25.11.2008., utorak

3. razred


BIOLOGIJA (prof. BARTOLIĆ)

LOVSTVO - 1.dio (prof. HERCEG-SEVERIN)

PARAZITARNE BOLESTI (prof. GVERIĆ)









| 18:53 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

1. razred


BIOLOGIJA (prof. BARTOLIĆ)








| 18:52 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

4. razred



25.11.2008., utorak

2. razred


BIOLOGIJA (prof. BARTOLIĆ)

LATINSKI + test (prof. TANASOVSKI)

UZGOJ - krmiva (prof. HERCEG-SEVERIN)

PATOLOGIJA (prof. SMOLE)

FUNKCIJE (prof. KOVAČEVIĆ)









| 18:49 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

UZGOJ - 2. razred


UVOD

Hranidba je znanost koja obrađuje opće principe prehrane životinja, kemijski sastav i krajnja vrijednost stočne hrane, te specijalnu prehranu općih vrsta i kategoriju životinja.
Kao znanost, hranidba je vezana uz brojne druge znanosti: botaniku, biljnu proizvodnju, pedalogiju (znanost i sastav tla), biologiju, kemiju, patologiju, ekonomiku...
Hranidba je važna u suvremenoj stočarskoj proizvodnji, pogotovo u intenzivnom uzgoju, gdje prevladavaju plemenite pasmine životinja koje se drže u velikim skupinama i hrane se koncentratima. Takve životinje moraju dobivati hranu velike hranjive vrijednosti, uravnoteženog sastava, da bi osigurali visoku proizvodnju, zdravlje i plodnost.
Nepravilna i nedovoljna prehrana umanjuje otpornost domaćih životinja prema različitim zaraznim i parazitnim bolestima, a veliki broj bolesti direktno je uzrokovan greškama u prehrani.
• Rahitis – vitamin D i Ca
• Skorbut – vitamin C


GRAĐA BILJKE I ŽIVOTINJE

Građa biljnog organizma, organizma životinje te biljni i životinjski proizvodi imaju sličan sastav.
Izgrađeni su od vode i suhe tvari. Odvajanje vode izvodi se tako da se uzorak suši na 105ÚC do konstantne težine pri čemu voda ishlapi, a preostaje samo suha tvar.
Suha tvar se sastoji od organskog i anorganskog dijela.
Spaljivanjem suhe tvari organska tvar izgori, a preostali pepeo čini ukupnu mineralnu ili anorgansku ili suhu tvar. Organska tvar dijeli se na dušićni i bezdušićni dio.

SASTAV BILJNOG ORGANIZMA
Biljke imaju organizam građen od istih skupina tvari kao i životinje ali su odnosi pojedinih tvari u tom sastavu različiti.
Ugljikohidrati su u biljkama zastupljni u najvećem postotku, dok su kod životinja prisutni tek u tragovima. Oni u biljci čine strukovnu tvar tj. to je celuloza i rezervnu tvar a to je škrob. Ugljikohidrati nastaju u procesu fotosinteze djelovanjem sunčeve energije na klorofil iz ugljičnog dioksida (CO2) iz zraka i vode iz zemlje. Ugljikohidrati se javljaju u plodovima, sjemenju, gomolju (služe kao rezervna tvar, a u ostalim djelovima biljke kao strukturna ili građevna tvar, kao celuloza).
Najviše bjelančevina ima u sjemenju pri njegovom sazrijevanju (leguminoze odnosno soja).
Masti ima najviše u sjemenju (posebice u sjemenju biljaka uljarica).
Mineralne tvari – kalcij i fosfor su znatno manje zastupljeni nego u životinjskome organizmu. Sadržaj minerala u biljkama uveliko ovisi o sastavu tla na kojem biljke rastu.

SASTAV ŽIVOTINJSKOG ORGANIZMA
Sastav tijela životinja ovisi o vrsti životinje i o njenoj starosti.
Voda – razlike uočavamo prema dobi i prema kondiciji. Zametak teleta sadrži 95% vode, tele pri porodu ima 75 – 80% vode, a odraslo govedo 50 – 60% vode.
Rastom se povećava postotak mastim, a smanjuje postotak vode. U životinjskom organizmu postoji istanovita količina ugljikohidrata.
Ugljikohidrati u životinjskom organizmu dolaze u 2 oblika – kao glukoza u krvi i kao glikogen u jetri i mišićima.
Masti se u životinjskom organizmu nalaze u masnim depoima (pod kožom, oko crijeva, oko bubrega). Određena količina masti čini tzv. staničnu mast. Proteini čine strukturnu tvar svih živih stanica.
Minerali se nalaze najvećim djelom u kostima ali ih ima i u drugim djelovima tijela.


HRANJIVE TVARI

Oko 98,5% od ukupnoga sastava biljaka i životinja otpada na ugljik, vodik, kisik, dušik, kalcij i fosfor, a svi ostali elementi sudjeluju sa svega onih 1,5%.
Domaće životinje se hrane svakodnevno, obročno ili slobodno. Iz dobivene hrane životinja koristi one tvari koje su joj potrebne za izgradnju vlastitoga tijela, tj. za normalnu funkciju životnih procesa (uzdržne potrebe) i za stvaranje proizvoda (proizvodne potrebe).
Hrana kojom se hrane domaće životinje naziva se stočna hrana (krmiva). Iz krmiva životinje dobivaju hranjive tvari koje će iskoristiti za zadovoljavanje njihovih uzdržnih i proizvodnih potreba.
Hranjive tvari se dijele:
1) ENERGETSKE HRANJIVE TVARI (ugljikohidrati, masti i bjelančevine) – te energetske tvari mogu se iskoristiti kao izvor energije
2) ANORGANSKE HRANJIVE TVARI (minerali)
3) BIOKATALIZATORI – ne služe kao izvori energije, ali bez njih nema normalnoga odvijanja probave i metabolizma – vitamini, hormoni i enzimi (fermenti) – koji organizam sam proizvodi

Metabolički procesi su svi procesi (kemijske reakcije) pomoću kojih se tvari iz vanjske sredine ugrađuju u tijelo životinje (mijenjajući se) kao i procesi pomoću kojih se tvari iz tijela vraćaju u vanjsku sredinu.


KEMIJSKI SASTAV KRMIVA

Sredinom 20. stoljeća u gradiću Weende (u Njemačkoj) osnovan je I. laboratorij za kemijsku analizu stočne hrane. Rezultati te analize se zbog jednostavnosti primjenjuje i danas. Njome je (primjenom vrlo jednostavnih postupaka kao što su kuhanje, isušivanje, spaljivanje, estrakcijom organskim otapalima) ustanovljeno da se krmiva sastoje od ovih skupina hranjivih tvari:
1) Voda
2) Sirovi proteini
3) Sirova mast
4) Sirova vlaknina
5) Pepeo
6) Nedušićne tvari

˝sirovo˝ - u hranidbi podrazumijevamo grupu spojeva različitoga kemijskog sastava ali na slične hranjive vrijednosti.
Osim kemijske analize, prije stavljanja krmiva u promet vrše se i druge pretrage, ovisno o epizootiološkoj situaciji, stupnju pokvarljivosti. Ako na osnovu organoleptičke pretrage (pretraga boje, mirisa, okusa) ustanovimo da je krmivo sumnjivo provodimo specijaliziranu pretragu – bakteriološku, mikotoksiološku (otrovi gljivica).
Zakonom je određena maksimalna količina vode i masti koju krmiva smiju sadržavati zbog toga što voda i mast pospješuju kvarenje hrane.


OSOBINE BJELANČEVINA I NJIHOV ZNAČAJ U HRANI

Sirove bjelančevine su sve tvari koje sadrže dušik. Amidi su svi dušikovi spojevi koji nisu bjelančevine. Amide u prehrani koriste samo preživači.
Podjela bjelančevina: sirove i prave.

PRAVE BJELANČEVINE
Bjelančevine su sastavni dio svake žive stanice. Biljke mogu sintetizirati svoje bjelančevine iz jednostavnijih spojeva kao što su ugljični dioksid, voda, nitrati, sulfati, a najveći broj životinja mora dobiti gotove bjelančevine u hrani. Bjelančevine se nalaze i u sastavu životinjskih proizvoda (mlijeka, jaja, vune).
Bjelančevine imaju vrlo važnu ulogu u životinjskom organizmu. Imaju ulogu u održavanju osmotskog tlaka i aciobazne ravnoteže krvi, a također i ravnoteže cerebro-spinalne tekućine.
U svim tjelesnim tekućinama bjelančevine imaju ulogu pufera.
Bjelančevine izgrađuju različite fermente, pa prema tome sudjeluju u procesima metabolizma. Bjelančevine izgrađuju i hormone (inzulin), sastavni su dio antitijela, trombocita, kromosoma i gena. Mogu poslužiti i kao izvor energije u nedostatku ugljikohidrata i masti.
Sadržaj bjelančevina u obroku izračunavamo preko količine dušika, međutim sav dušik ne potječe samo od bjelančevina, tako su u terminologiji uvedeni i amidi (to su urea, nitrati i nitriti).
Krmiva bogata bjelančevinama zovemo bjelančevinasta krmiva. Ona mogu biti biljna i životinjskoga podrijetla. Služe kao dodatak krmivima siromašnim bjelančevinama.


ESENCIJALNE AMINOKISELINE

Bjelančevine su spojevi građeni od aminokiselina koje mogu biti povezane peptidnim vezama u bezbroj kombinacija. U prirodi nalazimo brojne aminokiseline ali je samo njih 26 u sastavu bjelančevina. Te se aminokiseline nazivaju proteinogene aminokiseline. Tjelesne bjelančevine se neprestano troše i razgrađuju pa se istovremeno moraju sintetizirati iz aminokiselina primljivih u hrani. Neke aminokiseline organizam nije sposoban sintetizirati iz bjelančevina hrane, pa ih zovemo esencijalne aminokiseline (nezamijenjive odnosno nenadoknadive aminokiseline).

Esencijalne aminokiseline su:
1) Arginin
2) Histidin
3) Leucin
4) Izoleucin
5) Lizin
6) Metionin (cistin)
7) Fenilalanin (tirozin)
8) Treonin
9) Triptofan
10) Valin

Za perad su:
1) Prolin
2) Glicin

Lizin, metionin i triptofan su limitirajuće esencijalne aminokiseline. Njih u hrani najčešće nedostaje. Ostale aminokiseline su neesencijalne. Njih životinjski organizam može sintetizirati iz drugih neesencijalnih ili esencijalnih aminokiselina.
Esencijalne aminokiseline mogu sintetizirati samo zelene biljke te mikroflora probavnoga sustava biljojeda. Na nedostatak esencijalnih aminokiselina u hrani najosjetiljivije su svinje, perad i čovjek. Zbog nedovljne opskrbljenosti esencijalnim aminokiselinama kod ovih vrsta može doći do brojnih patoloških promjena (zaostajanje u rastu). Količina probavljenih bjelančevina koja se nakon resorpcije ugradi u tkiva i proizvoda. Konzumenta predstavlja biološku vrijednost bjelančevina. Što je ta količina veća, veća je i biološka vrijednost bjelančevina. Veću biološku vrijednost imaju bjelančevine koje u svom sastavu imaju više esencijalnih aminokiselina, a to su bjelančevine životinjskoga podrijetla (zbog toga jer je njihov aminokiselinski sastav sličniji aminokiselinskom sastavu organizma konzumenta).
Među krmivima (namirnicama) najveću biološku vrijednost imaju bjelančevine mlijeka, mesa i jaja, a od biljnih bjelančevina, bjelančevine soje.


SINTEZA BJELANČEVINA KOD PREŽIVAČA

Mikropopulacija buraga (probavnoga trakta) može sintetizirati svih 10 esencijalnih aminokiselina iz neesencijalnih aminokiselina ili iz amida. Zbog toga hrana za preživače mora sadržavati samo optimalnu količinu bjelančevina dok njihova kvaliteta (biološka vrijednost) nije bitno značajna. Pri izradi krmnih smjesa za preživače uglavnom se upotrebljavaju proteinski koncentrati biljnoga podrijetla koji imaju manju biološku vrijednost. Međutim, pri prehrani preživača moramo paziti da obrok sadrži dovoljne količine škroba za maksimalnu aktivnost mikroflore u sintezi bjelančevina. Sposobnost mikroflore da se iz amida sintetiziraju estetske aminokiseline i pritom se koristi amidni dušik, dugo se već primjenjuje u praksi. Zato se kao izvor amidnog dušika u praksi najčešće koristi urea.
Urea je bijela kristalična sol, lako topljiva u vodi koja se dobiva sintetski iz amonijaka i ugljičnoga dioksida. Mikroflora preživača razgrađuje primljenu ureu na amonijak i ugljični monoksid, a zatim koristi dušik iz oslobođenog amonijaka. Pomoću toga dušika, minerala i ugljika iz hrane mikroflora sintetizira vlastite bjelančevine. Pri dodavanju uree hrani treba strogo paziti na količinu jer suficit uree može izazvati teške toksične simptome i smrt. Obično se preživačima (samo odrasli i zdravi) dnevno daje 20g uree na 100kg hrane. Ta se količina može povećavati čak i do 150g uree na 100kg hrane. U praksi najčešće se dodaje u hrani janjadi i junjadi u tovu, kravama muzarama i ovcama. Ureu u prehrani možemo dati u smjesi koncentrata ili kao sol za lizanje ili u obliku različitih otopina pomješanih sa melasom. Nikada se ne smije davati u vodi za piće jer amonijak tada direktno ulazi u cirkulaciju i izaziva trovanje. Kada velika količina uree dospije u cirkulaciju, javljaju se simptomi trovanja, a to su: klonulost, jako slinjenje, dispneja, drhtanje i grčevi. Terapija je razrijeđena otopina octene ili solne kiseline sa uljem.


OSOBINE PRAVIH MASTI

Masti se u praksi dodaju u brašnastim smjesama da bi se uklonilo prašenje i rasipanje prilikom manipulacije, a dodaju se i u hrani različitih životinja (svinje) kako bi se povećala ukusnost i iskoristivost hrane. Resorpcija masti iz hrane je 95 – 98%.

Funkcija masti u organizmu:
1) Najvažnija rezervna tvar u životinjskome organizmu
2) Izolator tjelesne topline
3) Zaštita od vanjskih štetnih utjecaja (npr. očna duplja, bubreg)
4) Poticanje rasta (masti sadrže esencijalne masne aminokiseline)
5) Stimulira iskorištavanje vitamina A, D, E, K (vitamini topivi u mastima)
6) Izgrađuju steroidne hormone
7) Izgrađuju vitamine (npr. D3)
8) Neophodne za održavanje normalnih funkcija lojnih i miječnih žlijezda


OSOBINE SIROVIH MASTI

SIROVA MAST (eterski ekstrakt)
- Čine ju krmiva koja se mogu ekstrahirati pomoću otapala za mast (etera, kloroforma, benzina, benzola, alkohola...). To su sve tvari ne topive u vodi, a topive u organskim otapalima.
- Sirovu mast čine:
1) Prave masti ili trigliceridi
2) Lipoidi ili mastima slične tvari
3) Pratioci masti

1) Prave masti ili trigliceridi
- Esteri trovalentnoga alkohola glicerola i višemasnih kiselina
- Čine najveći dio životinjske masti
- Nalaze se uglavnom u masnim depoima

2) Lipoidi ili mastima slične tvari
- Po kemijskom sastavu slični su mastima sa time što su nešto sličnije građe (uz glicerol i višemasne kiseline sadrže i fosfornu grupu ili neku organsku bazu)
- Spadaju fosfolipidi, kolesterol
- Oni čine staničnu mast, nemaju hranjivu vrijednost

3) Pratioci masti
- Spojevi koji redovito dolaze u eterskom ekstraktu iako nisu kemijski srodne mastima
- Neki od tih pratioca su esencijalni (vitamini topivi u mastima (A, D, E, K))
- Tu se još ubrajaju i pigmenti ili boje karotin i ksantofil, oni utječu na boju stočne hrane i stočnih proizvoda

Ř Karakterističan dio svih masti su masne kiseline, one se dijele na zasićene i nezasićene. Što je više zasićenih masnih kiselina to je mast kruća. Masne kiseline su esencijalni sastojak tijela. Lipidi sadrže masne kiseline sa više od 14 ugljikovih atoma. U građi masti uglavnom sudjeluju sljedeće esencijalne masne kiseline:
• Oleinska – nezasićena sa jednom dvostrukom vezom između ugljikovih atoma)
• Stearinska – zasićena
• Palmitinska – zasićena
• Miristinska – ona je u životinjskoj masti
Ř Sastav tjelesne masti najviše ovisi o mastima iz hrane. U buragu preživača masti iz hrane podvrgnute su promjenama u buragu gdje dolazi do hidrolize.
Ř Hidroliza je proces gdje se mast rastvara, razgrađuje se na glicerol i masne kiseline, te nezasićene masne kiseline prelaze u zasićene.
Ř Masni depoi mogu nastati iz viška bjelančevina, viška ugljikohidrata te iz masti iz hrane.
Ř U procesu probavne masti se u tankom crijevu razlažu na slobodne masne kiseline, digliceride, monogliceride, a samo neznatna količina neprobavljive masti može se resorbirati. Najveći dio resorbira se u formi tj. u obliku monoglicerida i masnih kiselina. U stanicama crijevnoga epitela ovi sastojci opet mogu prijeći u mast, a u epitelu crijeva odvija se i sinteza fosfatida. Iz stanica crijevnoga epitela masti se krvlju transportiraju do organa.
Ř Žuč dvojako pomaže probavljanju masti:
1) Raspršuje mast i omogućuje topivost masnih kiselina u vodi (emulgiranje) čim one postaju pogodne za resorpciju
2) Kalorična vrijednost masti je 2,25x veća nego kalorična vrijednost ugljikohidrata i bjelančevina


ESENCIJALNE AMINOKISELINE

Postavlja se pitanje da li je mast u hrani neophodna. Tjelesna mast, znamo iz prethodnih izlaganja, može nastati iz viška svih energetskih hranjivih tvari i zato kao izvor energije masti nisu neophodne iako su energetski vrijednije od ostalih hranjivih tvari. Dapače, kao izvor energije za domaće životinje u hrani se obično daju lako probavljivi ugljikohidrati.
Eksperimentalnim ispitivanjima na štakorima koji su hranjeni sintetičkim obrocima bez masti, pokazalo se da dolazi do promjena na koži (otpadanje dlake, ljuskavosti, perutanje) i do zaostajanja u rastu. Kad se tim štakorima u hrani dodava arahidonska, linolna i linolenska masna kiselina ovi simptomi su nestali. Stoga navedene masne kiseline nazivamo esencijalne masne kiseline.


KVARENJE MASTI

Od svih hranjivih tvbari masti se najlakše kvare. Zato se trebaju čuvati u posebnim uvjetima: u hermetički zatvorenim posudama, izvan doticaja s vodom i metalom, na hladnom i suhom mjestu. Oksidacijom masti nastaju štetni radikali ili peroksidi. Mast koja sadrži perokside, žute je boje i za nju kažemo da je užegla ili ranketljiva. Takva mast je otrovna. Peroksidi su agresivni spojevi, oštećuju tkiva i organe (krvne žile, mišiće, parenfinske organe). Da se spriječi oksidacija masti, u smjese za domaće životinje koje sadrže mast dodaju se tzv. antioksidansi tj. tvari koje se same lako oksidiraju trošeći kisik i pri tome štite masti od oksidacije. Najvažniji prirodni antioksidansi su vitamin E i selen (Se). Smjese bogate mastima uglavnom su deficitarne vitaminom E. U dodiru s vodom i metalima dolazi do hidrolize masti. Hidrolizom se oslobađaju slobodne masne kiseline. Takva mast nije otrovna ali smrdi pa ih životinje nerado uzimaju.


OSOBINE I PODJELA UGLJIKOHIDRATA

U hranidbi ugljikohidrate djelimo na lako i teško probavljive. Lako probavljive ugljikohidrate mogu svojim enzimima razgraditi sve domaće životinje, a teško probavljive ugljikohidrate mogu razgraditi samo neke životinje uz pomoć simbiozne mikroflore.
Potrebe za energiju kod domaćih životinja isključivo se podmiruju ugljikohidratima. Biljke proizvode ugljikohidrate u procesu fotosinteze iz ugljičnoga dioksida i vode uz djelovanje svjetlosti.
Za razliku od biljaka životinjski organizam može dobiti ugljikohidrate samo hranom koja se u toku procesa probave pod utjecajem enzima razgrađuje do monosaharida glukoze. Samo u obliku monosaharida ugljikohidrati se mogu resorbirati direktno u krv.
Ugljikohidrate možemo podijeliti u 3 osnovne skupine:
1) MONOSAHARIDI
a) Pentoze – riboza, deoksiriboza, ksiloza, arabinoza
b) Heksoze – glukoza (iz grožđa i krvi), fruktoza (voće), galaktoza (mliječni šećer), manoza (tropsko voće i mikroorganizmi)

2) OLIGOSAHARIDI
a) Disaharidi – saharoza (repin šećer), maltoza (međuprodukt pri razgradnji škroba), laktoza (mliječni šećer)
b) Trisaharidi – rafinoza (iz melase)

3) POLISAHARIDI
a) Pentozani – arabin, ksilan
b) Heksozani – škrob, celuloza, glikogen

ŠKROB U HRANIDBI
Škrob je najvažniji izvor energije za sve vrste domaćih životinja.
Dva oblika: amilaza i amilopektin. Nalazi se u zrnju žitarica, krumpiru,...

CELULOZA U HRANIDBI
Celuloza he teško probavljivi ugljikohidrat. Životinjski organizam nema razvijene enzime za probavu celuloze ali bakterijska mikroflora posjeduje te enzime. Teško probavljivi ugljikohidrati su celuloza i hemiceluloza. Celuloza, hemiceluloza i lignin su sirova vlaknina. Sirova vlaknina je najveći dio suhe tvari u tzv. suho voluminoznim krmivima. Sirova vlaknina je za biljojede djelom probavljiva, a djelom neprobavljiva. Zato sirova vlaknina za biljojede, a posebice preživače ima hranjivu vrijednost. No bez obzira na hranjivu vrijednost, sirova vlaknina je za biljojede važnija kao djetna hrana. Omogućuje motoriku glatke muskulature iz stijenke predželudaca i crijeva (potiče kontrakciju buraga i peristaltiku crijeva). Sirova vlaknina svojom voluminoznošću popunjava prostrani probavni trakt kod biljojeda te stvara osjećaj sitosti što je za biljojede jako važno.



VITAMINI

Vitamini su organski, esencijalni mikrosastojci hrane koji kataliziraju fiziološke procese važne za normalan rast, razvoj, zdravlje, plodnost i produktivnost domaćih životinja.
Dijele se u 2 skupine:
1) Vitamini topivi u vodi (vitamini B i C kompleksa)
2) Vitamini topivi u mastima (A, D, E, K)

Mnogi vitamini ispunjavaju svoje djelovanje kao sastavni dijelovi enzima i koenzima, omogućavaju i kataliziraju različite biokemijske promjene u metaboličkim procesima.
Hipovitaminoza – koncentracija vitamina na mjestu djelovanja manja od potrebne (metabolički procesi su usporeni), javljaju se nekarakteristični, nespecifični simptomi.
Avitaminoza – uopće nema vitamina, pa se određene kemijske reakcije ne mogu odvijati, karakteristični simptomi bolesti (nedostatak vitamina C – skorbut). Avitaminoza može završiti uginućem životinje. U praktičnoj stočnoj proizvodnji češće se javlja hipovitaminoza. Pri ublažavanju stresa u hranu se dodaju veće količine vitamina, jer vitamini pojačavaju opću otpornost organizma.
Hrana je glavni izvor vitamina za podmirenje potreba, a kod preživača mikroflora sintetizira vitamine B kompleksa tako da te životinje ne oskudjevaju s tim vitaminima.

1. VITAMINI TOPIVI U MASTIMA
VITAMIN A ili aksteroftol ili retinol. Vitamin A nalazi se u životinjskom organizmu i proizvodima životinjskog podrijetla (jetra, bubrezi, mlijeko, maslac, riblje ulje).
U biljnoj hrani dolazi u obliku provitamina karotin.
Životinje ne mogu sintetizirati vitamin A već ga moraju dobiti putem hrane gdje se nalazi u obliku karotina. Taj primljeni karotin se u tankome crijevu životinje pod utjecajem enzima stvara vitamin A.
Karotinom je bogata sva zelena masa (djetelina, mrkva, sijeno, stočna repa…). Višak vitamina A deponizira se u jetri i masnome tkivu.
Funkcije vitamina A:
Ř potreban je za normalnu funkciju vida. Nedostatak uzrokuje hemeralopiju (noćno sljepilo), to znači da postoji nesposobnost životinje da se adaptira na mrak
Ř omogućuje pravilan razvoj i održavanje ediptela (zaštitni faktor epitela). Nedostatak uzrokuje orožnjavanje epitela u različitim organima (probavni, dišni sustav…). Kao posljedica javljaju se patološke promjene na sluznicama i dolazi do razmnožavanja mikroorganizama i javljaju se infekcije. Zbog naseljavanja mikroorganizama dolazi do orožnjavanja epitela u području rožnice, to je kseroftalmija
Ř utječe na razvoj kostiju. Nedostatak: dolazi do bujanja koštanoga tkiva i pritiska na živce. Kao posljedica se javljaju promjene u koordinaciji pokreta i degeneracije živaca
Ř štiti epitel reproduktivnih organa. Nedostatak: javlja se neplodnost, pobačaj, rađanje slabe mladunčadi.

VITAMIN D ili kalciferol.
- D2 i D3
Pod utjecajem UV – zraka koje djeluju na provitamin 7 – dehidrokolesterol u životinjskom organizmu i nastaje vitamin D3. Izvor vitamina D za domaće životinje je biljna hrana i to posebice sijeno sušeno na suncu (mlijeko, riblje ulje,…).
Funkcije vitamina D:
Ř Vitamin D regulira odnos kalcija i fosfora i zato je bitan za normalan rast i razvoj kostiju tj. za proces okoštavanja. Nedostatak: kod mladih životinja uzrokuje rahitis, a kod odraslih osteomalaciju (omekšanje kostiju)

VITAMIN E ili tokoferol. Izvori: zrmedlje žitarica, lišće zelenih biljaka, biljna ulja,…
Funkcije vitamina E:
Ř Štiti stanične membrane od oksidacije tj. on je prirodni antioksidans. Funkcija vitamina E je povezana se Selenom
Ř Vitamin E utječe na pravilnu reprodukciju i razvoj ploda. Nedostatak: pobačaji, uginuće ploda, uzrokuje sterilitet
Ř Nedostatak uzrokuje poremetnje u kretanju
Ř Nedostatak uzrokuje oštećenje stijenki krvnih žila, javlja se povećanost propustljivih žila. Javljaju se edemi, to je eksudativna dijateza.
Ř Nedostatak uzrokuje atrofiju mišića i distrofiju mišića (muskulaturna distrofija janjadi i teladi)

VITAMIN K ili filokinon. K1 i K2 su prirodni, a K3 je sintetski dobiven. Vitamin K sintetiziraju mikroorganizmi u buragu preživača, a kod ostalih životinja u crijevima. Izvor vitamina K su sijeno, zelena krmiva. Antivitamin vitamina K je dikumarol. Vitamin K ima ulogu u procesu grušanja krvi. Naziva se još i antihemoragijski.


2. VITAMINI TOPIVI U VODI
VITAMIN B1 ili tiamin, aneurin. Izvor: kvasac, životinjski organi (bubreg, jetra) i žitarice. Rijetko se javlja avitaminoza B1, jedino ako postoji antivitamin tijaminaza kojeg ima u sirovoj ribi, preslici, paprati. Nedostatak uzrokuje živčane simptome (agresivnost, depresivnost,…) i smanjen apetit. Kod ljudi se javlja bolest beri-beri.

VITAMIN B2 ili riboflavin. Nedostatak uzrokuje paralize, proljev.

VITAMIN B3 ili pantotenska kiselina. Nedostatak uzrokuje promjene na koži (dermatitis).

VITAMIN B6 ili piridoksin. Nedostatak uzrokuje anemiju, grčeve.

VITAMIN B12 ili cijanokobalmin. Bitan je za normalno stvaranje krvi. Kod ljudi nastaje bolest pernicijozna anemija. U njegovom sastavu je kobalt.

VITAMIN AMIN-NIKOTINSKE KISELINE – nedostatak uzrokuje bolest pelagru, kod te bolesti se javlja dermatitis, proljev i demencija.

FOLNA KISELINA – u organizmu prelazi u folinsku kiselinu pod djelovanjem vitamina C. Folna kiselina + B12 = štite od amnezije. Taj je vitamin bitan za razvitak ploda.

VITAMIN H ili biotin. Nedostatak uzrokuje dermatitis, promjene na koži.

VITAMIN C – sve životinje imaju sposobnost sintetizirati vitamin C osim majmuna, zamorca i čovjeka. Izvori: zelena krmiva, voće i povrće.
Funkcije:
Ř regulira metabolizam amino kiselina i ugljikohidrata
Ř važan je za pravilan razvoj epitelnog tkiva od kojega su građene krvne žile, one kod nedostatka vitamina C pucaju tj. kapilare krvare, ta pojava na zubnom mesu naziva se skorbut
Ř uzrokuje prijelaz folne kiseline u folinsku kiselinu pod utjecajem vitamina C
Ř vitamin C utječe na deponiranje željeza u jetru i na rast tkiva (sinteza kolagena) – zarastanje rana
Ř kod ublažavanja stresa


MINERALNE TVARI
1. MAKROELEMENTI
A) KALCIJ I FOSFOR
90% kalcija i 80% fosfora je u kostima i zubima, a ostatak u mekanim tkivima. Izvori: zelena masa,, žitarice su siromašne kalcijem, voluminozna krmiva je siromašna fosforom.
Funkcije:
Ř Kalcij – sudjeluje u grušanju krvi, izgrađuje kosti, važan je za podražljivost živaca i mišića
Ř Fosfor – izgrađuje kosti, nukleinske kiseline, važan je za održavanje fosfora
Nedostatak kalcija uzrokuje rahitis (usporen rast, ukočen hod, nepravilan stav nogu) i osteomalaciju (omekšanje kostiju), uzrokuje i smanjenu mliječnost, nesivost i tanku ljusku jajeta.
Nedostatak fosfora smanjuje apetit, produktivnost, poremećaj reprodukcije i okoštavanja

Magnezij – oko 70% magnezija ima u kostima, ali ga ima u krvii drugim tjelesnim tekućinama. Funkcija: sastavni dio enzima i on smanjuje mišično-živčanu podražljivost. Nedostatak – pašna tetanija (grčenje mišića)

B) NATRIJ, KALIJ I KLOR
Ima ih u tjelesnim tekućinama (krv, želučani i crijevni sok). Sva biljna hrana sadrži dosta Kalija, pa nema opasnosti od njegovog nedostatka za razliku od Natrija i Klora. Natrij i Klor životinje moraju obavezno dobiti u obliku soli za smjesu ili za lizanje.Klor je sastavni dio HCl–a. Ako nema Natrija i Klora, onda je smanjen apetit i proizvodnost.

2. MIKROELEMENTI
A) ŽELJEZO (Fe) – sastojak je hemoglobina (krv) i mioglobina (mišići). U hrani se nalazi u tzv. feri – obliku koji pod utjecajem HCl + vitamin C (u želudcu) prelazi u feri – oblik. Mlijeko je siromašno željezom i zato kod prasadi nastaje anemija (slabokrvnost). Njima se zato preventivno u prva 2-3 dana života daju injekcije željeza.
B) BAKAR (Cu) – sudjeluje u metabolizmu željeza tako utječe na stvaranje eritrocita. Nedostatak: anemija i poremećaj u rastu kostiju.
C) JOD (I) – za rad štitne žlijezde. 70% joda nalazi se u štitnoj žlijezdi i služi za sintezu hormona tiroksina. Ako nema joda štitna žlijezda se poveća i tada nastaje gušavost ili struma. Joda normalno ima u hrani pa se sol jodira.
D) CINK (Zn) – važan sastojak kostiju, zubiju, epiderme i sastojak hormona inzulina. Nadostatak: parakeratoza svinja.
E) KOBALT (Co) – spomenut kod vitamina B12
F) MANGAN (Mn) – važan za rad spolnih organa i za održavanje plodnosti. Nedostatak: peroza (stradavaju zglobovi)
G) SELEN (Se) – djelovanje mu je slično vitaminu E.
H) FLOUR (Fl) – služi za rast i razvoj zubi i kostiju.


PODJELA KRMIVA

STOČNA HRANA ILI KRMIVA
Malo je krmiva koja sadrže ali krmiva koja sadrže dovoljno svih potrebnih hranjivih tvari i zato se dodaju u obliku koja se međusobno nadopunjuju
Podjela krmiva:
1) Prema porijeklu – a) krmiva biljnog porijekla
b) krmiva životinjskog porijekla
c) krmiva mineralnog porijekla
2) Prema sadržaju probavljivih tvari – a) voluminozna krmiva
b) krepka krmiva ili koncentrati

VOLUMINOZNA KRMIVA – nazivaju se tako jer u velikom volumenu imaju malu hranjivu vrijednost. Imaju puno nekorisnih tvari koje im smanjuju hranjivu vrijednost (celuloza, voda)
KREPKA KRMIVA sadrže najviše lako probavljivih tvari, za razliku od voluminoznih krmiva male količine koncentrata ima veliku hranjivu vrijednost.

VOLUMINOZNA KRMIVA
1. SOČNA VOLUMINOZNA KRMIVA
a) Zelena masa – paša, trave i leguminoze s livada i zelena masa s oranica
b) Silaža
c) Korjenjače, gomoljače, tikvenjače (repa, mrkva, tikva, krumpir)
d) Sporedni proizvodi prehrambene industrije (svježi pivski trop, kvasac, svježi repini rezanci, sirutka, stepka, obrano mlijeko)

2. SUHA VOLUMINOZNA KRMIVA
a) Sijeno
b) Kukurozovina, slama, pljeva

I. UGLJIKOHIDRATNI KONCENTRATI – Zrnje žitarica
II. BJELANČEVINASTI KONCENTRATI – Zrnje leguminoza



1. SOČNA VOLUMINOZNA KRMIVA
ZELENA MASA – to bilje može služiti kao ispaša, može se koristiti i davati kao zeleno bilje ili kao silaža i sijeno
1) Leguminoze (najvrijednije sočno voluminozno krmivo, jer je bogato bjelančevinama, vitaminima i mineralima) – lucerna, crvena djetelina, grahovica, grašak
2) Žitarice – raž, ječam, zob, kukuruz, sirak – sve se to može koristiti kao zelena masa

SILAŽA – Opisana sočna voluminozna krmiva osnovni su dio obroka ljeti. Postupak konzerviranja zelene mase zovemo siliranje, a konzerviranu masu silažu (silaža se koristi zimi kao zamjena zelenoj masi). Proces siliranja odvija se pod utjecajem mikroorganizma i rezultat konzerviranja ovisi o tome koji od njih prevladavaju.

1. BAKTERIJE MLIJEČNO-KISELOG VRENJA – to su jedini poželjni mikroorganizmi ; pod njihovim utjecajem dolazi do vrenja šećera iz mase koja silira i stvara se mliječna kiselina koja služi kao konzervans
2. BAKTERIJE OCENOG-KISELOG VRENJA – stvaraju octenu kiselinu. U silaži je može biti maksimalno do 0,4%
3. BAKTERIJE MASLAČNOG-KISELOG VRENJA – ove bakterije su nepoželjne u silaži jer stvaraju maslačnu kiselinu koja daje neugodan miris i loš okus ; ovih bakterija najviše ima u zelenoj masi koja je uprljana zemljom pa se to ne smije koristiti za siliranje.
Nepoželjne u silaži su plijesni i uzročnici gnilenja. Postupak siliranja : zelena masa isjecka se na veličinu 2cm, stavi se u silose, za siliranje potreban je šećer, pa ga takva zelena masa mora imati u sebi, najlakše se siliraju kukuruz i šećerna repa.
Zelena masa može imati maksimalno do 75% vode. Dva mjeseca nakon punjenja silosa, silaža je spremna za uporabu. Koriste se silosi kao tornjevi ili kao jame, a silirana masa mora se pokriti (plastičnom folijom, slojem pljeve ili slame). Trenč je silos od zemlje. Miris silaže mora biti ugodan i umjereno kiseo. Sjenaža je masa koja se silira i ona sadrži do 50% suhe tvari pa u obroku krava ne treba dodavati sijeno kao kod prehrane silaže. Sjenaža je najkvalitetnija hrana.


2. SUHA VOLUMINOZNA KRMIVA
Suha voluminozna krmiva služe uglavnom u prehrani preživača jer sadrže više od 15% celuloze.
1) SIJENO – zelena masa čini ljetnu prehranu preživača i konja
– Dio zelene mase suši se ljeti kao sijeno i čini prehranu zimi
– Sušenjem se smanjuje količina vode (npr. zelena masa – voda pada sa 80% na 20% sušenjem)
– Najkvalitetnije sijeno je od leguminoza, smjesa leguminoza i trava
– Mlađe biljke služe za dobivanje kvalitetnog sijena (one imaju više bjelančevina, vitamina i minerala), ali su tada prinosi manji
– Sijeno starijih biljaka sadrži više celuloze i tada je ono manje probavljivo ali se dobije veća količina
– Za kvalitetu sijena bitan je način sušenja
1. SUŠENJE NA TLU – to je najekonomičniji način (najjeftiniji). Trebalo bi ga primjenjivati u području sa malo oborina. Pokošena masa se mora preokretati. Sušenje traje oko 2-3 dana.
2. SUŠENJE NA NAPRAVAMA – to se koristi na području sa više oborina. Pokošena masa stavi se na naprave i čeka da se posuši. Prednost ja da treba manje ljudi za rad i tu hranjive tvari ne ispire kiša.
3. SUŠENJE U SUŠARAMA ILI DEHIDRATORIMA – zagrijava se masa sa toplim zrakom i dobije se dehidrirana masa (npr brašno dehidrirane lucerne – tu se sačuva karoten ali se gubi vitamin D tj. sijeno sušeno na suncu ima vitamina D ali nema karotena). Bitno je skladištenje sijena.

2) SLAMA KUKUROZOVINA I PLJEVA – najčešće se koristi kao stelja (sadrži preko 50% celuloze, pa im je hranjiva vrijednost mala)


KONCENTRATI ILI KREPKA KRMIVA
– imaju veliku koncentraciju lako probavljivih tvari, ugljikohidrata i bjelančevina, a malo celuloze ili je uopće nema. To je osnova prehrane svinja i peradi a prehrani preživača i konja služi samo kao dodatak.

I. UGLJIKOHIDRATNI KONCENTRATI
– To je zrnje žitarica. Najviše su prisutne u prehrani domaćih životinja. Žitarice imaju najviše škroba (izvor energije), imaju bjelančevina (ali nisu vrijedne jer im nedostaju neke esencijalne amino kiseline). Imaju puno fosfora, a malo kalcija.
1) KUKRUZ – od svih ima najviše škroba i lako je probavljiv. Nema esencijalnu amino kiselinu lizin i triptofan. Ima masti i uzrokuje odlaganje masti u organizmu, zato nije dobar za tov mesnatih svinja. Kukuruz i brašno dehidrirane lucerne su najvažniji izvor karotena. Posljedično nastaje intenzivnija boja kože i boja žumanjka. Budući da kukuruz nema esencijalnih amino kiselina kombinira se sa sojinom sačmom i krmivima životinjskog podrijetla.
2) JEČAM – koristi se za prehranu svih životinja, a posebice za tov mesnatih svinja, ne sadrži toliko masti koliko kukuruz
3) ZOB – ima najviše celuloze od svih žitarica, oko 30%. Ima i masti. Amino kiselinski sastojak mu je nepovoljan isto kao predhodnih. Najvećim djelom se daje za prehranu konjima i peradi
4) RAŽ – neukusan je pa ga stoka nerado jede, daje se malo sa ostalim žitaricama
5) PŠENICA – je ukusna i bjelančevinama najbogatija žitarica. Koristi se za prehranu ljudi i eventualno u smjesama za perad
6) SIRAK – koristi se za sve domaće životinje. Nema karotena pa ga treba stavljat u hrani
7) PROSO – za ptice


II. BJELANČEVINASTI KONCENTRATI BILJNOG PORJEKLA
1) ZRNJE LEGUMINOZA – imaju dosta bjelančevina ali loš amino kiselinski sastav (nemaju esencijalnu amino kiselinu metionin). Većina njih se moraju kuhati jer su sirovi teško probavljivi.
a) SOJA – ima najviše ulja od svih leguminoza, manje se koristi za prehranu stoke. Po kvaliteti bjelančevina jednaka je proizvodima životinjskog porjekla (jer sadrži esencijalne amino kiseline). Soja se treba koristiti kuhana (jer sirova sadrži antitripsin pa se bjelančevine zbog toga ne mogu koristiti u probavnom sustavu).
b) LUPINA – od svih leguminoza najbogatija je bjelančevinama
c) GRAH, GRAŠAK, GRAHORICA I BOB

2) ULJANE POGAČE I SAČMA
– Dobiva se od sjemenki suncokreta, soje, kikirikija, uljane repice, pamuka, a rijeđe se koristi u prehrani životinja.
– Sve uljarice imaju veliku energetsku vrijednost i bogate su bjelančevinama


III. BJELANČEVINASTI KONCENTRATI ŽIVOTINJSKOG PORJEKLA
– Dobivaju se preradom ribe, mesa i mlijeka. Bogati su bjelančevinama, vitaminima i mineralima. Obvezni su u prehrani mladih životinja, a kod odraslih bitni su u prehrani peradi i svinja. To su:
1. RIBLJE BRAŠNO – dobiva se od riba koje ostaju u proizvodnji ribljeg ulja i ribljih konzervi. Te ribe se kuhaju, cjede, prešaju i suše. Riblje brašno bogato je bjelančevinama (do 70%). Puno kvalitetnih bjelančevina, ima i esencijalnih amino kiselina, vitamina A, B, D12. Može imati maksimalno 10% masti.
2. MESNO BRAŠNO – dobiva se kuhanjem, sušenjem i mljevenjem mesa i unutrašnjih organa životinje. U kafilerijama se uginule životinje prerađuju u mesno brašno, nema vitamina A i D.
3. MESNO-KOŠTANO BRAŠNO – dobiva se preradom cijele lešine
4. KRMNO BRAŠNO – kuhana, osušena i mljevena krv zdravih životinja. Nema sve esencijalne amino kiseline
5. MLIJEKO U PRAHU – dobiva se sušenjem svježega mlijeka. Koristi se kao obrano mlijeko, kao dodatak smjesama za perad i telad.


KRMNE SMJESE
– u tvornicama stočne hrane krmne smjese se proizvode miješanjem različite krme. Izuzetak su konji i preživači jer je njima osnova u obroku voluminozno krmivo, a krmna smjesa služi im samo kao dodatak.
1. KOMPLETNE KRMNE SMJESE – u njima ima najviše ugljikohidratnih koncentrata do 80%, a bjelančevinastih koncentrata do 25%, a minerala svega 5%. Služe samo za perad i svinje.
2. SUPERKONCENTRATI ILI DOPUNSKE SMJESE – Nikada ne sadrže žitarice, već samo bjelančevinasta i mineralna krmiva. Ne daju se same, već u obrok koji sadrži žitarice.
3. PREDSMJESE ILI PREMIKSI – služe kao dodatak kompletnoj krmnoj smjesi i superkoncentratima. Mogu biti:
a) Mineralne predsmjese
b) Vitaminski
c) Vitaminsko-mineralni









| 18:42 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

PATOLOGIJA


Patologija je nauka o bolesnim procesima ili bolesnim zbivanjima. Patologija se u nastavnom procesu dijeli na opću i morfoološku patologiju.
Opća patologija proučava, upoznaje, raščlanjuje pojedine manifestacije koje stvaraju složene pataloške promjene na pojedinim organima ili cijelom organizmu.
Morfoologija daje odgovor na pitanja kakve se promjene javljaju na pojedinim organima i kakav je njihov oblik.

POČETAK, RAZVOJ I TIJEK BOLESTI
Početak bolesti može uslijediti odmah nakon djelovanja agensa (uzročnika) na organizam.
Vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do izbijanja prvih znakova bolesti naziva se inkubacija.
Prema trajanju inkubacije, bolesti se dijele na:
- perakutne – inkubacija traje 1 dan
- subakutne – inkubacija traje 7 dana
- akutne – inkubacija traje 14 dana
- subkronične – inkubacija traje 21 dan
- kronične – inkubacija traje preko 21 dan

Prema rasprostranjenosti pataloškog procesa u organizmu govorimo o općim ili difuznim i lokalnim ili fokalnim žarištima oboljenja. Oboljenje iz lokalnog procesa može se proširiti po cijelom organizmu ili od početka može zahvatiti cijeli organizam i tada se govori o generalizaciji procesa (generalizacija diseminacije).

