sam da je misa u tijeku i da sviraju orgulje. Oči mi se napuniše suzama. Zapalila sam svijeću: malo poslikala i nastavila dalje. Znate, ja vam imam jednog prijatelja Maria, koji je živa enciklopedija znanja. On mi je ukazao na to da su ljudi u bijelom vitezovi svetog groba, odnosno čine viteški red, koji se bavi prikupljanjem humanitarne pomoći za svetu zemlju. Ah, šta bih dala da sam imala vodiča u crkvi. Hvala Mario :) kasnije sam slikala detalje: ovo ostakljeno je ispovjedaonica: i meni posebno draga činjenica da je tu bio, kako moja Iva kaže, 'naš' papa, Ivan Pavao II: Inače, uz spomenike, detalje, kipove, posebne kapelice unutar crkve, nalaze se i mnogi aparati za izmamiti novac. Za zapaliti svijeću, platit ćete 2€. Za ponijeti svijeću doma, dat ćete 5€. Mnogi aparati unutar crkve nude i izrade medaljona, za 2€. Unutar crkve nalazi se ulaz u trezor i ulaz na gornje katove, a to se naplaćuje po 8€. Na samom izlazu crkve je i suvenirnica, trgovinica: kao i mnoštvo oko crkve. Znači, nije samo u Međugorju tako.  Kad sam izašla, obradovalo me je i ovo: Šta ću kad mi je taj naš papa posebno drag.  I zaključak dana: ovaj je grad definitivno spomenik Bogu i čovjeku, koji je sposoban sve to napraviti. p.s. više o Notre Dame možete pročitati na wikipedia, ovdje |
