Monade oliti pizdarije iz malega mista

Trovači u akciji

Stojin na teraci, gledam u more, a ono divlja li divlja. Bura dere, svi se zavukli u kuće, dimi se iz svih fumara. Nima nikog na moru, niko se ne usudi izazivat vrime. E, da je meni ovako lako izbacit čemer i jad iz sebe. A znam nisan se dugo javljala, nisan stigla pisat, a zaredalo se puno tega i lipega i grubega. Ne znajete kako je Đove mastija grozdje, kako je sav šestan u bigunac uniša, kako smo slinile pod murvon. Sve što ne piša u zid (a i neki koji pišaju) su popizdili za njin, totalno. Kako smo dočekali Božić u naše malo misto, koje smo sve zajebancije smislili u portunu. Pasalo vrime, puno tega, ko bi sve pripametija. Bilo je i breštimja i karanja, a bogme i trovanja beštija po mistu.

Taman sam se s Kekom vratila s puta, te vidin kako mi Mare Lujza ni dobro. Čim je unišla u kuču, legla je na moj kušin. Govorin ja Keku: Nije dobro MLu, ne ide na tvoja jaja, nije mi drago. Sva otekla, da je ni, kogod nabaketa. Gleda me ona ka čovik, ka da sve razumi i misi se sve će to moja Dome sredit. Al jebiga, veterinar kaže nije jon ništa, proć će, nek leži. Ni jon bilo bolje, krepala je u najgorin mukama. Majko mila ča je zapomagala, a nisan jon mogla pomoć. Malo pogledam po Internetu i vidin, otrovana dekumetrolom otrovom za štakore, krv se ne zgrušava već se izliva u tjelesne šupljine. A lipo san rekla veterinaru, daj jon protuotrov, otrovana je. A on će meni – ne povraća. Serem se ja na skulu koju je završija, za kurac će mu, višje ja znan od nega. I tako na mrtvi dan moja Mare Lujza, zvana Luizijana, oliti Mlu, vištica je umrla.

Zapalila san jon sviću u obliku srca na malon groblju, di je vatala repce i popa digod zajebavala. I rekla san:
–Dabogda onog ko te otrova, đava odnija-


Želin mu isto ča i on tebi, ni višje, ni manje. Dabogda crka u najgorin mukama. Nikor me, ni moga razveselit, ni jebači, ni Antiša, ni zajebancija.
Svi su mi bili sumnjivi. Odma su se ka slučajno povukli u kuče, pojma nimaju. Roge vam čačine i materine smisli ću ja vami paklenski plan, da paklenskiji ne more bit.
Najprin pogledam Desnu, onu koja je moje zlato zvala vištice jedna, i tirale je iz svog vrta, a odatle je imala najbolji pregled situacije na teren. Sutradan jon se niko posra pod ponistru. E sad češ vidit ča je govno, a troke oni mali brabonjičić od mog zlata.
Izleti ona ujtra i oma u govno. Uvati vikat: Ajme meni, nikor mi se posra prid kuču!
A jel? – ja ću s balature. A šta je jia? Ako je meso, more bit mesar, ako je riba more bit Tonći, a more lako bit i pop. Ako je fažol, biće baba Bepina. A jel, možda malo govance? Onda ti je moja Mare Lujza poslala pozdrav s onega svita.
Vištica, vištica- uvati se ona za glavu i uleti u kuču.
Neš višje pivat kad projdem.

Onda pogledam Livo, a ta kurvača, ceraka li se cereka, stavila na čunjku tera kotu, (namazala se) i šeta gori doli po dvoru, gleda di sam. A najbat češ ti meni skoro.
I u te dane teške, kad smo oplakivali svoje mrtve, kad se opasnost ptičje gripe, zaraze, nadvla nad cili svit i ovo naše malo misto, zbilo se ništo strašno. Joškotu i Livoj su počela dolazit na škartocu ispisane prijeteče poruke: ka naprimjer; H5N1 eutanazija… eutanazija…. eutanazija za kokoške….. Jebate usra se Joškota, zatvorija golubarnik, ni višje pusta golubove vanka, primirili se. Moga si pračku opalit u malo misto, svi bi se usrali. Svak je sumnja, na svakoga. A onda je došlo jedno famozno pismo u kojen je pisalo:

Joškota, zatvorija si golubove i čistiš njiova govna svaki dan. A ko čisti za debelom kravom? Znaš i sam koliko može posrat?! Rješi je se, prije nego li kravlje ludilo priđe na te.


Taman smo se okupili oko vatre, bacili smo mrvu hobotnice ispod peke, demejanu smo odmakli da nam se ne ugrije vino, potiho pivali, uleti Joke sav uznemiren s komadom karte.
- A ča je ča si se sav osapunja?- ja ču.
- Dome vidi ča sam dobija!- on če.
- Vidin nisi na lotu. -
- Nikor mi je ubacija ovi komad karte u sandučić. Kad ono jemali smo ča i vidit.

Gđo.Donja,
Kad vi niste u kuči,
vaša prijateljica Dome,
sastaje se u vašoj kuči u stanu,
sa vašim suprugom Jokom!
Pripazite na tome!
Vaši odani prijatelji

_???!!!!
- Jebate, ko je ovo pisa?!
- Jebate, razbit će ti Donja pičku!
- Jebate, ode se više ne zna ko koga jebe?!
- Jebate, gren ča. (sere mi se)

06.02.2006. u 19:28 | 25 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Monade oliti pizdarije iz malega mista i kako se nositi s istima
users online

Free Web Counter

Free Web Counter

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Balada o Šarku

U životu ča nas od morbina liči
Čovik živi pasji, pas čoviku slići
dile kost i pršut, nevoju i sriću
zajedno na pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas

U životu ča nas crnin kruvom rani
nas dva nismo vengo ratni veterani
ča se s buron tuku, projdu uvik s
manje
i žive za jiće, piče i kompanje
isti su nan moti, isti crni friži
jednako nan vrime iza punta biži

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

U životu sve je samo dokle dura za
vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E moj Šarko

Jakša Fiamengo




Karta ljubavi

Učinija bi život
Da zamislin se digod
Za svoje monade
Al' jubavi se pridat
Nikad nisan ima snage

Jer boja se da boli
Nastaju u dvoje
Kad se usne spoje
Nisan srce sluša
Mada tila ih je duša.

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Mome jidru bonaca
Zadnju milju uzela

A kad si došla ti
Sa karton jubavi
Jidra mi potpila
Plima mojih godina

Mislija san prije
Da od potribe mi nije
Budit se u dvoje
I sva lita kad se zbroje
Da bez jubavi je bolje

Nudija mi život
Sriću na portadi
Ma san tija svoju gradit
Nisan ništa obadava
Po svom guštu navigava




Samo za nju

Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu...

Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut' ja...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu...

da je tu... da je tu...

da je tu...

Dean Dvornik

dominacro@gmail.com