Uzroci bolesti dijele se na unutarnje i vanjske.
U unutrašnje uzroke ubrajaju se konstitucija, kondicija, dispozija, otpornost i nasljeđivanje.
Konstitucija je induvidualna sposobnost reagiranja na podražaj. Kondicija je neznatna i kratkotrajna sposobnost odstupanja tjelesnih osobina.
Kondicija je neznatna i kratkotrajna sposobnost odstupanja tjelesnih osobina.
Dispozija označava sklonost prema oboljenju.
Otpornost podrazumijeva prirođenu ili stečenu. Kod aktivnog imuniteta organizam aktivno stvara specifična protutijela (antitijela) za određeni antigen, a pasivni imunitet stvara se prenošenjem protutijela pomoću krvi ili krvnog seruma visokoimune životinje na drugu životinju.
Nasljeđivanje je prenošenje osnovne morfoološke, funkcionalne i kemijske osobine sa roditelja na potomstvo.

Vanjski uzroci bolesti mogu biti fizikalni, kemijski i biološki.
Fizikalni se dijele na mehaničke ili traumatske, termičke ili toplotne, aktinične ili radioaktivne i električne.
Kemijski uzročnici mogu biti alimentarni, toksični i uzročnici koji nastaju zbog promjene u sastavu tlaka i zraka.
Biološki uzročnici su bakterije, virusi, rikecije, gljivice i paraziti.

FIZIKALNI UZROCI BOLESTI
- mehanički uzroci bolesti nastaju prekidom kontinuiteta tkiva - rana
- mehaničko djelovanje može biti tupom ili oštrom silom
- posljedice tupe sile su – naboj ili nagnječenje – contusio (kontuzijo)
– potres – commotio (komocijo)
– mrvljenje – conquasatio (konkvascijo)
– prsnuće – ruptura
– prijelom – fractura (fraktura)
– istegnuće – distensio (distenzijo)
– uganuće – distorsio (distorzijo)
– iščašljenje – luxatio (luksacijo)
U skupinu posljedica tupe sile spadaju i raznovrsna unutarnja krvarenja koja mogu biti u obliku:
– podljeva – sufesija
– nakupljenja krvi u slobodnim tjelesnim prostorima – hematom
Krvarenja mogu biti iz nosa – epistaxis, u pluća – hemoptoje, krvavo mokrenje – hematurja, u grudnu šupljinu – hemathorax, u abdomen – hemoabdomen, u scrotum – hemoatocele, u osrčje – hemopericardium.
Djelovanjem oštre sile na prekid kontinuiteta tkiva nastaju razne vrste rana kao što su:
– ubodna – vulnus punktum
– rezna – vulnus cisum
– ugrizna – vulnus morsa
– razderotina – vulnus laceratum
– prostrelna – vulnus klopedarija
– rana od nagnječenja – vulnus kontusum

TERMIČKI UZROCI BOLESTI
- štetno djelovanje topline može biti opće i lokalno
Opće djelovanje topline može biti kada se organizam pregrijava najčešće ljeti i to u transportu ili u prenatrpanim stajama kada je ventilacija slaba, a temperatura visoka.
Klinički znakovi toplotnog udara su: ubrzani rad srca, površno i plitko disanje, grčevi, cijanoza, jako znojenje.
Sunčanica nastaje direktnim djelovanjem sunčevih zraka na glavu posebice u potiljak, naročito kod konja, a klinički znakovi su nesiguran hod, teturanje, znojenje, ubrzani rad srca i smrt sa znakovima grča.
Lokalno djelovanje topline prolazi 4 stupnja ili faze:
1. stupanj – eritem ili crvenilo
2. stupanj – stadium vezikulozum ili nastajanje mjehurića
3. stupanj – stadium krustozum ili nastajanje kraste
4. stupanj – stadium karbonifikacijoniz ili pougljenja

- životinje isto kako su osjetljive na toplinu, tako su i na hladnoću
- djelovanje hladnoće može biti općenito i lokalno
Kod općenitog djelovanja hladnoće javlja se drhtavica, ubrzani rad srca i ako tjelesna temperatura padne ispod 30ÚC nastaje smrt, a lokalno djelovanje nastaju ozebline, najosjetljivije su uške, rep, nos, šape, prsti

AKTINSKI UZROCI ILI ZRAČENJE
- najosjetljivija tkiva spolnih žlijezda, crijeva, limfnog tkiva, paremhinski organi
- osim sunčanih zraka na tijelu negativno djeluju i rengenske zrake

ELEKTRIČNI UZROCI BOLESTI
- na organizam djeluju dvojako, biopozitivno i bionegativno
- biopozitivno djelovanje nastaje pri pražnjenju naboja električne struje (npr. Kod udara groma ili u dodiru električnog voda, a bionegativno djelovanje ovisi o otporu tkiva i vidi se ulazna i izlazna točka struje


OBOLJENJA ZBOG NEDOSTATKA VITAMINA
Zbog nedostatka vitamina javljaju se bolesti koje se nazivaju hipovitaminoze i avitaminoze. Smanjena količina vitamina uzrokuje hipovitaminozu, a zbog potpunog nedostatka vitamina javlja se avitaminoza. Uloga vitamina je poput enzima i oni učestuju u izgradnji i u procesima razgradnje u organizmu. Avitaminoza u pravilu dovodi do smrti, a hipovitaminoza dovodi do smanjenja reprodukativne sposobnosti. Vitamini se dijele na topive u vodi i mastima. U vodi se dijele vitamini C i B, a u mastima A, D, E i K.
A ili AKSTEROFTOL odgovoran je za funkciju epitela.
D odgovoran je za resorpciju kalcija.
E ili TOKOFEROL je aksadans i štedi kisik u organizmu, njegov nedostatak uzrokuje koštanu degeneraciju.
K – njegov nedostatak uzrokuje poremetnju u grušanju krvi.
B ili ANEURIN pomaže oksidativne procese u organizmu.
B2 ili RIBOFLAVIN – njegov nedostatak uzrokuje upalu kože
PP FAKTOR – sprečava nastavak pelagre (upala kože).
B6 ili PIRIDOKSIN – njegov manjak usporava rast i organizam ima sklonost infekciji.
PANTOTENSKA KISELINA – njen manjak uzrokuje degeneraciju jetre
H ili BIOTIN – uzrokuje manjak nesivosti.
B12 ili FOLNA KISELINA – dovodi do poremetnje krvne slike
B KOMPLEKS ili KOLIN – regulira funkciju živčanog sustava
C ili ASKORBINSKA KISELINA – njen manjak dovodi do krvarenja u ustima

OBOLJENJA ZBOG NEDOSTATKA MINERALA
Nedostatak minerala uzrokuje nastran apetit ili alotriofagiju. Nedostatak joda uzrokuje gušavost.
Nedostatak kalcija uzrokuje rahitis i osteomalacije.

TOKSIČNI UZROCI BOLESTI
Toksine proučava toksikologija. Toksini mogu nastati kao produkt metabolizma i izazvati autointoksikaciju. Toksini mogu biti unjeti u organizam iz vanjskoga svijeta pa se nazivaju egzotoksini i oni se dijele na anorganske i organske.
U anorganske toksine ubrajamo: arsen, kobalt i cink, a u organske: razni otrovi (zmijski), otrov od gljivica, alkohol, kofein, pesticidi, nikotin, herbicidi…

BIOLOŠKI UZROCI BOLESTI
Infekcija je prodor mikroorganizama i mikroorganizma u makroorganizam, uz oštećenje tkiva i stanica, popraćeno upalnim, funkcionalnim i morfoološkim promjenama. Ako dođe do bakterijske infekcije u neživom organizmu ili neživoj prirodi govorimo o kontaminaciji .
Bakterije dijelimo na: aerobne – koje za svoj rast koriste kisik i anaerobne – koje za svoj rast trebaju malo kisika ili nimalo. Osim ovih dviju vrsta bakterija postoje i fakultativno aerobne koje za svoj rast u normalnoj koncentraciji kisika rastu, ali za njihov opstanak nije potreban kisik.
Infekcija može biti primarna, sekundarna, terminalna i latentna.
Primarna je ako organizam 1 puta reagira na neku vrstu mikroorganizma.
Sekundarna je kad djelovanje organizma uvjetovano drugim štetnim utjecajem.
Terminalna se javlja pred kraj neke bolesti.
Latentna je kad mikroorganizmi prođu u makroorganizam, izazivaju oštećenja u makroorganizmu ali su skriveni znakovi bolesti.
Teritorijalno širenje bolesti javlja se kao enzootia a to je kad je bolest ograničena na manje područje.
Epizootia – bolest se širi brzo na većem području.
Panzootia – kad se bolest širi na čitave pokrajine
Infekcija se može širiti u organizmu:
- alimentarno – preko hrane
- aerogeno – preko zraka
- koitalno – spolnim putem
- dijaplacenarno – preko posteljice za vrijeme trudnoće
- galaktogeno – preko mlijeka
- urageno – preko mokraće
- germinalno – preko kokšjih jaja


REGRESIVNI PROCESI
Regresivni procesi dijele se na degeneraciju ili distrofiju, poremećaj pigmenta, poremećaj soli, nekrozu ili smrt stanice.
Degeneracija je poremećaj ravnoteže između izgradnje i razgradnje organizma.
Promjene kemijskog sastava odnosi se najčešće na bjelančevine, ugljikohidrate, masti i mineralne tvari.
Promjene strukture stanice odnosi se na protuplazmu, jezgru i međustaničnu supstanciju.
Distrofije mogu biti reverzibilne ili ireverzibilne.
Reverzibilne promjene su akomodacija (prilagodba) stanica, patološki rast ili poremećeni metabolizam stanica.
U ireverzibilne promjene ubraja se smrt stanica ili nekroza.
Distrofija može zahvatiti samo jednu stanicu, jedno tkivo, ali i cijeli organizam.
Najlakši stupanj distrofije je atrofija.
Atrofija je smanjenje organa ili cijelog organizma koji je dosegao svoju normalnu veličinu.
Atrofija je ekstrauterini proces (nakon poroda) za razliku od hipoplazija intra uterini proces na tkivima i organima koji nisu dosegli svoju normalnu veličinu. Atrofija može biti fiziološka, staračka, kompresivna, kahektična, fizikalno-kemijska…itd.
Morfološka podjela može biti:
1) Atrofija
2) Poremećaji metabolizma bjelančevina
3) Poremećaji sadržaja mukoida
4) Poremećaji sadržaja glikogena
5) Poremećaji sadržaja lipida
6) Poremećaji pigmentacije
7) Poremećaji sadržaja soli
8) Nekroza (smrt stanica)



POREMEĆAJI METABOLIZMA BJELANČEVINA
Mutno bubrenje naziva se još i parenhimatozna distrofija jer promjene nastaju na parenhimatoznim organima (jetra, bubrezi i srce).
Hidropsna distrofija je poremećaj tekućina a uzrok je poremetnja osmotskog tlaka u stanici.
Hijalina distrofija je taloženje homosupstance između vezivnih vlakana.
Voštana distrofija zahvaća mišičje. Mišičje je zrnastog izgleda i podsjeća na pileće meso.
Amiloidna distrofija je taloženje škroba u međustanične prostore vezivnog tkiva.
Patološko orožnjavanje je povećano stvaranje rožine kad to ne smatramo fiziološkim orožnjavanjem.
Patološka orošnjavanja jesu: hipokeratoza, hiperkeratoza, keratodistopija, patološko orožnjavanje na mjestima gdje normalno nema višeslojnog pločastog epitela.

POREMEĆAJ PIGMENTACIJE
Pigmenti su supstance koji se talože u tkivima i imaju vlastitu boju. Prema podrijetlu dijele se na endogene (autohtone, unutarnje, vlastite) i egzogene (vanjske) koji su unešeni u organizam iz vanjskoga svijeta.
Egzogeni pigmenti su različite čestice koje uđu u organizam preko dišnog ili probavnog trakta. Najprosranjeniji su u plućima antrakoza – taloženje ugljene prašine, halikoza – taloženje kamene prašine, sideroza – taloženje željezne prašine, tabakoza – taloženje prašine duhana.
Endogeni pigmenti dijele se:
a) Anhemoglobinogeni
b) Hemoglobinogeni

Anhemoglobinogeni su: melanin, lipofuscin i ceroid.
Melanin je pigment koji se normalno nalazi u koži, dlaci, sluznicama, kopitu…itd.
Povećanje melanina najuočljivije je kod bijelih ljudi i bijelih svinja.
Lokalno nakupljanje melanina očituje se kao madež. Melanin se može naći i u organima koji ga normalno ne sadrže i to se zove pigmentna heterotopija.
Smanjenje pigmenta može biti stečeno (albinizam) ili ako je nestajanje pigmenta u obliku bijelih pjega (vitiligo). Zbog nagomilavajna pigmentnih stanica melanofora u području lopatice, limfnih čvorova, anusa i leđa mogu nastati tumori (melanomi).
Lipofuscin je žuti starački pigment. On je produkt metabolizma u starih životinja.
Ceroid je žuto-smeđi pigment nepoznatoga kemijskog sastava. Pojavljuje se u masnome tkivu i dovodi se u vezu sa manjkom vitamina E.

Hemoglobinogeni su: hemosiderin, hematoidin i žučne boje.
Hemosiderin je pigment koji sadrži željezo. U patološkim slučajevima dovodi do pojačanja hemoglobina u krvi.
Hematoidin je pigment koji ne sadrži željezo a javlja se u krvi 3-4 dana nakon opsežnog krvarenja.
Žučni pigmenti su bilirubin i bilverdin. Poremećaji u stvaranju i izlučivanju žuči mogu dovesti do prijelaza žučnih boja u krv što se naziva cholaemia, radi čega nastaje žutica (icterus).
Obzirom na patogenezu razlikujemo 3 vrste žutice:
1) Retencijona – zastojna
2) Hemolitička – zbog raspada eritrocita
3) Hepatogena

Retencijona žutica je mehanička koja nastaje zbog pritiska tumora, kamenaca ili parazita na žučne vodove.
Hemolitička je posljedica raspadanja eritrocita, pa hepatociti nisu u stanju stvoreni bilirubin 1. pretvoriti u bilirubin 2., pa dio bilirubina prelazi u krv i tkiva.
Hepatogena je posljedica oštećenja parenhima jetre.

POREMEĆAJ SADRŽAJA SOLI
Poremećaj se očituje smanjenjem ili taloženjem soli a odnosi se na smanjenje soli kalcija i soli mokraćne kiseline.
Smanjenje kalcijevih soli naziva se hipokalcinoza, a može biti opća ili lokalna.
Lokalna hipokalcinoza je kod karijesa zuba, a opća kod rahitisa i osteomalacije.
Taloženje soli mokraćne kiseline naziva se uratna dijateza, a nastaje kao poremetnja purina.
U tijelu može doći do taloženja pravih i lažnih kamenaca (kseudo).
Pravi kamenci se nazivaju konkrementi, to su čvrste slijepljene, okamenjene tvorbe koje leže u šupljim prostorima sekrecijskih organa ili izvodnim kanalima. Sastoje se od kloridnih čestica i kristala organskih tvari i anorganskih soli. Osnovu za nastanak kamenca čini ˝strano tijelo˝. U prave kamence ubraja se i zubni kamenac koji je dosta čest u pasa i konja.
Lažni kamenci se nazivaju pseudokonkrementi, to su tvorevine različitog porijekla, građe i nastanka.
Dolaze kao bezoari i konglobati, a nastaju sljepljivanjem životinjskih dlaka ili biljnih vlakana.
Prema postanku dijele se na:
a) Trihozoobezoare, životinjskog porijekla, a čine ih klupka dlake u predželucima, želucu i debelom crijevu.
b) Trihofitobezoare, biljnog porijekla.
c) Konglobate, nastale od slijepljenih i neprobavljenih dijelova hrane.
d) Koprolite, koje čine isušeni i stvrdnuti feces u debelom crijevu.

POREMEĆAJ SADRŽAJA GLIKOGENA
Poremećaj glikogena očituje se kao povećanje ili smanjenje glikogena ili kao pojavljivanje na mjestima gdje ga normalno nema. Smanjenje glikogena nastaje kod gladovanja, tjelesnih napora, i kod šećerne bolesti, ali se zato kod šećerne bolesti povećava šećer u krvi i mokraći.

POREMEĆAJ SADRŽAJA LIPIDA
Do poremećaja dolazi u sljedećim slučajevima: kod oteženog izlučivanja žuči, poremetnje prenošenja masti iz masnih depoa i kod poremetnje unošenja masti hranom.
Ovi poremećaji mogu dovesti do:
a) Masne infiltracije
b) Masne degeneracije
c) Lipoidoze

Masna infiltracija je patološka pojava abnormalnog nakupljanja masti u masnim stanicama. Najčešće u jetri, bubrezima, tjelesnom mišičju i nuzbubrežnoj žlijezdi. Uzrok tome je preveliko unošenje i njena potrošnja masti.
Masna degeneracija je nakupljanje masti u oštećenim stanicama.
Lipoidoza je pojava poremećaja lipida u kojem dolazi do taloženja kolesterola. Najčeše se javlja u moždanim komorama kao posljedica upale.

POREMEĆAJ SADRŽAJA MUKOIDA
Mukoidi su mukopolisaharidi a predstavljaju spojeve polisaharida i bjelančevina. Oni su sluzave tvari, a prema porijeklu dijele se na: epitelnu sluz i vezivno tkivo.

NEKROZA
Nekroza je lokalna smrt u živom organizmu. Može biti fiziološka i patološka.
Fiziološka nekroza je perutanje, promjena mliječnih zuba (ispadanje), sušenje pupčane vrpce i dr.
Uzroci patološke promjene su: prestanak dotoka krvi, mehanički uzroci, kemijski uzroci, fizikalni uzroci, bakterije i njihovi toksini, gljivice i paraziti.
Prema mikroskopskom izgledu razlikujemo tri oblika nekroze:
a) Koagulacijska nekroza
b) Kolikvacijska nekroza
c) Gangrena

Koagulacijska nekroza ili suha nekroza nastaje zgrušavanjem i stvrdnućem nekrotičnog tkiva. Nekrotično tkivo nastaje u tkivima bogatim bjelančevinama, a siromašnim mastima. Dolazi u jetri, srcu i bubregu. Posebna vrsta koagulacijske nekroze je kazeozna nekroza kod tuberkuloze.
Kolikvacijska nekroza je vlažna nekroza. Nastaje zbog razmekšavanja i fermentacije tkiva i njene razgradnje. Javlja se u tkivima bogatim tekućinama.
Gangrena je promjena nekrotičnog tkiva pod utjecajem vanjskih faktora, a može biti suha ili vlažna.
Suha gangrena nastaje zbog odavanja tekućine i podsjeća na uštavljenu kožu.
Vlažna gangrena ili truležna gangrena nastaje pod utjecajem truležnih anerobnih mikroorganizama koji prodiru u mrtvo tkivo.
Mrtvo tkivo je kašaste, sivozelene boje i smrdljivog mirisa. Ako u gangrenoznom procesu sudjeluju bakterije koje stvaraju plin nastaje plinska gangrena.

ISHOD I POSLJEDICA NEKROZE
Oko nekrotičnog tkiva dolazi do aktivne upale pa se na granici između mrtvog i zdravog tkiva javlja crvena linija – demarkacijska linija. Treći dan počinje stvaranje mladoga vezivnog tkiva pa dolazi do vezivnotkivne demarkacije, ako nekrotično tkivo nije bilo otopljeno i resorbirano.
Ako je nekroza velika a mlado granulacijsko tkivo ne može u potpunosti nadomjestiti nekrotično, tada se stvara vezivnotkivna kapsula. Kapsula u potpunosti može biti odvojena od nekrotičnog tkiva, a to se naziva sekvestracija. Ako se u kapsuli talože kalcijeve soli to se onda naziva sarkofag.


PROGRESIVNI PROCESI
Progresivni procesi daju organizmu povoljne uvjete u borbi za opstanak. Rezultat progresivnih procesa je prilagođavanje organizma i organa novonastalim patološkim uvjetima.
U progresivne procese ubraja se:
a) Regeneracija – obnavljanje izgubljenog tkiva tkivom iste vrste
b) Organizacija – obnavljanje izgubljenog tkiva vezivnim tkivom
c) Akomodacija – prilagođavanje tkiva novonastalim uvjetima
d) Transplantacija – presađivanje tkiva

Regeneracija može biti fiziološka i patološka.
Fiziološka – redovita naknada i trošenje npr. epitela, dlaka, kopita, rožine…
Patološka nastaje nakon gubitka neke određene patološke promjene.
U sisavaca i ptica nadomjestuju se samo stanice i tkiva.
Organizacija je proces granulacije, a zadaća joj je da razgradi, odstrani i nadomjesti propalo tkivo.
Akomodacija je prilagodba, može biti na jedan od ovih načina: transformacija, hipertrofija, hiperplazija i metaplazija.
- Transformacija je promjena građe tkiva na nove funkcionalne uvjete.
- Hipertrofija je povećanje mase ili organa bez umnožavanja broja stanica.
- Hiperplazija je povećanje organa, ali stvaranjem novih stanica.
- Metaplazija je pretvaranje jedne vrste tkiva u drugu.
Transplantacija je presađivanje, odnosno prenošenje komada tkiva ili organa na isti ili na drugi organizam.
Prema primaocu transplantaciju dijelimo na:
- Autoplastiku – kad je davalac i primalac isti organizam
- Hemoioplastiku – prenošenje s jedne životinje na drugu, ali iste vrste
- Heteroplastiku – prenošenje s jedne životinje na životinju druge vrste
- Aloplastiku – ugradnja zlata, slonovače, plastike i dr. u organizam.
Transfuzija je transplantacija tekućine.



POREMEĆAJI CIRKULACIJE
Poremećaji cirkulacije nazivaju se disciklije. Disciklije se dijele na:
1) Ishemiju
2) Hiperemiju
3) Krvarenje
4) Infarkt
5) Trombozu
6) Emboliju
7) Metastazu

Ishemija ili malokrvnost. Uzroci su mnogobrojni, a najčešći je uzrok sprječenost dovoda krvi. Sprječenost može biti uzrokovana pritiskom tumora, parazita, trombozom i embolijom.

Hiperemija ili punokrvnost. Nastaje ako u određeno područje dolazi više krvi ili iz dotičnog područja kroz vene otječe manje krvi. Postoji nekoliko vrsta hiperemija i to: arterijska, venska, stazna i mješovita.
Arterijska hiperemija može nastati kao posljedica neuroza. Znaci arterijske hiperemije su da je hiperemično područje svjetlocrveno, područje je temperirano, osjeća se pulzacija, a radi izlaska tekućine u okolno tkivo, tkivo nabrekne i postaje vlažno.
Venska hiperemija nastaje kao posljedica poremetnje u malome krvotoku. Tkivo je plavičasto, slabije temperature, optok krvi je sporiji, a organi su teži i veći i konačno može nastati distrofija.
Staza je potpuno zaustavljanje cirkulacije krvi na određenom mjestu.
Mješovita hiperemija je venska i arterijska, a on najčešće nastaje kod uspona na visinu.

Krvarenje ili ekstravazacija je isticanje krvi iz žila bilo u tkivo, u šupljine ili na površinu tijela. Krvarenje može biti vanjsko i unutrašnje, vensko, arterijsko, krvarenje iz srca i parenhimskih organa i kapilarno.
Razlikujemo još 3 vrste krvarenja:
- reksinsko – iz oštećenih krvnih žila
- diapedezinsko – iz prividno oštećenih krvnih žila
- diabrozinsko – iz nagriženih krvnih žila

Infarkt je nekrotično tkivo koje je zatvorilo manju krvnu žilu koja je opskrbljivala određeni dio organa ili tijela. Prema promjenama u pogođenom tkivu infarkt može biti anemični i hemoragični. Hemoragični infarkt je najčešći u plučima, crijevima, a ponekad i u slezeni, jetri i bubrezima.

Tromboza je grušanje krvi u krvnim žilama u živom organizmu, odnosno stvaranje čvrstih masa od sastavnih djelova krvi. Takva stvorena masa naziva se tromb. Za nastanak tromboze potrebni su neki preduvjeti kao što je oštećenje krvne žile. Prema građi razlikujemo: crveni, bijeli, hijalni i mješoviti tromb. Razlika između tromba i koaguluma je u tome što se tromb drži krvne žile, suši je, mutan, neelatičan, i prhke konzistencije (drobi se), dok je koagulum vlažan, elastičan, sjajan i gladak.

Embolija je prenošenje neke strane čestice uz pomoć krvi s jednog mjesta na drugo, na kojem ta čestica zbog svoje veličine začepi određenu krvnu žilu. Taj čep se zove embolus. Embolus može biti tromb, parazit, masna kapljica, mjehurić zraka, tumorska stanica, itd.

Metastaza je svako prenošenje bilo kojeg materijala s jedog mjesta na drugo, krvnim ili limfnim putem. Razlika između metastaze i emblije je u tome da se kod metastaze krvna žila ne začepi mehanički već na mjestu zaustavljanja čestice stvara isti patološki proces iz kojeg je čestica potekla.

POREMEĆAJI CIRKULACIJE TEKUĆINA
Tekućina koja se cijedi naziva se transudat. On je proziran, žučkast poput bijelog vina i sadrži manje bjelančevina. Nakupljanje tekućine u tkivu naziva se edem. Edematozno tkivo je otečeno, hladetinasto, manje ili više temperirano.
Edemi se prema uzroku i lokalizaciji dijele na:
1) stazni
2) upalni
3) toksični
4) bubrežni
5) plučni
6) marantični – zbog gladovanja
7) vakatni – nakupljanje tekućine na mjestu smanjenja tkiva


UPALA
Upala (inflamatio) je kombinirani, tkivni, obrambeni reaktivni proces, kao reakcija organizma na različite štetne utjecaje (nokse).
Upalni proces očituje se trijadom a to je:
1) Alteracija je promjena (oštećenje, nekroza) tkiva
2) Eksudacija je izlaženje tekućine
3) Proliferacija je bujanje tkiva

Upali prethodi oštećenje tkiva ili alternacija. Oblik upalnih procesa te trajanje upale ovise o količini nokse (uzročnika), o strukturnim i biokemijskim obilježjima pogođenog tkiva.
Zadatak upale je ograničiti lokalno oštećenje tkiva izazvanog noksom.
Osim trijade upalni proces ima 5 osnovnih simptoma i to:
1) rubor – crvenilo
2) tumor – oteklina
3) dolor – bol
4) calor – toplina
5) functio laesa – poremećena funkcija

OSNOVNI PROCESI UPALE
Osnovni procesi reakcije koje nastaju u ranoj fazi upale jesu:
a) promjena lumena krvnih žila i protoka krvi
b) povećanje permeabilnosti krvnih žila
c) athezija, emigracija i kemotaksija leukocita

Nastajanje upalnih smetnji uzrokovano u krvotoku dovode do napuštanja leukocita i monocita kroz središte krvotoka te oni ulaze u rubnu struju krvi i pri tome neprekidno udaraju u stijenke krvnih žila te ostaju priljepljeni uz endotel krvnih žila i ta pojava se naziva athezija.
Nakon athezije veći broj leukocita prolazi kroz stijenku venula u ekstravaskularno tkivo i to se naziva emigracija.
U tkivu leukociti putuju do upalnog područja gdje obavljaju obrambene funkcije. To putovanje upravljano kemijskim supstancijama zove se kemotaksija.


PODJELA, NAZIVI I OBLICI UPALE
Prema trajanju upale se dijele na: perakutne, subakutne, akutne, subkronične i kronične.
Akutne upale se očituju eksudativnim procesima, a kronične se očituju proliferacijom različitih stanica.
Nazivi upala u medicinskoj terminologiji tvori se tako da se na izvorni latinski ili grčki naziv tkiva doda nastavak –itis, npr.: hepatitis, bronhitis, orhitis…
Prema patoanatomskim očitovanjima, upale se mogu podijeliti na dvije velike grupe:
1) NESPECIFIČNE – a) serozna egzodativna upala
b) kronična proliferativna upala
c) akutne i kronične i neproliferativna upala
2) SPECIFIČNE – gramulomatozne (tuberkuloza, aktinomikoza, sahagija, botriomikoza, bruceloza, paraziti)

Eksudativne kronične upale dijele se na:
a) serozne eksudativne
b) fibrinozne
c) gnojne eksudativne
d) hemoragične
e) gangrenozne

Serozna upala je često samo početni stadij druge teže upale. Nastaje prije svega na koži, sluznicama i serozama. Eksudat po svom sastavu odgovara otprilike krvnom serumu.
Fibrinozna upala – Kod ove upale je tekućina koja izađe iz žila bogata fibrinogenom da se eksudat gruša. U području sluznica uz tu upalu nastaje i tkivna nekroza, pa se prema količini fibrinskog eksudata i opsegu tkivne nekroze ova vrsta obje upale stvara pseudomembrane. Kod krupozne upale ispod pseudomembrana oštećenja tkiva su plitka dok do diferoidne su oštećenja duboka i eksudat se gruša i u nekrotičnom tkivu.
Gnojna upala – Eksudat je kod čistih gnojnih upala sastavljen od neutrofilnih granulocita, dok se druge stanice, krvna tekućina i fibrin pojavljuju u malim količinama. Gnojna upala seroznih prevlaka zove se empyema, a nakupljanje gnoja u novonastalim šupljinama zove se apsces (abscessus), a gnojno prožimanje tkiva flegmona (phlegmone). Nezreli apsces ima dvije membrane, i to vanjsku vezivnotkivnu i unutrašnju piogenu koja po svojoj građi odgovara mladom grnulacijskom tkivu.
Hemoragična upala – U primarno nastalome seroznom, fibrinoznom i gnojnom eksudatu prepoznaje se obilje krvnih stanica – eritrocita.
Gangrenozna upala – Ova upala nastaje ako u procesu upale sudjeluju bakterije truljenja, pa eksudat i nekrotično tkivo zaudaraju na raspad bjelančevina. Upalno tkivo je smeđe ili mutno do sivo prljave boje.

KRONIČNA PROLIFERATIVNA UPALA
Kronična proliferativna upala nadovezuje se na akutnu eksudativnu upalu. Prepoznaje se po lokalnom bujanju vezivnotkivnih stanica i stvaranju malih krvnih žilica. Tako stvoreno tkivo zove se granulacijsko tkivo. Zadatak granulacijskog tkiva je ograničenje oštećenog tkiva, sprječavanje širenja upalnog procesa na zdravo tkivo.

UPALE SA STVARANJEM GRANULOMA – GRANULOMATOZNE UPALE
Granulomi su tvorbe građene od raznih upalnih stanica vezivnog tkiva i vlakana te degenerativno nekrotičnog tkiva. Uzroci ovih upala mogu biti bakterije, gljivice, paraziti, kao i sitna strana tijela koja uđu u organizam. Upale koje tvore granulome nazivaju se specifične upale.

1) TUBERKULOZA
Tuberkuloza se pojavljuje u svih vrsta sisavaca i ptica, a uzrokuje ju bakterija Mycobacterium tuberculosis u ljudi, pasa i goveda, kao i u drugih sisavaca tuberkulozu može izazvati bakterija Mycobacterium bovis, a u ptica Mycobacterium avium. Prema vrsti životinje i uzročnika, nastat će eksudativni ili proliferativna tuberkuloza.

2) AKTINOMIKOZA
Aktinomikoza je kronična eksudativno proliferativna upala karakteristična po nalazu »druza« u gnojnim žarištima. Uzročnik gljivice je aktonomices. Najčešće se pojavljuje u goveda i svinja uzročnik Actinomyces bovis. Uzrokuje aktinomikozu koštanih dijelova glave goveda i vimena svinje. U histološkim preparatima mogu se u gnojnim čvoroćima uočiti radijalno smještene crvene druze. Makroskopski se na glavi mogu naći manji ili veći čvorovi koji mogu fistulirati.

3) SAKAGIJA
Bolest je zoonoza. Uzročnik je Pseudomonas mallei. Može se pojaviti u eksudativnom i proliferativnom obliku. Infekcija je alimentarna, a mjesto infekcije je limfno tkivo ždrijela. Značajka je ove bolesti da središte čvorića čini detritus propalih leukocita. Nakon prskanja čvorića zaostaju zaraslice, koje liče kristalićima leda na staklu a uočljive su na sluznici nosa.

4) BOTRIOMIKOZA
Botriomikoza se očituje kroničnim apscedirajućim (apsces) granulomatoznim promjenama u konja. Uzročnik je Staphylococcus aureus. Nakupine streptokoka (koka) međusobno su povezane tankom mukoidnom ovojnicom u grozdove. Posebice kastracijskih rana pastuha, može se pojaviti u vimenu kobila i krmača.

5) BRUCELOZA
Bruceloza je bolest koju u goveda izaziva Brucella abortus, u ovaca i koza Brucella melitensis, u svinja Brucella suis i u pasa Brucella canis. Brucele su patogene i za ljude. Zarazne su i izazivaju pobačaj.



TUMORI
Tumori su novotvorevine za koje se upotrebljavaju različiti nazivi. Točan naziv je »blastoma« ili novotvorevina, što označava kvrgasto bujanje.
Tumor je lokalno, atipično, autonomno, neprestano i nesvrsishodno bujanje tkiva.
Tumor je građen od strome (podloge) i parenhima – glavnoga karakterističnog dijela tumora.
Tumor može rasti na jedan od ova tri načina:
1) Ekspanzivno – povećanje tumora na račun njegova razmnožavanja u centru, raste prema periferiji
2) Infiltrativno – tumor na periferiji stvara izdanke koji onda rastu u okolinu
3) Apoziciono – na centralni dio tumora talože se tumorozne stanice iz okoline

Tumori mogu biti zreli pa se još nazivaju dobroćudni, benigni ili homologni, koji su obično sitni, oštro ograničeni, kuglasti, rastu ekspanzivno i nisu štetni.
Tumori mogu biti i nezreli, oni se još nazivaju zločudni, maligni ili heterologni, koji su obično veći, rijetko ograničeni, nepravilna oblika i mekše konzistencije, a rastu infiltrativno, tvore metastaze i stvaraju recidive. Metastaze tumora mogu se širiti preko limfotoka, krvotoka, kontaktno, kirurškim zahvatom i mješovitim putem.
Uzroci nastanka tumora su nepoznati. Maligni tumori epitelnog tkiva nazivaju se karcinomi, a vezivnog tkiva sarkomi.

NAKAZE
Nakaze ili monstra su urođene mane građe tijela i njihovih organa. Kad je cijeli organizam pretvoren u nakazu govorimo o monstrumu, a ako se radi o nepravilnostima manjih dijelova tijela ili organa govorimo o anomalijama.



RAZUĐIVANJE ŽIVOTINJA
Razuđivanje (seciranje, obdukcije) životinja može se podijeliti u 5 osnovnih faza:
1) Otvaranje lešina i pretraga organa po određenom sistemu
2) Primjena dopunskih pomoćnih metoda (histološka, bakteriološka, parazitološka i toksikološka pretraga)
3) Stvaranje dijagnoze na osnovu nalaza svih obavljenih pretraga
4) Pohranjivanje materijala radi sudskog dokazivanja
5) Neškodljivo uklanjanje lešine i otpadaka

Prilikom svakog razuđivanja treba imati na umu sljedeće momente:
1) da se seciranjem ne stvore uvjeti za širenje bolesti,
2) da se osoblje koje pomaže pri radu ne inficira i
3) da se sam obducent pri radu ne inficira.

Lešina se prije obdukcije mora fiksirati na leđima. U terenskim uvjetima to se radi na tlu i lešina se učvršćuje raznim predmetima, u dvorani se obdukcija vrši na stolu.
Obavezna zaštita za obducente su ogrtač, rukavice, čizme (gumene) i pregača. Za svu tu zaštitnu opremu vrijedi pravilo da se smije upotrebljavati samo pri seciranju odnosno ne smije se koristiti u druge svrhe.
Pribor i instrumente sačinjavaju dva mesarska noža, skalpel, nož za parenhimske organe, škare za kosti, škare za otvaranje šupljih organa, anatomska i kirurška pinceta, pila, mesarska sjekira i različite vrste dlijeta (štemajz). Osnovno pravilo pri obdukcije je savršena čistoća. Ako se vrši obdukcija životinja koje su bolovale od opasnih zaraznih bolesti, mora se dezinficirati sva onečišćena voda za sekciju ili drugih podloga.
Instrumenti se obavezno moraju oprati, dezinficirati i obrisati krpom namočenom u vazelin da ne bi korodirali. Svaka obdukcija se dijeli na vanjski i unutarnji pregled.

VANJSKI PREGLED
Vanjski pregled obuhvaća: identifikaciju lešine, tjelesnu građu i gojno stanje, postmortalne promjene (hlađenje lešine, slijeganje krvi, grušanje krvi, postmortalna ukočenost i raspadanje lešine).

UNUTARNJI PREGLED
Unutarnji pregled obuhvaća: skidanje kože od vrha brade ventralno po medijanoj liniji do sinfize zdjeličnih kostiju. Ovaj uzdužni rez kod malih životinja treba da zaobiđe pupak, kod muških spolne organe, a kod ženskih vime. Nakon ovog reza odvaja se koža postrano i prednji ekstremitetido prsnog koša. Po tome se vrši dezartikulacija stražnjih ekstremiteta u acetabulumu. Nakon pretrage kože i potkožja te limfnih čvorova pristupa se otvaranju trbušne šupljine, pregledu i potom vađenju probavnih organa u velikih životinja. U malih životinja otvara se grudna (prsna) šupljina i pregledavaju se organi. Posebno se otvara glava, leđni (kičmeni) kanal, zglobovi, zdjelica i kosti.

UZIMANJE I SLANJE MATERIJALA NA HISTOLOŠKU PRETRAGU
Povodi se odmah nakon razudbe, onda kada se prostim okom ne može razjasniti karakterpatološkog procesa. Materijal se šalje u plastičnim ili staklenim bočicama koje imaju čep u 5-10%-tnom formalinu ili 80-90%-tnom alkoholu. Veličina uzorka je veličine kocke šećera, kako bi se izbjegli autolitični procesi koji su mogući pri spremanju većih komada.

UZIMANJE I SLANJE MATERIJALA NA BAKTERIOLOŠKU PRETRAGU
Materijal se uzima sa svježeg leša i otprema se što je moguće brže u za to određeni laboratorij. Najbolje je slati cijele organe. Uzorci za bakteriološku pretragu šalju se u prethodno steriliziranim staklenim posudama bez ikakvog konzervansa i dobro zatvorene.

UZIMANJE I SLANJE MATERIJALA NA PARAZITOLOŠKU PRETRAGU
Na pretragu šalju se endoparaziti ili ektoparaziti,dijelovi kože, izmet, krvni razmaz i dr. Materijal se može slati u bočicama ili plastičnim vrečicama.

UZIMANJE I SLANJE MATERIJALA NA TOKSIKOLOŠKU PRETRAGU
Šalje se u staklenim ili plastičnim posudama ali nikako ne u limenim. Šalju se dijelovi organa kao što su želudac i crijeva. Materijal za laboratorijske pretrage najbolje je slati po dostavljaču.









| 18:38 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

LATINSKI - 2. razred





TEST

1. Napiši konjunktiv aktivni i pasivni glagola tero,3 i prevedi 3.l.jd.


2. Napiši particip prezenta aktivnog glagola expectoro,1 i prevedi i stavi u n.


3. Napiši cjelovit oblik kratica i prevedi ih.
M.f. –
div in part. Aeq. –
M.D.S. –
D.c.form. –
f.l.a. –
add. –
ne repet. –
ne cop.det. –
rec.para. –


4. Prevedi zadane izraze i promijeni broj.
Digitus medicus –
Laxabunt –
Signate –
Radix dentis –
Remedia adiuvantia –
Dentes permanentes –
Respondemus –
Radix dentis –
Partes corporum –
Manus tua –
Digitus anularis –
In cranio –
Ad locum –


5. Popuni oblike koji nedostaju:
__________ __________ maximus

similis __________ __________

__________ longior __________

malus __________ __________

__________ __________ minimus

__________ melior __________

celer __________ __________


6. Napiši futur l. aktivni
Purgo,1 –

Corrigo,3 –


7. Napiši i prevedi – laxo,1
3.l.jd. konjunktiv prezenta aktivnog –

2.l.jd. imperativa –

3.l.jd. indikativa prez. –

3.l.jd. futur l. –

particip prezenta –









| 18:31 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

FUNKCIJE


KRV

Krv je tekuće tkivo koje kruži kroz sustav krvnih žila, tjeramo hidrostatskim tlakom kojeg stvara srce svojim kontrakcijama.
Krv ima puno funkcija, a to su:
1) Respiracijska funkcija
2) Transport hranjivih tvari
3) Ekskrecijska funkcija
4) Hormonska korelacija
5) Jednolična raspodjela vode u organizmu
6) Regulacija tjelesne temperature
7) Održavanje osmotske ravnoteže
8) Regulacija acio-bazične ravnoteže
9) Regulacija krvnog tlaka
10) Obrambena funkcija krvi

1) Respiracijska funkcija – krv prenosi kisik i ugljični dioksid u otopljenom stanju u eritrocitima, od pluća do svih stanica u tijelu i obratno
2) Transport hranjivih tvari – u krvnoj plazmi nalaze se monosaharidi, aminokiseline i hilomikroni (masti+bjelančevine), tako se kreće da ne stvori emboliju (smrt sa mastima)
3) Ekskrecijska funkcija – otpadne tvari iz stanica izlučuju se u krv i ona ih doprema do bubrega ili jetre preko kojih se izlučuju van iz organizma
4) Hormonska korelacija – to znači da endokrine žlijezde izlučuju hormone u krv i oni putuju do ciljnih organa gdje prenose poruku (poruku za te cijele organe) ’ postoje razne endokrine žlijezde (spolne žlijezde ili jajnici, štitna žlijezda, timus)
5) Jednolična raspodjela vode u organizmu – zahvaljujući krvnoj plazmi u svakom dijelu tijela nalazi se jednolika količina vode
6) Regulacija tjelesne temperature – u organizmu neki organi stvaraju više topline (jetra, mozak, srce, i tjelesna muskulatura), drugi organi imaju manji metabolizam i manje se zagrijavaju, tako da im zagrijana krv podiže temperaturu i na taj način je cijelom organizmu jednaka temperatura
7) Održavanje osmotske ravnoteže – krvna plazma je izotonična i u slučaju pada ili porasta osmotskog tlaka u nekom tkivu krvna plazma će difondirati (prelazi difuzijom) prema tome tkivu ili odlazi od tog tkiva
8) Regulacija acio-bazične ravnoteže – krv je pH negativan, u njoj se nalaze puferi (molekule koje reagiraju sa kiselinama i sa lužinama) i ti puferi neutraliziraju kiseline u krv ili lužine u krvi i na taj način održavaju normalni pH
9) Regulacija krvnog tlaka – ako krvni tlak raste onda se smanjuje volumen krvi tj. tekućina iz krvne plazme izlazi u međustanični prostor. U slučaju da pada krvni tlak, tekućina ulazi u cirkulaciju međustaničnih prostora
10) Obrambena funkcija krvi – u krvnoj plazmi nalaze se leukociti koji izlučuju protutijela ili fagoticiraju strane štetne tvari, tu spadaju i mikroorganizmi a mogu biti i neke strane čestice (toksini i sl)


SASTAV KRVI
Fibrinogen – bjelančevina za zgrušavanje krvi
Albumini – bjelančevina i služi za održavanje osmotske ravnoteže (glavni regulator)
Globulini – bjelančevine i sastavni su dio protutijela
Glukoza – šećer koji služi za hranu stanice
Neutralne masti – one putuju iz masnih depoa i obrnuto
Fosfolipidi i kolesterol – oni su pratioci masti, služe za izgradnju stanice, membrane i oni se uvijek nalaze u stanici
Enzimi – uvijek ima enzima u određenim granicama (prelaze od stanice do stanice)
Hormoni – putuju od endokrinih žlijezda do ciljnih stanica. Kao hormon ima jedan receptor i omogućen je ulazak u stanicu.
Vitamini – oni su važni za metabolizam, pigmete, treatinin, treatin, ureja i mokraćna kiselina (otpadne tvari)
Pigmenti – preko jetre i žuči izlučuju se van iz crijeva treatinin, treatin, ureja i mokraćna kiselina – izlučuju se van preko bubrega
Minerali – kalcij, magnezij, natrij, jod, kobalt, željezo – konstitutivni i katalitički elementi
Voda – to je otapalo i prenosno sredstvo


ERITROCITI
- najbrojnije krvne stanice
Eritrociti su crvene krvne stanice, veoma su savitljive i mogu se provući kroz vrlo male pore. Eritrociti sisavaca nemaju jezgru osim ljame, a eritrociti ptica puno su veći i sadrže jezgru.
Funkcija eritrocita je prijenos kisika i ugljičnog dioksida, od pluća do stanica i obratno. Glavni sastojak eritrocita je hemoglobin. Hemoglobin se sastoji od bjeančevine globina i četiri pigmenta klopeksa hema. Svaki hem sastoji se od protoporfirinskog prstena i dvovalentnog željeza.

