Jedan sasvim (ne)običan dan
 Boris, hvala za dizajn (12.siječnja) Odlučila sam uzeti take off od hodanja danas. Htjela sam se 'upoznati' sa stanom, sa zvukovima zgrade, smisliti plan i program gdje, kada i kako ići i jednostavno odmoriti. Jutro u parizu je tamno i kasnije sviće, odnosno, kasnije se razdanjuje nego kod nas. Oko 8:00 h vanjska svjetlost je kao da je 7:00 ili čak 6:00. Ljudi trebaju biti na poslu oko 9:00, tako da oko 8:30 počinju zvukovi na stubištu, u liftu, potpetice zvone trotoarom, pale se automobili. Trenutno je dosta hladno, ljudi kažu da Pariz veću zimu nije vidio jedno 10ak godina. Ali žene, masovno, nose najlonke, minice i čizmice (koliko sam primjetila, čarape i cipele su iste boje). I kaputiće. U điru su kape sa pufom i šalovi. Rukavice se baš ne nose. Torbe su velike, jednobojne i najčešće praktične. Dakle, skoro sve kao kod nas. Jedino što sam uočila, možda sa malom dozom tuge, spram nas, je da se stariji ljudi (penzioneri) nose puno bolje i kvalitetnije nego naši. Što nije ni čudo - stil odjeće je vrlo sličan kao i kod naših ljudi, samo ne možeš a da ne vidiš kako je materijal bolji, frizure su tip top i općenito su bolje njegovani. Doduše, u trgovini nema kupiti loše stvari. Ne može se desiti da kupiš čaj i popiješ obojenu vodicu. Dakako da ima raznih cijena i kvaliteta, evo baš konkretno čaja, ali twinnings čaj košta nešto skuplje nego čaj neke druge kvalitete. U tome je razlika. I one bolje stvari su dostupnije nego kod nas. I druga stvar što si ne mogu izbiti iz glave je da je ovo ipak EU i da, kad kupim omekšivač, to će biti omekšivač koji će trajati i mirisati mjesecima. Znam da ovo sad sve zvuči kao da pljujem na nas ili čak i snobovski, ali to mi nije namjera. Jednostavno se čudim. Znači, kad kupim majicu, ta majica ne može biti loša. Bar po onome što sam vidjela gdje se i kako prodaju te majice. Vjerojatno, kad postanem 'lokalac', naći ću i ja neke stvari koje su jeftinije ili zamjena za nešto, ali sad pričam o onome što sam vidjela. Dobar vodič za Pariz je knjiga u izdanju Profila, Pariz eyewitness travel ,ilustrirani vodič kroz sve ono što vam treba. Od znamenitosti i kako do njih doći, preko snalaženja metroom do slanja razglednica. Najtoplije preporučujem. Inače, dan je protekao sasvim ok. Uz nešto čišćenja, rješavanja križaljki, proučavanja knjige o Parizu, ništa neobično. Jedina razlika je što mi je danas rođendan  Kad je čoek došao s posla otišli smo kupiti peglu i fen (tu, u kvartu) i onda negdje na večeru. Završili smo u brasseriji koja nas je 'dočekala' i kad smo tek stupili u grad. Pojela sam juhu od luka, isto nacionalno jelo (fenomenalna je, tko voli!).  U jednom momentu je došla konobarica i pitala „Je li dobro?“ (ja ih jako dobro razumijem, samo ne znam govoriti) i ja sam odgovorila „C'est bon, mais tres chaud“. Pita me muž „Šta si joj rekla“ Ja kažem „Rekla sam da je jako vruća“. Nakon 10 sekundi sjetim se nečeg i pitam ga: „Daj provjeri u rječniku jesam li rekla da je toplo ili da je koza“ (chevre – koza). Smijali smo se pola sata. Nakon toga smo prošetali do kuće, i tamo proveli ostatak večeri. |
