Monade oliti pizdarije iz malega mista

Otirač


Sidim na teracu u šufitu i gledam cviće i kroža nj gledam more. Ne znan di je lipši pogled. Đirani procvitali u sve boje, pčele zuje uokolo, na moru bonaca, diže se lagano vitar s mora, prve jedrilice isplovile iz porta. Antiša čini pižolot, Ljube uvatila ticu. Puščaj ticu, vraga izila!- deren se ja, ne pušća. Pop čini đimnastiku na balaturu, ja mu ka namignem, on instiktivno pogleda doli na gače. Desna češe guzičetinu i priča š maškom. Fala kurcu, da ima š kim pričati. Nije stavila postav, čeka inspiracijo od mene. Načekat češ se jutros. Liva tira mačka jebača iz dvora, i uvatila se močit dvor s gumon, a ka ne fali jon crevca. Nima š kim govorit, svađat se, pa izaziva u dvoru, ne bi li se ko uvatija na baketinu. Moš me jebat, što ću ti dati gušta. Donja stavila lancune na ponistru, a Gornja udri trest tapete.

Naoko idila, ma jedna teška atmosfera se nadvila nad naše malo misto. Ma sve ti se zakuhalo onega dana kad je Gornja prala portun, te prid naše škale stavila, naš otirač napako. Od teg momenta, ka da je đava uša u Donju, nasta je "un spettacolo". Gornja, ka umjetnička duša i sa smislom za uređenje interijera, dala si umjetničku slobodu, da stavi tapet napako i osvježi prostor. A donja popizdila, uzela si za pravo da tapet vraća na pravu stranu, jer ka (uvik jon niki kurac smeta) jon se trusi ispid njenih vrata. I vraga izile, čin je ova meknula otirač napako, došla Donja i okrenula ga kako triba. Malo poslin, gre Gornja doli, pala jon štipunica, vidi nika pizda jon okriče tapet, ma diš ti nju zajebavat vrati ga napako. I brat bratu tako misec dana.

Ja sam odma primjetila koja je ura i koji jim kurac triba. Malo dramatike nije na odmet, jerbo noću šetam s Antišom. Ako Gornja nije stigla okrenut otirač, okrenem ga sama. Ipak je to naš otirač, a kojega đavla njoj smeta kako će stajat, vako ili nako. A pošto je želim poučit da ne dira tuđe stvari, pomaknem jon sve pitare na srid hodnika i njen otirač stavin čipo do našega. Jebate ča se raspametila na to Donja, ta ko će nju zajebavat i dirat njeno cviće i otirač. Ma vide vraga, neda svoje pa makar poginula, boji se da ne brišemo noge o njen tapetić, a ne svoj. Zabolila je leđa, (a di neče) nije višje mogla spavat, uzela je bolovanje da čuva otirač. A jebate kojin pizdarijama se svit bavi i kako ćemo naprid, kako kad se ne moremo odmaknut od uliznih vrata. Svoje ne damo, tuđe očemo!
A Gornja, je smislila još gori famozan plan, kako je ova doli osjetiljiva na svaku kap vode, dlaku, česticu zraka, dim, buku, pizdu materinu, a nedaj bože da projdeš isprid njenog prozora, udri ova prat škure, a ne krpom, vengo sičem, zalivat, pjenom, klorom, svim čim, je stigla. Tiš mene zajebavat, paš vidit, ko je gori, a ko doli. (ne znam, ja uvik volin biti doli?!) Jebate, ova je ka niki intelektualac, di je ova gubila dane kad jon fatureta vako iđu. Čoviče koja sapunica, ni jedna jon nije ravna. Eto, zašto ja ne plačam kabelsku, vako mi je življi program (a iman ih fala bogu 4-5, samo promin stranu gledanja kroz ponistru). Sve se mislin stavit malu kameru zlu ne tribalo, pa nije Huljić pametniji od mene, a viđe materijala, ako ništa drugo, puščat jih na Jubitua. Nek se svit smije, kako se mi u malo misto, pripremamo za Europu.

I tako ti ja jednu večer šetam s Antišom kad me trefi don Antiša i reče: -Dome, moreš li ča učinit za pomirit situaciju u portunu?
- Pope, ja sam se zavitovala u korizmi:

NE ČINIT DOBRA DJELA

- Ali prošla ti je korizma , oslobađam te zavita- reče on misleči me okuražit.
-Jesam li ja pomagala berlavom Priki hranit mačiče i pase, i kad mu se kuja okotila i dobija četiri pasiča, odlučila ih udomit, zvala sve veterinare i izmolila da je sterilizirju beslatno?
-Jesi cilo ti je misto zahvalno- on če
-Je, jeli znate pope š kim on ne govor. Od tega dana, š menom. Biži čim me vidi, ka oparen. Misli da sam mu ja ukrala pasiče i da ču ukrast ovu đukelu koju ima. Svi susidi su ga zajebavali, rugali se, pritili mu, jedino sam mu ja nosila isti, pomagla mu, razgovarala š njim i ča sam postigla.
Da šam s tovarem razgovarala kano š njim bija bi tovar proplaka.

- Ma Dome moja on je udren, on se ne računa!Očeš li?
- Oču kurac! I već dva miseca vidim napredak, jebe me se za tuđe pase, mačke, dicu, suside, otirače!
Prekrsti se don Antiša- oslobodi me Bože!
Učini dobro dilo i izij govno!

Antiša moj, odi doli i zapišaj sve otirače! Krene pop.
-Ne govin vama pope već pasu!
Gren ča!

06.05.2007. u 17:49 | 68 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Monade oliti pizdarije iz malega mista i kako se nositi s istima
users online

Free Web Counter

Free Web Counter

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Balada o Šarku

U životu ča nas od morbina liči
Čovik živi pasji, pas čoviku slići
dile kost i pršut, nevoju i sriću
zajedno na pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas

U životu ča nas crnin kruvom rani
nas dva nismo vengo ratni veterani
ča se s buron tuku, projdu uvik s
manje
i žive za jiće, piče i kompanje
isti su nan moti, isti crni friži
jednako nan vrime iza punta biži

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

U životu sve je samo dokle dura za
vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E moj Šarko

Jakša Fiamengo




Karta ljubavi

Učinija bi život
Da zamislin se digod
Za svoje monade
Al' jubavi se pridat
Nikad nisan ima snage

Jer boja se da boli
Nastaju u dvoje
Kad se usne spoje
Nisan srce sluša
Mada tila ih je duša.

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Mome jidru bonaca
Zadnju milju uzela

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Jidra mi potpila
Plima mojih godina

Mislija san prije
Da od potribe mi nije
Budit se u dvoje
I sva lita kad se zbroje
Da bez jubavi je bolje

Nudija mi život
Sriću na portadi
Ma san tija svoju gradit
Nisan ništa obadava
Po svom guštu navigava




Samo za nju

Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu...

Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut' ja...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu...

da je tu... da je tu...

da je tu...

Dean Dvornik

dominacro@gmail.com