ERITROPOEZA ILI STVARANJE ERITROCITA
U prvoj trećini graviditeta eritrociti se stvaraju u žumanjčanoj vrećici, u drugoj trećini se stvaraju u jetri, i u trećoj trećini i do kraja života i u koštanoj srži. Matične stanice svih loza krvnih stanica nazivaju se hemocitoblasti, iz njih se u koštanoj srži stvaraju prvo proeritroblasti. Tijekom više dioba stvaraju se retikulociti (stanice koje u svojoj stanici imaju oblik mrežice). Retikulociti gube ostatke jezgre i iz koštane srži izlaze u cirkulaciju, te postaju eritrociti (to se sve događa u koštanoj srži).
Eritrocit u cirkulaciji živi 120 dana i obavlja svoju funkciju. Pred kraj svog života dolazi u slezenu i puca mu stanična stijenka.
Hemoglobin izlazi i raspada se. Globin (bjelančevina) služi za sintezu drugih bjelančevina.
Stanice res ili retikuloendotelni sustav fagocitiraju ostatke eritrocita, iz hema izdvajaju željezo, a od ostataka hema stvaraju krvnu boju bilirubin1. Bilirubin 1 veže se na protein i krvlju iz slezene odlazi u jetru, tu se stvara bilirubin2 koji se kao žučna boja izlučuje u crijeva preko žuči. Globin i željezo se koriste za daljnju sintezu eritrocita, a hem se prerađuje u bilirubin i izbacuje van preko jetre i žuči iz organizma.

PROMJENE OBLIKA I VELIČINE ERITROCITA
Eritrociti normalne veličine, normalnih dimenzija nazivaju se normociti. Eritrociti manji od normalne veličine nazivaju se mizrociti, a oni veći od normalne veličine nazivaju se mazrociti. Pojava kada ima previše malih eritrocita naziva se mikrocitoza, a kad ima previše velikih eritrocita onda se naziva makrocitoza. Mikrocitoza se javlja kod anemije, a makrocitoza je znak ubrzanog stvaranja eritrocita. Broj eritrocita u milimetru krvi iznosi oko 3 milijona kod kokoši, a 14 milijona kod koza. Broj eritrocita u krvi obrnuto je proporcijonalan veličini eritrocita (što su eritrociti manji to ih ima više, a što su veći to je eritrocita manje). Promjene oblika eritrocita nazivaju se pojkilocitoza. Osim normalnih stanica u krvnom razmazu mogu se naći kuglaste stanice, ovalne stanice, kruškolike stanice ili srpaste stanice (siderociti) i bolest se naziva srpasta anemija ili sideropenija. Takvi eritrociti ne prenose u potpunosti kisik kao normalne stanice i životni vijek im je kraći.


LEUKOCITI
Leukociti su bijele krvne stanice, ima ih puno manje od eritrocita, a broje se u tisućama u milimetru kubičnom krvi. Najmanje ih ima konj 8 tisuća, a najviše kokoš 25 tisuća.
Uloga leukocita je obrana organizma. Leukociti se dijele na granulocite i agranulocite.
Granulociti u sebi imaju sitne granule koje različito primaju vodu. Granulociti se dijele na neutrofile, eozonofile i bazofile.
Agranulociti u sebi nemaju granule, a dijele se na monocite i limfocite, a limfociti se dijele na B i T. svi leukociti nastaju iz prastanica hemocitoblasta.
Neutrofili, eozinofili, bazofili i monociti se stvaraju u koštanoj srži, a limfociti (B i T) u limfnom tkivu (slezeni, limfnim čvorovima, tonzilama, timusu…).

NEUTROFILI (50%)
Neutrofili se još nazivaju mikrofagi. U citoplazmi sarže granule koje slabo primaju i crvenu i plavu boju (ali blijedo nije jako). Jezgra im je segmentrirana u 4 segmenta.
Glavna uloga im je: fagocitoza bakterija i ostalih štetnih tvari u krvi i u međustaničnim prostorima.
Kreću se aktivno ameboibnim gibanjem. Nakon višekratne fagocitoze oni ugibaju i stvaraju gnojna tjelešca. Prvi dolaze na mjesto upale, već nakon nekoliko sati.

EOZINOFILI (2%)
Eozinofila ima puno manje od ostalih leukocita. Imaju jezgru od dva segmenta, a u citoplazmi se nalaze granule (mjehurići, sadrže razne enzime) koje primaju crvenu boju. Eozinofili se umnažaju kod parazitarnih invazija i kod alergijskih reakcija.

BAZOFILI (0,5-1,0%)
Bazofila ima najmanje u krvi. U citoplazmi imaju granule koje se boje intenzivno plavo. Jezgra ima nekoliko segmenata ali se često ne vidi zbog granule. U granulama se nalaze biogeni amini (histamin, heparin). To su medijatori upale ili posrednici upale. Kod oštećenja tkiva raspadaju se a tvari iz granula izazivaju širenje krvnih žila i pora na njima. To omogućuje bolji dotok krvi do tog mjesta i izlaženje neutrofila iz krvnih žila.
MONOCITI (5%)
Monociti su najveće stanice u krvi. Imaju karakterističnu bubrežastu jezgru. Oni su najbolji fagociti i mogu fagoticirati osim bakterija propale stanice (propale neutrofile, gnojna tjelešca), krvne parazite i slično. Na mjesto upale dolaze nakon nekoliko dana, u povećanom broju krvi nalaze se kod kroničnih bolesti (tuberkuloze, tumora i sl)

LIMFOCITI (30%)
Limfociti su najmanji leukociti. Imaju relativno veliku okruglu jezgru, koja zaprema više od 2/3 citoplazme.
Stvaraju se u limfnom tkivu (limfnim organima) iz hemocitoblasta. Postoje dvije vrste limfocita: T i B limfociti. T-limfociti sazrijevaju u timusu, a B-limfociti sazrijevaju u borzi fabriziji u peradi. B-limfociti u kontaktu sa antigenom stvaraju protutijela koja se izlučuju u krvnu plazmu. T- limfociti ne stvaraju protutijela nego nakon kontakta s antigenom se mijenjaju morfološki i umnažaju se i postaju stanice ubojice (u direktnom kontaktu).

POREMEĆAJI LEUKOCITA
PROMJENE BROJA LEUKOCITA
Poslije hranjenja se poveća broj leukocita. Rad – povećat će se intenzivno leukociti isto tako i kod straha i graviditeta. 90% javlja se kod infekcija, upala, maligni tumori (kod leukemije), leukopenija.
Fiziološka poremetnja – kod hladnoće će past broj leukocita i novih stanica.
Patološka poremetnja – oštećena koštana srž – Ph(olovo) trovanje, Hg (živa) oštećena živa.
Sulfonamidi su antibakterijski lijekovi, ako ih dajemo više od dva tjedna past će broj leukocita.
RTG – rengenske zrake smanjuju broj leukocita, gladovanje i razne kronične bolesti.

PROMJENE ODNOSA LEUKOCITA
Promjene odnosa leukocita određuju se diferencijalnom krvnom slikom. U normalnim odnosima postotak neutrofila kreće se oko 50% (osim kod preživača, kod njih je oko 30%), kod svih ostalih životinja broj limfocita je 30%, a kod preživača 50%. Broj monocita je oko 5%, bazofila 1%, eozinofila je prosječno 3%. Promjene odnosa govore o nekom vidu patološke promjene u organizmu.
Povećan broj neutrofilija – javlja se kod akutne bakterijske upale, nastaje već nakon nekoliko sati, a traje 3-4 dana nakon početka upale. Eozinofilija – znak je parazitarne invazije, posebno kod krvnih parazita i kod alergijskih reakcija. Bazofilija – rijetko se javlja i obično kod kroničnih upala i alergija.
Monocitoza – nastaje u kasnoj fazi bakterijske upale jer se nakupljaju monociti, znak je kroničnih bolesti tuberkuloze – monociti jedu nekrotično tkivo i bakterije koje su otporne na tkivo i kod raznih tumora pojavljuju se monociti koji jedu tumorske stanice. Limfocitoza – povećan broj limfocita – pojavljuje se u najkasnijoj fazi bakterijske upale, nakon 2 tjedna i kod svih virusnih infekcija – 7 dana.
Smanjen broj neutropenija – javlja se kod oštećenja koštane srži, bilo koja, može izazvati eozinopeniju, bazocitopeniju, monocitopeniju i limfopeniju.

POREMEĆAJI STVARANJA I SAZRIJEVANJA
To se odnosi na leukemije tj. leukoze. Uzroci su većinom virusi ali mogu biti i ionizirajuče zračenje ili neke kancerogene tvari (katran, razni ugljikovodici i sl). Leukemije su jako povećano stvaranje pojedinih loza leukocita ili eritrocita (to se inače naziva maligno bujanje – naglo razmnožavanje) te stanice su nezrele i ne mogu obavljati svoju funkciju. One izazivaju otekline na limfnim čvorovima ili koštanoj srži, i povećan broj stanica u krvi – hemocitokoncentraciju.


TROMBOCITI
Trombociti su krvne pločice, nastaju raspadanjem megakariocita, žive 3 do 5 dana. U doticaju sa oštećenom krvnom žilom brzo se raspadaju. U trenutku raspadanja iz njih izlaze tvari koje potiču proces zgrušavanja krvi. Veličine su 0,5 do 3 mikrona i nepravilnog oblika. Boje se posebnim metodama po pappenheimu – specijalna boja, moraju se prije toga fiksirati.

ZGRUŠAVANJE KRVI
Raspadanjem trombocita iz oštećenih stanica endotela krvnih žila izlaze tvari koje potiču zgrušavanje krvi. Uprvoj fazi dolazi do aktivacije enzinskog kompleksa koji zovemo trombokinaza. Druga faza: Trombokinaza zajedno sa kalcijevim ionima pretvara protrombin u aktivni trombin, time počinje treća faza kada se molekule fibrinogena polimeliziraju tj vežu se jedna za drugu stvarajući dugačke lance koji se sljepljuju i stvaraju i zatvaraju procjep na krvnoj žili. Četvrta faza: Nakon nekoliko minuta ta fibrinska mrežica se steže i istiskuje iz koaguluma (ugrušak) seruma i time završava četvrta faza. Prva faza traje oko pola minute do nekoliko minuta, druga i treća faza djeluju nekoliko desetinki sekunde, a četvrta faza traje dvije do tri minute.









| 18:28 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

HRVATSKI - test iz književnosti


1. Pojam hard boiler proza odnosi se na prozu autora - E. Hemingway.
2. Predstavnici egzistencijalizma u književnosti su?
3. Objasni apsurd u drami Stolice:
Likovi su Stari i Stara koji počine samoubojstvo, cijelo vrijeme se očekuje pripovjedač
i kada dože onda se shvati kako je pripovjedač nijem.
Scena je puna praznih stolica. Sve je puno komplikacija i zbrke (prazne stolice svuda okolo).
4. Prva faza stvaralaštva Alberta Camusa naziva se - FAZA APSURDA,
u toj fazi nastala su djela - Stranac>roman, filozofski esej>Mit o Sizifu, i drame>Kaligula.
5. Koje su karakteristike antidrame/drame apsurda u odnosu na tradicionalnu dramu?
6. Napiši naslove triju drama od Brechta.
7. Teme kod E. Hemingwaya su:
a) rat i teme vezane uz rat (Zbogom oružje)
b) vjera u humanost i pravednost, upitnost o postojanju ljudskoga života (Kome zvono zvoni)
c) tema sukoba divljine i prirode (Starac i more)
8. Radnja drame Majka Courage i njezina djeca zbiva se
tijekom 30-godišnjeg rata od proljeća 1624. do siječnja 1636.,
a drama se sastoji od 12 scena.
9. Objasni zašto je drama Majka Courage antiratna drama!
Zato što je njena tragedija počivala na njenoj životnoj filozofiji može živjeti u ratu a da mu ne plati danak. I svatko tko ima koristi od rata biva kažnjen, kao što je majka Hrabrost izgubila djecu.
10. Fredrick Henry lik je iz romana - Zbogom oružje - autora E. Hemingwaya.
11. Samuell Beckett napisao je antidramu u 2 čina pod naslovom - U očekivanju Godoa.
12. Jean-Paul Sartre napisao je 1943. filozofski esej - Bitak i ništavilo.
13. Autor romana Krik i bijes je - William Faukler.
14. Dokumentaristički tip proze vežemo uz autora - Hemingway.
15. Poveži autora i djelo:
Albert Camus - Kuga
T.S. Eliot - Pusta zemlja
B. Brecht - Život Galilejev
E. Ionesco - Kralj umire
16. Životopis Bertolota Brechta.









| 18:22 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

HRVATSKI - drugo razdoblje u hrv. knjiž.


DRUGO RAZDOBLJE U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
(1929. – 1952.)

• Povratak realizma u književnost
1) Utilitarni realizam ŕ neki su intelektualci 30 – ih godina nametnuli književnosti obvezu da se bavi socijalnim temama i da pridonose njihovu rješavanju
2) Socijalni realizam ŕ ostvaruju pisce koji su htjeli stvoriti djelo socijalne tematike
3) Psihološki realizam ŕ prikazuju unutarnji svijet ličnosti i likova
4) Socijalno – psihološki realizam ŕ dominira socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova
5) Psihološko – analitički realizam ŕ modernizacija realističkog postupka – defabularizacija i iskaz podsvijesti, asocijacije
• Osnovna oznaka stvaralaštva je mitski realizam ŕ uzimanje sadržaja iz stvarnosti (seosku i regionalnu)
• 1933. Miroslav Krleža objavljuje Predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića – esej o umjetnosti čime započinje tzv. Sukob na književnoj ljevici ŕ Krleža se suprotstavlja mišljenju da umjetničko stvaranje mora biti odraz društvenih trenutaka
• Ovo se razdoblje naziva i drugom modernom jer joj je s modernom zajednička usmjerenost na europsku i svjetsku književnost
• Značajke: vodeći književnici okupljaju se oko dvaju književnih časopisa: Krugovi i Razlog

KRUGOVI (1952. – 1958.)
Ř U književnost ulazi nova generacija pisaca (1920. – 1932.)
Ř Krugovaše zastupaju prvi osvješteni literarni program u hrvatskoj književnosti nakon 2. Svjetskog rata
Ř Misao Vlatka Pavletića: ˝Neka bude živost˝
Ř Predstavnici: Slavko Mihalić, Josip Pupačić, Ivan Slamnig, Jure Kaštelan, Vesna Parun, Vladan Desnica, Ranko Marinhović, Petar Šegedin

RAZLOG (1961. – 1968.)
Ř Pisci između 1934. – 1947.
Ř ˝filozofsko pjesništvo˝ jer se izjednačuju knjiž. I fil. Nastojanja
Ř Predstavnici: Dubravko Horvatić, Ante Stamač, Zvonimir Mrhonjić, Igor Zidić

• Ironija i sarkazam ŕ kmetu je svejedno gdje će umrijeti kad će ionako umjesto spomenika imati na grobu pseći izmet
• Krleža promišlja podređen položaj hrv. kmeta
• Naslov balade mogao bi biti i neko drugo ime gospodara – vojnog ili civilnog, osobe kojoj je hrv. seljak bio i bit će podređen
• Tema: težak položaj hrvatskih seljaka kroz stoljeća
• Rezignacija (mirenje sa sudbinom) vidljiva u variranju stihova pučke filozof.
• Završna ironija i sarkazam o bezvrijednom životu i omalovažavanju pojedinca i nakon smrti

• Predstavnici i djela
• LIRIKA
Ř Dragutin Tadijanović – Lirika
Ř Dobriša Cesarić – Lirika
Ř Tin Ujević – Auto na korzu, Ojađeno zvono
Ř Miroslav Krleža – Balade Petrice Kerempuha
Ř Ivan Goran Kovačić – Jama
Ř Jure Kaštelan – Crveni konj
Ř Vesna Parun – Zore i vihori
• EPIKA
• Miroslav Krleža – Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda
MIROSLAV KRLEŽA (1893.-1981.)

• Rodio se u Zagrebu, u obitelji gradskog redarstvenog nadstražara
• Pučku školu i gimnaziju završio je u Zagrebu
• nakon toga upisao se u Kadetsku školu u Pečuhu
• pohađao je Vojnu akademiju koju napušta
• Odlazi na bojište
• brzo se vraća u Zagreb
• Prvo djelo - 1914. ŕ Legenda (drama)

Stvaralačke faze:
1. Romantičko-simbolička (1914.-1918.)
2. Ekspresionistička (1918.-1926.)
3. Realističko-psihološko (1926.-1932.)

Jedna od faza bila je ekspresionistička faza, Krleža doživljava vlastitu unutrašnjost kao TUBULU RASU (praznu ploču), na koju se slažu vanjski podražaji i na bjelini vlastite unutarnje podloge vanjski svijet se čini ružnim i prljavim. Boje prikrivaju bit stvari, kod Krleže je naglašena svijest o prolaznosti i ravnodušnost svijeta prema pojedincu i njegovom JA.

• 1950. Imenovan je ravnateljem Leksikografskog zavoda
Ř 1919. Plamen – koji je pokrenuo uz pomoć Augusta Cesareca. Časopis izlazi samo 1919.
• lirika i drama
• ratna lirika – ključne riječi su noć, smrt i krv
• ta je lirika izraz pjesnikova duševnog stanja u ratnom vihoru ŕ PJESME I, II, III
• ZBIRKA PJESAMA SIMFONIJE (1917.)

1. Dramski ciklus
• Legenda, Kraljevo, Kristafer Columbo i Michaelangelo Buonaroti)
2. Dramski ciklus
• Galicija (realističko-psihološki), Gogota, Vučjak
3. Dramski ciklus
• Psihološke drame
• Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda

• Pjesništvo – Popodnevna simfonija, Pan, Tri simfonije, Knjiga pjesama
• Proza – Hrvatski bog Mars, Povratak Filipa Latinovicza, Vražji otok, Na rubu pameti

Balade Petrice Kerempuha
• Knjigu o Petrici Kerempuhu napisao je Jakov Lovrenčić
• Kerempuh
Ř Doslovno značenje – crijeva, trbuh, drobina
Ř Preneseno značenje – lukavac, vragolast, domišljat
• Sukob dviju klasa = klasa seljaka i patnika i klasa plemića, oficira, nasilnika
• Balade su napisane kajkavštinom koju je Krleža učio iz starih kajkavskih pjesmarica i rječnika
• Djelo je zapravo pjesnikova vizija hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih buna i otpora, dakle sa socijalno – klasne razine
• ˝nikada nije bilo da nekako nije bilo˝ - pučka filozofija – kmet je uvijek morao ići na Haku, u rat, uvijek će biti gladan, mora biti podvita repa

TIN UJEVIĆ (1891. – 1955.)

• Hrvatski suvremeni pjesnik
• Rođen u Vrgorcu
• Polazi osnovnu školu u Vrgorcu i u Makarskoj, gimnaziju u Splitu
• Filozofski fakultet u Zagrebu
• Bio je pjesnik, esejist, prevoditelj, kritičar, boem
• Boemski način života ŕ Beogradu, Splitu, Parizu, Beogradu, Sarajevu, Splitu i na kraju u Zagrebu (od 1940.)
• 1909. Objavljuje u mladoj hrvatskoj I. sonet – Za novim vidicima te se priključuje Matoševom književnom krugu
• Objavljuje oko desetak djela, no biva ne prihvaćen
• Jedini koji priznaje njegov talent je Šimić
• Prvi predstavnik misaone ili refleksivne poezije, lirike

• ZBIRKE PJESAMA
Ř Lelek sebra (1920.)
Ř Kolajna (1926.)
Ř Auto na korzu (1932.)
Ř Ojađeno zvono (1933.)
Ř Žedan kamen na studencu (1945.)
Ř Eseji – Ljudi za vratima gostionice, Shalpel kaosa

Svakidašnja jadikovka
Ř Misaona lirska pjesma
Ř Odnos pojedinca prema životu
Ř TEMA: Beznađe, starost duše koja isključuje svaku volju za životom i sposobnost za promjenom vlastitog života
Ř Lirski subjekt teži za toplinom i ljubavlju, ne dobiva je, ostaje sam i jadikovka je vječna (tuga, nemir, očaj)
Ř Motiv starmladosti (starost duše u mladom tijelu)
Ř Obraćanje Bogu (prisjećanje na obećanja)
Ř Obraćanje Bogu (želja za smrću)
Ř Lirski je subjekt osuđen na lutanje, beznađe, usamljenost, suosjeća sa Kristovom mukom, žudi za promjenom, ali ništa se ne događa, jadikovka je vječna

Notturno
• Noćni doživljaj ljepote, intenzivan i kratkotrajan; ljudska osamljenost
• TEMA: noćni doživljaj ljepote
• 1. Strofa – i tijelo i duh sjedinjeni su u doživljaju ljepote, doživljaj približava lirski subjekt do samog ruba smrti
• 2. Strofa – duša je strasna, ona je baklja koja vodi čovjeka i svijetli mu u tmini života
- Spoznaja o trajnoj ljudskoj osamljenosti
• Doživljaj je intenzivan i kratkotrajan
• TEMA: tragična sudbina umjetnika koji umire

Božanska ženo, gospo nepoznata
• Obraćanje voljenoj ženi koja je plod njegove mašte
• Želja za ljubavlju, strepnja od siline osjećaja i ženine ljepote
• Voljena žena kao oličenje fizičke i duhovne ljepote, nedostižna i anonimna
• Njezina ljepota i blagost izražene i u njezinu imenu: Beata
• Ostaju samo san i sveprisutno pitanje: tko je ona, što je ona i gdje je ona?
• Sonet (petrarhistički izraz) adekvatan petrarhističkom senzibilitetu
• TEMA: Težnja za ljubavlju i voljenom ženom, neostvarena ljubav

Pobratimstvo lica u svemiru
• TEMA: čovjek u odnosu prema drugim ljudima, zajedništvo
• Pobratimstvo: zajedništvo ljudi – misli, snovi, grijeh, snaga i sebičnost
• Spoznaja o ljudskom zajedništvu koje ne isključuje induvidualnost svakog pojedinca
• Život kao božanska i vječna pojava, čovjek kao dio svemira


DRAGO GERVAIS (1902. – 1980.)

• Rođen u Opatiji
• Završio je Pravo te je radio kao odvjetnik
• Bio je dramaturg Narodnog kazališta u Rijeci
• Predstavnik je dijalektalne poezije na čakavskom narječju uz Mate Balota
• Osim poezije pisao je i komedije
• Najpoznatija je KAROLINA RIJEČKA
• ZBIRKE PJESAMA
Ř ČAKAVSKI STIHOVI
Ř ISTARSKI KONTAT

Tri nonice
• Čakavština
• Prikaz malih ljudi i ljudskog ogovaranja
• Smijeh nad postupcima triju bakica koje najprije ogovaraju okolinu, a potom i onu koja prva ode


DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905.)

• Rodio se u Rastušju, pokraj Slavonskog Broda
• U Slavonskom Brodu je završio gimnaziju, a u Zagrebu Filozofski fakultet
• Osnovao je Institut za književnost (JAZU/HAZU)
• DJELA: Lirika šestorice, Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Moje djetinjstvo, Kruh svagdanji

Balada o zaklanim ovcama
• Misaona lirska pjesma; balada
• Epsko-lirska vrsta s tragičnim završetkom
• Svitanje = dolazak pastirice sa stadom ovaca u grad
• Mesarski pomoćnici bezosjećajno odvlače ovce, klanje ovaca
• Dan = pastiričin povratak, tuga za ovcama
• Kontrast = nedužnost – nasilje, žrtva – silnik, selo – grad
• Selo – kao mjesto povezanosti čovjeka i prirode
• Grad – ravnodušnost, podređenost novca
• Priroda ostaje blještava i prelijepa, ravnodušna
• Nemoć životinja da se suprotstave

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
• Motiv noći – zimska – gluha, pusta, bijela
• Motiv majke – prosjeda, pognuta, žalosna
• Kontrast – svjetlost – tama, toplina – hladnoća
• Važnost bijele boje – čistoća i ljepota djetinjstva
• Slika obiteljskog doma punog topline, ljepote, blagosti, mekoće, ali i majčinog trpljenja i teškog načina života
• Sjaj u majčinim očima: ljubav, suze, toplina
• Slobodan stih, muzikalnost


DOBRIŠA CESARIĆ (1902. – 1980.)

• Rodio se u Slavonskoj Požegi
• Osnovnu školu i četiri razreda realne gimnazije završava u Osijeku, u Zagrebu maturira
• Radio je kao lektor u Školi narodnog zdravlja
• Umro je u Zagrebu

DJELA: Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Izabrane pjesme, Voćka poslije kiše, Povratak

Oblak
• Misaona lirska pjesma
• Osnovni motiv:
Ř DOSLOVNO ZNAČENJE
ü Motiv oblaka – pojavio se u predvečerje
ü Kvario ljepotu
ü Ljudi ga nisu zamijetili
ü Plovio je sve više
ü Raznio ga vjetar
Ř ALEGORIJSKO ZNAČENJE
ü Motiv umjetnika – živi u visinama svoga duha
ü ˝krvarenje ljepote˝ ukazanje na bolno nastajanje ljepote
ü Želi se uzdići još više
ü Ljudi ne zamjećuju njegovu ljudsku ljepotu
ü Umire

Povratak
• Misaona lirska pjesma
• TEMA: život
• Cikličnost života: ljubav – mogućnost ponovnog proživljavanjaljubavi; nepostojanje saznanja o bivšem životu i bivšoj ljubavi
• Život kao kružno kretanje – ljudska je spoznaja ograničena; čovjek samo može pokušavati odgonetnuti tajnu života i smrti i vrti se u krug
• Poetska je poruka da je život vječan i neprekidno se obnavlja
• Slobodni stih
• Relativnost ljudske spoznaje

Balada iz predgrađa
• Socijalna lirska pjesma
• Svjetlost lampe kao mogućnost promatranja ljudske bijede = užurbanost, pognutost pod težinom briga, život ide dalje jer pojedinačna smrt ništa ne mijenja
• Kontrast = svjetlost – mrak postaje kontrast između radosti i tuge, kratkotrajnost radosti siromašnih
• Ponavljanje 1. Strofe na kraju pjesme: sve se ponavlja, život se nastavlja usprkos tomu što jedan pojedinac više ne postoji
• Stih je slobodan









| 18:18 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

HRVATSKI - leksemi - 4. razred


PRVA GRUPA

što je leksikografija

što su eponimi i navedi dva primjera

frazemi su

jezični znak ima dva nerazdvojna dijela a to su sadržaj i izraz

autonimi su

leksemi topnik,kuna,domovnica su oživljenice

galicizmi su riječi koje potječu iz francuskog jezika

koji su funkcionalni stilovi hrvatskog jezika

stilističko značenje može biti...

objasni položaj hrvatskog jezika u razdoblju od 10 travnja 1941 od svibnja 1945

dijalektizmi su...

1971 godine Babić-Finka-Moguš objavljuju Hrvatski pravopis koji je kasnije izdan u Londonu pa se naziva Londonac

Stjepan Ivišić je uređivao 1936 godine časopis Hrvatski jezik

Arhaizmi su riječi koje su iz aktivnog leksika prešle u pasivni zbog ...

leksemi tuga i žalost čine sinonimski par

Zaokruži nepravilno napisanu riječ: Ivan grozni, renesansa, Sveti Petar u šumi, krležim (i tu moraš zaokružiti "grozni")

Čitam Tadijanovića riječ je o pojavi zvanoj metonimija

znanost koja proučava stil naziva se stilistika

Leksemi neboder, kolodvor, zemljopis su prevedenice



DRUGA GRUPA

Riječ koja se objašnjava u riječniku je LEMA ili Natuknica

Frazeologija ima 2 značenja,koja su to

Dio leksikografije koji proučava imena naziva se ONOMASTIKA

Antroponimi su imena LJUDI, toponimi imena ZEMLJOPIsNIH PODRUČJA

Egzotizmi su RIJEČI KOJE OZNAČAVAJU NACIONALNE POJMOVE

stil je način izražavanja

Kulen,bevanda,štrukli su...

Historizmi su...

Homonimi su riječi koje imaju_______ izraz, a različit sadržaj.

Pas (životinja) i pas (pojas) su...

Tvorbeni antonim "upisati se" glasi

Objasno pojam skamenjena ili leksikalizirana metafora (navedi primjer)

svaki jezični znak ima ______ i _____

Objasni vrste značenja na primjeru leksema zec

Oksimoron je (primjer)

Objasni pojam jezični purizam

Riječnici se dijele na

Autor djela Branič jezika hrvatskog je

1991 IZLAZI RIJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA autora









| 18:11 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

HIGIJENA NAMIRNICA


SVRHA VETERINARSKO-SANITARNE KONTROLE
Cilj veterinarsko-sanitarne kontrole je da u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa namirnica postupa u skladu sa veterinarsko-sanitarnim normama i propisima kako bi potrošaču osigurali ispravan i neškodljiv proizvod.
Veterinarsko-sanitarnu kontrolu provode – veterinarski inspektori, a oni mogu biti:
a) Republički
b) Pogranični
c) Županijski
d) Gradski i
e) Ovlašteni
Republičkog, pograničnog i županijskog veterinarskog inspektora postavlja uprava za Veterinarstvo ministarstva poljoprivrede ukazom ministarstva.
Ovlašteni veterinarski inspektor obavlja poslove državne uprave koji su preneseni u nadležnost veterinarskih organizacija. Ovi inspektori su djelatnici veterinarskih stanica. Veterinarski inspektori provode opće i posebne mjere.
U opće mjere ubraja se:
1) Mjere sprječavanja onečišćenja namirnica
2) Nadzor nad provođenjem čišćenja, pranja i DDD
3) Nadzor nad sirovinama i dodacima
4) Nadzor nad ambalažom
5) Nadzor nad osobnom higijenom uposlenih u proizvodnji
U posebne mjere ubraja se:
1) Detaljni nadzor nad fazama proizvodnje i
2) Prerade proizvoda životinjskog podrijetla.
Osim veterinarskog inspektora uz diplomirane veterinare, veterinarski tehničari osiguravaju poslove vezane za zdravstvenu ispravnost proizvoda životinjskog podrijetla, a kvalificirani su za obavljanje tehničkih poslova u analitičkim laboratorijima.
Veterinarski tehničari uzimaju uzorke za analizu, rade pomoćne poslove pri izvođenju bakterioloških analiza, mikrobioloških analiza, neškodljivo uklanjaju neupotrebljive namirnice, vrše pregled svježine mlijeka, grube nečistoće mlijeka, gustoće mlijeka, masti u mlijeku, određivanje stupnja kiselosti.

GRAĐA I KEMIJSKI SASTAV MESA
Meso je živežna namirnica koja se dobije klanjem domaće stoke, peradi i klanjem ili ubijanjem divljači. Meso u širem smislu riječi je mišićno tkivo sa pripadajućim kostima, vezivnim tkivom, masnim tkivom, uraštenim krvnim i limfnim žilama.
Meso je građeno od sljedećih vrsta tkiva: mišićnog, vezivnog, koštanog, hrskavičnog, masnog i živčanog tkiva.
Mišićno tkivo je najvažnije u pogledu prehrambene vrijednosti, sastoji se od mišićnih vlakana koja imaju ovojnicu (sarkolemu) i citoplazmu (sarkoplazmu). U sarkoplazni se nalaze žlijezde, stanična organela, ioni kalcija i magnezija, mioglobin i miofibrili. Miofibrili imaju funkciju stezanja i rastezanja vlakana. Mišićno tkivo prema funkciji dijeli se na: poprečno prugasto skeletno, poprečno prugasto srčano i glatko mišićno tkivo.
Vezivno tkivo sačinjavaju vezivno tkivne stanice, vezivno tkivna vlakna i međustanične tvari. Vezivno tkivo daje žilavost mesu. Mesno tkivo sastoji se od masnih stanica koje su međusobno odvojene rahlim vezivnim tkivom. Količina masnoga tkiva ovisi o vrsti životinje, spolu, pasmini, dobi i uhranjenosti. U potkožju i u tjelesnim šupljinama ima najviše masnoga tkiva.
Koštano i hrskavično tkivo čine potporno tkivo. Građeno je od koštanih ili hrskavičnih stanica i međusobne tvari.
Živčano tkivo sastoji se od živčanih stanica ili neurona, a neuroni imaju 2 vrste nastavaka: dendriti koji provode podražaj u smjeru živčanih stanica i neuriti koji reagiraju na podražaje.
Hormoni – to su produkti stanica endokrilnih žlijezda, a putem krvi djeluju na funkciju drugih stanica i organa. Hormonalni sustav djeluje na metabolične procese. Upravljanje hormonskim sustavima obavlja se bez životinjske volje i to se naziva hormonalna regulacija. Hormoni se u mesu nalaze u malim količinama i ne utječu na njegovu hranidbenu vrijednost.

KEMIJSKI SASTAV MESA
Voda – 70%
Bjelančevine – 15-20%
Masti – 9,3 – 21%
Ugljikohidrati – 0,4 – 1,3%
Vitamini i minerali – u tragovima
Vode ima najviše u mišićima, dolazi kao vezana i slobodna. Količina vode ovisi o sadržaju masti. Veća količina masti uvjetuje manju količinu vode, odnosno, manja količina masti uvjetuje veću količinu vode. Radi toga mišićje mladih i mršavih životinja ima više vode u svome sastavu kao i mišićje starih, mršavih životinja, nego debelih.
Bjelančevine su najvažniji sastojak u mesu nakon vode. Građene su od aminokiselina i danas ih je poznato više od 20. Neke aminokiseline su važne za ljudski organizam jer ih sam ne može sintetizirati, a prijeko su potrebne za razvoj, održavanje i obnovu tjelesnog tkiva kao i za normalno funkcioniranje životnih procesa.
Esencijalne aminokiseline su:
1) Histidin
2) Izoleucin
3) Leucin
4) Lizin
5) Metionin
6) Feniolalanin
7) Treonin
8) Triptofan
9) Valin
Masti ili lipidi su trigliceridi sastavljeni od glicerola i više masnih kiselina.
U organizmu su esencijalne više masne kiseline:
1) Linolna
2) Linolenska
3) Arahidonska
Ove kiseline imaju važnu funkciju pri rastu i reprodukciji. Masti su nosioci i vitamina (A, D, E, K) topivih u mastima.
Ugljikohidrati – najvažniji je glikogen, a najveći depo glikogena je u jetri i mišićima.
Osim vitamina topivih u mastima, to su i vitamini topivi u vodi, iz skupine B kompleksa, B12, folna i pantotenska kiselina.
Od minerala u mesu dolazi fosfor, sumpor, kalij, kalcij, magnezij i natrij.
Od mikroelemenata: kobalt, željezo, cink, bakar i mangan.
Enzimi su organski spojevi koji u organizmu ubrzavaju kemijske reakcije pri čemu se ne mijenjaju. U mesu se od trenutka klanja pa do trenutka prerade zbivaju enzimatski procesi – zrenje mesa.
Zrenje mesa odvija se u dvije faze:
1) Glikolitička koju karakterizira razgradnja glikogena do mliječne kiseline. Nakon klanja 2-4 sata javlja se mrtvačka ukočenost koja je najizraženija nakon 20-24 sata nakon klanja i traje 2-3 dana. Meso u mrtvačkoj ukočenosti je tvrdo, a mrtvačka ukočenost je posljedica spajanja mišićnih bjelančevina miozina i aktina u aktomiozin. Za života adenozin trifosfat sprječava spajanje miozina i aktina u aktomiozin. Mrtvačka ukočenost potencira glikolitičke procese i stvaranje mliječne kiseline.
2) Suproteolitički procesi gdje se aktiviraju proteolitički enzimi, katepsini koji omekšavaju mišićje i ono postaje pogodno za kulinarsku preradu.

PRIJEVOZ STOKE NA KLANJE
Životinje na klanje mogu se dopremati najjednostavnije pregonom. U današnje vrijeme životinje se dopremaju željeznicom ili kamionima.
Kada se životinje prevoze željeznicom
Kroz duže vrijeme putovanja tada se mora unaprijed odrediti postaje na kojima će se životinje hraniti i pojiti. U vagone se životinje ne smije pretrpavati kako ne bi dolazilo do hipertermije organizma i uginuća. Za velike domaće životinje u vagonu je potrebno 2,2 m2 prostora a za male životinje 0,8 – 1,5 m2 prostora. Velike životinje u vagonima vežu se za alke koje se nalaze na zidovima u vagonu. Male životinje se transportiraju u vagonima na etažu i uvijek mora 1/3 etaže ostat prazna. Vagoni moraju uvijek imati pratioce koji će se brinuti za stoku za vrijeme putovanja.
Kada se životinje prevoze kamionima
Velike životinje trebaju uvijek biti okrenute glavama u smjeru vožnje i moraju biti zaštićene od jakog sunca i kiše.
Male životinje se u kamionima prevoze na etažu.

Kada životinje dođu u klaonicu istovaruju se preko istovarnih rampi, važu se, vrši se pregled dokumenata i smještaju se u stočni depo.
Stočni depo su prostorije u kojima se životinje prije klanja odmaraju, poje i po potrebi hrane. Stočni depo mora biti građen od tvrdog građevinskog materijala, mora biti natkrit, imati hranilice, pojilice, kanalizaciju, te se mora lagano čistiti i dezinficirati nakon svakog izlaska životinje.
Životinje se prije klanja 12 sati ne smiju hraniti niti 2 sata pojiti. Trajanje odmora u stočnom depou određuje veterinarski inspektor, a kapacitet stočnog depoa mora biti dvostruko veći nego što klaonica može u jednom danu zaklati i obraditi.

PREGLED STOKE ZA KLANJE
Meso je vrijedna živežna namirnica i gotovo je svakodnevni sastojak ljudske hrane. U određenim slučajevima može biti škodljivo za ljudsko zdravlje, kada potječe od bolesnih životinja ili kada je kontaminirano u tijeku proizvodnje, prerade ili prometa patogenim mikroorganizmima.
Meso može biti zagađeno i biološki štetnim tvarima, kao što su ostaci lijekova, hormonski preparati, insekticidi, pesticidi i drugi kemijski spojevi. Zbog toga je organizirana stalna veterinarsko-sanitarna kontrola, da bi se zaštitilo ljudsko zdravlje. Svako grlo čije meso je namjenjeno javnoj potrošnji prije klanja mora biti pregledano kod ovlaštenog veterinarskog inspektora. Svrha ovoga pregleda je utvrditi identitet životinje, zdravstveno stanje životinje, razlog zabrane klanja.
Pregledom se utvrđuje ispravnost stočnih isprava i da li je životinja prije klanja bila dovoljno odmorena, odnosno da nije premlada za klanje.
Pregledom za života olakšava se pregled postmorte jer tada nije potrebno nakon klanja detaljno pregledavat kožu, kosti, zglobove, mozak i kičmenu moždinu.
Pregledi prije klanja djeluju kao preventivna mjera, zaštita osoblja koje kolje stoku od infekcije uzročnika zoonoza.
Pregled životinja vrši se u svijetlim prostorijama, pri danjem svijetlu ili jakom umjetnom svijetlu. A ne smije se vršiti u nikakvim prijevoznim sredstvima.
Životinje kod pregleda moraju stajati, ne smiju ležati. Kad se pregledaču čini da životinja nije dovoljno živahna, obavezno ju treba termomakirati. Pregled životinja se vrši odmah pri dolasku na klaonicu i neposredno prije klanja.
Kod pregleda se gleda živahnost, ako se posumnja na oboljenje, onda se radi klinička pretraga sumnjive životinje.


ZABRANA KLANJA
Zabranjeno je klati:
• životinje koje nisu odmorene
• životinje koje su uznemirene
• životinje koje su ozlijeđene
• životinje koje nemaju ispravne zdravstvene svjedodžbe
• kopitare za koje je metodom oftalmomaleinizacije ustanovljeno da boluju od sakagije
• životinje koje su u posljednjoj trećini graviditeta ili nije prošlo 8 dana od porođaja
• životinje koje boluju od zarazne bolesti (kod svinja ako je temperatura viša od 41ÚC, a kod goveda 40,4ÚC)
• životinje koje se ne mogu dizati na noge, kretati, te koje imaju potkožne edeme, apscese ili druge promjene na tijelu
• životinje koje su vakcinirane živom vakcinom protiv bjesnoće a nije prošlo 14 dana od dana vakcinacije
• životinje koje su tretirane farmakološkim preparatima u profilaktične svrhe, a nije prošla karenca

Životinje za klanje koje ne odgovaraju prethodno navedenim navodima, ne samo da se ne smiju klati, već mogu biti oduzete i neškodljivo uklonjene.

KLANJE ŽIVOTINJA
Klanje životinja za javnu potrošnju mora se obavezno klati u klaonicama. U domačinstvima se mogu samo klati svinje, ovce, koze i perad.
Klaonice su objekti koji se nalaze pod stalnim veterinarsko-sanitarnim nadzorom.
Njih možemo podijeliti na:
• klaonice otvorenoga tipa – komunalne klaonice – u kojima se vrši klanje i iz usluge
• klaonice zatvorenoga tipa – klaonice industrijskoga tipa – ne može se klati stoka iz usluge

Prema namjeni klanja, klaonice se mogu još podijeliti na:
a) klaonice za klanje kopitara
b) klaonice za klanje goveda i svinja
c) klaonice za klanje goveda i ovaca
d) klaonice za klanje peradi
e) klaonice za klanje ostalih životinja

Da bi klaonica mogla ispuniti svoju funkciju, mora se sastojati od sljedećih prostorija:
a) prostorija za prihvat životinja – stočni depo
b) prostorija za pripremu i obradu – klaonica
c) prostorija za prihvat i obradu želuca i crijeva – crijevara
d) prostorija za hlađenje i smrzavanje

STOČNI DEPO
Stočni depo je prostorija za prihvat životinja nakon istovara. Životinja se ne smije prilikom istovara maltretirati, niti pri odvođenju na klanje. Moraju se tjerati pomoću električnog postira i sa platnenim bičevima. Stočni depo mora biti građen od tvrdog materijala. Mora se dat lagano čistit, dezinficirat, mora imati kanalizaciju, uređaje za hranjenje i pojenje.
Kapacitet prostorije za govedo mora biti 2,2 m2, a za svinju 0,8 – 1,5 m2. Kapacitet prostorije mora biti dupli od kapaciteta dnevnoga klanja.


KLAONICA
Klaonica mora biti visine tako da svi elementi koji služe pri klanju i egzenteraciji mogu biti postavljeni u klaonicu.
Zidovi i podovi klaonice moraju biti popločeni radi lakšeg čišćenja i dezinfekcije, mora imati kanalizaciju, sanitarne čvorove, uređaje za osobnu higijenu radnika i uređaje za sterilizaciju noževa. Mora imati vruću i hladnu vodu.
Nečisti dio klaonice mora biti odvojen od čistog.
Operacije koje se vrše u klaonici su:
• omamljivanje
• iskrvarenje
• skidanje kože ili šurenje i odstranjivanje dlake
• otvaranje trbušne i prsne šupljine
• vađenje unutarnjih organa (egzenteracija) rasijecanje trupova na polovice.
Prostorija za klanje svinja mora biti odvojena od prostorije za klanje goveda jer klanje svinja ima specifičnu tehnologiju.

OMAMLJIVANJE
Zbog velike domaće životinje, kopitari i goveda, omamljuju se mehanički pomoću Shermerovim pištoljem. Shermerov pištolj je uređaj sa penetrirajućim klinom koji probija čelnu kost.
Male životinje, svinje, ovce i koze, omamljuju se električnom strujom ili ugljičnim monoksidom.

