dan bez hodanja
|
Snijeg, bljuzga, hladno. Danas sam odlučila ostati doma, iako je prvi plan bio obići Notre Dame, te blizinu i okolinu  Ujedno se daje Prevertova izložba, besplatno, do 28. veljače, a to bih voljela vidjeti. Međutim, dočekalo me jutros nespremno. Snijeg je padao u krpama, sad se već pretvorio u bljuzgu i mislim da će se do kraja dana pretvoriti u led. Nisam baš ni psihički, a ni fizički (odjeća) spremna na to  Vidim da najavljuju da će tako biti i tri sljedeća dana, tako da ću sutra na noge lagane, i 'ajmo.E, kad smo već kod noga laganih... skinula sam jedno kilo. Jedno. Brojem: 1. U tri tjedna bjesomučnog šetanja gradom, uz najmanje pet dana tjedno fizičke aktivnosti, ja sam skinula jedno kilo. A ne jedem. Odnosno, jedem, nisam na dijeti. Ali jedem puno manje nego u Puli, što jest jest. Doduše, ovo nije kukanje, ovo je samo konstatacija (pomalo frustrirajuća, ali ipak konstatacija). Dijeta mene više neće vidjeti, a-a. Pogotovo u zemlji Francuskoj Inače, dođe mi da u duhu prethodnog posta zapjevam "sve je isto k'o i lani", ali eto nije. Danas je tako neki dan, za spavanje i knjavanje, a sutra će već biti sve drugačije. Ipak je snijeg u Parizu rijedak prizor (kažu da ga nije bilo zadnjih osam godina sigurno - možda je pao zato što smo mi došli?  ), tako da je šteta čamiti kod kuće. A možda kupim i neke prigodne cipele?  A ako padne kakav novi recept, sutra ga lijepim na post  |
