Monade oliti pizdarije iz malega mista

Čista srida

Toooonnggggg, tooonnnngggg, pet ura je, zvoni zdravomarija, tooonngggg .....toooongggg........
Skočin se na ponistru, onako raščupana i bunovna, dreknem iz sveg glasa: Oš umuknit višje! Silenzio per favore!. Ne moren višje izdurat ovu dernjavu sako jutro! Jeba pas mater i tebi i onomu ko te na zvonik postavija. Bolesni smo svi od zdravomarije.
Ustanem, nima mi druge, vazmen Antišu i krenemo điravat po jebenom malom mistu. A ono dere li bura, dere, sve se stislo uz mater svoju, samo ja i Antiša ka dvi pizde gremo po mistu gori, doli. Najprin uberen limuna kod remete pedera, u vrta, a on se obisija za konop, ne smi puščat, zvoni li zvoni; zvoni, jeba ti pas mater, najebe si kad ga puščaš. Raskolačija oči sa zvonika, ja mu činim mote; ča je oli ti je ga je kokoda zakarika u gujicu. Onda mu učin mot ka da mu je butiga otvorena.
Čaje- drekne on?
Butiga ti je otvorene! dreknem ja.
On pogleda doli, izgubi ravnotežu i pukne ga malo zvono od 500 kili. Ajde, ajde, ne priskači, reču te popu.
Antiša se raspametija od sriće jerbo san rukama činila mote, uvatija se skakat, lajat, trčat.
A ča pensaš? Antiša moj pripametni, da opasamo oko cilega malega mista traku, oliti lancun, na kojon piše:

PSIKIJATRIJA
. Ča govoriš, an?
Av, avvvv, odgovara moj Antiša, želeč akciju.
Ili da popu u kuču, a jema fala bogu tri kata na se, ordiniramo s pacijentima.
Ma ča govorin, bili bi to premali kapaciteti za bolesnike koje jemamo u malo misto. Npr. Desna, ta mirita cili kat, a i pažnju.
Bila ti je točno čista srida, jemala san ribu za obid. Otvorin ti ja ponistru, kad odma ti skoči maška od Desne, dojde ispod ponistre te mijau, mijau. Milo mi beštije i ja joj bacin bokun gire. Ma čin je to vidila Desna uvati govorit maški; Mimi vamo dojdi mi danas ne mrsimo! – ona če.
Ma jeba ti se pas s materom - mislin se ja ludoj, dobacin:
Mimi evo ti bokun, probaj ča je riba- ja ču.
Bacin pogled priko, ova pozelenila. Da ću zatvorit ponistru ova če potiho: Tanko bi ti srala da te ona rani! I pljune put mene.
Otvorin ponistu i bacin glavu od škarpine maški, i proderen se da me se čulo do susjednog mista:
Jedi Mimi, probaj ča je spiza, neš take ribe kod gazdarice vidit, osladi se, miritaš, nije ti lako s tom prajicom živit. Vidit ćemo sutra čije će govno veće biti? Njeno, oli tvoje?!

Gren ča! (Ovo mi je prvi program gren vidit ča je na drugome?)

29.02.2008. u 08:54 | 60 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Monade oliti pizdarije iz malega mista i kako se nositi s istima
users online

Free Web Counter

Free Web Counter

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Balada o Šarku

U životu ča nas od morbina liči
Čovik živi pasji, pas čoviku slići
dile kost i pršut, nevoju i sriću
zajedno na pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas

U životu ča nas crnin kruvom rani
nas dva nismo vengo ratni veterani
ča se s buron tuku, projdu uvik s
manje
i žive za jiće, piče i kompanje
isti su nan moti, isti crni friži
jednako nan vrime iza punta biži

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

U životu sve je samo dokle dura za
vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E moj Šarko

Jakša Fiamengo




Karta ljubavi

Učinija bi život
Da zamislin se digod
Za svoje monade
Al' jubavi se pridat
Nikad nisan ima snage

Jer boja se da boli
Nastaju u dvoje
Kad se usne spoje
Nisan srce sluša
Mada tila ih je duša.

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Mome jidru bonaca
Zadnju milju uzela

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Jidra mi potpila
Plima mojih godina

Mislija san prije
Da od potribe mi nije
Budit se u dvoje
I sva lita kad se zbroje
Da bez jubavi je bolje

Nudija mi život
Sriću na portadi
Ma san tija svoju gradit
Nisan ništa obadava
Po svom guštu navigava




Samo za nju

Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu...

Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut' ja...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu...

da je tu... da je tu...

da je tu...

Dean Dvornik

dominacro@gmail.com