ISKRVARENJE
Iskrvarenje se vrši u visećem položaju. Daljnja obrada trupova može se obavljati tek kada su životinje u potpunosti iskrvarile.
Krv se sakuplja u posebne bazene, a iskrvarenje se vrši pomoću šupljega noža koji je vezan sa bazenom u koji se skuplja krv.

SKIDANJE KOŽE (ŠURENJE)
Kod velikih i malih domaćih životinja skida se koža, dok kod svinja nakon šurenja, vršiu se depilacija, opaljivanje preostalih čekinja.

OTVARANJE I RASJECANJE
Otvaranje trbušne šupljine, vade se trbušni organi, pregled trbušnih organa, otvaranje grudne šupljine, pregled grudnih organa, vrši se rasjecanje, ali prije toga se kod svinja uzimaju materijali za trihineloskopiju.

HLAĐENJE
Nakon rasjecanja polovice se odvoze u hladnjaču. Hladnjača se sastoji od nekoliko prostorija koje su dobro izolirane. Uz hladnjaču se nalazi još sanitarna hladnjača u koju se spremaju privremeno oduzeti trupovi. Osim ove dvije vrste hladnjača još postoje tuneli u kojima se sprema kroz duže vrijeme zamrznuto meso.


PREGLED TRUPOVA I ORGANA ZAKLANIH ŽIVOTINJA
Pregled trupova zaklanih životinja vrše veterinarski inspektori kako bi ustanovili da li su ispunjeni zakonski normativi koji omogućuju da u prodaju i preradu dođe meso koje je ocjenjeno da nije opasno za ljudsko zdravlje.
Veterinarski inspektori pregledavaju trupove:
a) vizualno (adspekcija)
b) opipom (palpacija)
c) zasjecanjem mesa, organa i limfnih čvorova (incizija)
d) prema potrebi , mikrobiološkim i drugim laboratorijskim pretragama.

Pri tome se pregledava:
1) krv
2) trup, kod kojega se gleda iskrvarenje, ima li krvnih podljeva, deformacija na kostima i zglobovima. Boja i izgled mišićnog i masnog tkiva, te porebrice i potrbušnice.
3) Glava s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. parotidei i Lnn. mandibulares) i krajnicima (tonsillae pharyngeae), a kod goveda još i tvrdo i meko nepce (palatum durum et molle)
4) Jezik, jednjak, dušnik i pluća s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. bifurcations, Lnn. mediastinales) a kod goveda i Lnn. tracheobronchales craniales.
5) Srce i osrčje
6) Jetra s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. portales) i žučnim mjehurom
7) Slezena (Lnn. lienis)
8) Želudac, crijeva i trbušna maramica s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. gastrici, Lnn. mesenterici)
9) Bubrezi s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. renales)
10) Ošit, porebrica, potrbušnica, slanina, salo, loj, kosti zdjelice, zglobovi i ovojnice tetiva
11) Veliki limfni čvorovi crijevne kosti (Lnn. iliaci) i površinski preponski limfni čvorovi (Lnn. inguinales superficiales)
12) Vime s pripadajućim limfnim čvorovima (Lnn. mammarii)
13) Spolni organi i mokraćni mjehur
14) Mozak, kičmena moždina

Vrši se pregled na cisticerkozu kod goveda i svinja, kod goveda se zarezuju mandibularni mišići, a kod svinja se vide cisticerki na peritoneumu kao mjehurići veličine prosa, riže.
Vrši se pregled na ehinokokozu i to jetre, pluća i mozga. Vrši se pregled na trihineloskopiju.


KRAVLJE LUDILO
Kravlje ludilo ubrajamo u skupinu bolesti koje stručno nazivamo prenosive spongiforne encelopatije. Sve one uzrokuju velike promjene na mozgu kod ljudi, domaćih i divljih životinja. Inkubacija traje gotovo 5 godina i za bolest nema poznatoga lijeka.
1985. godine uzgajivači u Engleskoj zamijetili su bolest koja se je velikom brzinom širila njihovim stadima, a 1986. Godine veterinari su dijagnosticirali novi oblik zarazne bolesti koja je danas poznata pod imenom BSE – bovine spongioforne encelopatije. U narodu je bolest dobila ime Kravlje ludilo.
Glavni krivac za bolest je prion. Prioni su proteini proizvedeni sa greškom, oni su molekule bez ikakvog genetičkog materijala. Iako su brojni dokazi upućivali da su prioni krivci za pojavu ove bolesti, nitko još do danas nije točno potvrdio točnost ove tvrdnje.
Pokusi na kvascu pokazali su kako se dio staničnog proteina bez nekog povoda promijeni i postane infektivna čestica koja djeluje tako da ˝normalne proteine˝ u stanici natjera na promjenu. Zdravi se proteini nalaze na površini nervnih stanica, leukocita, mišićnih stanica i drugih tkiva u organizmu. Promijenjeni proteini skupljaju se u grudicekoje čine da mozak i druga tkiva pri mikroskopskom pregledu izgledaju kao spužva. Živčane stanice naročito su osjetljive na prione, dok su ostala tkiva nešto manje osjetljiva.
Istraživanja su pokazala da je dovoljno da krava pojede 1 gram zaraženog koštanog brašna pa da se zarazi. Mjere opreza uključuju masovno uništenje svih goveda za koje postoji sumnja da su zaražena. Radi toga u svim zemljama svijeta prestalo se hraniti koštanim brašnom.
Najgora posljedica kravljega ludila je činjenica da je konzumacija mesa zaraženih goveda uzrokovala bolest kod ljudi koju danas nazivamo novom varijantom Jakobove bolesti.









| 18:05 | Komentari (1) | Print | x |

25.11.2008., utorak

KEMIJA - 4. razred


AMIDI
- mogu biti primarni, sekundarni i tercijarni
Tališta su ima visoka jer se molekule ugljika međusobno povezuju vodikovim vezama.
Dobro su topljivi i u vodi jer mogu nastati vodikove veze što olakšava otapanje.
Primarni amidi dobijaju se reakcijom karboksilnih kiselina i amonijaka.
Sekundarni i tercijarni amidi dobijaju se reakcijom karboksilnih kiselina i amina.

UREA
Urea je DIAMID kojega ima u ljudskom i životinjskom organizmu (i u nekim biljkama), gdje nastaje kao produkt izgradnje proteina.
Izlučuje se urinom.Važna je njena primjena u poljoprivredi, gdje se rabi kao skupo umjetno gnojivo jer sadrži oko 46% vezanog dušika.
Urea u tlu u reakciji s vodom prelazi u topljivu sol amonijev karbonat => (NH4)2CO3.
U takvom obliku biljka može crpsti dušik iz tla. Urea još ima primjenu u industriji lijekova i plastičnih masa.


AMINI
- NH2 - amino skupina
Amini su skupina organskih spojeva koje smatramo derivatima AMONIJAKA (NH3).
Umjesto H atoma u amonijaku vezane su jedna, dvije ili tri alkilne skupine.
Razlikujemo primarne, sekundarne i tercijarne amine.
Primarni amini obično se imenuje kao alkilamini ili arilamini.
ANILIN (fenilamin) - primarni amin

FIZIKALNA SVOJSTVA AMINA
Amini malih relativnih molekula masa su kao i amonijak plinovi, dok su amini većih masa tekućine ili krutine.
Sa nižim masama imaju miris po amonijaku, a sa višim mirišu po pokvarenoj ribi!
Vrelišta amina viša su od vrelišta alkana ali su niža od vrelišta alkohola.
Dobro su topljivi u vodi, jer slišno alkoholima tvore vodikove veze s molekulama vode.
Truljenjem mesa kao produkt razgradnje proteina nastaju OTROVNI DIAMINI.
(kadaverin - leš --> H2N-CH2-CH2-CH2-CH2-CH2-NH2, putrescin - gnjilo --> H2N-CH2-CH2-CH2-CH2-NH2)

KEMIJSKA SVOJSTVA
Amini su bazični spojevi zbog slobodnog elektronskog para na atomu dušika.
Reagiraju sa svim spojevima koji mogu otpustiti proton H+ tj s kiselinama:
CH3-NH2+CH3COOH --> CH3-NH3-CH3COO- metilamonijev acetat (sol)


ESTERI
Svi derivati karboksilnih kiselina mogu se dobiti reakcijom nukleofilne supstitucije iz karboksilne kiseline i odgovarajućih
nukleofilnih reagensa (:Nu-)

ACIL-HALOGENIDI i ANHIDRIDI karboksilne kiseline su vrlo reaktivni spojevi koji se rabe za sintezu ESTERA i AMIDA.









| 18:02 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

ZARAZNE BOLESTI - bolesti


INFEKCIOZNA ANEMIJA KOPITARA (IAK)

- Kontagiozna virusna bolest kopitara
- U pravilu ju prenose insekti
- klinički se očituje temperaturom, općom slabošću i napredujućom anemijom

ETIOLOGIJA
- RNA virus koji pripada porodici Retroviridae
- Patogen je samo za kopitare
- Kroničnog tijeka sa epizodama akutnih napadaja
- Uzročnika lako uništava NaOH 2% leofilizacija
- 96 sati može preživjeti na igli
- 4 godine na 170ÚC

EPIZOOTIOLOGIJA
- Enzootija (epizootski)
- Močvarni tereni koji odgovaraju insektima
- IZVOR: bolesne životinje u svim stadijima bolesti
Ř Latentno ŕ kliconoše (inaparentno)
Ř Mokraća, nosni iscjedak, sluz
- NAČIN ŠIRENJA: ubodom insekata i muha, obadi, putem rana, nesteriliziranim instrumentima, vađenje krvi
- Primljivost – kopitari

PATOGENEZA
- Septikemija
1) Anemija – sprječava sintezu eritrocita (depresija entropeze)
2) Jetra (vručica) – prisustvo
3) Remisije napadaja bolesti – periodičan tijek
- Prevladavaju – febra, anemija, neveselost, nujnost, mršavost, remisije napadaja

KLINIČKA SLIKA
- Inkubacija – 3 – 15 dana ili 3 mjeseca
- Tijek bolesti
Ř Perakutni
ü apopleksija (rok 24 h)
Ř akutni
ü depresija, umor
ü početak temperature (serozni iscjedak iz nosa, kapa), prožeti točkastim krvarenjem, ispod jezika točkasta krvarenja (patogenom temperaturom – stalno prisutna i traje do uginuća ili se unutar 10 dana spusti na normalu)
Ř subakutni
ü stalna izmjena febrilnog i afebrilnog stanja (remisije napadaja bolesti), životinja u jednom od napada ugiba ili bolest prelazi u kronični ili latentni oblik
Ř kronični
ü traje mjesecima, pa i godinama
ü bređe kobile pobace
ü septikemija bez kliničkih simptoma
ü životinja kliconoša – doživotni izvor zaraze

PATOLOŠKI NALAZ
- ovisi o trajanju bolesti
- kod perakutnog – promjene zajedničke svim septikemijama
- kod akutnog – lešina je iznurena, potkožje je edematozno, krv je blijeda, točkasta krvarenja po serozama i sluznicama, jetra i slezena su povećani, povećani su i limfni čvorovi prožeti krvarenjem

DIJAGNOSTIKA
- bolest se dijagnosticira specifičnim serološkim postupkom, tj. gel – difuzijskim precipitacijskim testom (GDP test), kojim se dokazuju protutijela

LIJEČENJE
- nema specifičnog lijeka

PROFILAKSA
- GDP test (otkrivamo klinički bolesne životinje, latentno inficirane i kronično bolesne konje)
- Neškodljivo uklanjanje (navedenih)
- Sterilni instrumenti za svaku pojedinu životinju
- Dezinsekcija, dezinfekcija



LEPTOSPIROZA

- akutna septikemijska zarazna bolest
- ZOONOZA
- Proširena po čitavom svijetu, posebice u pasa

ETIOLOGIJA
- Leptospire su bakterije spiralnog oblika, kojima su u tekućim hranilištima oba kraja kukasto zavinuta
- Leptospire pripadaju rodu Leptospira unutar kojeg postoji samo jedna patogena vrsta Leptospira interrogans s mnogo serovara, npr. icterohaemorrhagiae (najpatogenija)
- Temperatura od 45 – 55 ÚC ubija leptospire za 10 – 60 min, a od 60ÚC za 10 sek
- Vrlo su osjetljive na dezinficijense

EPIZOOTIOLOGIJA
- IZVOR: bolesne životinje koje za vrijeme bolesti izlučuju leptospire mokraćom, u rekonvalescenciji i još određeno vrijeme nakon preboljenja
- NAČIN ŠIRENJA: šire kliconoše mokraćom tako da se životinje i čovjek mogu inficirati izravno (takvom mokraćom) i neizravno (onečišćenim sredinama)
- ULAZNA VRATA: pretežito usna šupljina, ali može i putem povreda na koži

PATOGENEZA
- Nakon ulaza leptospira u organizam nastaje septikemija i oštećenje parenhimskih organa i mišića, te razaranje eritrocita
- Može nastupiti smrt zbog uremične kome, jer se javlja albuminurija, oligurija, anurija i retencijska uremija
- Oštećenje bubrega

KLINIČKA SLIKA
- KONJI
Ř Naglo s jakim OIS-om, prati ga žutilo vidljivih sluznica
Ř Poluzatvorene očne kapke, jaka fotofobija, spuštena glava
Ř Nerado se kreću, povlače noge, bolnost u mišićima
- SVINJE
Ř Blaga, rjeđe teška septikemija
Ř Bređe krmače pobace bez vidljivih simptoma bolesti, ili pak rađaju mrtvu ili živu, ali za život nesposobnu prasad (upala bubrega)
- GOVEDA
Ř Pobačaji bez prethodnih znakova
Ř Krvava upala vimena
Ř Moguć OIS, žutilo

- PSI
Ř OIS
Ř Žutilo vidljivih sluznica pa i kože, krvav proljev, bolnost u butnim mišićima

PATOLOŠKE PROMJENE
- Pod serozama i u sluznicama nalazimo točkasta krvarenja, univerzalno žutilo, tekućinu u seroznim šupljinama, a u pasa moguć nalaz krvave upale crijeva

DIJAGNOSTIKA
- Uz primjenu epizootiološke, kliničke i patološkoanatomske metode
- Dijagnozu leptospiroze valja potkrijepiti objektivnim laboratorijskim nalazom:
Ř Bakteriološkim (za života – dokaz leptospira u krvi i u mokraći)
Ř Serološkim i biološkim pokusom
- U laboratoriju pomoću imunofluorescencije

LIJEČENJE
- Postoji etiološko liječenje antibioticima (penicilinom, hiperimunim serumom – u pasa)

PROFILAKSA
- Deratizacija
- Liječenje – spriječavanje pojave kliconoša
- Za pse postoji mogućnost aktivne imunizacije polivalentnom vakcinom



SALMONELOZA

- Skupni naziv za zarazne bolesti mnogih vrsta domaćih i divljih životinja i čovjeka
- ZOONOZA
- Klinički se očituje u obliku septikemije, gastroentritisa, pobačaja, lokalnih pa i sekundarnih infekcija

ETIOLOGIJA
- Bakterije iz roda Salmonella
- Sastoji se od dvije vrste: Salmonella enterica sa 6 podvrsta i Salmonella bongori
- Salmonelozu u svinja pretežito uzrokuje - Salmonella choleraesuis
- U kokoši – Salmonella gallinarum – pullorum
- I ostale peradi – Salmonella typhimurium
- U konja – Salmonella typhimurium, Salmonella enteritiditis i Salmonella abotusequi
- U goveda pretežito - Salmonella typhimurium i Salmonella enteritiditis
- U ovaca – Salmonella typhimurium i Salmonella abortusovis
- U mesoždera pretežito - Salmonella typhimurium

EPIZOOTIOLOGIJA
- IZVOR: životinje u inkubaciji, bolesne životinje, njihovi sekreti i ekskreti, kliconoše,...
- NAČIN ŠIRENJA: pretežito kliconoše, onečišćena krma i hrana
- Primljivije – mlađe životinje
- Uvjetna zarazna bolest – nepravilna i nedostatna prehrana, nepravilno držanje, pretjerano iskorištavanje, transporti, gravidnost (pad imuniteta)
- Mogu uvjetovati i komplikacije (sekundarnu infekciju)

PATOGENEZA
- Iz probavnog sustava ulazi u krv
- Salmonella prilikom resorpcije oštećuje i uništava restruktivnu sluznicu zbog čega dolazi do zadebljanja stijenke
- Mi to klinički primjetimo kao gastroentritis

KLINIČKA SLIKA
- Simptomi će biti različiti s obzirom na oblik bolesti i na vrstu bolesne životinje
- Inkubacija – otprilike 7 dana
Ř SVINJE
AKUTNI OBLIK
ü Često povraćanje i proljev žučkasto – zelene boje, pojačana žeđ, crvenilo kože posebne cinober boje uz modru nijansu po trbuhu, nogama, rilu i uškama
KRONIČNI OBLIK
ü mršavost i proljev
Ř KONJI
a) Septikemija s naglašenim OIS-om, anemijom, žuticom i obično smrtnim ishodom
b) Pobačaj
c) Sekundarna infekcija
Ř GOVEDA
ü OIS, poslije nastupa uginuće
AKUTNI OBLIK
ü simptomi gastroentritisa: gubitak apetita sa smrdljivim, kadšto krvavim proljevom
ü Razvija se upala pluća sa simptomima kašlja, te učestalog i otežanog disanja
KRONIČNI OBLIK
ü Simptomi dugotrajnog gastroentritisa, uz pridružene simptome upale pluća i upale zglobova
Ř OVCE
ü U obliku septikemije sa simptomima OIS-a ili gastroentritisa, te pobačaja, moguć smrtni ishod
Ř MESOŽDERI
ü Simptomi teške septikemije s OIS-om i simptomi teških gastoentritisa s gubitkom apetita, povraćanjem i proljevom
Ř GLODAVCI
ü Znakovi septikemije, gastroentritisa, različitih lokalnih upala i pobačaja
Ř PILIĆI I KOKOŠI
ü ˝BIJELA GRIŽA PILIĆA˝
ü ˝KOKOŠJI TIFUS˝
ü Znakovit simptom bolesti je bijeli proljev
ü Pilići koji prebole bolest ostaju kliconoše, pa poslije kao kokoši nesu zaražena jaja
ü Klinički simptomi u kokoši: opušten trbuh, pingvinski stav, smanjenje nesivosti, proljev i mršavost

PATOANATOMSKI NALAZ
- SVINJE
Ř Crvene konjuktive sa sluzavognojnim sadržajem, crvenilo kože uz modru nijansu po trbuhu, nogama, uškama i glavi, kataralnu upalu želuca i crijeva, povećanu slezenu i limfne čvorove, te parenhimsku degeneraciju bubrega, srčanog mišića i jetre
- KONJI
Ř Krvarenje po svim sluznicama i serozama, krvarenje u plućima i bubrezima, te jako povećanu slezenu i jetru
- GOVEDA
Ř Krvarenja, punokrvnost i degeneracija parenhimskih organa, nekrotična žarišta po jetri, te nalaz upale pluća i zglobova
- OVCE, PSI I MAČKE
Ř Nalaz tipičan za septikemiju, tj. gastroentritis

DIJAGNOSTIKA
- Postavljamo na osnovi epizootioloških, kliničkih i patološkoanatomskih podataka, ali je bakteriološki nalaz za života ili poslije uginuća od presudnog značenja
- Serološke metode imunofluorescencija i reakcija aglutinacije
- Pri bakteriološkoj pretrazi poslije uginuća valja imati na umu mogućnosti sekundarne infekcije salmonelama

LIJEČENJE
- Liječenje sulfaguanidinom u gastroenteričnog oblika bolesti, a kloromicetinom u septikemijskog oblika
- Liječenje nije uputno, jer se ne može postići ideal liječenja zaraznih bolesti, pa liječene životinje ostaju kliconoše
- Ukratko – ne liječi se, ne isplati se i dugo traje

PROFILAKSA
- Odvajanje bolesnih životinja od zdravih
- Dezinfekcija u cilju uništavanja uzročnika u nastambama
- Otkriti i ukloniti kliconoše



SVINJSKA KUGA (Pestis suum)

- Virusna septikemijska zarazna bolest
- Javlja se u tipičnom i atipičnom obliku
- Tipični oblik se očituje perakutnim, akutnim i kroničnim tijekom
- Ima neodređen tijek i nejasne patološke promjene
- Prisutna u Hrvatskoj

ETIOLOGIJA
- Uzročnik je RNA virus iz porodice Togaviridae
- Vrlo otporan na visoke temperature, tek 100ÚC ga uništava
- Na niskoj temperaturi – konzerviranje
- U zamrzivaču može opstati 4 godine
- U salamurenom i dimljenom mesu ostat će nekoliko mjeseci
- NaOH ga ubija

EPIZOOTIOLOGIJA
- Inkubacijske kliconoše
- Bilo kojim ekskretom ili sekretom
- Bolesna životinja i sve što ostaje iza nje (nastamba, pribor za timarenje, prijevozna sredstva,...)
- NAČIN ŠIRENJA: trgovina svinja, kontaktom (neposrednim ili posrednim)
Ř Klaonički i kuhinjski otpadci koji sadrže virus a dajemo ga kao napoj
- Prijenosnici – stanovnici dvorišta (pas, mačka, kokoši,...)
- ULAZNA VRATA: ubod, aerogeno (zrakom), peroralno, konjuktivom, ugrizom

PATOGENEZA
- Sa mjesta ulaska vrlo brzo uđe u krv = VIREMIJA
- Štete: slezena, jetra, limfni čvorovi i koštana srž

KLINIČKA SLIKA
- Tipični oblik:
Ř Perakutno
Řü – naglo uginuće bez prethodnih znakova bolesti
Ř Akutno –
Řü OIS
ü životinja leži na boku, teško ih je dići, nerado se kreću
ü promuklo im je roktanje
ü kada se uspiju dići na noge, stoje na vrhovima papaka
ü često imaju prekrižene zadnje noge
ü koža postaje cijatonična na perifernim djelovima tijela (rilo, uške, udovi)
ü kapci su zatvoreni zbog sasušenih sekreta
ü bređe krmače će pobaciti
ü slijed bolesti ŕ smrt u grčevima
Ř Subakutni i kronični tijek
Řü – obično će se manifestirati sekundarnom infekcijom
ü Mogli bi biti u zabludi da je riječ o salmonelozi, pasterelozi
ü Velika glava naspram maloga tijela
- Atipični oblik
-Ř : češći
Ř Pojavljuju se simptomi na pojedinim organima
Ř Bronhopneumonija, enteritis ili neki živčani oblik
Ř Nekoordinirane kretnje, kretanje u krug, strabizam (gledanje u križ)

PATOANATOMSKI NALAZ
- Punokrvnost parenhimskih organa, eksudacije u tjelesne šupljine
- Crijeva – kolon (debelo crijevo) ŕ kad se razreže ŕ poput gumbi •
- BUTONI – deferidna žarišta

DIJAGNOSTIKA
- Pouzdana serološka reakcija, GDP test, imunofluorescencija
- Virološka, biološka metoda

LIJEČENJE
- Liječenje je zabranjeno zbog masovnih uginuća, brzog prenošenja, te velike gospodarske štete

PROFILAKSA
- Neškodljivo uklanjanje bolesnih i sumnjivih životinja
- Dezinfekcijske barijere
- Zatvor dvorišta, kontrola kretanja ljudi i životinja
- Dezinfekcija nastambi (2%-tnom NaOH, formalinom)
- Plamen – površinsko opaljivanje nastambi
- Spaljivanje svih predmeta
- Termički obraditi napoj
- Vakcina – imunoprofilaksa – 20 dana



VRBANAC

- Vrbanac je uvjetna, nekontagiozna, poglavito akutna zarazna bolest svinja, sporadičkih i drugih životinja i čovjeka (zoonoza)
- Raširena u svijetu

ETIOLOGIJA
- Uzročnik bolesti je bakterija Erysipelothrix rhusiopathiae
- Aeroban, gram-pozitivan, malo svinuti štapić
- Postoje 3 serovara A, B i N

EPIZOOTIOLOGIJA
- Izvor bolesti suIZVORI: bolesne svinje i njihove izlučevine, lešine svinja uginulih od vrbanca, svinje kliconoše, te onečišćena hrana i voda
- Uzročnik se u tlu može održati mjesecima i godinama
- Bolest se prenosi kuhinjskim otpadcima
- ULAZNA VRATA: usta i rjeđe ozlijeđena koža
- Uvjetna zarazna bolest

PATOGENEZA
- Uzročnik iz ulaznog mjesta prodire u krv pa nastaje septikemija pri kojoj svojim toksinima oštećuje endotel krvnih žila
- Kronični oblici vrbanca svode se na alergijske pojave

KLINIČKA SLIKA
- Očituje se obično u 3 oblika: kao septikemija, vrbančeva ožarica i kronični oblik
Ř SEPTIKEMIJSKI OBLIK –
Řü nagli nastup OIS-a
ü Bolesna životinja može uginuti već prvog dana bolesti, ali najčešće boluje duže
ü Zacrvenjene očne spojnice, plavkasto-crvena boja kože
Ř a u nekih svinja se na koži javljaju OŽARICE
ü Preosjetljivost kože na dodir
ü Nerado se kreće, hoda nesigurno na vršcima papaka
ü Gravidne krmače mogu pobaciti
ü Ako se ne liječi, simptomi se pogoršavaju, životinja trećeg dana ugiba ili bolest prelazi u kronični oblik
Ř KRONIČNI OBLIK
Řü – može se pojaviti u 3 oblika:
1) Kao bradavičasta upala srčanih zalistaka
2) Upala zglobova i
3) Kao nekroza kože

PATOLOŠKE PROMJENE
- Razudbeni nalaz pri septikemijskom obliku bit će sličan kao i u drugihseptikemija
- Nalazimo sitna točkasta krvarenja po sluznici tankog crijeva a i debelog crijeva
- Jako povećana slezena
- Povećani i edematozni bubrezi
- Povećani limfni čvorovi s rubom crvene boje

DIJAGNOSTIKA
- Na osnovi epizootioloških podataka, kliničke slike i terapijske metode
- Poslije uginuća ŕ patološkoanatomskim nalazom i bakteriološkom pretragom komadića bubrega i slezene

LIJEČENJE
- Najučinkovitije je etiološko liječenje istodobnom primjenom hiperimunog seruma i penicilina, a uz to i simptomatsko liječenje (blagim laksansima, vitaminima i kalcijem)

PROFILAKSA
- Odvajanje bolesnih od zdravih
- Neškodljivo uklanjanje lešina uginulih
- Dezinficirati prostorije i ispuste gdje su bile bolesne svinje (5%-tnom sodom, 4%-tnim klornim vapnom ili 2%-tnim fenolom)
- Održavanje otpornosti svinja
- U svrhu imunoprofilakse postoji vakcina



ŠTENEĆAK

- Štenećak je vrlo kontagiozna zarazna bolest kanida, koja se očituje kateralnim promjenama na sluznici očiju te dišnog i probavnog sustava, česti su i živčani simptomi
- Bolest TVRDIH MEKUŠI (jastučići na šapama)
- Raširenost – bolest urbanih pasa

ETIOLOGIJA
- RNA virus iz porodice Paramyxoviridae
- Osjetljiv na temperaturu, lako se može uništiti

EPIZOOTIOLOGIJA
- Izvori zaraze suIZVORI: bolesne životinje (mlađe dobne skupine, štenci), rekonvalescentni kliconoše, starije životinje koje bi mogle imati latentno virus, a nisu cijepljene
- ŠIRENJE: kontakt (indirektni i direktni), iskašljavanje, iscjedak ili kapljice iz oka, nosa ili usta
- ULAZNA VRATA: probavni sustav
- Bolest je češća u hladnijim mjesecima
- Stariji psi koji su u latentnoj infekciji stvore trajni imunitet (ako probole)

PATOGENEZA
- Ulazi u krv, širi se krvlju i dospijeva do mozga i svih dijelova tijela

KLINIČKA SLIKA
- Vrlo naglašen OIS, naročito temperatura
- Pas kad ima temperaturu je neveseo
1) KATERALNI OBLIK
Ř Iscjedak iz nosa, oka, povraćanje i proljev
Ř Iscjedak je u početku serozan (bistar), a kasnije postaje gnojan
Ř Najčešći je oblik i smatra se akutnim
2) KOŽNI OBLIK
Ř Na koži se pojavljuje EGZANTEM (trbuh, skrotum)
Ř Nastaju crvene mrlje, zatim na njima nastaju čvorići, pa mjehurić, kada mjehurić pukne nastaje krasta
3) CRIJEVNI OBLIK
Ř Manifestira se tvrdokornim proljevom, povraćanje
4) PLUĆNI OBLIK
Ř Razvija se gnojna upala pluća
5) ŽIVČANI OBLIK
Ř Često je posljedica ne liječenja
Ř Manifestira se kroničnim grčevima (trzajima) tjelesne muskulature
Ř Paraplegija – oduzetost jednog dijela tijela (stražnjih udova)
6) BOLEST TVRDIH MEKUŠI
Ř Jastučići podliježu hiperkeratozi (postaju sve grublji i zatim popucaju)

DIJAGNOSTIKA
- Serološkom reakcijom
- Kliničkom slikom i epizootiološki podaci

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Pomor krznaša na farmama
- Izdaci za liječenje životinja

LIJEČENJE
- Na samom početku bolesti – 100%-tno i etiološko
- Specifični gama globulin (antitijela)
- Treba davati antibiotike da bi spriječili nastanak sekundarne infekcije
- Vitamini B kompleksa

PROFILAKSA
- Vakcinacija – provodi se dvokratno
1. Put se vakcinira sa 6 – 8 tjedana, a
2. Put sa 12 – 16 tjedana



ZARAZNI HEPATITIS PSA – HCC

- Zarazni hepatitis psa je akutna, virusna, kontagiozna, zarazna bolest pasa
- Subkliničkog ili blagog tijeka u odraslih pasa, dok se u štenaca manifestira hepatitisom – upala jetre i visokom smrtnošću
- Bolest je raširena u cijelom svijetu

ETIOLOGIJA
- DNA virus iz porodice Adenoviridae

EPIZOOTIOLOGIJA
- Kod odraslih pasa bolest se primjećuje tek nakon uginuća, razudbom
- Mokraćom izlučuje i do 6 mjeseci
- ULAZNA VRATA: probavni sustav
- NAČIN ŠIRENJA: kontakt i konzumirani predmeti
- Primljivi su kanidi

PATOGENEZA
- Vrlo brzo nastupa viremija 6-8 tjedana i onda se virus širi po cijelom tijelu, odlazi u jetru i u oko, u srednju očnu komoricu

KLINIČKA SLIKA
1) PERAKUTNI TIJEK
Ř visoka temperatura, preko 41ÚC i brza smrt
Ř Životinja može preživjeti ako izdrži 48 sati
2) AKUTNI TIJEK
Ř OIS
Ř Visoka temperatura traje prvih 6 dana
Ř Životinja ukočeno hoda zbog bolova u jetri
Ř Ima napet trbuh i ako se palpira u regio xiloidea psa boli
Ř Nakon 6 dana temperatura pada i nakon 24 sata ponovno raste – patognomonočan znak
Ř Nakon što životinji ponovno poraste temperatura tj. nakon 8-10 dana dolazi do zamućenja rožnice i zbog toga se naziva BLUE EYE
3) BLAGI TIJEK
Ř temperatura je blago povećana i životinja je apatična, inapetencija nakon par dana životinja ozdravi
4) LATENTNI (INAPARENTNI) TIJEK
Ř Nema simptoma

PATOANATOMSKI NALAZ
- Jetra je jako povećana
- Ključan je histološki nalaz
- Histološka dijagnoza po stanicama jetre
- Koristi se i RVK – reakcija vezanja komplementa

- Značaj bolesti su izdatci za liječenje

LIJEČENJE
- Liječenje je moguće
- U početku se mogu davati serumi, treba dobivati infuziju NaCl, glukoze i vitamine B12
- Treba davati metionin ŕ aminokiselina za podupiranje funkcije jetre

PROFILAKSA
- Vakcinacija – provodi se odmah pri odbiću, a može se i vakcinirati koju prije parenja ili neposredno poslije parenja



ESCHERICHIA COLI INFEKCIJA U TELADI

- E. coli infekcija je glavni uzrok oboljenja i smrti novorođene teladi u dobi do 10 dana, koja se očituje u obliku septikemije, dizenterije (proljeva), enterotoksemije ili kombinirano, ponekad uz pneumoniju i poliartritis

ETIOLOGIJA
- bakterija Escherichia coli
- Aerobna, gram-negativna, štapićasta, zdepasta, pokretna ili nepokretna
- Vrlo raširena u prirodi
- Normalan je stanovnik debelog crijeva životinja i čovjeka

EPIZOOTIOLOGIJA
- E. coli se nalazi u izmetu teladi i zdravih krava
- Teško se može reći način širenja uzročnika
- ULAZNA VRATA: pretežito usta, a moguć je i aerogeni i pupčani put infekcije
- U vezi primljivosti teleta na E. coli infekciju bitna je dob, pa se smatraju kritičnima prva dva dana života
- uvjetna zarazna bolest

PATOGENEZA
- pri septikemiji tele ugiba za nekoliko sati, često bez proljeva
- dok se pri proljevu E. coli umnaža u tankom crijevu i patogeno djeluje hemolizom i nekrozom; proljev uzrokuju endotoksini
- tele vjerojatno ugiba od acidoze, teške dehidracije, gubitka elektrolita i uremije

KLINIČKA SLIKA
1) SEPTIKEMIJSKI
Ř Nagli nastup, perakutni tijek i smrt za nekoliko sati, bez proljeva
2) DIZENTERIJA
Ř Napinjanje trbuha, popuštanje analnog sfinktera
Ř Dolazi do dehidracije sa simptomima slabosti, utonulih očnih jabučica, suhe rožnice, neelastične i hladne kože, blijedih sluznica, često subnormalne temperature, slabog do neopipljivog bila i uz komatozno stanje do uginuća
3) ENTEROTOKSEMIJA
Ř OIS i potom vrlo brzo simptomi od strane središnjeg živčanog sustava (CNS): grčevi, nekoordinirane kretnje, pareze

PATOLOŠKE PROMJENE
- Razudbeni nalaz je različit
- Pri septikemiji nalazimo krvarenja u sluznicama i pod serozama, te degeneracija parenhimskih organa

DIJAGNOSTIKA
- Primjenom epizootioloških, kliničkih, patološko-anatomskih i bakterioloških nalaza

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Moguće uginuće teladi, a i troškovi liječenja bolesnih životinja

LIJEČENJE
- Valja upotrijebiti antibiotike, kemoterapeutike, nadomjestiti gubitak tekućine, antihistaminike, kortikosteroide i vitamine

PROFILAKSA
- Usmjeriti na uzročnika infekcije, na okoliš, na kravu-majku i na samo tele
- Dezinfekcija, deratizacija
- pravilna prehrana majki u vrijeme graviditeta i kolostrum novorođenom teletu



EGZANTEMATIČNE ZARAZNE BOLESTI
SLINAVKA I ŠAP


- akutna, febrilna, kontagiozna zarazna bolest
- očituje se karakterističnim mjehurićima i erozijama (oštećenjima) po sluznici probavnog sustava (usna šupljina) i po koži koja nije obrasla dlakom (među papčani prostor)
- afta – mjehurić
- izuzetno oboljeva čovjek
- Raširenost: bolest je prisutna svugdje u svijetu, javlja se enzootski, u New Zelandu nema bolesti

ETIOLOGIJA
- RNA virus iz porodice Picornaviridae
- Virus je osjetljiv na formalin i NaOH

EPIZOOTIOLOGIJA
- IZVORI: zaražene životinje u akutnoj fazi bolesti
- Uzročnika će izbaciti slinom
- Kada afta pukne – inkubacijski kliconoše
- NAČIN ŠIRENJA: dodir, zrak
- ULAZNA VRATA: sva moguća
- Primljivi su papkari

PATOGENEZA
- Na mjestu ulaska razvija se mjehurić koji se ispunjava sadržajem u kojem se nalazi uzročnik
- Zatim ulazi u krv i stvara viremiju
- Do nekog drugog mjesta gdje stvaraju sekundarne afte

KLINIČKA SLIKA
- Inkubacija – kratka
- GOVEDO
Ř OIS, izrazito visoka temperatura
Ř Otežano preživanje zbog afte u usnoj šupljini
Ř Afte su prisutne na sluznici usta, tvrdom nepcu i zubnom mesu
Ř Trećeg dana afte pucaju i ostaju erozije, na njih se lako nadoveže sekundarna infekcija
Ř Nešto kasnije razviju se afte u među papčanom procjepu, ispod sisa
Ř Ukočeno hoda, a kad hoda šepa
Ř Unutar 3 tjedna može doći do samoozdravljanja ali samo ako nije došlo do sekundarne infekcije
Ř Ako dođe do sekundarne infekcije uzročnici gnoje
- SVINJA
Ř Manifestira se često samo kao šap
Ř Često dolazi do izuvanja papaka
- OVCE
Ř Simptomi su i slinavke i šapa
ü Šepanje, ležanje, otežano preživanje
Ř Ako je životinja gravidna moguć je pobačaj
- KOZE
Ř Uglavnom se javlja samo slinavka
PATOANATOMSKI
- Afte na odgovarajućim mjestima
Ř usna šupljina, i svoj koži koja nije obrasla dlakom

DIJAGNOSTIKA
- serološka reakcija

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- velike gospodarke štete

LIJEČENJE
- nema liječenja

PROFILAKSA
- stamping out – ubijanje i neškodljivo uklanjanje bolesni, sumnjivih na bolest, sumnjive na zarazu
- zatvorit dvorište
- treba ubti sve one životinje koje na sebi mogu prenjeti uzročnika
- postoji adekvatna vakcina koja se može koristiti
Ř inaktivirana vakcina (umrtvljen uzročnik) ŕ aksorbat vakcina
Ř stvorit će imunitet koji će trajati najviše 6 mjeseci, adekvatna je kod goveda



PARVOVIRUSNA INFEKCIJA PSA – PARVOVIROZA

- zarazna bolest koja se očituje povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom i visokom smrtnosti, posebice u štenadi

ETIOLOGIJA
- DNA virus iz porodice Parvoviridae
- Formalin i ultraljubičaste zrake brzo inaktiviraju virus

EPIZOOTIOLOGIJA
- GLAVNI IZVOR: bolestan pas koji virus izlučuje izmetom, mokraćom i slinom, kliconoše
- IZVORI: prostorije i predmeti onečišćeni izmetom
- ŠIRENJE: izravni dodir s bolesnim životinjama ili posredno
- UČAZNA VRATA: vjerojatno sluznica usta i nosa
- Primljivi – psi svih pasmina

PATOGENEZA
- Nakon ulaska u organizam virus se umnaža u tonzilama, limfnim čvorovima
- Poslije čega uslijedi viremija i umnažanje virusa u ostalom limfoidnom tkivu
- Tijekom viremije inficira se i crijevni epitel

KLINIČKA SLIKA
- Postoje dva klinička oblika bolesti:
1) ENTERITIS
Ř U štenadi odbijene od sise i u odraslih pasa
2) MIOKARDITIS
Ř U štenadi u dobi od 4 do 8 tjedana

1) AKUTNI ENTERITIS
Ř Prvi klinički znak bolesti je povraćanje
ü povraćani sadržaj je kašast, sluzav ili vodenast s primjesama krvi
Ř potom slijedi proljev
ü izmet je rijedak, smeđ, siv, sivožut i vrlo brzo tamnocrven i krvav
Ř ako se ne liječi nastupa opća slabost i dehidracija, pa oči upadnu i smanji se napetost kože
Ř smanjenje broja elektrolita, te leukopenije
2) AKUTNI MIOKARDITIS
Ř Smrt nastupi već nakon 30 minuta bez prethodnih simptoma
Ř Jedino se javlja nagla dispneja

PATOLOŠKE PROMJENE
- ENTERITIS
Ř Lešina je dehidrirana, a crijeva su u svim slučajevima akutno kataralno do hemoragično upaljena
Ř Sadržaj crijeva je tekuć, a debelog crijeva tamnocrven
- MIOKARDITIS
Ř U grudnoj, trbušnoj i srčanoj šupljini nalazi se tekućina
Ř Srce – obično obostrano prošireno s vidljivim svijetlo difuznim pjegama ili tračcima po miokardu

DIJAGNOSTIKA
- Korisni su: epizootiološki podaci, kliničkaslika i razudbeni nalaz
- Dijagnozu valja potkrijepiti nalazom virusa (10 g svježeg izmeta) i serološki

LIJEČENJE
- Liječenje dehidracije, podizanje opće otpornosti
- Liječenje sekundarne infekcije i primjena simptomatskog liječenja



ZARAZNI ENTERITIS MAČAKA –PANLEUKOPENIJA

- kontagiozna, virusna bolest domaće mačke i zvjeradi iz porodice mačaka
- očituje se povraćanjem i osobitim nalazom u krvnoj slici – PANLEUKOPENIJOM (smanjenjem broja leukocita)

ETIOLOGIJA
- DNA virus iz porodice Parvoviridae

EPIZOOTIOLOGIJA
- GLAVNI IZVOR: bolesne mačke
- NAČIN ŠIRENJA: izravnim i neizravnim kontaktom
- ULAZNA VRATA: usta i nos
- PRIMLJIVI: domaća mačka, leopard, ris, tigar, lav, gepard, pantera i još neka zvjerad iz porodice mačaka

PATOGENEZA
- Virus prvotno inficira endotelne i epitelne stanice i zadrži se u jetri, slezeni, mezenterijskim limfnim čvorovima i koštanoj srži
- Značajno je oštećenje leukopoetskog sustava ŕ što uzrokuje leukopeniju

KLINIČKA SLIKA
- Inkubacija – 4-10 dana
- PERAKUTNI OBLIK – životinja brzo ugine
- AKUTNI OBLIK – počinje povraćanjem tekućine ili sluzi objene žučju
Ř Životinja je snuždena, bez apetita, dehidracija, uz upale oči i tup pogled
Ř Pri palpaciji trbuha životinja pokazuje izrazitu bolnost
Ř Temperatura ubrzo prelazi u subnormalnu, pa nastupa kolaps i uginuće već za 24 – 48 sati bolesti
Ř Može doći i do pobačaja gravidnih životinja, te razvoja pneumonije kao posljedica sekundarne bakterijske infekcije

DIJAGNOSTIKA
- Dijagnozu postavljamo na osnovi epizootioloških podataka, kliničkog nalaza gastrointestinalnih simptoma i patognomoničnog nalaza leukopenije

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Vrlo neugodna zaraza, jer uzrokuje veliku smrtnost u mačaka miljenica i znatne troškove liječenja

LIJEČENJE
- U početku ŕ učinkovito djeluje specifičan homologni serum
- Kasnije ŕ uklanjamo teže simptome (npr. dehidraciju) davanjem 5%-tne glukoze u fiziološkoj otopini subkutano i sprječavamo sekundarnu infekciju antibioticima široka spektra djelovanja

PROFILAKSA
- Koristimo vakcinaciju prikladnim vakcinama
- Trebamo davati nakon pasivnog imuniteta



ŽDREBEĆAK

- Bolest s lokalizacijom
- Zarazna bolest mladih kopitara
- Akutna angina sa zagnojavanjem limfnih čvorova sa metastazama

ETIOLOGIJA
- Bakterija Streptococcus equi
- Okrugao, gram-pozitivan mikroorganizam, hemolitički streptokok

EPIZOOTIOLOGIJA
- Bolesne životinje, iscjedak iz nosa
- Širi se izravno i neizravno kontaktom
- ULAZNA VRATA: sluznice prirodnih otvora

PATOGENEZA
- Umnažanje u limfnim čvorovima u mjestu ulaska te širenje limfom u područne limfne čvorove

KLINIČKA SLIKA
- Tipičan oblik
Ř OIS
Ř Ispružena glava, ne može gutati, povišena temperatura, slabi i mršavi
Ř Limfni čvorovi se povećavaju, mogu se inficirati i zagnojiti
Ř Regurgitacija (povraćanje – na nos)
- Aipični oblik
Ř Benigni ždrebećak – bez zagrijavanja
Ř Metastatički ždrebećak – abdominalni

PATOLOŠKE PROMJENE
- Nema zbog etiološkog liječenja

DIJAGNOSTIKA
- Nalaz streptokoka u iscjedku iz nosa, obriska sluznice ždrijela
- Abdominalni ždrebećak dijagnoziramo rektalnom pretragom

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Troškovi liječenja, nerad životinja, mogućnost komplikacija

LIJEČENJE
- Etiološko (penicilin)
- Sulfanomidi
- Kirurški ŕ rez (incizija apscesa i ispuštanje gnoja)
- Ako apsces nije sazrio, postupak možemo ubrzati stavljanjem toplih obloga ŕ KATAPLAZME
- Liječenje vitaminima A, C i D

PROFILAKSA
- Vakcina ne zadovoljava



BJESNOĆA

- Kontagiozna, virusna zarazna bolest svih toplokrvnih životinja i čovjeka (zoonoza)
ZEMLJOPISNA PROŠIRENOST
- Na svim kontinentima osim Australije
- A nema je ni na Antartiku, Novom Zelandu, Cipru i Havajima

ETIOLOGIJA
- RNA virus iz porodice Rhabdoviridae
- Oblik puščanog metka i izrazita labilnost na kisele pH vrijednosti

EPIZOOTIOLOGIJA
- URBANA BJESNOĆA
Ř Psi i mačke su ključna karika prijenosa a završna su čovjek i domaće životinje
- SILVATIČNA BJESNOĆA
Ř virus šire poglavito lisice, a manje vukovi i jazavci
- ŠIRENJE: ugrizom
- Poseban oblik mogu izazvati šišmiši koji sišu krv i mogu biti nosioci virusa
- Bjesnoća ptica

PATOGENEZA
- Virus iz ulaznih vrata prodire pasivno poglavito živcima, a može i krvnim, odnosno limfnim putem, u središnji živčani sustav (CNS)
- Tu se virus umnaža u stanicama mozga, oštećuje ih kao i krvne žile, pa nastaje uzbuđenje, poremetnja svijesti i konačno paraliza
- Od CNS-a virus se opet širi prema periferiji u organe koji ne pripadaju živčanom sustavu aktivnim umnažanjem u živčanim stanicama perifernih živaca
- Smrt nastupa zbog paralize mišića za disanje

KLINIČKA SLIKA
- Inkubacija – između 2 i 8 tjedana
- Bolest obično traje od 1 do 7 dana
- 3 stadija bolesti:
1) PRODROMALNI
2) EKSCITACIJSKI
3) PARALITIČKI
- Te dva oblika bolesti:
1) AGRESIVNA
2) TIHA BJESNOĆA

Ř PRODROMALNI STADIJ
ü Životinja i prije početka simptoma putem sline izlučuje uzročnika, 4 dana
ü Psi se promijenjeno ponašaju, postaju plašljivi, nemirni, neposlušni, grizu okolne predmete, otežano gutaju i jako sline, jedu kamenje
Ř EKSCITACIJSKI STADIJ
ü Nemir se pojačava, psi napuštaju mjesto boravka i lutaju, napadaju, glas im je promukao, otežano gutaju i sline još jače
Ř PARALITIČKI STADIJ
ü Pas postaje mirniji, leži, javlja se paraliza mišića donje vilice, jezika i očiju, pa mišića trupa i udova
ü Smrt zbog paralize mišića za disanje
- Ta 3 stadija bolesti javljaju se kod agresivnog oblika bjesnoće
- Kod tihe bjesnoće nema prva dva stadija, nego samo znakovi paralize

Ř KONJI
ü Lupaju nogama, grizu jasle i agresivni su
Ř GOVEDA
ü Počinju mukati, kopaju zemlju rogovima i nogama, glavom udaraju o zid ili jasle
Ř SVINJE
ü Promuklo rokću, ruju po stelji i po tlu, pokazuju prohtjev za vodom, ali NE mogu piti
Ř MAČKE
ü Zavlače se i napadaju posebice pse
Ř LISICA
ü Gubi strah od čovjeka, danju dolazi u naselja i dvorišta
Ř SRNE
ü Nasrću na ljude, drveće i grmlje
ü Slično i kune i jazavci

PATOLOŠKE PROMJENE
- Pato-histološki nalaz je jako bitan
- Vide se ozljede probavnog trakta, neprimjeren sadržaj u probavnom traktu ŕ stvaraju se erozije
- Histološke promjene – nalaz uklopina poznatih kao Negrijeva tjelešca u ganglijskim stanicama Amonovih rogova mozga
- Šalje se cijela lešina ili glava

DIJAGNOSTIKA
- Serološki, imunofluorescencijom, histološkim nalazom Negrijevih tjelešaca i biološkim pokusom na miševima

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Bjesnoća je neizlječiva bolest
- Značajna je i zbog troškova oko proizvodnje vakcine i same vakcinacije
- Materijalni troškovi – suzbijanje bjesnoće
- Nemir među stanovništvom

LIJEČENJE
- Nema učinkovitog lijeka

PROFILAKSA
- Protiv URBANE bjesnoće – vakcinacija pasa prikladnim vakcinama
- Protiv SILVATIČNE bjesnoće – pokušaj oralne vakcinacije lisica vakcinama mamcima
Ř Rok – do 31.03.
Ř Svi psi od 4.mj. starosti – se trebaju cijepiti
Ř Treba proć mjesec dana između vakcine štenećaka i bjesnoće
Ř KONTUMAC (karantena za pse) – traje 10 – 15 dana, trokratni pregled
Ř Karantena 6.mj. ŕ ako se pas prevozi u inozemstvo
- Čovjek ŕ odmah se daje serum + vakcina
Ř vakcina se daje 3x u roku od 45 dana
Ř ranu treba dobro isprati tekućom vodom te dezinficirati
Ř vakcina koja se danas daje – RABIKAL i traje 3 godine



TETANUS

- nekontagiozna zarazna bolest
- naročito prisutna u konja i čovjeka
- NIJE ZOONOZA
- Očituje se pojačanom nadražljivošću motornih i živčanih centara, i grčem u voljnih mišića
- ENZOOTIJA

ETIOLOGIJA
- Clostridium tetani
- Anaerobna, sporogena, proizvodi egzotoksine, ubikviterna bakterija

EPIZOOTIOLOGIJA
- ULAZNA VRATA(Atrij infekcij): povrijeđena koža, prašina

PATOGENEZA
- Ulaskom u ranu stvara se lokalna infekcija, on će iz spore prijeći u aktivni oblik ako u rani vladaju anaerobni uvjeti (obično vladaju u umrtvljenim tkivima, mješovitim infekcijama sa anaerobnim bakterijama)
- Svojim razmnožavanjem proizvodi 2 egzotoksina:
1) TETANOSPASMIN
2) TETANOLIZIN
- Bakterija ostaje u rani i ne ide nikuda, toksini putuju
- TETANOSPASMIN se kreće živčanim putem do leđne moždine i ugnijezdi se u ventralni rog leđne moždine
- Neutropan toksin

KLINIČKA SLIKA
- Inkubacija može trajati 1-2 tjedna
- Ovisi o vrsti, mjestu i dubini rane
- GRČ ili SPAZAM
Ř LOKALNI GRČ
ü Najčešće grč masetera (trizam – smješak)
ü Preosjetljivost na svjetlost i buku
ü Strabizam
ü Životinja teško žvače i guta, ukočeno hoda, uši i rep strše, vrat ispružen, treći kapak iskoči
ü Temperatura je jako visoka, čak i nakon smrti
ü Bolest može trajati 3 – 10 dana
ü Ako grč popusti – životinja ozdravi
ü Ubrzano diše
ü Ako je riječ o teškom obliku bolesti – životinja će uginuti za 1 dan, a to znači da je i inkubacija trajala 1 dan

PATOANATOMSKI NALAZ
- Promjene u mozgu, živčanom sustavu, degeneracija živčanih stanica

DIJAGNOSTIKA
- Nalaz lokalnog ili općeg grča
- Klinička dijagnostika

GOSPODARSKO ZNAČENJE
- Visoki postotak letaliteta, liječenje je skupo i dugotrajno

LIJEČENJE
1) Obrada rane – kirurška obrada, izrezati ranu, staviti dezinficijens i antibiotik, prokrvit ranu
2) Davanje seruma – s visokim titrom antitoksina i to u više navrata
3) Parenteralna aplikacija antibiotika
4) Terapija sedativa – da bi životinja mogla jesti i piti
5) Njega životinje – smjestiti u posebne zamračene prostorije, izolirane od buke, dnevno evakuirati balegu i mokraću, intravenozno davati glukozu, hraniti po potrebi sondom

PROFILAKSA
- Aseptički, u potrebnim uvjetima sterilizacije
- Davati životinji antitetanus serum – imunitet nastupa odmah a traje max 21 dan
- Vakcina – toksoid
- Vakcinacija postoji i moguća je









| 17:51 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

Pitanja iz kirurgije - zavoji (4.razred)


A
1) Koje su vrste zavojnog materijala?
2) Što su zavoji?
3) Kakvi zavoji mogu biti s obzirom na način postavljanja?
4) Od čega se sastoji zavoj?
5) Kada se upotrebljava kompresivni, a kad fiksacijski zavoj?
6) Čemu služe tamponi?
7) Koje su tehnike inhalacijske anestezije i u kojem se obliku pojavljuju anestetici?
8) Što je anestezija i kako se dijeli?
9) Što je premedikacija i kako se provodi?
10) Što je lokalna anestezija i kako se dijeli?
11) Kako nastaje provodna anestezija i koje su joj prednosti?
12) Gdje se primjenjuje anestezija na ekstremitetima i radi čega?


B
1) Za što služi hidrofilna vata?
2) Koja je svrha zavoja?
3) Gdje se upotrebljava kružni zavoj i osmica?
4) Što je previjanje?
5) Kako se postavlja zaštitni zavoj?
6) Kako se čuvaju tamponi?
7) Kako se može primjeniti anestetik za ekstrapulmonalnu narkozu?
8) Kako glasi definicija opće narkoze?
9) Koji su znaci narkoze?
10) Kako nastaje površinska anestezija i koji se anestetici pri tom upotrebljavaju?
11) Koji se živci anesteziraju na glavi?
12) Kada nastaje ekstraduralna anestezija i gdje se primjenjuje?









| 17:47 | Komentari (3) | Print | x |

25.11.2008., utorak

BIOLOGIJA - 3. razred


1. polugodište

GENETIKA proučava nasljeđivanje.
Gregor Mendel – osnivač genetike
Johansson je prvi upotrijebio naziv gen – osnivač osobina
1 gen – 1 osobina
1 gen – više osobina (polifenija)
više gena – 1 osobina (poligenija)

DNA
- šećer – deoksiriboza
- dušična baza – purinske (adenin, gvanin) pirimidske (timin, citozin)
- fosfatna skupina – P
- dvočlana

RNA
- šećer – riboza
- dušična baza – adenin, gvanin / uracil, citozin
- fosfatna skupina – P
- jednočlana

GENOTIP (genom) su svi geni nekog organizma.
FENOTIP – to su izražene osobine (geni), svi geni ne dolaze uvijek do izražaja.

Osnovna građevna jedinica DNA i RNA je nukleotid.
KOMPLEMENTARNE BAZE su dušične baze koje se uvijek međusobno povezuju. (A i T, G i C)

Genetski zapis čine dušične baze u DNA.

PROKARIOTI
- ˝nemaju pravu jezgru˝ (bakterije i modrozelene alge)
- imaju 1 prstenastu DNA koja se nalazi direktno u citoplazmi i zove se nukleoid. Nikada ne stvaraju kromosome.

EUKARIOTI
- ˝imaju pravu jezgru˝ (životinje, biljke, gljive)
- DNA je odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom
- DNA ima 2 slobodna kraja
- Koliko je molekula DNA toliko će biti kromosoma u diobi
- Čovjek – oko 50 000 gena

Plazmidi su mali nizovi gena koji se nalaze u citoplazmi, prstenasti su. Kod eukariota se ne zna čemu služe, kod bakterija mogu nositi otpornost na antibiotike. Bakterije mogu te plazmide davati jedna drugoj i taj se proces zove konjugacija.

DNA sadrži upute za stvaranje proteina, a RNA stvara proteine prema tim uputama.
gRNA ili mRNA – Messenger ili glasnička RNA – prenosi poruke od jezgre do ribosoma koje proteine treba proizvesti
rRNA – ribosomska RNA – izgrađuje ribosome – tjelešca u citoplazmi na kojima se stvaraju proteini
tRNA – transportna RNA – sakuplja aminokiseline i donosi ih do ribosoma

PREPISIVANJE ili transkripcija se događa u jezgri, na temelju DNA nastaje mRNA tako da se dušične baze iz DNA ˝prepisuju˝ u njima komplementarne baze.
PREVOĐENJE ili translacija se događa na ribosomima, pri tom se šifre sa mRNA pretvaraju u niz amino kiselina.

KARIOTIP (kariogram) su svi kromosomi jedne vrste.
INTERFAZA je vrijeme između dviju dioba.
Kromosomi nastaju na kraju interfaze, udvostručenjem DNA i njenim skraćivanjem. Kromosomi se mogu vidjeti samo u toku diobe.

DIPLOIDAN broj kromosoma – broj kromosoma u tjelesnim stanicama (2n = 46)
HAPLOIDAN broj kromosoma – broj kromosoma u spolnim stanicama (n = 23)

AUTOSOMI ili tjelesni kromosomi – nose gene za različite tjelesne osobine
HETEROSOMI ili spolni kromosomi – određuju spol

HISTONI su proteini na koje se namotava DNA prilikom stvaranja kromosoma.


DOMINANTNI geni ako su prisutni u stanici uvijek dolaze do izražaja. Označavaju se velikim slovom.
RECESIVNI geni dolaze do izražaja samo ako je i drugi gen za istu osobinu recesivan.
KONDOMINANTNI geni su geni koji su međusobno jednako jaki.
HOMOLOGNI kromosomi su kromosomi jednaki po dužini i položaju centromere, a nose gene za iste osobine.
Ti geni za iste osobine se zovu ALELI.
LOKUS je mjesto koje na nekom kromosomu ima neki gen.

HEMOZIGOTI su živa bića koja imaju 2 ista gena za neku osobinu.
HETEROZIGOTI su živa bića koja imaju 2 različita gena za neku osobinu.

GMO
- genetski modificirani organizmi
- organizam jedne vrste u koji su ubačeni geni druge vrste ili TRANSGENI ORGANIZMI
- strani geni ubacuju se pomoću virusa, plazmida
- 1970.g. – ljudski gen za inzulin ubačen je u bakteriju E. coli
- korist: otpornije biljke željenih osobina
- opasnost: nije dovoljno istražena, alergije, poremećaji probavnog sustava, stvaranje otpornosti na antibiotike

KLONIRANJE
- klonovi su genetički jednaki organizmi, tkiva, stanice
- prirodno stvaranje klonova – nespolnim razmnožavanjem
- kod čovjeka – jednojajčani blizanci
- 1996.g. – uspješno klonirani sisavci – ovca Dolly
- zabranjeno je kloniranje čovjeka
- korist u medicini: kloniranje tzv. Metičnih embrionalnih stanica iz kojih se mogu razviti sva tkiva


2. polugodište

MUTACIJE
Mutacije su nagle i nasljedne promjene DNA.
Mutant je živo biće koje ima promijenjene gene.
Divlji tip je tip organizma koji je u prirodi češći i uobičajeni (npr. Normalno pigmentirane životinje su divlji tip, a albino životinje su mutanti)
Mutacije po opsegu:
Ř Mutacija gena
Ř Mutacije kromosoma

Poliplodija je umnažanje haploidnog broja kromosoma. Raširena je kod biljaka, poliploidne biljke imaju veće cvjetove, plodove, listove.
Aneuplodija je primjerena u broju samo jednog ili nekoliko kromosoma.

Turnerov sindrom – manjak jednog X-kromosoma kod ženskog djeteta. Takve žene su spolno nerazvijene i sterilne.
Klinefelterov sindrom – za mušku djecu koja imaju višak X-kromosoma. Mogu se javiti neke ženske osobine, takvi muškarci su sterilni.
Downov sindrom – višak 21. kromosoma. Javlja se mentalna i fizička retardacija. Najčešće su višak ili manjak 1 kromosoma smrtonosni za čovjeka.
Edvardov sindrom – višak 18. kromosoma. Beba živi nekoliko sati.

Delega kromosoma – gubitak nekog djela
Duplikacija – kada se otkinuti dio kromosoma spoji na homologni kromosom.
Translokacija – kada se otkinuti dio spoji na nehomologni kromosom.


MUTACIJE GENA
- najmanje mutacije – točkaste mutacije
Supstitucija je kada se 1 par baza zamijeni s nekim drugim. Adicija je dodavanje 1 baze.
- temperatura, zračenje, kemijski spojevi
Mutacije mogu biti spontane i inducirane (kada je poznato što je mutaciju izazvalo).
Srpasta anemija – srpasti eritrociti su deformirani i slabo prenose kisik
HbHb – normalno
HbHbS – polovica eritrocita je normalna, a polovica srpasta. Takva osoba ima fiziološke promjene, može preživjet.
HbSHbS – ne može preživjeti
Većina mutacija je neutralna, a neke mogu biti letalne.

Mutacije se događaju vrlo rijetko, najčešće su recesivne (slabe) i svega 1% induciranih mutacija je korisno. Ipak smatra se da su mutacije važan pokretač evolucije jer su jedini proces u prirodi koje dovodi do promjene nasljednih osobina.
Modifikacije su promjene izazvane utjecajem okoliša za razliku od mutacija one nisu nasljedne jer se promjena nije dogodila u genima.

VIRUSI, VIROIDI, PRIONI
Podjela virusa:
1) životinjski – ili DNA ili RNA virusi
2) biljni – RNA
3) bakteriofagi – DNA

Retro-virusi
DNA – RNA ’ proteini

Kada se virusna DNA aktivira, proizvodnja proteina ide prema uobičajenom pravilu.

VIROIDI – od RNA, bez omotača
- bolesti biljaka
- otkriveni 1980.

PRIONI – od proteina
- bolesti ljudi i životinja
- kravlje ludilo
- skrepi – bolest kod ovaca

virus – Mozaična bolest duhana, Štenećak, Hepatitis C, Herpes, Dječja paraliza, Velike boginje, Prehlada
bakterija – TBC, Sifilis, Tifus (Pjegavac), Kuga, Kolera, Tetanus
parazit – Ehinokokoza, Malarija, Fascioloza, Bolest spavanja
prioni – kravlje ludilo, skrepi
gljivica – kandidioza

BAKTERIJE
HETEROTROFNE – paraziti
- saprofiti : razgrađuju uginule organizme
MIKSOTROFNE – autotrofne i heterotrofne
AUTOTROFNE – fotosintetske
- kemosintetske : pomoću kemijske energije si stvaraju hranu, tako da oksidiraju različite spojeve
nitrifikacijske bakterije koje žive u tlu, a važne su zato jer amonijak pretvaraju u oblik kojeg mogu koristiti a to su nitrati

Korisne bakterije:
- SIMBIOZA
- VRENJE : mliječno-kiselinska, octeno vrenje
- DUŠIKOVE BAKTERIJE ˝zelena gnojidba˝ - žive u simbiozi s mahunarkama, na njihovom korjenju (grah, grašak, djetelina)
- Bakterije uzimaju hranu od mahunarke, ali dušik pretvaraju u oblik kojeg biljka može uzeti, iskoristiti.

MALARIJA
Najraširenija ljudska bolest uzrokovana praživotinjama.
Prenosioc – komarac malaričar
Uzročnik – truskovac Plasmodium malariae

BOLEST SPAVANJA
Prenosioc – ce-ce muha
Uzročnik – bičaš Trypanosoma

Očna pjega (crvena pjega) – osjetilo kojeg imaju zeleni bičaši a služi im za određivanje jačine svjetlosti
Pelikula – čvrsta opna oko stanične membrane koja daje stalan oblik tijela nekim praživotinjama

TEORIJA O POSTANKU VIŠESTANIČARA
Haeckl (Hekl)
- udruživanje jednostaničara i podjela rada
- primjer za teoriju poslužila mu je zelena alga
- Volvox – u kojoj je udružen veliki broj jednostaničnih algi i gdje je podjela roda
- Prve životinje koje su nastale na taj način smatra se da su žarnjaci

Hadži
- Je mislio da su prvi višestaničari nastali od višejezgrenih trepetljikaša
- Tvrdio je da su prve životinje bile virnjaci

SISTEMATIKA (TAKSONOMIJA)
- Bavi se svrstavanjem živih bića u skupine
- Prema njihovom srodstvu
- C. Linne (Line) – Čovjek koji je izumio pravilo za znanstveno imenovanje vrsta. Pravilo se zove BINARNA NOMENKLATURA ili DVOIMENO NAZIVLJE. Prva riječ označava rod i piše se obavezno velikim slovom, druga riječ točno opisuje o kojoj vrsti toga roda se radi i piše se malim slovom.
- Latinski – glavni jezik
- Iza naziva vrste može se napisati ime znanstvenika koji je imenovao vrstu i godina otkrića
- TROIMENO NAZIVLJE – koristi se za razvojne stadije i podvrste.









| 17:46 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

BIOLOGIJA - 2. razred


1. polugodište

POREMEĆAJI KRVI
- Anemija = slabokrvnost
- uzroci: - hrana s nedovoljno željeza
- hrana s nedostatnim količinama vitamina B12
- leukemija – rak bijelih krvnih stanica
- leukopenija – stanje smanjenog broja leukocita u krvi
- leukocitoza – stanje povećanog broja leukocita u krvi
- hemofilija – nasljedna bolest odlikuje se nedostatkom jednog od brojnih kemijskih tvari važnih u procesu zgrušavanju krvi

IMUNOLOŠKI SUSTAV
- imunitet – otpornost tijela na uzročnike bolesti
- antigen – svaka tvar koja izaziva obrambenu reakciju organizma
- po kemijskom sastavu najčešće su bjelančevine
- po svojim bjelančevinama jednaki su jednojajčani blizanci, a slični su ljudi koji su u krvnom srodstvu
- dijelovi imunološkog sustava čovjeka jesu: timus, slezena, limfni čvorovi, koštana srž (svi proizvode leukocite)

- prirođeni imunitet – ograničen
- otpornost s kojom se dijete rodi
- također dijete od majke dobiva antitijela, antitijela prolaze kroz posteljicu iz majčine krvi u krv djeteta, a nakon rođenja dijete dobiva antitijela sa kolostrumom

- stečeni imunitet – razvija se u toku života tako što se tijelo bori sa uzročnikom

- kada u tijelo uđe antigen, limfociti se dijele i pretvaraju u tzv. PLAZMA STANICE one proizvode antitijela
- za svaku vrstu antigena stvara se posebna vrsta antitijela
- antitijela ostaju u organizmu još nekoliko tjedna ili mjeseci nakon susreta s antigenom, ako u tom razdoblju isti uzročnik uđe u tijelo, tijelo već ima gotova antitijela i organizam će se obraniti

- cjepivo (vakcina) – oslabljene ili mrtve uzročnike bolesti
- serum – gotova antitijela
- alergija – preosjetljivost na neku tvar koja kod većine ljudi ne izaziva nikakvu reakciju
- transplantacija – presađivanje organa
- davalac i primalac organa moraju biti što sličniji po sastavu svojih bjelančevina
-sida (aids) – virus HIV
- napada limfocite

KRVOŽILNI SUSTAV
- srce – krvne žile - arterije
- vene
- kapilare
- Sistola – stezanje srca
- Dijastola – opuštanje srca
- u mirovanju 60-80 otkucaja u minuti

- Kapilare – omogućuju izmjenu tvari
- građene su od samo 1 sloja epitela koji se zove ENDOTEL
- Vene – vode krv u srce
- građene su od endotela oko kojeg postoji sloj vezivnog tkiva
- imaju zaliske koji spriječavaju povratak krvi
- Arterije – vode krv iz srca
- građene su od endotela, glatkog mišića tkiva i vezivnog tkiva
- Mali krvotok – srce ’ pluća ’ srce
- uloga – obogaćivanje krvi kisikom
- Veliki krvotok – srce ’ tijelo ’ srce
- uloga – donošenje potrebnih, odnošenje štetnih tvari
- Krvni tlak – pritisak krvi na stijenke krvnih žila
- normalni tlak iznosi oko 120/80 mmHg
- 120 – sistolički
- 80 – dijastolički
- Pace-maker – uređaj koji stvara el. Podražaje koji izazivaju stezanje srca
- premosnica (by pass) – premoščivanje začepljene krvne žile u srcu pomoću neke druge žile
- tromboza – stvaranje ugrušaka u krvi, ako ugrušci zaustave protok krvi u mozgu ili srcu mogu izazvati moždani ili srčani udar
- arteroskleroza – taloženje vapnenca i masnoća na stijenke krvne žile

DIŠNI SUSTAV
- disanje ili izmjena plinova
- plućno disanje – izmjena plinova iz kapilara i pluća
- jednadžba – C6H126O2 ŕ 6H2O+6CO2+ (ENERGIJA)
- DIŠNI ORGANI – nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, dušnjaci i pluća
- frekvencija udisaja – 12 – 15 ŕ udisaja u minuti
- inspirij – udisaj
- ekspirij - izdisaj



2. polugodište

MOKRAĆNI SUSTAV
1) Bubreg 2x – REN
2) Mokraćovod – URETHER
3) Mokraćni mjehur – VESICA URINARIA
4) Mokraćna cijev – URETHRA

NEFRON je osnovna građevna jedinica pojedinog bubrega.
GLOMERUL je klupko kapilara koje su jako propusne. Kroz glomerul se procijedi krvna plazma sa štetnim i korisnim tvarima (primarna mokraća). Kroz glomerul ne mogu proći krvne stanice i velike molekule npr. antitijela. Odvodni kanalići vraćaju korisne tvari u krv pa tako nastane sekundarna mokraća.
Korisne tvari koje se vraćaju u krv: glukoza, voda, ioni natrija i klora…
DIURETICI – potiču mokrenje
ANTIDIURETICI – smanjuju mokraću
Antidiuretički hormon izlučuje hipofiza. Utječe na vraćanje vode iz primarne mokraće u krv.
ALDOSTERON – izlučuju nadbubrežne žlijezde, utječe na vraćanje iona Na, Cl, K iz primarne mokraće u krv.
CISTITIS – upala mokraćnog mjehura
BUBREŽNI KAMENCI – nastaju zbog taloženja soli u krute čestice
DIJALIZA – umjetno pročišćavanje krvi pomoću uređaja u slučaju zatajenja rada oba bubrega
EREMIJA – otrovanje izazvano gomilanjem ureje u slučaju zatajenja oba bubrega



ŽIVČANI SUSTAV
VOLJNI ili SOMATSKI – omogućuje sve reakcije pod utjecajem volje
- centralni – mozak, leđna moždina
- periferni – živci – 12 para moždanih, 34 para leđno-moždinskih

VEGETATIVNI ili AUTONOMNI – upravlja radom unutrašnjih organa bez utjecaja naše volje
- centralni – dijelovi mozga i leđne moždine
- periferni – živci
- simpatikus – ubrzava disanje, rad srca, znojenje
- parasimpatikus – usporava

- živac čini više živčanih stanica obavijenih zajedničkom vezivnom ovojnicom
- osjetilni ili senzorni – prenose podražaje od periferije prema centru
- pokretački ili motorički – prenose informacije o pokretanju dijelova tijela od centra prema periferiji
- mješoviti – prenose podražaje u oba smjera

Sinapsa je mjesto gdje se podražaj prenosi s jedne stanice na drugu.
Živčani podražaj se duž živčane stanice prenosi u obliku el. pulsa.
U stanju mirovanja stanice su izvana blago pozitivne, a iznutra blago negativno nabijene.
Na mjestu podražaja raspored naboja se mijenja, negativni izlaze a pozitivni ulaze.
Poremećaj u rasporedu naboja se jako brzo prenosi duž živčanog sustava.
Kada el. puls dođe do kraja živčane stanice izaziva pucanje mjehurića sa acetil-kolinom.
Acetil-kolin se veže na drugu živčanu stanicu i time izaziva da i ona bude podražena.


MOZAK
- masa – 1500 g
- potrošnja kisika – Ľ – 25 %
- potrošnja glukoze – 2/3 - 200 g

1) VELIKI MOZAK je evolucijski najmlađi dio mozga, najrazvijeniji je kod sisavaca. Podijeljen je na lijevu i desnu polutku, lijeva polovica upravlja desnom stranom tijela i obratno. Površinu mozga izgrađuje siva tvar (kora mozga), nju izgrađuju tijela živčanih stanica i debela je 3-4 mm. Određeni dijelovi kore mozga su se usavršili za obrađivanje točno određenih podražaja. Centri za pojedine funkcije su uglavnom simetrični tj. u obje polutke (iznimka – centar za govor – samo lijeva polutka). Veliki mozak je kod čovjeka obrastao i srednji mozak i međumozak.
SREDNJI MOZAK kontrolira jačinu emocija (strah, bijes, seksualna želja). Omogućuje pohranjivanje podataka u dugotrajno pamćenje.
MEĐUMOZAK upravlja radom unutrašnjih organa. Dijelovi su hipotalamus i hipofiza.
Najveći dio velikog mozga ispunjava bijela tvar (moždana srž). Bijelu tvar izgrađuju aksoni živčanih stanica i oni služe za povezivanje različitih dijelova mozga,

2) MALI MOZAK ili STRAŽNJI MOZAK sadrži centar za ravnotežu, usklađivanje mišićne kretnje.

3) PRIMOZAK ili PRODUŽENA MOŽDINA sadrži centar za disanje i rad srca.









| 17:35 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

BIOLOGIJA - 1. razred


DNA = deoksiribonukleinska kiselina
– izgrađuje gene
RNA = ribonukleinska kiselina
Watson i Crick – oblik i grđu DNA
- oblik DNA – dvostruka zavojnica

Kemijski sastav DNA



RNA proizvodi proteine prema uputi gena.
mRNA ili gRNA – messenger ili glasnička RNA – prenosi poruke od jezgre do ribosoma koje proteine treba proizvesti
rRNA – ribosomska RNA – izgrađuje ribosome – tjelešca u citoplazmi na kojima se stvaraju proteini.
tRNA – transportna RNA
- sakuplja amino kiseline i donosi ih do ribosoma

Hook je otkrio stanicu (1665)
Schleiden i Schwann – sva živa bića su građena os stanica (STANIČNA TEORIJA)

STANICA:
– PROKARIOTSKA – nema pravu jezgru, bakterije i modrozelene alge
– EUKARIOTSKA – imaju pravu jezgru, biljke životinje gljive
Bakterije (saprofiti) – razgrađuju uginule organizme

- uzročnici vrenja:
a) MLIJEČNO KISELINSKO VRENJE – laktoza ’ mliječna kiselina
b) OCTENO VRENJE – alkohol ’ octena kiselina
c) KISELJENJE POVRĆA
- esherichia coli – bakterija koja živi u čovjekovom debelom crijevu, korisna je jer ubija štetne bakterije i stvara vitamine K i B12
- u želucu preživača – žive bakterije koje preživaču omogučuju razgradnju celuloze
- antibiotici – uništavaju bakterije
- neke su bakterije aerobi, a neke anaerobi
- neke bakterije su heterotrofi, a neke autotrofi (fotosinteza)
- razmnožavaju se nespolno – diobom
- bakterije imaju nepravilno oblikovanu jezgru
- oblici bakterijskih stanica – okruglasti, štapičasti i spiralasti
MODROZELENE ALGE – žive u vodama ili na vlažnim površinama (zidovi, stijene, drveće), gdje se mogu vidjeti kao zelene nakupine, obavljaju fotosintezu
- masovno razmnožavanje modrozelenih algi uzrokuju pojavu cvjetanja mora.

Dijelovi eukariotske stanice:
- organeli - živi djelovi stanica koji obavljaju određenu funkciju
- razna tjelešca, nosioci životnih aktivnosti u citoplazmi
DNA organizma se nalazi u organelu – jezgri
PLASTIDI – biljne stanice
- leukoplasti, kromoplasti i kloroplasti
- stanična membrana – štiti stanicu
- endoplazmatske mrežice – prenosi tvari (od stanične membrane do jezgre)
- jezgra je mozak stanice
- mitohondriji – proizvodnja energije – stanično disanje
- ribosomi – stvaraju bjelančevine
Golgijevo tijelo – sistem kanalića koji sprema enzime u mjehuriće (LEZOSOMI)









| 17:20 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

SKRIPTARNICA ZA SR. VETERINARSKU ŠKOLU


1. RAZRED

2. RAZRED

3. RAZRED

4. RAZRED

Maturalna pitanja i odgovori iz struke









| 17:04 | Komentari (0) | Print | x |

25.11.2008., utorak

MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08


Veterinarska škola
Zagreb, G. Prejca 2
PITANJA I ODGOVORI ZA STRUKOVNE SADRŽAJE ZAVRŠNOG ISPITA šk. god. 2007./08.



1. Pristup i obaranje pojedinih vrsta životinja (V)
- Pregled i postupak sa životinjom kod njih izaziva nemir ili bol, pa mogu ugristi, udariti ili ogrepsti. Gotovo kod svih životinja treba posvetiti pažnju na ćud i držanje glave.
- Većinu životinja prije pristupanja treba pozvati (imenom). Velikim životinjama pristupa se s lijeve strane, a ako nije moguće sprijeda.
- Konju ne smijemo prići ako postoji mogućnost da udari nogom. Kod pregleda ga treba pridržavati za uzdu. Ruka se ne smije stavljati izravno na dio koji se pregledava, nego oprezno i postupno gladeći ga. Obuzdati ga možemo visokim vezanjem, podizanjem prednje noge, stojnicom ili bolnijim metodama kao nosna brunda (na gornjoj usni ili uški) i kemijska sredstva.
- Pri pretrazi goveda čuvamo se od udarca nogom i rogova. Bezbolne metode obuzdavanja su držanje za rogove, vezanje nogu u raznim kombinacijama užetom i stojnica za goveda. Govedima bol zadajemo nosnom brundom ili pritiskom prstima na nosnu pregradu, podizanje koljenog nabora.
- Svinje pregledavamo u krdu, pokušavamo je smiriti glađenjem ili tepanjem. Pomažemo si držanjem za uši postavljanjem omče po Hupki na gornju čeljust.
- Osobito je potreban oprez pri pregledu pastuha i bika, a mladunčad se pregledava uz majku.
- Kod psa se treba zaštititi od ugriza. Pse treba pozvati po imenu i pomaziti ga. Zaštićujemo se postavljanjem platnene brnjice ili postavljanjem mekane vrpce oko njuške ili kemijskim sredstvima.
- Kod mačke se trebamo zaštititi od ugriza i grebanja šapama. Pregledavamo ju u ležećem položaju držeći ju za glavu i šape ili koristimo krpu, ili sa kemijskim sredstvima.


2. Fiksacija i obaranje životinja (V)
- Pri operaciji ili dijagnostičkom zahvatu životinja treba biti dobro fiksirana. Životinje koje obrađujemo na kirurškom stolu možemo fiksirati u trbušni, bočni ili leđni položaj. Za velike životinje, ako ih ne fiksiramo na stolu, koristimo metode obaranja. Za konje se koristi berlinska ili mađarska metoda.
- Za berlinsku metodu potrebno je imati poseban pribor koji se sastoji od četiri manšete i dugačkog užeta. Svaka manšeta ima željezni prsten kroz koji se provuče uže. Oko putišta svake noge postavi se po jedna manšeta, pritom se na prednju nogu stavi manšeta koja je čvrsto spojena s jednim krajem užeta (ta se manšeta stavi na nogu koja se nalazi sa suprotne strane od one na koju se životinju želi oboriti). Slobodni kraj užeta najprije se provuće kroz prsten stražnje noge s iste strane, onda kroz prsten druge stražnje noge, a zatim kroz prsten na suprotnoj prednjoj nozi te napokon kroz prsten manšete prednje noge, na koju je trajno vezan početni kraj užeta. Za preostali, slobodni kraj užeta povući će, na zapovijed, dva do tri pomagača. Istodobno se uže stavi preko leđa i prsiju. Pri obaranju jedan pomagač mora držati glavu, a drugi na zapovijed povlači životinju za rep na stranu na koju je se ruši. Kad je životinja oborena, još jedanput se snažno pritegne uže koje je provućeno kroz sve prstene tako da se skupe sve četiri noge. Zatim se uže čvrsto sveže, da se životinja više ne može sama osloboditi. Pomagač koji drži glavu mora je snažno pritisnuti prema zemlji i ispružiti vrat, kako se životinji zbog napinjanja ne bi slomila kalježnica.
- Za obaranje konja mađarskom metodom potrebno je uže dugačko 8-10 metara, čiji se jedan kraj veže konju oko vrata. Uže provučemo između prednjih nogu i iza putica obiju stražnjih nogu, a slobodni se kraj užeta provuče kroz petlju te se polako i jednakomjerno povlači prema natrag. Tako životinja mora sjesti, a pomagač je okrene na stranu koju želi. Preporučuje se na stražnje noge postaviti manšete da ne bi došlo do ranjavanja.
- Da se životinja ne ozljedi, treba je uvijek obarati oprezno i lagano na mekanu podlogu.



3. Obilježavanje životinja (V)
- Životinje označavamo trajnim i privremenim biljezima
1) TRAJNO
a) TETOVIRANJE
• Obavlja se tetovirnim klještima
• Tetoviranje se obavlja tako da se na mjestu gdje nema većih krvnih žila pritisnu klješta s igličastim brojevima
b) ŽIGOSANJE
• Usijanim željezom na leđa se utisne biljeg u obliku brojke ili slova
c) MARKIRANJE
• Stavljamo na ušku markice raznih veličina i oblika
• To se obavlja klještima
d) ROVAŠENJE
• Najčešće se označavaju svinje kojima se odsjeca rub uške na različitim mjestima
• Klješta za rovašenje
2) PRIVREMENO
a) Bojanje kože kredom
b) Ugovoreni znak



4. Kostur životinje
KOSTI TRUPA:
a) vertebrae cervikalis - vratna kralježnica
b) vertebrae thoracicae - prsna
c) vetrebrae lumbales - slabinska
d) vertebrae sacralis - križna
e) vertebrae caudales – repna

Kosti prsnog uda (prednja noga):
a) scapula - lopatica
b) humerus - ramena kost
c) ulna - lakatna kost
d) radius - palčana kost
e) carpus - zapešće
f) metacarpus - pesti
g) digitis – prsti

U prste kod konja spada: putična kost, krunska kost i kopitna kost, a kod svinja putična, krunska i papčana kost.

Kosti zdjeličnog pojasa (stražnja noga):
a) femur - bedrena kost
b) patela - iveron
c) tibija - goljenična kost
d) fibula - lisnjača
e) tarzalne kosti - zastopalne kosti
f) metatarzalne kosti - kosti stopala
g) osa falangis - kosti prsta



5. Građa i funkcija dišnih organa
- Funkcija dišnih organa je pravilna opskrba O2 tkiva i stanica te izbacivanje produkta metabolizma CO2.
- Dišni organi: nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, bronhi, mikrobronhioli i bronhioli.
- Sluznica dišnih organa je opskrbljena krvnim žilama, sluznim žlijezdama te pokrivena trepetljikavim epitelom. U gornjim dišnim putevima (nos, usna šupljina, ždrijelo) zrak se zagrijava, filtrira, i vlaži, u ždrijelu se nalazi epiglotis koji štiti ulazak hrane u dušnik. Dušnik se grana na dva bronha. Bronhi se granaju u plućima na alveole. Alveole su polukruglaste funkcionalne jedinice pluća, epitel im je tanak.



6. Građa i funkcija probavnih organa
- Za normalni rast i razvoj svakog organizma potrebne su hranjive tvari (ugljikohidrati, mast, proteini, vitamini, H2O, O2, minerali) ove tvari su izvor energije i služe za izgradnju organizma. Hrana se u probavnom sustavu mora mehanički usitniti, te kemijski razgraditi na jednostavne melekule (glukoza, aminokiseline, glicerol, masne kiseline) da bi se mogla resorbirati.
- Probavni sustav započinje u usnoj šupljini > ždrijelo > jednjak > želudac > dvanaesnik > tanko crijevo > debelo crijevo > anus
- Hrana se u ustima usitnjava i natapa slinom nakon toga dolazi do gutanja koji zalogaj prenosi preko ždrijela i jednjaka u želudac. Gutanje je refleksni čin. Epiglotis zatvara dušnik a nepce se podigne da hrana ne uđe u nosnu šupljinu. Zalogaj ulazi u želudac pomoću peristaltike jednjaka. U želucu se hrana miješa sa želučanim sokom, sve dok ne postane polutekuća smjesa. Nakon toga hrana ide u dvanaesnik gdje se tekuća masa miješa sa žuči i enzimima gušteraće. U tankom crijevu se događa najvažnija resorpcija. Nakon toga ide u debelo crijevo gdje se odvaja voda i sol. Probava završava analnim otvorom i defekacijom neiskorištenih hranjivih tvari.



7. Građa i funkcija krvožilnog sustava
- Krvožilni sustav čine: krvne žile (aorta, arterije, vene, kapilare) i srce.
- Srce omogućuje svojim kontrakcijama neprestano kolanje krvi krvnim žilama.
- MALI KRVOTOK (plućna cirkulacija): Iz desne pretklijetke krv prelazi u desnu klijetku, koja pumpa krv kroz plućnu arteriju (a. pulmonalis) u pluća. Iz pluća se venama dovodi arterijska krv u lijevi atrij (pretklijetka) nakon toga ide u lijevi ventrikul (klijetka).
- Nakon toga krv bogata O2 ide u VELIKI KRVOTOK (sistemska cirkulacija): Krv iz lijeve klijetke ulazi u desnu klijetku te se ta krv izbacuje u aortu (najveća krvna žila) te se arterijama i kapilarama hranjive tvari hranjive tvari i O2 isporučuje ostalim tkivima a na sebe krv veže otpadne tvari i CO2 te dolazi u desnu pretklijetku.
- Srce je građeno od: 2 klijetke i 2 pretklijetke i ograđeni su zaliscima koji onemogućuju povrat krvi u pretklijetke. U srcu se nalazi, u pretklijetci sinus-atrijski čvor koji stvaraju srčane impulse koji se prenose preko hisovog snopa u atrioventrikularni čvor. Na taj način se srce kontrahira. Srčana kontrakcija se sastoji od: sistole (kontrakcije), dijastole (relaksacije) i stanke ili pauze.



8. Građa i funkcija mokraćno spolnih organa
- Tijekom metabolizma u organizmu se stvaraju i toksične tvari koje se izlučuju iz organizma preko bubrega.
- Mokraćni sustav čine: bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćnica.
- Funkcija bubrega: filtrira krv, održava izotoniju tjelesnih tekućina, regulira acido-bazičnu ravnotežu. Funkcionalna jedinica bubrega je nefron. Nefron se sastoji od glomerula. Nefroni služe za filtraciju krvi i stvaranje mokraće. Mokraća se skuplja u bubrežnoj zdjelici odakle se mokraćovodom odvodi u mokraćni mjehur.
- Mokraća je vodena otopina produkata metabolizma koja je sastavljena od: mokraćevina, keratinin, mokraćna kiselina, pigmenti, kloridi, fosfati, sulfati.



9. Pasmine konja
a) TOPLOKRVNJACI: lagani (300-650 kg), leptosomni (tankog, vitkog tijela), imaju ubrzan metabolizam, živahnog su temperamenta, kasnozreli (4.g.), sportski konji. Primjeri su: ENGLESKI i ARAPSKI punokrvnjak, te polukrvnjaci LIPICANAC i HOLSTEIN.

b) HLADNOKRVNJACI: teški, zdepasti, eurisomni (širokog tijela), imaju usporen metabolizam, mirnog ili flegmatičnog temperamenta, ranozreli (3.g.), radni i tovni konji, imaju na nogama putišta obrasla duljom dlakom. Primjeri su teški BELGIJSKI hladnokrvnjak i POSAVSKI hladnokrvnjak.



10. Pasmine svinja
1) Izvorne, domaće ili masne svinje koje su prilagođene lošim uvjetima života: ŠIŠKA, MANGULICA i TUROPOLJSKA SVINJA, koja je uključena u program ugroženih pasmina u Srednjoj i Istočnoj Europi.

2) Prijelazne, kombinirane ili masno-mesne i mesno-masne svinje: CRNA SLAVONSKA SVINJA ili FAJFERICA, CORNWALL i BERKSHIRE.

3) Plemenite pasmine:
a) Mesnate pasmine: VELIKI YORKSHIRE, DANSKI, ŠVEDSKI, NJEMAČKI i NIZUZEMSKI LANDRAS.
b) Izrazito mesnate pasmine: BELGIJSKI LANDRAS (kvaliteta mesa može biti lošija, a nastaje u svinja osjetljivijih na sters – pojava tzv. «BMV» mesa – blijedo, mekano, vodnjikavo meso), PIETREN, HAMPSHIRE i DUROC.



11. Tipovi goveda
1) Radni tip – (ugrožen, nestaje): ISTARSKO GOVEDO ili BOŠKARIN, SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO.

2) Mliječni tip: HOLSTEIN-FRIZIJSKO GOVEDO (7000-10000 kg mlijeka godišnje) i JERSEY GOVEDO.
- Uz milijeko, proizvod ovog sistema govedarstva je i tele. Nedostaci mliječnog govedarstva su: kratak proizvodni vijek krava, česta pojava jalovosti ili neplodnosti i česti mastitisi i bolesti vimena, zbog intenzivnog iskorištavanja životinja.

3) Tovni ili mesni tip: engleske pasmine SHORTON, HEREFORD i ANGUS, te francuske pasmine CHAROLAIS (šarole) i LIMOUSEIN (limuzin).

4) Kombinirani tip: (mlijeko i meso) SIMENTALSKO GOVEDO koje je najzastupljenije u nas, SIVO GOVEDO, SMEĐE GOVEDO i BUŠA.



12. Pasmine pasa (ovčarski, ptičari, doge i gogoliki, terijeri i morfološki nedefinirane pasmine)
1) LOVAČKI PSI: goniči, ptičari, krvosljednici, šunjkavci, jamari, retriveri ili aporteri.
- PTIČARI pronalaze i pokazuju divljač skrivenu u logu, stojeći nad njom toliko dugo dok lovac ne dođe dovoljno blizu i svojom prisutnošću ne potjera skrivenu životinju. Ptičar u tom trenu mora leći i čekati hitac, a nakon toga kreće u potragu za pogođenom životinjom, te je donosi svom gospodaru – kontinentalni ptičari.
- Englezi su stvorili ptičara koji lovinu samo pronalaze i pokazuju (markiraju), a nakon hica u brzom trku nastavljaju pretraživati teren i tražiti novu žrtvu, dok je pronalaženje usmrćene i ranjene divljači prepušteno drugim psima.
- NJEMAČKI KRATKODLAKI i OŠTRODLAKI PTIČAR, POINTER, ENGLESKI SETER, VIŽLA, EPANJEL IZ BRETANJE.

2) NELOVAČKI PSI
a) OVČARSKI PSI moraju poznavati svoje životinje, držati ih na okupu, voditi ih na pašnjake i pritom paziti da stado ne skrene na obrađene površine. Cijelo se vrijeme moraju kretati u brzom trku s kraja na kraj stada, bez trenutka odmora. Osnovna značajka tih pasa je želja za radom, želja za izvršavanjem zadatka. Moraju biti tjelesno čvrsti, te izvanredno poslušni. Zbog toga ti psi služe i kao vodiči slijepih osoba, u vojnim i policijskim službama, za spašavanje iz lavina itd.
- HRVATSKI OVČAR, NJEMAČKI OVČAR, ŠKOTSKI, BELGIJSKI...

b) DOGE I DOGOLIKI PSI imaju snažan kostur, jako mišičje, tipičan oblik glave, četvrtasto tijelo. Glava teška i masivna s naglašenim čeonim prijelazom (stop), snažna, četvrtasta i duboka gubica, koja je u nekih pasmina uočljivo skraćena, tzv. mops gubica. Služili su za lov na medvjede, vukove, divlja goveda, za kroćenje bikova ili za borbe s drugim psima u areni.
- NJEMAČKA DOGA, BORDOŠKA DOGA, ENGLESKI I NAPULJSKI MASTIF, NJEMAČKI BOKSER, ENGLESKI I FRANCUSKI BULDOG, PEKINŠKI PSIĆ.

c) TERIJERI su prije bili lovački psi jamari i štakoraši za tamanjenje štakora po lukama, skladištima, farmama, itd., a danas su pretežno kućni psi. Stalno su u pokretu, živahni, oštri.
- ERDEL TERIJER, NJEMAČKI LOVNI TERIJER, FOKSTERIJER, IRSKI PLAVI TERIJER, JORKŠIRSKI TERIJER, ZAPADNOŠKOTSKI BIJELI TERIJER, STAFORDSKI TERIJER, BULTERIJER.

d) MORFOLOŠKI NEDEFINIRANE PASMINE – za njih se ne može pouzdano utvrditi kojoj skupini pripadaju. Većinom su to male životinje, kućni psi.
- PUDLI, MALTEŠKI PSIĆ, DALMATINSKI PAS, ČIUVAVA.



13. Izvorne pasmine domaćih životinja
- HRVATSKI POSAVAC, MEĐIMURSKI KONJ (kritično ugrožen), HRVATSKI HLADNOKRVNJAK, HRVATSKA LINIJA LIPICANACA – TULIPAN.
- DALMATINSKI MAGARAC
- ISTARSKO GOVEDO ili BOŠKARIN, SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO (krit. ugr.), LIČKA BUŠA (krit. ugr.)
- DOMAĆA KOZA ili DINARSKA ŠARENA KOZA
- LIČKA PRAMENKA, PAŠKA, ISTARSKA CRESKA OVCA I DUBROVAČKA RUDA (krit. ugr.)
- TUROPOLJSKA SVINJA i CRNA SLAVONSKA SVINJA ili PFEIFERICA (obje krit. ugr.)
- ZAGORSKI PURAN i KOKOŠ HRVATICA
- DALMATINSKI PAS, POSAVSKI GONIČ, ISTARSKI KRATKODLAKI i ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, HRVATSKI OVČAR i TORNJAK.
- SIVA PČELA, VELIKI BIJELO-OPALJENI KUNIĆ
- Golubovi: MEĐIMURSKA LASTAVICA, ZAGREBAČKI PREVRTAČ



14. Svjedodžba o zdravstvenom stanju životinje
- to je dokaz da je stoka zdrava i da potječe iz područja u kojem nema zarazne bolesti koja bi se tom vrstom stoke mogla prenijeti
- svjedodžba se izdaje na zahtjev vlasnika ili držaoca stoke onda kada se stoka transportira više od 25 km
- izdaje ju veterinar, a podatke daje držaoc odnosno vlasnik stoke
- veterinar može zatražti da se stoka privede na pregled radi provjere podataka
- izdavanje svjedodžbe se plaća, vrijedi 10 dana i može se produžiti
- može se izdati na grupu životinja (jato, krdo, čopor, stado) ako su životinje iste vrste i istog vlasnika
- svjedodžba može biti pojedinačna, a mladunčad može ići zajedno sa svjedodžbom majke



15. Upale
- Upala (inflamatio) je kombinirani, tkivni, obrambeni reaktivni proces, kao reakcija organizma na različite štetne utjecaje (nokse).

- upalni proces očituje se trijadom, a to je:
a) ALTERNACIJA – promjene, oštećenje tkiva
b) EKSUDACIJA – izlaženje tekućine
c) PROLIFERACIJA – bujanje tkiva

- zadatak upale je ograničiti lokalno oštećenje izazvano noksom

- osim trijade upalni proces ima 5 osnovnih simptoma i to:
a) crvenilo – rubor
b) oteklina – tumor
c) bol – dolor
d) toplina – kalor
e) poremećaj cirkulacije – funkcioleza

- Prema trajanju upale dijelimo na:
• Perakutne – 1 dan
• Subakutne – 7 dana
• Akutne – 14 dana
• Subkronične – 21 dan
• Kronične – više od 21 dan

- Prema patoanatomskim očitovanjima upale se mogu podijeliti na 2 velike grupe:
a) NESPECIFIČNE
• Serozne eksudativne upale
• Kronične proliferativne upale
• Akutne i kronične neproliferativne upale
b) SPECIFIČNE
- Granulomatozne (tuberkuloza, aktinomikoza, sahagija, botriomikoza, bruceloza, paraziti)
- Nazivi upala u medicinskoj terminologiji tvori se tako da se na izvorni latinski ili grčki naziv tkiva doda nastavak –itis, npr.: hepatitis, bronhitis, orhitis…



16. Poremećaji cirkulacije krvi i tkivnih tekućina
- Poremećaji cirkulacije nazivaju se disciklije
- Disciklije se dijele na:
a) ISHEMIJA (slabokrvnost) – nastaje kada je spriječen mehanički ili nemehanički dovod krvi u određeno područje.

b) HIPEREMIJA (punokrvnost) – može nastati u određenom području ako u njega dolazi višak krvi ili iz dotičnog mjesta kroz vene otječe malo krvi.
- Vrste hiperemija:
1) Arterijska
2) Venska
3) Zastojna ili stazna
4) Mješovita

c) KRVARENJE (ekstravazacija) – to je istjecanje krvi iz krvnih žila u tkivo, šupljine ili na površinu tijela.
- Može biti vanjsko i unutarnje
- Imamo 3 vrste krvarenja:
1) Reksinsko – iz oštećenih krvnih žila
2) Dijapedenzinsko – iz prividno oštećenih krvnih žila
3) Dijabrozinsko – iz nagriženih krvnih žila

d) INFARKT – nekrotična tkiva koje je krvlju opskrbljivala manja zatvorena krvna žila.
- Može biti:
1) Anemičan
2) Hemoragičan

e) TROMBOZA – to je grušanje krvi u krvnim žilama, tj. stvaranje čvrste mase koja se naziva tromb.

f) EMBOLIJA – prenošenje neke strane čestice uz pomoć krvi s jednog mjesta na drugo, na kojem ta čestica zbog svoje veličine začepi određenu krvnu žilu.

g) METASTAZA – bilo kojeg materijala s jedog mjesta na drugo, krvnim ili limfnim putem. Razlika između metastaze i emblije je u tome da se kod metastaze krvna žila ne začepi mehanički već na mjestu zaustavljanja čestice stvara isti patološki proces iz kojeg je čestica potekla.

Poremećaji cirkulacije tkivnih tekućina
- Kroz stijenke kapilara stalno se cijedi tekućina iz krvi koja se naziva transudat.
- Nakupljanje tekućine (transudata) u tkivu naziva se edem.
- Edematozno tkivo je otečeno, blijedo, tjestaste konzistencije, a na presjeku se cijedi tekućina.
- Hidrops – nakupljanje tekućine u tjelesne šupljine.


17. Nekroza
- Nekroza je lokalna smrt stanica u živom organizmu. Može biti fiziološka i patološka.
- Uzroci patološke promjene su: prestanak dotoka krvi, mehanički uzroci, kemijski uzroci, fizikalni uzroci, bakterije i njihovi toksini, gljivice i paraziti.
- Prema mikroskopskom izgledu razlikujemo tri oblika nekroze:
1) Koagulacijska nekroza – suha nekroza
2) Kolikvacijska nekroza – vlažna nekroza
3) Gangrena – suha ili vlažna

- Koagulacijska nekroza – nastaje zgrušavanjem i stvrdnućem nekrotičnog tkiva. Nekrotično tkivo nastaje u tkivima bogatim bjelančevinama, a siromašnim mastima. Dolazi u jetri, srcu i bubregu.
- Kolikvacijska nekroza – nastaje zbog razmekšavanja i fermentacije tkiva i njene razgradnje. Javlja se u tkivima bogatim tekućinama (mozak).
- Gangrena je promjena nekrotičnog tkiva pod utjecajem vanjskih faktora, a može biti suha ili vlažna.
- Suha gangrena nastaje zbog odavanja tekućine i podsjeća na uštavljenu kožu.
- Vlažna gangrena nastaje pod utjecajem truležnih anerobnih mikroorganizama koji prodiru u mrtvo tkivo.
- Mrtvo tkivo je kašaste, sivozelene boje i smrdljivog mirisa. Ako u gangrenoznom procesu sudjeluju bakterije koje stvaraju plin, nastaje plinska gangrena.

18. Uloga veterinarskog tehničara kod razudbe životinja
- priprema salu za operaciju,
- dodaje instrumente tijekom razudbe,
- i na kraju sve počisti



19. Hranjive tvari i njihova uloga
- Hranjive tvari se mogu iskoristiti kao izvor energije
- Imamo 3 osnovne energetske hranjive tvari
1) Bjelančevine
2) Masti
3) Ugljikohidrati
- Biokatalizatori su vitamini i minerali (anorganske tvari) i voda
- ULOGA:
Ř Bjelančevine
• Izgrađuju žive stanice
• Koriste se kao izvor energije kada je organizam u stanju potpunog gladovanja
• Ako se unose u velikoj količini u organizam tada prelaze u masti i pohranjuju se u masne depoe ili skladišta
Ř Masti
• Služe kao rezervni izvor energije – jako se kvari
Ř Ugljikohidrati
• Organizam ih uzima u ograničenim količinama i služe mu isključivo kao izvor energije – najvažniji u hranidbi
• U suvišku prelazi u mast
• Životinja – škrob, celuloza
• GLUKONEOGENEZA – proizvodnja ugljikohidrata iz bjelančevina i masti
Ř BIOKATALIZATORI
• Ubrzivači kemijskih reakcija u organizmu
• Sudjeluju u probavi hrane i metabolizmu hranjivih tvari
• Proizvode ih endokrvne i egzokrvne žlijezde (hormoni i enzimi)
Ř Vitamini
• organski, esencijalni mikrosastojci hrane
• sudjeluju u metabolizmu (kao sastavni dio enzima ili u obliku sličnom krmivima)
• opskrba – iz osnovne hrane
- iz dodataka hrani (premiksi)
- sintezom u organizmu
• podjela
- topivi u vodi (C i B komp.)
- topivi u mastima (A, D, E, K)
• avitaminoze
• hipovitaminoze, hipervitaminoze
Ř Minerali – anorganski esencijalni sastojci
• Podjela – makro i mikroelementi
• Osmotski tlak, acidobazna ravnoteža u tjelesnim tekućinama
• Prijenos podražaja (Ca, Mg, K)
• Ugrađeni u organske spojeve (amk, vit, hormone...)
• Opskrba: iz osnovne hrane (životinjskog porijekla) i iz dodataka (premiksa)



20. Vrste krmiva
- krmiva ili stočna hrana
- prema podrijetlu dijele se na: Biljna
Životinjska
Mineralna
- prema količini iskoristivih hranjivih tvari (prema hranjivoj vrijednosti)
a) VOLUMINOZNA (dijetna uloga)
1) STOČNA (voda)
- zelene biljke, nusproizvodi u ind. šećera, piva, gomolj, tikvenjače, korjenjače
2) SUHA
- sijena, slame

b) KREPKA – koncentrati (opskrba domaćih životinja potrebnim hranjivim tvarima
- Ugljikohidrati
- Bjelančevinasta: Biljna
Životinjska
- Krmne masti
- Dodaci stočnoj hrani



21. Priprema obroka na ribnjaku i načini davanja hrane (V)
- Hranidbeni obroci na ribnjakuj ovise prvenstveno o vrsti uzgajane ribe (njezine hranidbene navike) i o dobnoj kategoriji pa se prema tome treba i raavnati prilikom njihovog sastavljanja. Najvažnije je da svi sastojci (bjelančevine, šećeri, masti, vitamini i minerali) budu raspoređeni u pravilnim omjerima tj. da je hrana izbalansirana. Ako se radi o tzv. vlažnoj hrani ona se treba čuvati na hladnome i davati uvijek svježa inače postoji opasnost od njezinog kvarenja i moguće zaraze jer se radi o iznutricama, klaoničkim otpacima i konfiskatu, te različitim ostacima iz riblje industrije. Puno jednostavnije i higijenski sigurnije je koristiti gotove hranidbene smjese odnosno suhu hranu s tim da trebamo prema veličini ribe odrediti da li ćemo joj pounuditi granule ili pelete.
- Postoji nekoliko načina davanja hrane, to su:
• ručno-čamcima se dolazi do hranidbenih mjesta gdje se ostavlja hrana,
• poluautomatski-pomoću manjih kontejnera hrana se preko nasipa dovozi na određena mjesta, i
• automatski-kompjuterskim putem programira se količina i vrijeme ispuštanja hrane u ribnjak.



22. Uzimanje i slanje uzoraka sa ribnjaka na pretrage (V)
- Za bolji uspjeh u uzgoju riba, za spriječavanje bolesti i za zaštitu zdravih riba obavezno je vršiti pretrage. Uzorke riba šaljemo na pretrage kod masovnog istovremenog ugibanja svih ili većine vrsta i starosnih skupina sa sumnjom na otrovanje ili ugušenje, za pretragu se koriste voda i riba; kod masovnog ali postepeno rastućeg ugibanja jedne ili nekoliko vrsta riba sa sumnjom na zaraznu ili nametničku bolest za pretrage se koristi riba.
- Uzorci vode uzimaju se kada i riba, potrebno je uzeti tri uzorka: vodu iznad zagađivača, vodu uz zagađivač, vodu nizvodno od zagađivača, potrebno je uzeti i uzorak za određivanje razine kisika.
- Uzorci koji se koriste za pretragu su bolesne ribe i svježe uginule, to su uzorci s karatkerističnim promjenama. Ribe se šalju žive ili uginule. Žive ribe šaljemo obložene ledom u plastičnim vrećama, 1 kg ribe sa 4 l vode i 5-10 l kisika; uginule ribe se šalju umotane u navlaženi papir, ribe je potrebno obložiti ledom i poslati u putnom hladnjaku. I žive i uginule ribe šalju se uz popratni dopis (podaci o vlasniku, broj, vrsta i starost ribe, podaci o vodi, dan uginuća, razudbeni nalaz, sumnja na oboljenje itd.).
- Ako se na temelju opće pretrage ne može donijeti zaključak o uzroku oboljenja ili uginuća ribe treba poslati na posebne laboratorijske pretrage, a to su:

a) Bakteriološka – materijal mora biti što svježivi i ne smrznut, uzima se sterilnim instrumentima i priborom.
b) Virusološka – cijele ribe ili parenhimatozni organi. Materijal se uzima sterilnim instrumentima i priborom. Šalje se na ledu smrznuto, u 50 % glicerinu u puferiranoj f.o.
c) Patološkohistološka - cijele ribe sa razrezanim trbuhom ili dijelovi organa sa promijenjenih mjesta veličine kocke šećera. Materijal se šalje u 5-10 % otopini formaldehida ili u 90-96 % alkoholu. Ne smije se snrzavati.



23. Uzimanje i slanje uzoraka sa pčelinjaka (V)
- Da bi se smanjio broj bolesnih društava na pčelinjaku i širenje bolesti prema zakonskim propisima potrebno je uzeti uzorke i na njima u specijaliziranom laboratoriju obaviti pretrage. Tijekom mjeseca siječnja ili veljače potrebno je sakupiti s podnice košnice tridesetak mrtvih pčela. To su tzv. Zimski gubici najsigurniji materijal za utvrđivanje nozemoze. Uzorci pčela pakiraju se posebno iz svake košnice, najbolje u kutije od šibica ili papirnate vrećice. Svaki uzorak treba biti označen brojem da bi se znalo iz koje je košnice uzet. Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, bočice od lijekova, i polivinilske vrećice jer se u njima pčele upare i spljenjive što otežava pretragu.
- Kod sumnje na američku gnjiloću na pretragu se šalje komadić saća veličine 10x10 cm na kojem su uočljivi tipični znakovi bolesti. Treba paztiti da na takvom komadu saća nema meda.Saće se umota u papir (ne u najlon) i označi brojem košnice iz koje je izvađen. Pošiljci se priloži popratni dopis s podacima o vlasniku pčela, opis nađenog stanja (vrsta košnice, jačina pčelinje zajednice, starost saća, količina meda itd.) Uzorak saća s popratnim dopisom spakira se u odgovarajuću kartonsku kutiju i pošalje preporučenom poštom u specijalizirani veterinarski laboratorij.



24. Priprema pčelinjaka za pčelarsku sezonu i zimu (V)
- Prvi proljetni pregled zajednica važan je zbog utvrđivanja stanja na pčelinjaku te planiranja pčelarske proizvodnje u tekućoj godini. Obavlja se kada je temperatura zraka viša od 15 °C, sunčano i bez vjetra. Pri pregledu treba utvrditi jačinu pčelinjeg društva, količinu hrane, zdravstveno stanje, kvalitetu matice, količinu legla i kvalitetu saća.
- Pod obaveznim proljetnim radovima podrazumijevamo: postepeno odzimljavanje zajednice, čišćenje podnice, spajanje slabih zajednica, liječenje bolesnih, kontrola invadiranosti varoom, poticajno prihranjivanje, uređenje higijenskog pojilišta, užičavanje okvira, zaštita rezervnog saća od voskovog moljca.
- Prije zime trebamo biti sigurni da je zajednica zdrava, pa je takvu uzimiti sa dovoljno kvalitetne hrane (lagani med, i dodatno prihranjivanje šećernim sirupom ili pogačama). Košnice zaštititi od sjevernih vjetrova, vlage uz pravilnu ventilaciju da bi zajednica uspjela prezimiti.


25. Načini čuvanja lijekova
- Lijekovi se izrađuju iz različitih supstanca koje su više ili manje osjetljive na vanjske utjecaje. Iz tih supstanca formiraju se različiti oblici u kojima se lijekovi stavljaju u promet. Kod gotovih lijekova dužnost je proizvođača da na pakiranju i uputi označi kako treba čuvati lijek da bi zadržao ljekovito djelovanje. Kod lijekova koji se izrađuju magistralno upute o čuvanju daje stručnjak koji izdaje lijek. Lijekovi se čuvaju ako nije drugačije propisano u originalnoj ambalaži, dobro zatvoreni na suhom mjestu, zaštićeni od direktne svjetlosti, na temperaturi ne višoj od 25 ° C. Posebnu pozornost treba posvetiti čuvanju lijekova vrlo jakog, jakog djelovanje i opojnih droga. Lijekovi vrlo jakog djelovanja (otrovi) označeni s dva križa čuvaju se odvojeno od drugih lijekova i pod ključem. Lijekovi jakog djelovanja označeni s jednim križem čuvaju se odvojeno od ostalih lijekova. Droge se također čuvaju odvojeno od ostalih lijekova i pod ključem. Sve ove mjere opreza potrebne su da ne bi došlo do promjene u sastavu a time i do neželjenog učinka lijeka ili njegove zloupotrebe.



26. Sistemska aplikacija lijekova
- Za postizanje resorptivnog efekta potrebno je da se lijek s mjesta aplikacije resorbira u krv i djeluje negdje na području krvotoka odnosno tjelesnih tekućina. Dva su načina da lijek dospije u cirkulaciju; indirektno – preko sluzokože probavnih organa i respiratornih organa. To je peroralna, analna aplikacija i inhalacija (npr. plin, lako hlapljiva tekućina, ili dim).
- Ova aplikacija ime neke svoje prednosti a to su da je najprirodnji, najjednostavniji način davanja lijekova koje ne treba posebno pripremati (ne trabaju biti sterilizirani ni visoko pročišćeni) i može ih davati i nestručna osoba. Međutim postoje i nedostaci kao: razgradnja lijekova djelovanjem probavnih sokova, draženje sluznice probavnih organa, smanjena resorpcija posebno kod preživača (mikroflora, volumen predželudaca)
- Najčešći lijekoviti oblici koji se primjenjuju su: tablete, kapsule, otopine, klizme, čepići itd.



27. Lokalna aplikacija lijekova
- Aplikacija lijekova je davanje, primjena, unošenje lijekova u organizam tj. dovođenje lijeka u kontakt s bolenim mjestom.
- Aplikacija lijekova u cilju postizanja lokalnog efekta zove se LOKALNA aplikacija ili topikalna aplikacija a liječenje vršeno na ovaj način lokalna terapija. Zavisno o lokaciji bolesnog mjesta lokalna aplikacija može biti:
1) Aplikacija na kožu i pristupačne sluzokože, najjednostavnija je, lako je obavlja nstručno lice, a služi za liječenje raznih bolensih manifestacija na koži, oku, u nosu, ustima i sl. U ovu svrhu služe razni lijekoviti oblici za vanjsku primjenu: masti, paste, prašci i sprejevi.

2) Aplikacija kroz prirodne otvore:
- kroz usta (per os) koriste se oni lijekovi koji se ne resorbiraju već propasiraju
probavni trakt ispoljavajući svoj efekt samo unutar njega (npr. medicinski
ugljen, gorka sol)
- kroz anus (per anum) davanje lijeka kroz anus u stražnje crijevo kod ozljeda ili
upala stražnjeg crijeva. U tu svrhu koriste se najčešće otopine i čepići:
inhalacija – sprej
intravaginalna – u vaginu se uvode tekućine, vaginalete ili vagitoriji
intrauterina – u maternicu se uvode tekućine, ili pjenušave tablete.
Terapija se vrši irigacijom, a tekućina se mora zagrijati na tjelesnu
temperaturu,
intravezikalna – u mokračni mjehur,
intramamarna – u vime se uvode masti u tubama.

3) Aplikacija injiciranjem (injekcionom špricom) u različita mjesta: intraartikularno, perineuralno, epiduralno, intrapleuralno, intraruminalno, intrapulmonalno, intratrahealno itd.

Direktno – injekcionom špricom lijek se direktno aplicira u krvotok ili tjelesnu tekućinu. Pri tome treba oprezno birati put aplikacije jer su moguće greške (bol, slabija resorpcija, ili čak smrt). Prednost ovakvog davanja je brzo nastupanje djelovanja lijeka, ali svi pripravci (otopine, emulzije i suspenzije) i mjesto aplikacije moraju biti pripremljeni (sterilno i dezinficirano). Načini na koje možemo aplicirati preparate su intravenozno, intramuskularno, supkutano i intrakutano.

Intravenozno davanje je jedini pravi direktni put unošenja lijeka u cirkulaciju uz brzi efekt kada nema mogućnosti primjene lijeka na neki drugi način. Koristi se za davanje veće količine tekućine (tzv. infuzija) npr. fiziološke otopine ili davanje plazme. Postoje i kontraindikacije: ne smiju se davati tvari koje izazivaju hemolizu, suspenzije, uljne otopine (masna embolija) niti kalijeve soli koje mogu izazvati smrt usllijed zastoja srčane aktivnosti. Kod intravenozne aplikacije treba voditi računa o brzini aplikacije (speed shock – pad krvnog tlaka, nepravilan rad srca i disanje) koja mora biti što sporija. Ako se daje veća količina tekućina u venu, onda se to naziva infuzija, a vrši se lagano pomoću infuzionog aparata. Tekućinu za infuziju-infundibiliju treba pripremiti tj. zagrijati na tjelesnu temperaturu. Kada je potrebno stalno održavati jednu te istu koncentraciju lijeka u krvi vrši se infuzija kap po kap. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja, goveda, ovaca i koza je vena jugularis, a kod svinja i kunića ušna vena; a kod pasa i mačaka vena safena i vena radijalis.

Intramuskularna aplikacija je ubrizgavanje lijeka u mišić gdje je resorpcija brza zbog dobre prokrvljenosti, ali treba zato biti vrlo oprezan da ne izazovemo emboliju. Zato trebamo napraviti sljedeće: kad se vrh igle nađe u mišiću lagano se klip brizgaljke povuče nazad, pa ako se osjeti otpor, tj. ne uvućemo nimalo krvi, znači da nismo vrhom igle u krvnoj žili i da možemo ubrizgati injekcioni materijal. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja je muskulatura vrata, kod goveda muskulatura vrata i semitendinozus, kod srednjih i malih pasmina semitendinozus i semimembranozus, a kod svinja muskulatura vrata odmah iza uha.

Supkutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u potkožno tkivo. Pogodno je za resorpciju jer sadrži dosta kapilara. Upotrebljava se kad lijek ne možemo dati intramuskularno ili intravenozno. Najpogodnije mjesto za aplikaciju kod konja je sredina vrata, kod goveda, ovaca i koza područje ispred i iza lopatice, kod svinja 3-5 cm iza uha, a kod pasa i mačaka iza lopatice. Danas se primjenjuje i potkožna implantacija specijalnih tableta. Ovako se lijek pod utjecajem tjelesnih sokova postepeno topi, resorbira i ispoljava svoj efekt.

Intrakutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u kožu. Ovaj način aplikacije čini se u preventivne i dijagnostičke svrhe (npr. tuberklinizacija).



28. Oblici lijekova i njihova priprema za aplikaciju (V)
Tekući ljekoviti pripravci
- Dobivaju se otapanjem ili ekstrakcijom djelatne supstance. Na taj način dobivaju se OTOPINE, KAPI (guttae), INJEKCIJE, SIRUPI, TINKTURE, INFUZI, DEKOKTI, KLIZME, AEROSOLI, INHALACIJE, OTOPINE ZA INFUZIJU.
- Neki od njih se moraju pripremati na poseban način (npr. sterilan), neki se aplicirju pomoću posebnih aparata (npr. sistem za infuziju, ili irigator za aplikaciju per anum).

Čvrsti ljekoviti pripravci
- Dobivaju se usitnjavanjem djelatnih supstanci, punjenjem u kapsule ili komprimiranjem prašaka pa nastaju tablete (razne vrse: lingvalete, oriblete, solublete, vaginalete). U čvrste ljekovite pripravke ubrajamo i čajeve koje možemo primjeniti izvana ali i per os.
- Prilikom aplikacije čvrstih ljekovitih pripravaka mogu se koristiti različiti aplikatori (za tablete, kapsule), a ovisno o prirodi lijeka i zdravstvenom stanju životinje treba odabrati i odgovarajući pripravak (npr. kapsule), kako bi ostala sačuvana svojstva lijeka i kako bi resorpcija bila što bolja.

Polučvrsti lijekoviti pripravci
- Dobivaju se otapanjem, suspendiranjem ili emulgiranjem ljekovite supstance u prikladnoj podlozi. U praksi su to masti, kreme, paste, gelovi. Namjenjeni su za liječenje kože, sluznica i rana dok paste možemo primjeniti i per os. Posebnu pažnju treba posvetiti pripremi mjesta za aplikaciju koje treba dobro očistiti, odmastiti a po potrebi i ošišati kako bi djelovanje lijeka bilo što potpunije.



29. Poslovi vođenja evidencije u ambulantama o profilaktičkim i dijagnostičkim zahvatima (V)
1) EVIDENCIJA DDD-a. Knjiga se zove „Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija“, zelene je boje. U nju se piše datum provođenja DDD-a, ime vlasnika objekta ili prijevoznog sredstva i vrstu provedene mjere (dezinfekcija ili dezinsekcija ili deratizacija, može sve 3 od jednom, mogu dvije po dvije, a može i pojedinačno). Potvrda se izdaje vlasniku s brojem evidencije na kojem piše što se kristilo (vrsta sredstva). Tu potrvdu izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH.
2) EVIDENCIJA O UGROŽENIM OSOBAMA. Knjiga se zvoe „Knjiga o ugroženim osobama“, žute je boje. U njoj se nalaze podaci o ugroženoj osobi i o vlasniku životinje koja je ugrizla čovjeka te datum ugriza.
3) EVIDENCIJA O TUBERKULINIZACIJI. Knjiga se zove „Iskaz goveda tuberkuliniziranih i/c metodom“. U njoj se nalaze podaci o govedu, rezultti i/c (intra kutane) metode, tj. podaci o rezultatu se upisuju u stočnu putnicu. Knjigu izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH.
4) EVIDENCIJA O NEŠKODLJIVOM UKLANJANJU. Upisuje se datum prijave, uzimanje zvjeri, datum ubijanja i način na koji smo ubili životinju.
5) EVIDENCIJA O CIJEPLJENJU SVINJA. Knjiga o vlasniku životinje sa mjestom i adresom boravka, vrstom cjepiva i protiv koje bolesti, te podacima o samoj životinji (ušna markica).
6) EVIDENICJA O BJESNOĆI I OSTALIM PSEĆIM BOLESTIMA. Provodi se kompjutorski. Markica sa brojem se daje vlansiku. Upisujemo i podatke o vlasniku i o životinji.



30. Sanitacija lovišta (V)
- Pod sanitacijom lovišta podrazumijeva se lovljenje i trovanje štetočina i predatora. Sve pernate i dlakave predatore, njihov višak, prvenstveno ubijamo iz puške, ako su se predatori umnožili u velikom broju, da ih je teško reducirati izlovom, onda se postavljaju meke.
- Za postavljanje meka u određenom lovištu treba dobiti dozvolu od sanitarnog i lovnog inspektora na čijem se teritoriju lovište nalazi. Vrijeme, mjesto datum i način postavljanja meka mora se javno obznaniti putem lokalnih radio postaja, tv-a, novina. Nabavljati meke i otrove i postavljati ih mogu samo punoljetne osobe.
- Pernati predatori truju se pomoću 5 %-tne emulzije bijelog fosfora. U kokošja jaja stavlja se 1 ml emulzije bijelog fosfora, jaje se začepi voskom i na njemu se napiše otrovano. 2 ili 3 tako pripremljena jaja stavljaju se u djeteliništa ili mlado žito i obavezno se označe mjesta na kojima su jaja ostavljena sa zastavicma. Zastavice su trokutastog oblika, žute boje, obrubljene crvenom bojom i u sredini je mrtvačka glava. Ptice kad ispiju jaja ne ugibaju odmah, već kraj vode ili u gnijezdima. Uginule ptice treba sakupiti i spaliti.
- Dlakave predatore trujemo strihininom. To je bijeli kristalni prah sličan soli, lako topiv u vodi, otrovan.
- Izlaže se u mansim mekama, one se izlažu samostalno ili u lešini, jetri ili crijevima. Kao meke mogu poslužiti komadići slanine, loja, putra, masnog sira, ribe, suhe šljive. Životinja koja je otrovana strihininom i sama predstavlja novu meku i radi toga se s nje ne smije uzimati krzno već se mora spaliti ili duboko zakopati. Dlakave predatore trujemo i cijanovodikom. Kad se predatori truju cijanovodikom on se nalazi u lešini u obliku ampula 1 ml. Kad predator pregrize ampulu cijanovodik iz tekućine prelazi u plinovito stanje i kroz nos i usta ulazi u organizam i izaziva trenutnu smrt. Lešina otrovana cijanovodikom nije otrovna te se iz nje može uzeti krzno.



31. Načini uklanjanja lešina i životinjskih odpadaka
1) KAFILERIJE
- uništavanje za ponovno iskorištavanje
- uklanjanjem lešina sprečavamo širenje zaraznih i parazitarnih bolesti

TIPOVI KAFILERIJA
- otvorene ili javne – dopremaju se lešine iz cijele regije
- poluotvorene – grade se u sklopu veće klaonice, ali mogu primati sirovine izvana
- zatvorene – isključivo za potrebe klaonice, ne primaju sirovine izvana
- proizvodi kafilerije: mesno brašno, mesno-koštano brašno, jetreno brašno, industrijski loj i tehnička mast
- prema proizvodnom procesu razlikujemo 3 vrste kafilerija
- kafilerije s vlažnim postupkom - traje 10 sati, brašno ima 10 % masti
- kafilerije sa suhom destrukcijom - traje 4-5 sati, brašno ima 5-10% masti
- metoda vlažne ekstrakcije - koriste se kemijska otapala, brašno ima manje od 4% masti
- KAFILERIJA SE SASTOJI OD: čistog dijela (prostorije sa strojevima za preradu, spremište za gotove proizvode i sanitarnog čvora) i nečistog dijela (prostorije za dovoz sirovina, za komadanje lešina i za čišćenje i dezinfekciju kamiona)

2) JAMA GROBNICA
- grade se na izdvojenom zemljištu izvan naseljenog područja
- grade se od kamena, kamenih blokova ili cigle bez žbuke
- rubovi moraju biti 3 metra ispod jame
- dubina jame je 8-15 m
- u sklopu jame mora biti objekt za čišćenje i dezinfekciju
- lešine se razgrađuju na temperaturi od 20-40 °C
- jama se prazni svakih 15 godina

3) STOČNA GROBLJA
- grade se na mjestima gdje ne postoje jame grobnice
- oko groblja mora biti ograda, a unutar nje se nalazi objekt za čišćenje i dezinfekciju
- jame se kopaju za svaku životinju pojedinačno
- na mjestu gdje se zakopala jedna zivotinja ne smije se zakapati druga najmanje 10-15 godina

4) SPALIONICE
- primjenjuju se kod iskorjenjivanja zaraznih bolesti i kod uklanjanja pokusnih životinja
- peć se sastoji od rešetke na kojoj se nalazi životinja kroz koju struji topli zrak, on suši lešinu dok se ona ne zapali i izgori


32. Dezinfekcija
- postupak kojim uništavamo uzročnike bolesti, pri čemu se uništavaju vegetativni oblici, ali ne i spore
- dezinfekcijom se uništavaju uzročnici u nastambama za životinje, stajskom priboru i opremi, u prijevoznim sredstvima itd.
- dezinficijensi mogu na mikroorganizme djelovati tako da ih ubiju (mikrobicidno) ili tako da spriječe njihovo razmnožavanje (germistatski)
- dezinfekciju u vezi sa suzbijanjem i sprečavanjem zaraznih bolesti dijelimo u prethodnu, tekuću, završnu i profilaktičku dezinfekciju
- PRETHODNA – koristi se prije mehaničkog čišćenja
- TEKUĆA – primjenjuje se svakog dana u tijeku bolesti ili u određenim vremenskim razmacima, što ovisi o osobinama uzročnika
- ZAVRŠNA – provodi se nakon što je prestala bolest, tj. kada je uklonjen izvor infekcije
- PROFILAKTlČKA – provodi se nakon završetka držanja životinja i prije utovara stoke u prijevozna sredstva
33. Deratizacija
- deratizacija je postupak uništavanja glodavaca koji prenose uzročnike zaraznih bolesti
PREVENTIVNE MJERE
- građevinarske tehničke metode i repelenti
- mreže, betonski zidovi

AGROTEHNIČKE METODE
- preoravanje, paljenje korova, potapanje hodnika u tlu

HIGIJENSKO-SANITARNE METODE
- uklanjanje otpadaka

MEHANlČKE FIZIKALNE MJERE
- klopke
- ljepila

BIOLOŠKE METODE
- mačke
- psi štakoraši

KEMIJSKE METODE
- muricidna sredstva – za miševe
- raticidna sredstva – za štakore


34. Dezinsekcija
- Dezinsekcijom se smatraju postupci suzbijanja člankonožaca koji mogu prenijeti uzročnike zaraznih bolesti ljudi i životinja, izazvati alergijske reakcije, imati toksično djelovanje ili su nametnici odnosno uznemirivači. Razlikujemo biološke, fizikalne i kemijske postupke suzbijanja insekata.
- Biološki postupci osnivaju se na djelovanju tzv. prirodnih neprijatelja insekata
- Mehanički su postupci održavanje čistoće objekata i okoliša, postavljanje zaštitnih mreža na prozore, prekopavanje gnojišta itd.
- Fizikalni su postupci primjena temperature, svjetlosti, vlage, gama-zraka, zvučnih valova i sl.
- Kemijskim sredstvima odnosno insekticidima organskog i anorganskog podrijetla.



35. Uzimanje i slanje materijala za mikrobiološku i serološku pretragu (V)
- Materijal se uzima od životinja koje su pokazale kliničke simptome,
- Od uginulih životinja uzimaju se djelovi organa koji sadrže 50 % zdravog a 50 % promjenjenog tkiva,
- Mateijal se uzima sterilnim instrumentima
- Materijal šaljemo u određenim količinama:
a) TEKUĆINE – 100 ml
b) KRV – 5 do 10 ml
c) TKIVA – 100 g
- Boce i epruvete moraju biti hermetički zatvorene a dijelovi moraju biti obljepljeni flasterom
- Stakleni pribor pakira se u čvrste kutije, na kutiju obavezno ide uputnica:
- naziv i adresa pošiljaoca,
- podaci o vlasniku životinje,
- podaci o životinji,
- vrsta pretrage koja se traži,
- popis materijala koji se šalje,
- sumnja na određenu bolest,
- liječenje koje je provedeno,
- potpis osobe koja šalje materijal
- Šalje se preporučenom poštom (treba obavezno napisati da se radi o zaraznom materijalu)
- Ili preko kurira
- Ribe se isključivo šalju preko kurira.

Serološka pretraga
- Uzima se 5-10 ml od velikih životinja i 2-5 ml od peradi ili riba
- U epruvetu se ne stavlja koagulans tako da se krv zgruša
- Uputnica je ista kao i za mikrobiološku pretragu.



36. Izrada mikroskopskih preparata (V)
- Oni služe u mikrobiologiji a pomoću njih proučavamo mikroorganizme.
- Djelimo ih na obojene i neobojene
1) Vlažni ili neobojeni preparat
- Materijal mora biti tekućina
- Na predmetnicu se stavi kap tekućine, pokrije se pokrovnicom, gleda se pod
mikroskopom pod srednjim povećanjem,

2) Otisak
- Materijal može biti ORGAN
KOŽA
SLUZNICA
- Uzmemo predmetnicu i pritisnemo na materijal i okrenemo tu stranu prema van da
se suši.

3) Krvni razmaz
- Krv vadimo: vena jugularis – velike životinje
Vena saphena – srednje životinje
Vena ulnaris – kod peradi
- kap krvi stavi se na jednu stranu predmetnice
- drugom predmetnicom pod kutem od 45° povučemo po prvoj predmetnici i stavimo
da se suši.
- brojimo leukocite: granulirani – bazofili, eozinofili, neutrofili
agranulirani – limfociti, monociti




37. Postupci nacjepljivanja hranjivih podloga i uzgoj bakterija (V)
- Postoje dva načina:
1) ISCRPLJIVANJE
- mikrobiološkom ušicom uzmemo materijal tako da je prije opalimo plamenom tada materijal razmažemo cik – cak pokretima po hranjivoj podlozi
2) RAZRIJEĐIVANJE
- materijal koji smo uzeli mikrobiološkom ušicom razmažemo u obliku ravnih crta ali se one moraju preklapati jedna preko druge, i kod tog nacjepljivanja svaki puta kada smo napravili jedne crte mikrobiološku ušicu moramo opaliti plamenom i ponovno uzeti materijal.

UZGOJ BAKTERIJA:
- Bakterije možemo uzgajati na:
BUJON – tekuća hranjiva podloga
AGAR – može biti KRUTA, POLUKRUTA
- Uvjeti koje moramo ispuniti da bi uzgojili bakterije:
a) Ph
b) Temperatura
c) Osmotski tlak
d) Kisik
e) Svjetlost


38. Uzgoj virusa – kultura stanica
- Za uzgoj virusa mogu se uzimati: bubrezi, testisi, pluća, koža
- Postupak:
Taj materijal usitnimo i prelijemo ga tripsinom. Nakon toga te stanice koje smo dobili stavimo na hranjivu podlogu i tada se na toj hranjivoj podlozi one umnožavaju.
Nakon toga mi ispitujemo virus. Na to stavimo virus koji želimo ispitati i tada počinje razgradnja stanice:
Mogu se javiti: a) uklopine
b) citopatogeni učinak virusa na stanice
Tako se dokazuje virus: Bjesnoće
HCC – zarazni hepatitis psa



39. Antibiogram (V)
- Rezultat istraživanja osjetljivosti izdvojene i identificirane bakterije prema određenim antibakterijskim lijekovima.
- Postupak – Disk – difuzija
1) Čista suspenzija bakterijskog soja
2) Nacjepljivanje – prelijevanjem po čvrstoj hranjivoj podlozi u Petrijevoj zdjelici.
3) Na osušenu podlogu pincetom se postavljaju diskovi (dijagonalni kolutiči) ili dijagonalne tablete – u razmaku od 3 cm. Diskovi sadrže standardiziranu količinu nekog antibakterijskog lijeka.
4) Zatvorena Petrijeva zdjelica – sobna temperatura – 15 do 30 min
- lijek iz diska difundira u hranjivu podlogu
5) Petrijeva zdjelica – inkubator 35°C-37°C – 12 do 18 sati
- zona u kojem nema vidljiva rasta tzv. zona inhibicije rasta bakterije
6) Mjerenje promjera tj. veličine područja inhibicije procjena osjetljivosti istraživanja bakterijskog soja.

S - +++ osjetljiv
I - ++ umjereno osjetljiv (srednje)
R - 0 otporan



40. Specifična i nespecifična otpornost
- Otpornost može biti:
- Specifična otpornost (stečena): STANIČNA - T limfociti
VANSTANIČNA – protutijela


- Nespecifična otpornost (prirođena) urođena:
1) Fagocitoza: mikrofagi, makrofagi
2) Upala
3) Interferon (virusi)
4) Primljivost (temperatura, ph tkiva)
5) Zdrava koža i sluznice

Interferon – (proizvodi ga stanica koju je napao virus) odmah se izlučuje kod virusne infekcije i ostaje do 5 dana u cirkulaciji.

Fagocitoza – proždiranje – odvija se u 4 faze:
a) Kemotaksija - putovanje prema Ag
b) Adherencija – priljubljivanje
c) Indigestija – uvlačenje u citoplazmu
d) Digestija- probava – prvo ga ubije a zatim ga razgradi enzimima iz
Mikrofagi – neutrofilni granulociti
Makrofagi – monociti

Primljivost
- Kokoš – temp 42 - 44°C neće obolit od štenečaka (pas 38,5)
- Ovisi o fiziološkim i anatomskim osobinama organizma.

Zdrava koža i sluznice
- pH kože, mikroflora kože, mehanička zaštita
- sluznice: slina (pH), suze, znoj, kašalj, kihanje
- želudac – HCl
- crijeva – crijevna mikroflora



41. Uzimanje i slanje materijala na parazitološku pretragu (V)
- Za parazitološku pretragu najčešće se šalje izmet, bris sluznice, urin, krv, tkivni i krvni razmaz koji se šalje u roku od 24 sata.
- Paraziti se tijekom transporta mogu promjeniti pa se šalju u njihovoj prirodnoj okolini tj. tamo gdje parazitiraju.

Slanje fecesa
- 10-20 g u plastičnoj ili staklenoj bočici
- Ako se ne šalje odmah konzervira se 10% formalinu

Slanje člankonožaca
- Mogu se slati živi ili uginuli u vlažnom ili suhom stanju
- Bolje je u vlažnom da se materijal bolje očuva.
- Šalje se u plastičnim ili staklenim cilindrima.


42. Metode koprološke pretrage (V)
- Pretraga fecesa na parazite, koristi se za otkrivanje svih invazijskih bolesti čiji su uzročnici lokalizirani u probavnom sustavu ili organima koji su prirodnim kanalima vezani uz probavni sustav
- U fecesu se mogu naći vegetativni ili cistični oblici protozoa: ODRASLI I RAZVOJNI STADIJI HELMINATA I DIJELOVI PARAZITA

- KOPROLOŠKA PRETRAGA MOŽE BITI:
a) MAKROSKOPSKA
• Parazitarni elementi uočavaju se golim okom
b) MIKROSKOPSKA
• Kvalitativna – određuje približan broj parazitarnih elemenata u 1g fecesa
• Kvantitativna – utvrđuje se prisustvo parazitarnih elemenata i vrsta

- KVALITATIVNA MIKROSKOPSKA KOPROLOŠKA PRETRAGA:
1) METODA BEZ KONCENTRACIJE PARAZITSKIH ELEMENATA
- Brze i jednostavne metode koje su prikladne za terensku izvedbu
- Nepouzdane su jer se kod uzimanja uzorka uzima mala količina fecesa, pa kod slabijih invazija nalaz može biti negativan
a) NATIVNI PREPARATI – mala količina fecesa stavlja se na predmetnicu, zatim se kapne kap vode, uklone se krupnije čestice sa fecesa, pokrije se pokrovnicom i mikroskopira
b) ANALNI I PERIANALNI BRIS – ljepljiva traka lijepi se oko anusa, prilijepi se za predmetnicu i zatim mikroskopira
- Koristi se za nalaz jajašca OXIURIS EQUI
c) METODA PO VAJDI – koristi se za nalaz ličinaka plućnih vlasaca kod preživača, feces se nakapa toplom vodom i ličinke ulaze u vodeni prsten

2) METODA S KONCENTRACIJOM PARAZITSKIH ELEMENATA
a) METODA SEDIMENTACIJE – temelji se na principu da jajašca i ostali parazitarni elementi zbog svoje težine se talože na dnuukoliko su suspendirani u specifično lakšu tekućinu
b) METODA FLOTACIJE – temelji se na fizikalnoj pojavi da jajašca u specifično težoj otopini isplivaju na površinu
- Kao flotaciona tekućina koristi se zasićena vodena otopina natrijeva klorida ili magnezijeva sulfata
- Nalazimo jajašca Ascaridae, Strongilidae, Kokcidiae, Oociste
- Za pretragu fecesa kunića, peradi, pasa i mačaka



43. Preventiva nematodoza u uzgoju domaćih životinja
- Domaće životinje vrlo su često invidirane parazitima iz razreda Nematoda. Da bi spriječili pojavu invazije poduzimaju se sljedeće mjere:
- Osigurati dobru prehranu i zoohigijenske uvjete, što je naročito važno za stajske invazije. Mlade životinje treba držati odvojeno od odraslih jer su odrasle životinje izvori invazije za podmladak. Redovito uklanjanje izmeta i sprječavanje kontaminacije životinjske hrane
- Izmet odlagati na određeno mjesto kroz određeno vrijeme radi biotermičke sterilizacije
- Stelju održavati suhom a nastambe povremeno prati vrućom vodom ili 2% otopinom natrijeve lužine
- Kod pašnog načina držanja treba koristiti pregonsko napasivanje, po mogućnosti mijenjati vrstu životinja na određenom dijelu pašnjaka ili vršiti izmjenu napasivanja i košnje
- Izbjegavati vlažne pašnjake koji pogoduju razvoju invazijskih ličinaka, te napasivanje za vrijeme rose jer se ličinke penju u gornje dijelove biljaka
- Uređivati pojilišta i osiguravati stoci dovoljno pitke vode
- U gravidnih životinja vršiti koprološku pretragu i liječiti invadirane
- Isto tako potrebno je vršiti koprološku pretragu i kod malih životinja i u slučaju pozitivnog nalaza liječiti sve životinje iz iste nastambe
- Provoditi dehelmintizaciju obično prije puštanja životinja na pašu te nakon povratka u staju
- Uništavati posrednike. Provoditi deratizaciju na stočarskim objektima
- Obavezan pregled mesa svinja i konja na tuberkulozu



44. Kokcidioza domaćih životinja
- Uzročnik je intracelularni parazit iz roda Eimeria i Isospora
- To su specifični uzročnici za pojedinu vrstu životinja i za pojedine organe

ETIOLOGIJA
- KOKCIDIAE – razvija se bez posrednika
- OOCISTE se izlučuju iz organizma fecesom i uz povoljne uvjete sporuliraju
- Do invazije dolazi – peroralnim putem, kontaminiranom hranom i vodom, sporuliranim oocistama
- U probavnom traktu oslobađaju se sporozoiti, ulaze u stanice epitela crijeva i nastaju ŠIZONTI, u svakom šizontu nastaje mnogo MEROZOITA
- Šizont puca i merozoiti izlaze van i napadaju druge stanice, nastaje druga generacija šizonata koji se naziva GAMETOGONIJA a nakon nje oplodnjom se stvaraju oociste i ciste koje s fecesom izlaze van


KOKCIDIOZA KOKOŠI
- Najpatogeniji uzročnici su EIMERIA TENELLA (uzrokuje cekalnu kokcidiozu) i EIMERIA NECATRIX (uzrokuje intestinalnu kokcidiozu)

KLINIČKA SLIKA
- E. Tenella – proljev, gubitak apetita, slabost, anemija, pospanost, smrt za 2-5 dana
- E. Necatrix – sluzav proljev sa primjesama krvi, mršavljenje, anemija, slabost, pilići koji prežive kokcidiozu stječu imunitet ali ostaju trajno kržljavi

DIJAGNOZA
- Za života – klinička slika, epizotiološki faktori, koprološka pretraga i to metodom flotacije nalazima oocista
- Patoanatomski – promjena na crijevima
- Histološki – nalaz stadija kokcidije

LIJEČENJE
- Sulfonamidi u vodi za piće 5 dana (ako je isplativo)


KOKCIDIOZA KUNIĆA
- Najčešće je uzročnik EIMERIA STIDAE koja parazitira u žučovodu
- Kao popratni simptom može se javiti ikterus (žutica)
- Liječi se sulfonamidima u vodi
- Za kuniće je karakteristična MRAMORIRANA JETRA – prošireni žućni kanalići ispunjeni parazitima i propalim epitelom

KLINIČKA SLIKA
- Crijevna kokcidioza – krvavi proljev, mršavljenje, može doći do uginuća
- Jetrena kokcidioza – koprološka pretraga (metoda flotacije), nalaz oocista – kod kunića je povećana jetra i trbuh zbog toga što su im crijeva puna plina

PROFILAKSA
- Redovito čišćenje, briga o higijeni, odvajanje odraslih od mladih
- Za perad – vakcina



45. Babezioza domaćih životinja (Piroplazmoza)
- Javlja se kod različitih domaćih životinja, ali i kod čovjeka


UZROČNIK
- Intracelularni protozoo iz roda BABESIA koji paratizira u krvnim stanicama tj. u eritrocitima
- Za razvoj koriste posebne vrste krpelja iz porodice IXOIDAE

ŠIRENJE
- Horizontalno – s krpelja na životinju
- Vertikalno – kada BABESIA ulazi u jajašca krpelja i širi se na nove generacije
- Krpelji su konačni nosioci, uzročnik se izlučuje putem sline, pa krpelj zarazi životinju sisanjem krvi
- Ako sporozoiti (tjelešca koja nastaju u toku so. diobe, ulaze u slinu za oko 2 dana) uđu u organizam životinje, ulaze u eritrocite i razaraju ih
- Zbog toga se oslobađa velika količina hemoglobina zbog čega može doći do hemoglobinurije (hemoglobin daje crvenu boju mokraći)

KLINIČKA SLIKA
- Životinje su mirnije, leže, imaju povišenu temperaturu

DIJAGNOZA
- Postavlja se na temelju kliničke slike i nalaza krpelja
- Hematološka pretraga – krvni razmaz obojen po GIEMSI
- Patoanatomski nalaz – potkožni i intermuskularni ikterični edemi, vodenasta krv, povećena jetra i slezena.

LIJEČENJE
- Imizol.

PROFILAKSA
- Suzbijanje posrednika (uništavanje krpelja) raznim sredstviam (akaricidnim)
- Obvezan pregled životinje nakon svake šetnje i u slučaju pronalaska krpelja obavezno skinuti



46. Metiljavost (Fascioloza)
UZROČNIK
- Fasciola Hepatica ili veliki ovčji metilj
- Živi u žućnim kanalićima jetre gdje se hrani sišući krv
- Ima hrapavu površinu kojom stalno iritira žućne kanaliće, zbog toga je poremećena funkcija jetre
- Javlja se kod goveda, ovca i drugih biljojeda, ali i kod čovjeka

ŠIRENJE
- Jajašca dospijevaju u okolinu izmetom, ta jajašca dospijevaju u vodu
- Tu se razvija zametak ili miracidij koji pliva u vodi i ulazi u posrednika – puža u kojem se razviju ličinke – redije
- One napuštaju puža i razviju se u metilje sa repićem – cerkarije
- One su neko vrijeme u vodi i već tu može doći do invazije
- Životinja se sigurno invadira putem metacerkarija tj. učahurenih cerkarija koji se nalaze na travi, vodenom bilju...
- Čovjek se invadira hraneći se divljim salatama

KLINIČKA SLIKA
- Kroz stijenku crijeva mladi metilji prodiru u jetreno tkivo, tu uzrokuju upale
- Anemija, proljev, pad mliječnosti

DIJAGNOZA
- Laboratorijska, koprološka pretraga.
- Patoanatomski nalaz (u jetri – mladi, a i spolno zreli metilji)



47. Protozoarne bolesti pasa
- Jedna od najčešćih i najopasnijih bolesti pasa je babezioza ili piroplazmoza. Naročito je ugroženo područje Zagreba gdje nekad bolest preraste u malu enzootiju. Uzročnik je B. canis koja parazitira u eritrocitima. Dolazi do opsežnog propadanja eritrocita što se manifestira poremećajem općeg stanja, anemijom, žuticom, hemoglobinurijom. U akutnom tijeku bolesti životinje mogu uginuti. Bolest prenose krpelji šikare, pa se bolest najviše javlja u vrijeme kada su krpelji najaktivniji.

- Lišmanijoza je također bolest pasa uzrokovana krvnim bičašem iz roda Leishmania a vrsta je L. infantum. Enzootsko područje za ovu bolest je Dubrovnik sa okolicom te Dalmacija. Leishmanije parazitiraju u makrofagima psa a bolest prenose sitni kukci tzv. papatači ili nevidi čije ženke sišu krv najčešće u sumrak i noću. Psi mogu oboljeti od visceralnog i kožnog oblika lišmanioze. Visceralni oblik ima najčešće kroničan tijek i manifestira se kaheksijom, anemijom, upalom limfnih čvorova, promjenama na očima, na koži, naročito na licu i nogama.

- Kokcidioza (izosporoza) je vrlo česta bolest pasa ali najčešeće prolazi bez kliničkih simptoma jedino ako se životinje drže u nehigijenskim uvjetima i prenatrpanim nastambama može se javiti proljev i ostali simptomi.

- Psi mogu oboljeti i od toksoplazmoze iako ova bolest u prirodi najčešće prolazi latentno. Uzročnik je Toxoplasma gondii. To je cistotvorna kokcidija koja u prirodi dolazi u tri oblika tahizoit, tkivna cista i oocista. Svi oblici su invazijski. Manifestni oblik prvenstveno se javlja kod mladih pasa a simptomi su vrlo različiti. Pneumonia, hepatitis, gastroenteritis, miokarditis, upala limfnih čvorova, oštećenje CNS-a i dr.

- Kod pasa još mogu parazitirati i cistotvorne kokcidije iz roda Sarcocystis. Pas je za ovu vrstu konačni nositelj jer se u njegovom crijevu oblikuju oociste koje već u organizmu sporuliraju. Pas se invadira tkivnim cistama koje se nalaze u mesu preživača ili svinje. I ova je bolest latentne prirode.

- Od bičaša u crijevu psa mogu parazitirati i Trychomonas intestinalis, te Giardia lamblia koje kod većeg stupnja ivazije mogu izazvati proljev odnosno probavne poremećaje.



48. Askaridoza domaćih životinja (glistavost)
- Uzrokuju ih krupni valjkasti crvi koji paratiziraju u tankom crijevu domaćih i divljih životinja

ASKAROZA SVINJA
UZROČNIK
- Askaris suum
- Obolijevaju prasad i nazimad putem kontaminirane hrane i vode u kojima su jajašca sa invazionom ličinkom
- Trahealna migracija – svinja pojede jajašca i u crijevu se oslobodi ličinka koja putuje po tijelu kroz pluća, bronhe do dušnika i ždrijela i životinja je ponovno guta
- U crijevima spolno dozrije, stvara jajašca koja se izlučuju izmetom
- Odrasla trakavica hrani se crijevnim sadržajem

KLINIČKA SLIKA
- Upala pluća, mršavost, proljev/začep, nastrani apetit, grčevi muskulature, može doći do uginuća

DIJAGNOSTIKA
- Nalazak jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazinom, tretiraju se sve životinje


PARASKAROZA KONJA
UZROČNIK
- Paraskaris equorum
- Obolijeva ždrebad, stariji predstavljaju izvor
- Trahealna migracija
- Za 2.mj. razvije se odrasli oblik u crijevima

KLINIČKA SLIKA
- Bronhopneumonija, kašalj, povišena temperatura
- Konji mršave, imaju proljev ili začep, kolike, grčeve

DIJAGNOSTIKA
- Prema ponašanju životinja, nalazom jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazil, verpanil


TOXOKAROZA GOVEDA
UZROČNIK
- Toxokara vitulorum i Neoascaris vitulorum
- Obolijeva telad ispod godinu dana, a invadira se intrauterino ili galaktogeno

KLINIČKA SLIKA
- Proljev, opstipacije, kolike, anemija, mršavost
- Nastamba ima miris po kloroformu (zbog raspadanja velikog broja glista u crijevima)

DIJAGNOSTIKA
- Nalazom jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazil, verpanil



49. Ehinokokoza
- Trakavičavost u pasa

UZROČNIK
- Echinococcus granulosus
- Odrastao oblik trakavice živi u psu (lisica, vuk), a ciste se nalaze u ovci, svinji, govedu i čovjeku
- Pas se zarazi jedući zaražene organe
- Jajašca se izlučuju izmetom
- Iz jajašca, koja dospiju u crijeva, razvije se zametak koji krvlju i limfom putuje organizmom
- Može doći do pluća, a najčešće je u jetri

KLINIČKA SLIKA
- Žutica, gubitak apetita
- Kašalj, upala pluća i plućne ovojnice

DIJAGNOSTIKA
- Pretragom fecesa, patoanatomski nalaz

PROFILAKSA
- Dehelmintizacija pasa, izbjegavanje dodira sa psima



50. Cisticerkoza goveda i svinja
- još se naziva i MIŠIĆNA CISTICERKOZA ili IKRlČAVOST
UZROČNIK:
a) TENIA SAGINATA – govedo
b) TENIA SOLIUM – svinja
- uzročnik izgleda kao mjehurić ispunjen bistrom tekućinom, a na stijenci ima uvrnutu glavicu sa 4 siske
- goveda i svinje zaraze se kontaminiranom hranom i vodom
- u crijevima životinja iz jajašca se izvale nerazvijene ličinke koje se razvijaju u ikrice
- ikrice su smještene u mišićnom tkivu srca, jezika, skeletne muskulature, naročito massetera i buta
- ponekad se mogu javiti i u moždanom tkivu (svinjska cisticerkoza)
- u domaćih životinja nema znakova bolesti, već se moze uočiti otežano gutanje i potištenost
- glavni nosioc je čovjek
- čovjek se invadira jedući svinjsko i goveđe meso koje je nedovoljno kuhano ili pefieno
- kod čovjeka se može javiti larvalni oblik trakavice pa nastale ikrice naseljavaju mozak, a takav čovjek ima epileptičine napade
- za života se dijagnoza lakše postavlja nalazom ikrica u mesu, kod svinja u jeziku ili očnim vjeđama, kod čovjeka serološkom pretragom
- nakon klanja ili uginuća životinje goveđe srce ili masetere moramo zarezivati da bi uočili ikrice
- bolest se suzbija savjesnim pregledom goveđeg i svinjskog mesa te provođenjem svih postupaka u skladu s propisima
- važno je urediti sanitarije na svim stočarskim objektima
- ljudi se moraju liječiti dok se svi ostali higijenski moraju osvještavati
51. Nametnici na koži
- Na koži domaćih životinja parazitiraju člankonošci (ARTKROPODA) iz dva razreda: ARAHNOIDEA (paučnjaci) i INSECTA (kukci).

ARAHNOIDEA
- to su beskrilni člankonošci
- dijele se u 7 redova, a za veterinarsku medicinu zančajan je samo red ACARA,
grinje
- grinje su jako rasprostranjene u prirodi
- grinje se hrane kožnim detritusom, limfom, krvlju, dlakom, perjem, živim tkivom i
seroznim tekućinama
- acari uzrokuju šugu domaćih životinja, demodikozu, krpeljivost uzrokovanu
porodicom IXODIDAE (krpelji šikara) i ARGASIDAE (krpelj nastambe)

ŠUGA DOMAĆIH ŽIVOTINJA
- to je kontagiozna bolest, kroničnog tijeka, koju karakterizira svrbež i promjene na
koži
- šuga se javlja u većim aglomeracijama, većinom zimi i brzo se širi
- razlikujemo rod: SARCOPTES – parazitira kod ovaca, konja, goveda, svinja, kunića
– parazitira u koži, buši hodnike, hrani se limfom i
stanicama epiderma
NOTOEDRES – parazitira kod psa, mačke
– paratizira u koži
PSOROPTES – paratizira kod ovaca, konja, goveda, kunića
– paratizira na koži
– uzrokuje otpadanje vune kod ovaca
OTODECTES – paratizira kod psa, mačke
CHORIOPTES, CNEMIDOCOPTES – paratiziraju na koži
- šugavci izazivaju svrbež, pa nastaju ozljede na koži zbog upornog češanja.

DIJAGNOZA: dermatološka pretraga i nalaz parazita
LIJEČENJE: Iverktin

DEMODIKOZA
- uzročnici su različite vrste grinja iz roda DEMODEX
- uzročnici žive u dlačnim folikulima gdje se razmnožavaju
- najznačajnije je za pse (češće debermani, kratkodlaki ptičari)
- najčešće se prenosi neonatalnim putem, a za pojavu bolesti pogoduje i loša kondicija
životinje, virusne infekcije, genetska predispozicija.

SIMPTOMI
- velik broj životinja mogu biti nositelji, bez kliničkih simptoma
- promjene najčešće započinju na glavi i polako se šire dalje
a) SKVANOZNI OBLIK
- promjene su obično okruglastog oblika sa prorijeđenom dlakom
- promjene su najčešće na glavi i prednjim nogama
- koža je crvena sa malim papulama, koža kasnije odeblja, postaje plavičasta i ljušti se.
b) PUSTULOZNI OBLIK
- posljedica je bakterijske infekcije
- pustule apscediraju, stvaraju se kraste, koža odeblja i
- javlja se neugodan miris
c) ATIPIČNI OBLIK
- simptomi ne moraju biti izraženi

DIJAGNOZA: dermatološka pretraga i metoda kuhanja
LIJEČENJE: Amitraz
PROFILAKSA: pravilna ishrana i njega



52. Provođenje profilaktičkih mjera na peradnjaku (V)
NESPECIFIČNE MJERE
- treba nabavljati perad jednodnevnih roditeljskih pilića za koju proizvodač jamči visoku proizvodnju i otpornost
- smještaj mora biti odgovarajući sa funkcionalnom opremom, propisanom temperaturom i vlagom zraka, ne smiju biti preniske ili previsoke temperature, previsoka ili preniska vlažnost, slaba (loša) ventilacija ili previše svjetla
- u malom prostoru ne smije biti velik broj životinja
- na jednoj farmi samo jedan oblik proizvodnje, u jednom objektu sve životinje iste dobi, načelo "all in- all out", odmor objekta najmanje 14 dana između 2 proizvodna ciklusa
- pravilna hranidba, niti premalo niti previše hrane, neizbalansiran sastav hrane uzrokuje smanjen rast, gubitak tjelesne težine, smanjenu nesivost, avitaminoze

SPECIFIČNE MJERE
- vakcinacija pregledane i zdrave peradi
- u svrhu medikamentozne preventive se koriste antibiotici, sulfonamidi, insekticidi, vitamini, to sve protiv kokcidioze i ektoparazita
- uginulu perad treba sakupljati svakodnevno i raditi sekciju izvan farme
- sanitarnim mjerama spiječavamo unos i širenje bolesti na farmi, proizvodni objekti moraju biti dovoljno udaljeni i ograđeni ogradom, osoblje farme mora imati zaštitnu odjeću i obuću koja se presvlači nakon izlaska iz farme, vozila se moraju nakon transporta očistiti i dezinficirati, posjetitelji trebaju dobiti posebnu odjeću i obuću, čišćenje i dezinfekcija se obavlja nakon svakog ciklusa proizvodnje

53. Upotreba inkubatora i valjenje pernatog podmladaka (V)
- Inkubatori se koriste za umjetno nasađivanje jaja – postoji više vrsta inkubatora
1) JEDNOSLOJNI – izgleda kao sanduk, a jaja se ulažu u samo jednom sloju, kapacitet im iznosi 50-600 jaja
2) VIŠESLOJNI – poput ormara je, u središnjem dijelu se nalazi uređaj za zagrijavanje i vlaženje zraka, a u prostranim djelovima nalaze se okviri za smještaj jaja -njihov kapacitet iznosi do 50 000 jaja
- Inkubator se sastoji od dijela koji služi za leženje jaja do 180 dana inkubacije i taj dio se zove PREDVALIONIK.
- Drugi dio je VALIONIK, tu se jaja premještaju do kraja inkubacije ili valjenja (19-21 dan)
- Valionica ili inkubatorska stanica mora imati:
• prostoriju za prihvat i sortiranje jaja
• plinsku komoru (dezinf.)
• prostor sa predvalionicima i valionicima
• prostor za smještaj i sortiranje jednodnevnih pilića
• prostor za valioničku opremu i skladište ambalaže
- Temperatura kod nasađivanja do 18 dana iznosi 38° C a od 19-21 dana 37°C
- Relativna vlaga mora biti 80%
- Jaja za nasad ne smiju biti starija od 7 dana
- jaja se uskladištuju u suhoj polumračnoj prostoriji na temperaturi 15-18 °C
- Za nasad se nesmiju koristiti jaja koja imaju nepravilan oblik i veličinu jaja sa 2 žumanjka, gdje je žumanjak priljepljen za ljusku ili jaja s napuknutom ljuskom



54. Ptičja gripa
- Zarazna virusna bolest domaće peradi i divljih ptica

ETIOLOGIJA
- Uzročnik je RNA virus – Ortomixoviridae, a rod Influenca virus – tip A
- Prema patogenosti imamo 2 skupine virusa:
1) Nisko patogeni – uzrokuje blage simptome bolesti, a u slučaju sekundarnih oboljenja (E. Coli, mikoplazmom) + nepovoljni uvjeti okoliša mogu uzrokovati smrtnost do 50%
2) Visoko patogeni – nastaje teško oboljenje i smrtnost gotovo 100%

EPIZOOTIOLOGIJA
- Oboljevaju kokoši i purani, a kod pataka i gusaka se razviju slabi simptomi
- Divlje ptice (npr. divlje patke) prirodno su otporne na bolest i ne pokazuju kliničke simptome bolesti tj. ove životinje su rezervoari tog uzročnika i glavna su opasnost prijenosa te bolesti na domaću perad
- Rizične skupine su i ekstenzivno i intenzivno držanje peradi
- Izvor: zaražene ptice, feces, iscjedak dišnoga sustava, lešine ptica, kontaminirana hrana, voda i oprema
- Širenje: postoji primaran način (sa divljih na domaće) i sekundarni način (prijenos virusa od peradnjaka do peradnjaka – obuća, odjeća, prijevoz)

KLINIČKA SLIKA
1) Iznenadna uginuća bez vidljivih kliničkih simptoma
2) Iscjedak dišnoga sustava ŕ posljedica kašljanje, šmrcanje, disanje na otvoren kljun, javlja se sinusitis, edem vrata i glave, javlja se potištenost, nakostriješenost perja, pad nesivosti i valivost
Ř Loša kvaliteta ljuske jajeta
Ř Cijanoza krijeste i podbradnjaka
Ř Sitna točkasta krvarenja po sluznicama i potkožna krvarenja (na dijelovima nepokrivena perjem – na nogama)
Ř Živčane smetnje – nekoordinirane kretnje, grčevi, paralize, kretnje u krug)

DIJAGNOZA
- Klinička slika
- Na temelju epizootiološke pretrage, razudbeni nalaz, brisevi grla i kloake

LIJEČENJE
- Nema liječenja

PROFILAKSA
- Poduzeti sve higijensko-sanitarne mjere



55. Njega legla kod pasa i mačaka
-











56. Održavanje higijene pasa
- Češljanje i četkanje: uklanjanje mrtve dlake, prljavštine i parazita, poticanje cirkulacije kože, estetski razlozi, raspetljavanje dlake
- Šišanje i timarenje pasa koji se ne linjaju. Šišaju se npr. pudli, a trimaju šnauceri, erdel terijeri, zapadno škotski bijeli terijeri, trimanje je lomljenje dlake preko oštrog nožića
- Kupanje samo u psećim šamponima i to svaka 3 mjeseca, ne češće. Prečestim kupanjem uklanja se zaštitni sloj (loj), koža se suši i može doći do raznih patoloških promjena – bolesti, pH ljudske kože je lužnat, a pseće kiseo. Običnom, čistom vodom smiju se kupati svaki dan
- Njega noktiju – psi koji se ne kreću, koji su u stanovima ne troše dovoljno nokte, pa ih treba podrezivati posebnim ˝okruglastim˝ škarama koje vrše podjednak pritisak na sve dijelove nokta. Običnim, ravnim škarama nokti pucaju i u pukotine se zavlače mikroorganizmi i prljavština, te može doći do upale. Treba paziti pri rezanju na krvne žile i živce koji se nalaze u noktima
- Njega zuba – eventualno pranje, ali ih treba na to naviknuti od ranih dana. Čišćenje kamenca mehanički ili ultrazvučno, kako bismo spriječili upale zubnog mesa i razna oboljenja
- Higijena uški – čupkanje dlake iz unutrašnjosti uha kako se ne bi nakupljale travčice, prljavština itd. Čišćenje uški vlažnom vatom na prstu, ne štapićima!
Najčešći problemi su upale različite etiologije, vrlo česta je ušna šuga, i u toplom i suhom periodu stoklas ili klasić divljeg ječma, koji može probušiti bubnjić
- Analne vrećice – sekret služi za međusobno prepoznavanje i obilježavanje teritorija. Ako se pas ne kreće dovoljno i ako se neadekvatno hrani, može doći do problema: začepljenje i upala. Pas se češe oko korijena repa, vuče stražnji kraj po podu (sanjka se). Liječenje se sastoji od pražnjenja analki prstima, ispiranje antibioticima, tretiranje protiv buha, ne ih dirati ako nema problema!!!
- Buhe – redovito tretiranje protiv buha; koje mogu prenositi trakavicu Dipilidium caninum
- Krpelji – u proljeće. Opasni zbog prenošenja raznih bolesti: najznačajnija je parazitarna piroplazmoza ili babezioza, te virusna upala mozga i moždanih ovojnica, koja je opasna i za ljude.
- Rezanje 5. Prsta, repova, uški



57. Održavanje higijene mačaka
- Sve je slično. Kupati ih rjeđe jer se mačke same peru. Osigurati im mjesto (kora drveta, omotano debelo uže oko nekog stupa i sl.) na kojem će oštriti pandže.
- U stanu im treba osigurati mačji WC, napunjen sa pijeskom, kako bi sakrile svoj trag zakopavanjem. Redovito održavati higijenu zahoda.
- Češljanje, pranje, buhe, uške, zubi, itd.
58. Zaštita legla
- Općenito se smatra da leglo prolazi kroz 3 kritična razdoblja:
- PRVO KRITIČNO DOBA nastupa odmah nakon rođenja, a završava 5. ili 6. dana života. U samom trenutku poroda, za vrijeme prolaza kroz majčinu rodnicu, štene se može zaraziti mikroorganizmima, ako je njima rodnica zagađena. Dan, dva nakon porođaja u štenetu se namnože mikroorganizmi i počinju se pojavljivati prvi znakovi bolesti: cvili, zaostaje u razvoju, ne može uzimati hranu, brzo ugiba. Bolest se zove septikemija mladunčadi, a liječenje je moguće ako se pravovremeno započne. Obično oboli prvorođena štenad, u najtežem obliku bolesti.
- DRUGO KRITIČNO DOBA traje od 2. – 3. tjedna života, a posljedica je jakog napada glista koje štene dobije dok je još u majici, 4 dana prije porođaja. Tada se gliste koje su učahurene u majčinom mišičju, djlovanjem hormona, probude i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tijelo štenaca. Gliste će nakon 20-ak dana doći u pluća štenaca, kad će se očitovati simptomi. Najjači napad glista i najveća smrtnost štenadi opaža se u prvim kujinim leglima, dok se ne istroše zalihe glista u majčinom mišičju. Liječenje je teško. Novorođenu štenad treba pravilno i redovito čistiti od glista, svakih 14 dana različitim preparatima. (Banmint pasta, Verpanil, Droncit...).
- TREĆE KRITIČNO DOBA obično nastupa nakon 7. tjedna života, kada se pojavljuju razne virusne zarazne bolesti, kao što su štenećak, parvoviroza, leptospiroza, zarazna upala jetre. Sišući mlijeko (kolostrum), štene već prvog dana dobije i zaštitna tijela protiv svih bolesti na koje je majka otporna, zato što ih je preboljela ili zato što je protiv njih cijepljena. Ukoliko majka nema antitijela, štenad može i puno prije oboliti. U dobi od 7 tjedana antitijela dobivena od majke nestaju, stoga se štene u to doba treba cijepiti zaštitnim cjepivima, koja će potaknuti stvaranje vlastitih antitijela i štititi organizam. Nakon toga 3 – 4 tjedna treba ponoviti cijepljenje, odnosno treba se pridržavati uputstava proizvođača cjepiva. Pas u vrijeme cijepljenja mora biti zdrav i očišćen od crijevnih parazita. Pretpostavimo li da u mlijeku nema protutijela, štenad privremeno možemo zaštititi primjenom tvornički pripremljenog zaštitnog seruma.

ZAŠTITA LEGLA MAČAKA
- Između 7. i 8. tjedna života vrijeme je kad mačića treba cijepiti protiv zaraznih bolesti. Do tog vremena mačić je zaštićen prirodnom pasivnom imunošću, tj. protutijelima koje je mačić dobio od svoje majke preko posteljice i kolostruma. Bitno je da majka bude cijepljena protiv zaraznih bolesti prije parenja. Mogu se cijepiti samo zdravi mačići i očišćeni od glista. Ako se cijepi dok je bolestan, ne može stvoriti dovoljno protutijela.
- PRVEVENTIVA – SHEMA:
- 3. – 4. tjedna – prvo čišćenje od glista
- 8. tjedna – prvo cijepljenje kombiniranim cjepivom protiv panleukopenije, rinotraheitis i mačja leukemija
- 10. tjedna – drugo čišćenje od glista
- 12. tjedna – protiv bjesnoće
- Sva cijepljenja ponavljati 1x godišnje
- Panleukemija – zarazna bolest probavnog sustava



59. Salmoneloza domaćih životinja (paratifus)
- Salmoneloza je skupni naziv za zarazne bolesti domaćih i divljih životinja kao i čovjeka uzrokovane bakterijama iz roda salmonela
- To je svjetska zaraza, u nas ima najveće značenje salmoneloza peradi i svinja
- To je i uvjetna zarazna bolest, pa se javlja u životinja koje žive u lošim zoohigijenskim uvjetima
- Salmonela ima 2 vrste: S. Enterica i S. Bongori
- Izvor zaraze: primarni, sekundarni, u ptica transovijarno, a salmonela je alimentarna infekcija
- Patogeneza: nakon ulaska u krv nastaje septikemija, a u crijevima se ugnijezdi u limfne folikule, pa se javljaju ulcusi limfnih folikula čije je dno niže od razine stijenke crijeva sa okolnim reaktivnim bedemom, zbog navedenih promjena javljaju se simptomi gastroenteritisa
- U peradi glavne promjene su u jajčanim folikulima (imaju izgled grožđica), a u pijetlova degenerativne promjene na testisima
- Simptomi svinja: u akutnom septikemijskom obliku javlja se OIS, povraćanje, proljev bez primjesa krvi, crvenilo kože, tzv. cinober boja, u kroničnom obliku su sindrom kroničnih zaraznih bolesti, proljev, a kao komplikacija pneumonija
- Kokoši: bolest se naziva kokošji tifus, uzročnik je S. Galinarum, slabo izražen OIS, pingvinski stav, lažne opstipacije uz ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini) te smanjena nesivost, mršavost, proljev bijele boje, a moguća su brza uginuća zbog rupture jetre
- Patoanatomski nalaz: degeneracija jajčanog folikula
- U peradi se prenosi preko jaja, iz kontaminiranih jaja može nastati mućak (kada embrio odmah ugiba) ili zadušak (pile ugiba odmah nakon valjenja)
- Kod kokoši uzročnik je i S. Pulorum, pa je bolest puluroza, takvi pilići ostaju doživotno kliconoše
- Profilaksa: izolacija bolesnih od zdravih, dezinfekcija, uklanjanje kliconoša
- Nije ju uputno liječiti, ali kad se radi o malom broju, njih neškodljivo uklanjamo, a kod velikog broja oboljelih uz popravljanje zoohigijenskih uvjeta života, dijetnu ishranu

- Vrste kod svih domaćih životinja:
- SVINJE – S. Choleresuis
- PERAD – S. Galinarum – pullorum
- KONJ – S. Typhimurium, S. Enteriditis, S. Abortusequi
- GOVEDO – S. Typhimurium, S. Enteriditis
- OVCE – S. Typhimurium, S. Abortusovis
- MESOJEDI – S. Typhimurium



60. Septikemijske zarazne bolesti svinja
SVINJSKA KUGA:
- svjetska zaraza svinja, virus je iz porodice TOGAVIRIDE
- bolest se širi prometom svinja, primarno, sekundarno, ali i domaćim životinjama (ptice grabljivice, pas, mačka)
- virus je endoteliotropan, pa krvne žile postaju polupropusne, a kao posljedica toga nastaju degenerativne: i upalne promjene tkiva, kao i točkasta krvarenja (petehije)
- bolest se javlja u tipičnom i atipičnom obliku
- u atipičnom obliku se može javiti u izrazito blagom ili žestokom obliku bolesti, a kod tipične kuge u perakutnom obliku životinja ugiba naglo zbog moždane apopleksije
- kod akutnog oblika: OIS, gnojni konjuktivitis, hodaju po vršcima prstiju zbog poliatritisa (upala svih zglobova), glas je hrapav, dubok, a kasnije dolazi do afonije (potpuni gubitak glasa), petehije po koži, nekroza uške i repa, povraćanje, proljev smrdljiv sa primjesama krvi, otežano disanje i kašalj
- patoanatomski nalaz: u crijevima butoni (gumbolike tvorbe uzdignute iznad stijenke crijeva)
- terapija se ne provodi jer se svinjska kuga suzbija po zakonu
- neškodljivo se uklanjaju sve bolesne i sumnjive životinje
- primljive životinje cijepimo lapiniziranom vakcinom (izvedenom na kuniću)

VRBANAC:
- uvjetna svjetska akutna zaraza svinja i drugih životinja kao i čovjeka
- uzročnik je bakterija ERYSIPELOTHRIX RUSHlOPATHIE
- izvori infekcije: primarni, sekundarni, insekti koji sišu krv
- bakterija se nalazi i u tonzilama zdravih životinja, pa u lošim zoohigijenskim uvjetima kada padne otpornost životinje uzročnik se namnoži i izaziva bolest, zbog toga to je uvjetna bolest
- patogeneza: sa ulaznih vrata prodire u krv, nastaje septikemija, a toksini uzročnika oštećuju endotel krvnih žila
- simptomi kod kroničnog vrbanca: nekroza kože, bradavičasta upala endokarda i artritis te alergijske pojave
- kod septikemijskog oblika: OIS, plavocrvena boja kože, urtike ili ožarice (2-3mm uzdignute romboidne tvorbe iznad razine kože koje nestaju za 2-3 dana)
- kod tzv. bijelog vrbanca nema nikakvih promjena na koži
- glas je visoki, cvileći i bolan, artritis (upala zglobova)
- kronični oblik: sindrom kroničnih zaraznih bolesti, kao i 3 bolesti koje se mogu javiti pojedinačno ili u kombinacijama:
1. nekroza kože: otpadanje vrha ušiju i repa
2. poliatritis- upala svih zglobova
3. verukozni endokarditis (bradavičasta upala endokarda) – patoanatomski
nalaz: povećana slezena koja na zraku poprima boju cigle
- terapija: izolacija bolesnih životinja od zdravih, neškodljivo uklanjanje lešina, hiperimuni serum + penicillin
- profilaksa: vakcinacija primljivih životinja



61. Zaštitna cijepljenja mladunčadi pasa protiv zaraznih bolesti
1) ŠTENEĆAK – RNA virus iz porodice Paramyxoviridae
- ugroženo – 2x: l put sa 6 tjedana jer tada prestaje pasivna imunost, nesmijemo prije jer virus može interferirati u stvaranje aktivne imunosti (može spriječiti stvaranje aktivne imunosti)
- 2. put se vakcinira sa 12-16 tjedana
- neugroženo – jednokratna vakcinacija sa 16 tjedana
2) ZARAZNI HEPATITIS PASA (HCC) – imunoprofilaksa – DNA virus iz porodice Adenoviridae
- atenuirana vakcina, često u sklopu polivalentnih vakcina životinja se može vakcinirati odmah poslije poroda tj. po odbiću od sise ili možemo vakcinirati kuje prije ili neposredno poslije parenja.
3) PARVOVIRUSNA INFEKCIJA PASA – imunoprofilaksa – DNA virus iz porodice Parvoviridae
- vakcinacija u sklopu polivalentnih vakcina – vakcinacija po odbiću



62. Askolijeva termoprecipitacija – Bedrenica (V)
BEDRENICA
ETIOLOGIJA
- uzročnik je bakterija baccilus anthracis, negibljiv, aeroban, tvori spore i endotoksine, raste u kolonijama poput uvojaka kose

EPIZOOTIOLOGIJA
- primarni izvori su izlučevine bolesnih životinja, mlijeko i izmet, Iešine, dijelovi lešina
- bolest tla, uzročnik se u obliku spore može u tlu preživjeti do 50 god.
- ulazna vrata – probavni sustav i povrijeđena koža
PATOGENEZA
- uzročnik se umnaža na ulaznom mjestu, tamo se širi u okolinu i limfne čvorove, uzrokuje lokalnu infekciju ili ulazi u krv pa nastaje septikemija, toksinima uzrokuje sindrom bolesti i smrt djelujući na CNS depresijom i paralizom dišnog centra

KLINIČKA SLIKA
- inkubacija traje 3 dana
- Perakutni oblik – simptomi moždane apopleksije, vrtoglavice, teturanje, škripanje zuba, krvarenja iz prirodnih otvora i za nekoliko sati uginuće u grčevima
- Akutni i subakutni – u goveda, nadam, količni napadi a u krava muzara nagli pad mliječnosti, u koži grlišta i vrata edemi, ponekad karbunkuli u goveda, konja i pasa, povećani limfni čvorovi, vidljive sluznice u početku hiperemične, crvene, poslije cijanotične
- posebno kod svinja se očituje lokalizirana bedrenica na ždrijelu, grkljanu i okolici s grlišnim edemom, OIS ,otežano diše, ne otvara usta i brzo ugiba zbog gušenja
- u mesoždera prevladava upala probavnog sustava s povraćanjem i proljevom, a u peradi edem glave i vrata s brzim uginućem

DIJAGNOSTIKA
- Epizootiološka, patoanatomska, ASCOLIJEVA TERMOPRECIPITACIJA, bakteriološka nakon uginuća i biološki pokus na mišu

LIJEČENJE
- etiološko ATB i simptomatsko krvožilnog i probavnog sustava

PROFILAKSA
- neškodljivo uklanjanje i imunoprofilaksa ASCOLIJEVA TERMOPRECIPITACIJA
- obavlja se postmortalno (nakon smrti životinje)
- uzimamo ušku (iz nje neće izaći mnogo krvi), usitnimno je i prokuhamo
- u reakciju ulazimo s poznatim serumom - ascolijev serum jer se antitijela nisu stvorila
- u 3 epruvete stavi se mala količina Ascolijevog seruma na njega se pažljivo doda mala količina iscrpka (nesmije doći do mješanja)
- u drugu epruvetu stavlja se serum životinje koja je uginula od bedrenice, a u treću se stavlja iscrpak od životinje za koju se smatra da boluje od bedrenice
- ako je reakcija pozitivna, na dodimoj plohi između iscrpka i seruma stvara se bijelo zamućenje koje se naziva precipitacijski prsten, dok kod negativne reakcije na dodirnoj plohi nema prstena.





63. Infekciozna anemija kopitara – GDP test (V)
IAK
- svjetska zaraza kopitara
- uzročnik je virus iz porodice RETROVIRIDAE
- javlja se u distriktima, močvarnim i šumovitim područjima u kojima se nalaze insekti koji sišu krv

IZVORI INFEKCIJE
- bolesne životinje, a naročito sekreti i ekskreti, nesterilnim instrumentima, koitusom a teški napori smanjuju prirodnu otpornost životinje

KLINIČKA SLIKA
- perakutni oblik: kolike i nagla uginuća zbog apoplaksije (pucanje krvnih žila mozga)
- akutni oblik: OIS, visoka temperatura koja traje do 35 dana, mršavljenje uz dobar apetit, edemi u potkožju po trbuhu i nogama, životinja je slaba, ne može raditi, a broj eritrocita pred smrt se smanji na 1 milijun, životinja u toj fazi može uginuti ili se temperatura smanji na normal
- subakutni oblik - izmjena febrilnih i afebrilnih stanja
- kronični oblik - traje mjesecima i godinama
- latentni oblik - bez simptoma bolesti koji može trajati čak i do 13 godina
- životinja koja je jednom inficirana virusom IAK-a ostaje doživotni kliconoša

PATOANATOMSKE PROMJENE
- jetra i slezena su povećane i sluznice su blijede, iscjedak iz nosa i oka

DIJAGNOZA
- bolest se dijagnosticira specifičnim serološkim postupkom tj. GDP testom kojim dokazujemo protutijela tj. precipitini u serumu inficiranog konja koji traju doživotno

LIJEČENJE
- nema, pozitivne životinje neškodljivo uklanjamo, a prilikom masovnih dijagnostičkih terapeutskih ili kirurških zahvata za svaku životinju upotrebljavamo sterilne instrumente

GDP TEST
- gel difuzijski postupak – imunodifuzija u gelu

POSTUPAK
- u Petrijevu zdjelicu stavimo 2 sloja gela, jedan tvrdi i jedan mekši sloj i izbušimo rupice
- u središnju rupicu stavljamo poznato antitijelo a u ostale rupice serume raznih životinja
- u tom testu sudjeluju antitijela koja se zovu PRECIPITINI a kada na sebe vežu antigen nastaje PRECIPITAT
- tražimo antigen i ako se prepoznaju oni difundiraju u obliku linije precipitacije



64. BSE
- UZROČNIK – prion – to je infekciozna čestica proteinske naravi
- Kronična bolest CNS-a
- Širi se upotrebom mesnog koštanog brašna dobivenog preradom ovce koje su bolovale od bolesti SKREPI (svrbež)
- Prion se ugrađuje u stanive svih tkiva
- Inkubacija 4-5 god, (a kod čovjeka više od 10 god), bolest traje od nekoliko tjedana do par mjeseci
- Započinje s promjenama u ponašanju, zanošenje stražnjih nogu te cijelog tijela, nepravilan hod
- Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke pretrage i promatranjem reakcije
- Životinju možemo voditi u krug pri čemu promatramo hod stražnjih nogu

65. Tetanus
UZROČNIK
- sporulirajući anaerob Clostridium tetani
- uzročnik stvara agresivne toksine
- nekontagiozna afebrilna zaraza
- bolest tla jer se nalazi u probavnom traktu životinja i čovjeka

PATOGENEZA
- nastaje obično kao lokalna infekcija preko rana, na stranom predmetu nalaze se aerobi I uzročnik anaerob koji ulazi duboko u ranu
- aerobi potroše kisik, stvore anaerobne uvjete, pa se Cl. tetani umnožava, stvara toksine koji preko živaca prodru u CNS
- započinje s lokalnim grčem koji se širi na žvačni mišić (musculus maseter), životinja oprezno žvače, uške su ukočene, rep podignut, vrat ispružen, životinja nemože otvarati usta (ne jede, ne pije), ne urinira, ne defecira, a mišići su tvrdi i ograničeni, grč mišića se širi na ekstremitete, mišiće trupa a smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature (međurebrenih mišića) i životinja se guši

TERAPIJA
- najprije moramo pronaći ubodnu ranu koju ćemo kirurški osvježiti, dati ATB i

ANTITOKSIČNI SERUM
- životinji dajemo sedative, a da može jesti i piti možemo dati kombelen od kojeg popušta grč –velike životinje stavljamo u počivaljke da ih održimo na nogama stavljamo ih u zamračenu i mirnu prostoriju, svakodnevno je kateteriziramo i služimo se klizmama i laksativima, a životinju hranimo sondom i intraveniramo glukozom



66. Slinavka i šap
- akutna egzantematična zarazna bolest papkara enzootskog karaktera
- uzročnik je virus iz porodice PICORNA VIRIDAE
- osim papkara obolijevaju i druge životinje ali i čovjek, posebno djeca
- izlučuje se slinom, mlijekom, mokraćom, fecesom kao i sadržajem vesicula (mjehurići ispunjeni bistrom seroznom tekućinom)
- pucanjem vesicula oslobađa se velika količina virusa, širi se direktno, indirektno, kontaktom, kontaminiranim predmetima, prostorima itd.
- virus ulazi kroz sluznice dišnog i probavnog trakta, na tom mjestu stvara se primarna afta (vesicula) koja je nevidljiva
- zatim se širi krvlju, dolazi do generalizacije i javljaju se sekundarne afte koje su vidljive
- nalazimo ih po koži, sluznicama glave jednjaka, buraga, usne šupljine, gingivama, papcima, međupapčanom prostoru, vimenu

KLINIČKA SLIKA
- virus je epiteliotropan i miotropan, OIS, česte komplikacije, pad mliječnosti, pojava afta ili vesicula na mjestima koja su manje obrasla dlakom, na nepcu mogu biti veličine kokošjeg jajeta, životinja obilno slini, odbija hranu, afte pucaju i nastaju erozije koje brzo epiteliziraju
- u saržaju afta nalazi se velika količina virusa koja sa slinom pada na tlo i međupapčane prostore pa se na papcima i coriunu stvaraju afte koje pucaju, životinja šepa i na tim mjestima ulaze različiti insekti koji dovode do komplikacije
- kod svinja može doći do izuvanja papaka (EKSUNGULACIJA)
- s obzirom da je virus miotropan dolazi do degeneracije srčanog mišićja pa životinja naglo ugiba zbog MIOKARDITISA

LIJEČENJE
- ne provodi se, suzbija se STAMPIG OUT METODOM
- ubijaju se svi papkari, vrši se blokada mjesta, ograničava se kretanje ljudi, a blokadu vrši vojska

PREVENTIVA
- vakcinacija primljivih životinja

67. Postupak sa psom sumnjivim na bjesnoću i bjesnoća (V)
UZROČNIK
- virus RHABDOVIRIDAE
- svjetska zarazna bolest svih toplokrvnih životinja
- prenosi se ugrizom a virus se nalazi u slini 3-5 dana prije izbijanja kliničkih simptoma

PATOGENEZA
- iz ugrizne rane virus prodire živcima u CNS, tu se umnaža, oštećuje mozak, a zatim se vraća u organizam te se umnaža u živčanim stanicama perifernih živaca
- smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature
- razlikujemo 2 vrste biesnoće:
1) URBANA – u gradovima
2) SILVATIČNA – u šumama, prenose ju psi i lisice, mogu ju prenositi i šišmiši koji sišu krv i ptice
- razlikujemo 3 stadija biesnoće:
a) PROTDORMALNI - ponašanje životinja je promjenjeno, otežano gutanje, slinjenje
b) STADIJ EKSITACIJE - stanje naročite nervne uzbuđenosti, nemir životinje, lutaju bez cilja, napadaju druge životinje i čovjeka, otežano gutaju
c) STADIJ PAREZE I PARALIZE - životinja je mirnija, leži, dolazi do paralize donje čeljusti, jezika, širi se na mišiće ekstremiteta, a smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature
- može se javiti u 2 oblika:
a) tipična ili manijakalna ili agresivna bjesnoća
b) tiha ili depresivna bjesnoća

PATOANATOMSKE PROMJENE
- pronalazak Negrijevih tjelešaca u mozgu u amonovom rogu (između polutaka velikog mozga)

DIJAGNOSTIKA
- imunofluorescencijom, prisustvom negrijevih tjelesaca u amonovom rogu, biološkim pokusom

LIJEČENJE
- ne provodi se

PROFILAKSA
- vakcinacija




POSTUPAK SA PSOM
- ako pas ugrize čovjeka, vlasnik mora dokazati da je životinja cijepljena i obavezan je životinju dovesti na trokratni pregled u roku od l4 dana
- u slučaju da čovjeka ugrize nepoznat pas, psa treba uhvatiti, zatvoriti i promatrati
- pretraga – jedina metoda je inspekcija
- ako je životinja bijesna uginut će za 7-8 dana
- ugrižena osoba mora se obratiti liječniku koji će kirurški obraditi ranu i dati antitetanus serum
- osoba se mora javiti u antirabičnu stanicu gdje će dobiti vakcinu 3x/45 dana



68. Tuberkulinizacija goveda i TBC (V)
- kronična zarazna boleest domaćih i divljih životinja kao i čovjeka
- uzročnik je Micobacterium Tuberculosis u čovjeka, M. Bovis u goveda i M. Avium u ptica, a svinje mogu oboljeti od sva tri tipa
- goveda pokazuju izrazitu dispoziciju dok je konj rezistentan

IZVORI
- zaraze su bolesne životinje, lešine, kontaminirana hrana i voda, sekreti i ekskreti tuberkuloznih organa, meso i organi bolesnih životinja. Širi se kohabitacijom, spolno, galaktogeno i intrauterino, a na svinje se prenosi obranim kravljim mlijekom

ULAZNA VRATA
- probavni, dišni i mokraćno-spolni sustav i koža

STADIJI:
1) Primami – kompleks nastaje u 1. kontaktu između uzročnika i organizma pa tijelo stvara reakciju u obliku SUBMILIJARNIH ČVORIĆA, organizam ovaj stadij lako može savladati
2) Sekundarni- uzrofinik se krvlju i limfom §iri i dolazi do stvaranja MILIJARNIH ČVORIĆA
3) Tercijarni – tu se obično razvija TBC pojedinih organa i stvaranje čvorića TUBERKULUMA – osnovna patogenska jedinica specifične histološke građe bez vlastitih krvnih žila

DIJAGNOSTIKA
- alergijska reakcija TUBERKULINIZACIJA
a) Govedo – na lijevoj strani vrata mjeri se debljina kožnog nabora, intra kutano, u kožu se aplicira alergen TUBERKULIN – PPD – pročišćeni proteinski derivat uzročnika, ponovno se mjeri nabor nakon 72 sata i očitava se razlika izmedu 1. i 2. mjerenja, kod težih oblika može se javiti potpuni izostanak reakcija
b) Svinje – aplikacija tuberkulina na vanjskoj strani korijena uške - javlja se oteklina, temperiranost i ograničenost
c) Perad – aplikacija tuberkulina u podbradnjake, kod svih se javlja oteklina, a kod negativnih nestaje za 3 dana

LIJEČENJE
- se ne provodi, suzbija se po zakonu STAMPING OUT METODOM



69. Leukoze domaćih životinja
LEUKOZA PERADI
UZROČNIK
- onkogene vrste virusa

IZVORI ZARAZE
- feces, insekti, vakcine koje nisu proizvedene na SPF jajima
- bolesti pogoduju nepovoljni ekološki čimbenici, ishrana, smještaj
- Tipovi:
• Viremične kokoši - nemaju specifična antitijela u krvi, izlučuju virus i prenose ga jajima
• Aviremične - imaju specifična antitijela koja prenose na piliće da ih zaštite od infekcije u prva 3-4 tjedna, moguće je naći i nesilice s virusom i specifičnim antitijelima istovremeno

KLINIČKA SLIKA
- inkubacija traje od 1-9 mjeseci, proširen abdomen zbog povećane jetre, slabi apetit

PATOLOŠKI NALAZ
- krv se stvara u svim parenhimatoznim organima pa svi organi mogu biti leukotični
1) Limfoidna leukoza – anemija, povećanje trbuha, povećana jetra, slaninasti čvorovi na jajnicima i miokardu
2) Mijeloidna – mijeloidni tumori su prhki i žućkaste boje
3) Eritroleukoza – anemija, koštana srž je maslinaste boje

DIJAGNOSTIKA
- na temelju promjena

LIJEČENJE
- nema

PROFILAKSA
- prekinuti vertikalni prijenos, ne inkubirati jaja iz različitih uzgoja, paziti na higijenske hranidbe i napajanja, proizvođači koji prodaju roditeljska jata moraju garantirati genetsku rezistenciju prema leukozi


LEUKOZA GOVEDA
- kronična zarazna bolest goveda, rjeđe oboljevaju ovce i koze
- kompleks zaraznih bolesti u kojem dolazi do bujanja stanica RHS-a (hematopoetski sustav)
- Oblici
1) Sporadična – uzročnik nije poznat
2) Enzootska – uzročnik je virus iz porodice RETRO VIRIDAE, izvori zaraze su bolesne životinje, latentno inficirane, kontaminirani predmeti i okolina krvlju, mlijekom, plodnim tekućinama, urinom, fekalijama, prenosi se vertikalno (dijaplacentarno i kolostrumom) i horizontalno (kontakt), dijagnostičkim zahvatima, insektima

- Stadiji
• SUBKLINlČKI – očituje se limfocitozom, najprije simptomi nisu izraženi ali se postepeno razvija sindrom kroničnih zaraznih bolesti (mršavost, anemija, pad mliječnosti, sterilitet, opća slabost, povremeno alterirani trijas) stanje se pogoršava i bolest prelazi u:
• MANIFESTNI ILI TUMOROZNI – uz limfocitozu pojavljuju se tumorozne mase različitih veličina koje izazivaju različite tegobe pa smrt nastaje zbog rupture slezene ili razvoja sekundarne anemije, dolazi do obostranog povećanja limfnih čvorova do 15puta, tvrdi su, bezbolni i pomični, izazivaju daljnje simptome (kašalj, otežano disanje, začep i kompresiju unutarnjih organa)

DIJAGNOSTIKA
- GDP test

LIJEČENJE
- nema, neškodljivo uklanjanje

PROFILAKSA
- rano otkrivanje i žrtvovanje inficiranih goveda




70. Prepoznavanje znakova gonjenja, početak porođaja (V)
- Znakovi gonjenja su različiti kod svake vrste životinje

- KOD KRMAČA – svinje su poliestrične životinje, spolni ciklus traje oko 21 dan
- prvi estrus poslije prasenja javlja se 3-7 dana poslije odbijanja prasadi
- spolni ciklus je reguliran hormonima adenohipofize (FSH, LF i prolaktin)
- FSH I LH potiču gonade na stvaranje folikula, ovulaciju i formiranje žutog tijela, na stvaranje estrogenih hormona koji izazivaju proliferaciju na sluznicama spolnih organa
- razlikujemo ove faze – proestrus, estrus, metestrus i diestrus.
• Proestrus – traje 1-3 dana, uočiava se natečena i nažarena stidnica, krmače su nemirne, slabije jedu, pokazuju aktivni refleks opasivanja, ali ne dozvoljavaju kopulaciju - iz stidnice se cijedi u početku bistra, a kasnije mutna i ljepljiva sluz
• Metestrus – je razdoblje formiranja žutog tijela; žuto tijelo stvara progesteron koji izaziva sekrecionu fazu na sluznici maternice i tako priprema endometrij za prihvat oplođenih jajnih stanica, zajedno s prolaktinom djeluje na razvoj žljezdanog parenhima mliječne žlijezde
• Diestrus – je razdoblje funkcije žutog tijela, traje oko 14 dana, nakon čega ukoliko nije došlo do oplodnje dolazi do njegove razgradnje 15-16 dana poslije oplodnje, nakon toga se ubrzo javlja novi ciklus, ako dođe do oplodnje žutog tijela ostaju na jajniku i dalje su u funkciji

- KOD KRAVA – krave su poliestrične životinje, spolni ciklus traje 3-4 tjedna
- prvo tjeranje poslije teljenja je 3-6 tjedana, ta prva tjeranja znaju biti bez vanjskih znakova tzv. tiho gonjenje
- na trajanje estrusa utječu pasmina, klima, hranidba, mliječnost, prisutnost bikova
- do ovulacije dolazi spontano kad je određen broj FSH i LH hormona, a to je inače 12 sati od prestanka vanjskih znakova gonjenja
- ako su izraženi simptomi, to su: nemir, aktivni refleks opasivanja, slabiji apetit, pad mliječnosti, porast tjelesne temperature, iz vagine se cijedi estrusna sluz kojom je često uprljan rep
- otkrivanje estrusa u krava na farmama se radi i kompjuterski uz pomoć pedometra na osnovu kretanja životinja, na osnovu povišene temperature pri kompjuteriziranoj mužnji
- kod tihog gonjenja se otkriva vaginalnom i rektalnom pretragom

- KOD KOBILA – poslije ždrijebljenja se tjeraju brzo 9-10 dana, estrus traje 3-10 dana, a spolni ciklus 3 sata
- ako su znakovi u estrusu izraženi onda je kobila nemirna, senzibilna, neposlušna, javlja se "bliskanje"- ritmično razmicanje stidnih usana, drži se blizu određenog pastuha
- ako znakovi nisu izraženi mogu se provjeriti "pokušavanjem" provjere estrusa uz prisutne pastuhe, koriste se nekastairani ili kastrirani pastusi
- kod njih su česti anovularni ciklusi, to je pojava znakova estrusa su prisutni ali nema ovulacije
- split estrus- pojava kad za vrijeme estrusa nestanu vanjski simptomi da bi se nakon nekog vremena pojavili, pa opet nestali, a razvoj folikula je neprekinut; ova se pojava objašnjava nedovoljnim intenzitetom svjetlosti
- vrijeme ovulacije se može utvrditi rektalnom pretragom i ultrazvukom

- KOD KOZA I OVACA – za njih je karakteristično sezonsko tjeranje, znakovi estrusa su manje izraženi kod ovaca, a kod koza ako nema prisutnosti mužjaka
- spolni ciklus dijelimo na estrus i diestrus, jajnički ciklus se može podijeliti na folikularnu fazu gdje dolazi do ovulacije i na latentnu fazu- to je vrijeme razvoja i funkcije žutog tijela
- poslije ovulacije ako ne dođe do razvoja žutog tijela javlja se novi ciklus za 6-8 dana
- kod ovaca nema znakova estrusa nego su mirne i apatične
- estrus traje otprilike 24-36 sati



71. Priprema porodiljskih instrumenata (V)
- svaki instrument mora biti besprijekorno čist, tj. dezinficiran i steriliziran najčešće u autoklavu
1) VAGINALNI SPEKULUM: imamo 2 vrste: rebrasti (dilatatori) i cjevasti, služe za vaginalnu pretragu i vizualnu metodu osjemenjivanja
- nakon svake primjene se moraju sterilizirati u autoklavu
2) KOMPLET POROĐAJNIH KONOPACA (UŽAD): jedan za glavu i dva za noge, za glavu ima fiksnu petlju, koriste se za ekstrakciju (izvlačenje) ploda kod velikih životinja, a i za fiksiranje instrumenata za ispravljanje nepravilnih položaja ploda
- nova se užeta stave pola sata u vodu, da budu mekana i elastična, prije upotrebe se dezinficiraju tako da se stave u 3%-tnu otopinu nekog dezinficijensa (kreolin ili lizol)
3) KUKE: dijele se na kratke i duge, tupe i oštre, služe za ekstrakciju rjeđe živih, a češće mrtvih plodova i za repoziciju nepravilnih položaja.
- stavljaju se u očne duplje, anus, nosne duplje
4) UVOĐAČI: to su instrument koji se koriste za prebacivanje konopaca preko nekog dijela tijela kako bi napravili petlju za ekstrakciju ploda
- sastavni su dio embriotoma, pomoću njega se prebacuje pila preko dijela tijela koje želimo amputirati




72. Pomoć pri porodu
- kod multipamih životinja kod normalnog poroda ne treba pomagati, kod goveda je pitanje da li treba pomagati
- porod uvijek treba nadgledati zbog mogućih komplikacija
- uvijek treba voditi brigu o higijeni kako bi spriječili infekciju majke i mladunčadi
- nikada se ne smije primjeniti prejaka sila pri izvlačenju ploda kako ne bi mehanički ozlijedili majku ili plod
- u intenzivnom uzgoju životinju treba nekoliko dana pred porod staviti u posebne staje – porodilišta, staje su temeljito dezinficirane i očišćene, kao i same životinje, temperatura i ostali klimatski uvjeti prrilagođavaju se životinji
- kod individualnog načina držanja pred porod se životinji osigura čista, suha, topla i dosta velika prostorija sa dosta svjetla
- kravama se opere stražnji dio tijela, kobile se smještaju u posebne boksove sa debelim slojem čiste slame
- kod krava treba pripremiti komplet porođajnih konopaca, 2 štapa duljine 40 cm, posuda sa
- toplom vodom i antiseptikom,sluzava sredstva i antiseptična mast za ruke
- pomažemo pri:
1) ekstrakciji ploda - povlačenje ploda kod goveda pri istiskivanju, kada se pojave papci vežemo konopcem iza putičnih zglobova i vučemo u koso
2) prekidanje pupkovine ako sama ne pukne
3) oslobađanje ploda od plodnih ovojnica
4) čišćenje usta i nosa od amnionske sluzi
5) sušenje ploda ili brisanje čistom krpom ako ga majka ne poliže
6) pripremanje mliječne žlijezde i omogućavanje plodu da posiše kolostrum – ako plod izlazi tijesno dobro je da sile nisu jednako jake na obje noge tako da plod ide u koso, treba samo slijediti smjer zdjeličine osi – plod se vuče samo za vrijeme truda

- treba štititi međicu jer je neelastična tako da se povlači preko glave ploda – kod kobila ne treba pomagati, kod malih preživača možemo pomagati tako da uhvatimo obje noge jednom rukom i vučemo u ravnini prema dolje, kod krmača ne treba pomagati, kod kuja i mačaka ne treba pomagati, samo nadgledati i pripremiti smješataj



73. Prihvat i njega mladunčadi nakon poroda (V)
- kod većine životinja pupkovina spontano puca već u porođajnom kanalu ili nakon lizanja ploda ili ustajanja majke, a u mesojeda pupkovinu pregriza majka
- ako se to ne dogodi onda je pupkovinu najbolje pretrgnuti rukom i to tako da se uhvati blizu trbušne stijenke i natežemo ispred ruke ili prerežmo emaskulatorom ili peanom
- nakon poroda udisaji mladunčadi su energični i prilikom toga mladunče može aspirirati amnionsku sluz u nosu, da bi to spriječili trebamo podići mladunče za stražnje noge i očistiti ga rukom, zatim treba staviti mlado pred majku da ga liže ;ližući mlado majka suši mlado, oživljava cirkulaciju i disanje
- kod krmača – majka ne liže mlado, pa bi se prasad trebala brisati, ako majka ne pokazuje interes moramo ga osušiti i utopliti, slaboj prasadi treba pomoći, prvog dana se režu očnjaci i repovi, treći dan se daje željezo i/m da se spriječi anemija, prvih 10 dana krmača se drži u priklještenju da ne prignječi prasad
- mladunče treba dobiti kolostrum – zbog imuniteta, oslobađanja mekoniuma (prvi izmet)
- ždrebad – prihvaća sisu 1-2 sata nakon poroda
- telad – nikad ne sišu, napaja se plastičnom kantom sa dudom, 7-10 dana sa majčinim mlijekom
- štenad i mačići – dok su im zatvoreni kapci i uši ne smiju se uznemiravati, leglo se ostavi na miru, treba hraniti majku, brinuti se o higijeni i čišćenju, o malima se brine majka do 3 tjedna



74. Priprema umjetne vagine (V)
- umjetna vagina se sastoji od 2 cijevi, vanjske tvrde i unutarnje mekše, međuprostor je ispunjen toplom vodom
- unutrašnjost vagine je 41-43°C
- pripremljenu vaginu držimo na toplome, temperatura je bitna jer može doći do izostanka ejakulata ili do oštećenja spermija
- za ovna i jarca se puni do vrha, ima poklopac, kod bika do polovine, a kod pastuha do vrha, ali se ne zatvara
- u spermohvatač se hvata sperma, može imati dvostruke stjenke jer se na taj način sperma štiti od temperaturnog šoka, on se preko zime treba zagrijati, omota se debelim slojem staničevine da se zaštiti od UV zraka i od temeperature
- ako uzimamo ejakulat pomoću umjetne vagine trebaju nam fantomi ili žive životinje za nadraživanje, nakon skoka rasplodnjaka se hvata rukom za penis i usmjeri ga se u otvor umjetne vagine
- nakon upotrebe se ne rastavlja nego se samo ispusti voda, zatim se ispere pod mlazom hladne vode, zatim se pere četkom i vrućom vodom, osuši se i dezinficira 70% alkoholom ili vrućom vodenom parom, a nakon nekog vremena se treba rastaviti, meka cijev se kuha u 2% otopini natrijeva hidrokarbonata, isplahne se hladnom vodom i osuši
- ako se čuva dulje vrijeme napraši se prahom, a pripremljenu umjetnu vaginu držimo u termostatu


75. Polučivanje ejakulata (V)
- ejakulat se kod bikova, ovnova, jarčeva i pastuha dobiva pomoću umjetne vagine i veoma su bitni uvjeti koji dovode do ejakulacije (temperatura, pritisak, skliskost)
- umjetna vagina sastoji se od 2 gumene cijevi, međuprostor je ispunjen toplom vodom i zbog važnosti održivosti temperature čuva se u termostatu
- na suprotnom kraju vagine fiksira se spermohvatač
- za uzimanje ejakulata potrebni su nam fantomi ili žive životinje
- BIKOVI – nakon skoka tehničar rukom usmjerava penis u umjetnu vaginu i odmah dolazi do ejakulacije
- NERASTI – 5-7 min, nakon skoka na fantom ejakulacija je frakciona, uzima se u veću posudu sa širokim grlom (druga sperma je najbogatija)
- primjenjuje se i metoda elektroejakulacije – rektalnim sondama (električna struja niske napetosti i jakosti) podražuje se centar za ejakulaciju
- paziti na postupak sa ejakuIatom, stavlja se u vodenu kupelj (35-37 C) zatvara se radi kontaminacije, procjeđuje se radi žilavog sekreta akcesornih spolnih žlijezda
- štetno može utjecati i svjetlost, kemikalije, metal te pribor koji ne smije biti mokar



76. Ocjenjivanje, razrjeđivanje i konzerviranje sperme (V)
- OCJENJIVANJE: sperma se ocjenjuje da se utvrdi da li je prikladna za razrjeđivanje, konzerviranje i osjemenjivanje
- ta ocjena obuhvaća higijensku ispravnost i ocjenu kvalitete ejakulata
- higijenska ispravnost – utvrđujemo ima li u ejakulatu kakvih stranih primjesa (mokraće, krvi, gnoja, prašine, stelje, mikroorganizama)
- ako u higijenskom pogledu ne odgovara on se neškodljivo uklanja
- ocjena kvalitete – obuhvaća makroskopsku i mikroskopsku ocjenu
• makroskopska – ocjenjujemo volumen, boju, konzistenciju, miris, pH
- boja je bijela ili zućkasta, ovisi o gustoći
• makroskopska - pokretljivost i broj spermija, broj živih i mrtvih spermija, morfološka ocjena
- ocjena kvalitete može obuhvaćati i bioiloške (otpornost ili rezistencija) i biokemijske (brzina ili intenzitet metabolizma spermija) metode
- kod spermija se ocjenjuje tzv. progresivna pokretljivost, manježno i retrogradno je nepoželjno, ocjenjuje se od 1 do 5, pa je ocjena odličan ako je više od 90 % pokretljivost, sperma bika se koristi ako je ocjena 4
- RAZRJEĐIVANJE: da bi dobili što veći broj doza i da bi spermi produžili život
- razrjeđivači su otopine koje su izotonične sa ejakulatom (puferi), izotonija se određuje prema depresiji ledišta



- vrste razrjeđivača:
• prirodni – kravlje mlijeko
• sintetski – distendori, protektori, implementori
• specijalni
- KONZERVIRANJE: ejakulat mozemo konzervirati kraće i dulje vrijeme, gotovo neograničeno, sve metode se baziraju na usporavanju metabolizma
- ako se sperma želi kraće konzervirati koriste se kemijske i kiselinske inaktivacije, a za dulje vrijeme konzerviranja koristi se metoda dubokog smrzavanja
- kemijska – sprječava proces metabolizma tako što se spriječi djelovanje nekih fermenata u metabolizmu spermija, ovakva sperma se može čuvati na sobnoj temperaturi, upotrebljiva je 2-3 dana, u praksi se koristi za konzerviranje ejakulata kod nerasta
- kiselinska – nekim kemijskim tvarima se snižava pH ejakulata, zaustavlja se metabolizam i spermiji preživljavaju 3-4 dana – duboko smrzavanje – koristi se za smrzavanje ejakulata preživača, postoje 4 metode:
1) peletiranje
2) smrzavanje ejakulata u ampulama – ne primjenjuje se u Hrvatskoj
3) smrzavanje u pajetama – najšira primjena
4) smrzavanje u instrumentima za osjemenjivanje
- nakon ocjene i razrjeđivanja ejakulata cjevčice se pune i onda se zatvaraju i stavljaju u pare tekućeg dušika, ostaju 8 minuta i odlažu se u velike metalne kontejnere koji se zovu banke sperme



77. UO domaćih životinja (V)
UO GOVEDA
- pajete se vade peanom ili hvataljkom, otresemo ih od suviška dušika i brzo prenesemo u posudu s vodom zagrijanom na 40°C
- nakon 30 s sperma je otopljena, pajeta se obriše, stavi u instrument za osjemenjivanje – pistolet, odreže se vrh pajete i navuče plastična navlaka
- tako pripremljeno sjeme treba odmah upotrijebiti
- krave i junice se osjemenjuju 12 sati od početka estrus
- postoji više tehnika osjemenjivanja, u nas se primjenjuje dvoručna metoda s fiksacijom cerviksa
- stidnica se pere toplom vodom, prstima jedne ruke se rašire stidne usne a drugom se rukom pistolet uvodi do cerviksa
- jednom rukom preko rektuma fiksiramo cerviks, a drugom rukom pistolet uvodimo duboko cervikalno i apliciramo sjeme
- vizualna metoda – osjemenjivanje se obavlja pomoću vaginalnog spekuluma i svjetiljke kojom osvjetlimo vanjski otvor cerviksa

UO KOBILA
- imaju dug estrus pa nije lako utvrditi najpovoljnije vrijeme za osjemenjivanje
- rektalnom pretragom se kontrolira rast folikula i osjemenjuje se neposredno pred ovulaciju
- prije osjemenjivanja kobile se fiksiraju u stojnici kako bi se spriječli udarci stražnjim nogama
- mogu se osjemenjivati tekućom ili duboko smrznutom spermom
- temperirani spekulum se uvodi u rodnicu i osvijetli cerviks, kroz spekulum uvodimo kateter intrauterino i pomocu brizgaljke apliciramo 20-30 ml ejakulata
- u dozi treba biti minimalno 200 milijuna spermija

UO OVACA I KOZA
- napovoljnije vrijeme za osjemnjivanje je 12-24 sata od početka prvih znakova estrusa
- nakon brisanja stidnice, u rodnicu se stavlja spekulum zagrijan na tjelesnu temperaturu i osvijetli cerviks
- kroz spekulum se uvodi pipeta ili pistolet i aplicira sjeme
- ako se instrument za osjemenjivanje ne može uvući u cerviks, osjemenjuje se intravaginalno u blizini portio vaginalis uteri
- nakon aplikacije ženka se drži u položaju za osjemenjivanje 1-2 min i masira se klitoris da se izazovu kontrakcije maternice i sperma transportira što dalje

UO KUJA
- osjemenjuju se 9-12 dana od početka estrusa
- podigne joj se stražnji dio i drži se za noge, uvede se spekulum i kroz njega pipeta kroz koju se aplicira sperma, aplicira se i nešto zraka da potisne spermu što dalje
UO KRMAČA
- krmače se mogu osjemenjivati tekućom i duboko smrznutom spermom
- one se osjemenjuju u fazi požude (pasivni refleks opasivanja), 2-3 dana estrusa
- testovi za utvrđivanje požude: lumbalni test, test jahanja, masaža klitorisa, pomoću probnog nerasta
- kod osjemenjivanja postupak treba biti blag da ne dođe do stresa, straha ili boli jer bi to dovelo do smanjenog izlučivanja oksitocina i izostanka kontrakcija maternice
- tehnika je jednostavna, tekući ejakulat se nalazi u boćici od 130 ml, koja je i aplikator
- doze sjemena se drže na sobnoj temperaturi i valjane su za upotrebu 48 sati nakon proizvodnje
- prije osjemenjivanja boćicu stavimo u toplu vodu zagrijanu na 40°C 5 min takva sperma izaziva relaksaciju cerviksa i tako se može dulje aplicirati
- osjemenjujemo ih gumenim kataterom koji ima spiralan završetak, kateter se uvodi u rodnicu po dorzalnom svodu dok ne zapne, ne smije se uvoditi na silu da se ne ozlijedi cerviks, pritiskom boćice apliciramo sjeme, ako sjeme poteče treba aplicirati polako da se sperma ne vraća natrag, dobro je utisnuti i malo zraka da se sperma aplicira što dalje
- osjemenjivanje se obavezno ponavlja za 12-18 sati



78. Stajske metode pregleda mlijeka – mastitis test i somatske stanice (V)
a) pregled mlijeka na crnoj podlozi
- utvrđuju se promjene u mlijeku prije svake mužnje
- crna se podloga koristi da bi bolje uočili promjene u mlijeku kod izmuzivanja ocjenjujemo i jačinu mlaza mlijeka
- mlijeko se prosuđuje na osnovi boje, konzistencije i mirisa
- kod upala mlijeko može imati crvenkastu boju (primjese - krvi), biti vodenasto, sluzavo ili sadržavati krpice gnoja i ugruške. Katkad ima izgled rezanaca
- mlijeko može imati neugodan miris (po gnoju, staji ili lijeku)
- okus mlijeka možemo određivati samo ako mu nije promjenjena boja i konzistencija
- mlijeko može imati gorkast okus zbog hranidbe repom i dr.
- kod kroničnih kataralnih upala karakterističan je slankasti okus
- poslije poroda boja i konzistencija mlijeka fiziloški je promjenjena
- nakon pregleda sekret treba neškodljivo ukloniti

b) Mastitis test
- je brza i jednostavna metoda pretrage mlijeka kojom možemo otkriti skrivene upale vimena.
- tim se testom ne otkriva uzrok upale, već reakcija vimena na infekciju.
- reakcija se očituje povećanjem broja stanica u mlijeku i promjenom pH.
- za test potreban je mastitis reagens i testator
- testator je posuda s četiri udubine ili plitice, tako da se odjednom mogu pregledavati sve četiri četvrti.
- plitice su obilježene rimskim brojevima od I do IV
- u plitici broj I izmuzemo mlijeko iz prednje lijeve čevrti u pliticu broj II iz stražnje lijeve, u pliticu broj III iz stražnje desne, a u pliticu broj IV iz prednje desne četvrti
- nagibom testatora na stranu odlije se suvišak mlijeka i njegova se količina izjednači u svim pliticama (oko 2 ml mlijeka).
- u svaku pliticu dodamo istu količinu mastitis reagensa i laganim kružnim pokretima izmješamo ga s mlijekom.
- na osnovi promjene konzistencije prosuđujemo broj stanica (leukocita) u mlijeku a promjenom boje prosuđujemo pH mlijeka.
- reakciju možemo očitati i prema izgledu dna plitice.
- ako je dno plitice bijelo, broj stanica nije povećan a ako je sluzavo i Ijubičaste boje radi se o povećanju broja stanica.
- u pliticu se može umočiti prst, zatim se lagano podigne i ako se sadržaj razvlači riječ je o upali
- nakon očitavanja reakcije sadržaj plitice iz testatora izlije se u posebnu posudu a testator se ispire čistom vodom.
- mastitis test treba provoditi najmanje jedanpu na tjedan tijekom laktacije na svim kravama u staji.
- treba napomenuti da je prvih 14 dana nakon poroda i početkom razdoblja zasušivanja krava povećan broj stanica pa nije uputno provoditi mastitis test, jer se dobivaju jake reakcije
- kod upalnih procesa izvan vimena te nakon vakcinacije povećan je i broj leukocita u mlijeku.
- mastitis test se ne radi kod vidljivih mastitisa



79. Spolni ciklus domaćih životinja
- je vrijeme od početka jednog do početka drugog estrusa
- za vrijeme jednog spolnog ciklusa dolazi do promjena na ženskim spolnim organima koje omogućuju parenje, oplodnju, nidaciju (prihvaćanje oplođene jajne stanice)
- faze: proestrus, estrus, metestrus, diestrus, anestros
- prema broju estrusa razlikujemo monoestrične, poliestrične i diestrične životinje
- kobile, ovce, koze, krave i krmače ubrajamo u poliestrične životinje, ali sa sezonskim karakterom tjeranja, psi i mačke su diestrične
- u vrijeme jednog spolnog ciklusa možemo govoriti posebno o jajničkom, sluzničkom i vanjskom ciklusu
- jajnički: na jajniku dozrijevaju folikuli, ovulacija, stvaranje žutog tijela i do stvaranja bijelog tijela (corpus albicans)
- sluznički: na sluznicama spolnih organa se odvija proliferacija, sekrecija (površinski epitel izlučuje sluz, cerviks se otvara, a portio uteri je povećan, zacrvenjen, iz njega se cijedi sluz (vaginalna slika)
- vanjski: pojava spolnog nagona, mogu se vidjeti promjene na sluznici kod životinja koje nemaju pigmentiranu stidnicu, može se vidjeti estrusni iscjedak koji je karakterističan za svaku životinju

- kobile: nemirne su, senzibilne, neposlušne, javlja se "bliskanje", drži se uz određenog pastuha
- krave; nemir, aktivni refleks opasivanja, slabiji apetit, pad mliječnosti, porast tjelesne temperature, iz vagine se cijedi estrusna sluz
- ovce i koze; nema nekih znakova, mirne su i apatične
- krmače: u proestrusu- natečena i nažarena stidnica, nemirne su, slabije jedu, refleks opasivanja, u estrusu- pasivan refleks opasivanja, iz stidnice se prvo cijedi bistra, a kasnije mutna i ljepljiva sluz
- kuje: stidnica otečena i tvrda, u početku bistar, a kasnije krvav iscjedak intenzivnog mirisa, nemirne su, ližu stidnicu
- mačke: promjena ponašanja, nježnije su, valjaju se, prebacuju na leđa, s boka na bok, znaju stajati uleknutih leđa, polusavinutih koljena, dignu rep, dobro se ističe stidnica i rektum i na njemu ritmičke kontrakcije



80. Pobačaji
ZARAZNI POBAČAJI
- imaju najveće ekonomsko značenje, jer mogu nastati ogromne štete
- uzrokuju ih različiti mikroorganizmi, bakterije, virusi, gljivice, praživotinje
- mogu se javiti u sklopu neke zarazne bolesti - septikemijske i tada govorimo o simptomatskim zaraznim bolestima ili mogu biti različiti uzročnici kao što su strepto i stafilokoki, E. colli
- postoje i mikroorganizmi koji imaju afinitet prema posteljici i oni izazivaju specifične zarazne pobačaje (placentitis)
- goveda: specifični su brucelozni, kampilobakterijski i trihomonazni
- mali preživači: brucelozni, salmonelozni i kod ovaca enzootski klamidiozni
- kobile: salmonelozni i virusni
- svinje: brucelozni i leptospirozni

BRUCELOZA (BANGOVA BOLEST)
- izaziva nekrotične upale pojedinih organa, pa zbog toga dolazi do pobačaja jer dolazi do nekroze horionskih resica i smrti ploda
- od domaćih životinja ne pobacuju kobile ali se zato mogu javiti upalne promjene na zglobovima
- širi se alimentarnim putem, koitusom, insektima a najveći izvor infekcije su pobačeni fetus, plodne vode, posteljice
- brucela je gram negativna bakterija iz porodice brucela, a najznačajniji su B. abortus (kod goveda), B. melitenzis (mali preživači, čovjek), B. sius (svinje)
- ovce i koze uginu uz pobačaj, a goveda imaju uzastopne pobačaje 2-3 puta

NEZARAZNI POBAČAJI
- mogući su u svakom razdoblju gravidnosti
- uzroci mogu biti unutarnji (nježna konstitucija, hormonski poremećaj,smetnje u evoluciji maternice, upale, krvarenja, torzija pupkovine ili veći broj plodova)
- od vanjskih uzroka najčešće su traume, dugotrajna pješačenja, tjelesni napori, prehlade, nepravilna hranidba, otrovne trave, smrznuta i pljesnjiva trava.




81. Određivanje trijasa (V)
- vrijednosti trijasa ovise o intenzitetu metaboličkih procesa u organizmu, što je metabolizam brži vrijednosti trijasa su više i obrnuto
- u toku bolesti metabolizam se mijenja pa su vrijednosti trijasa niže ili više od normalnih

1) TEMPERATURA – najstalnija vrijednost, nikada se ne preskače
- kod zdravih životinja ovisi o vanjskim i unutarnjim faktorima
- temperatura se uvijek povisi za vrijeme stresa, tokom hranjenja, u toku fizičkog napora
- mlade ženske životinje u ovulaciji i graviditetu imaju povišenu temperaturu
- mjeri se u rektumu
- jako povišena temperatura = hipertermija, vručica ili febra; uzrokovana je različitim pirogenim tvarima koji podražuju termoregulacijski centar, to su najčešće strane bjelančevine koje potječu od mikroorganizama, raspadni produkti upaljenih tkiva

2) BILO – vrijednosti bila u zdravih životinja mijenjaju se unutar fizioloških granica, a ovise o vrsti, dobu, spolu, i veličini životinja
- mjeri se u jugularnom žlijebu

3) DISANJE ili RESPIRACIJA – podrazumijeva broj udisaja i izdisaja u minuti, određuje se prema pokretima grudnog koša i trbušne stijenke
- kod životinja koje leže prema pomicanju grkljana, nosnih krila ili stavljanjem dlana ispred nosnih otvora
- kod velikih životinja u koso iza njih i promatramo pokrete trbušne i grudne stijenke
- kod malih životinja gledamo odozgo da vidimo obje strane, ukoliko leže prislonimo ruku na grudnu stijenku
- EUPNEJA – je stanje normalnog disanja, pravilne frekvencije, dubine i ritma
- TAHIPNEJA – ubrzano disanje, to je znak bolesti pluća, srca i krvotvornih organa
- javlja se i kod svih teških bolesti popraćenih groznicom, kod trudova i kolika i kod velike boli
- RESPIRACIJSKA ACIDOZA – je pad stupnja kiselosti krvi uzrokovan respiracijskom površinom pluća, pritiskom na pluća, kod pneumotoraksa
- BRADIPNAJA – usporeno disanje, prati alkalozu i duboke poremećaje svijesti, to su bolesti mozga, trovanje otrovima izvana ili autotoksinima uzrokovanim zatajenjem bubrega i jetre
- DISPNEJA – otežano disanje, javlja se kada se ubrzanim i dubokim disanjem ne može postići zadovoljavajuća izmjena plinova
• inspiratorna dispneja – prati bolesti suženja dišnih prohoda
• ekspiratorna dispneja – prati suženja bronhijalnog stabla, kod alergija
Ř tipovi disanja:
• kostalni tip – nastaje manjkavim radom ošita
• abdomenalni tip – ima otežani izdisaj

4) RUMINACIJE ili KONTRAKCIJE BURAGA – mjere se u lijevoj paralumbalnoj jami, a osluškuje se šum nalik na grmljavinu i struganje, ponekad ih je moguće i vidjeti
- šum nastaje kada kontrahirana buragova stijenka zastruže po sadržaju
- broj kontrakcija nailazi u serijama, pa ih moramo brojiti kroz 5 min
- kod većine preživača su 7-14 kontrakcija kroz 5 min
- broj varira unutar fizioloških granica, a ovisi o vrsti hrane, kada je životinja jela, fizičkom naporu, strahu, uznemiravanju



82. Metode kliničke pretrage (V)
- Temeljne metode su:
1) INSPEKCIJA – najprije promatramo u cijelosti građu i držanje, ugojenost i ponašanje tj. utvrđujemo habitus, nakon toga se usredotočujemo na sumnjivi dio tijela
- Neposredna inspekcija – vršimo prostim okom po mogućnosti po danjem svjetlu
- danje svjetlo je potrebno za objektivno prosuđivanje boje, ako se inspekcija mora vršiti pod umjetnim svjetlom ono mora biti fluorescentno
- Posredna inspekcija – vrši se pomoću instrumenata
- tjelesne otvore i šupljine te cjevaste organe moguće je pregledati pomoću endoskopa, sastoji se od izvora svjetla i optičkog sustava koji sliku prenosi do oka

2) PALPACIJA – počiva na osjetu opipa tj. pritiska i otpora koji pruža pregledano tkivo – papacijom utvrđujemo veličinu i oblik pojedinih organa ili patološke tvorbe – tehniku palpacije potrebno je prilagoditi veličini životinje, dijelu tijela i organa koji pretražujemo
- pritisak može biti jači ili slabiji sa savinutim prstom, dlanom ili nadlanicom a kod velikih životinja katkad je potrebna i duboka palpacija šakom
- poželjno je započeti sa palpacijom susjedne regije a postepeno se približavati bolnom području



3) PERKUSIJA – počiva na našim osjetilima sluha i opipa
- izazivamo titranje grudne ili trbušne stijenke te organa smještenih u dubini a ti se titraji u obliku zvučnih valova prenose do našeg uha
- jasan perkusioni zvuk – organ ispunjen plinom, mukao perkusioni zvuk – organi bez plina
- jasan timpaničan zvuk – dorzalna buragova vreća, jasan atimpaničan – zdrava pluća
- Direktna metoda – radi se sa savijenim srednjim prstom po površini koju pretražujemo, može se raditi i perkusionim čekićem
- Indirektna metoda – postoie 2 načina:
I. korištenje plezimetra
II. digito-digitalna perkusija

4) AUSKULTACIJA – osluškujemo šumove koji nastaju u unutrašnjosti tijela ili organa
- tako osluškujemo inspiratorni, ekspiratorni šum na plućima, prvi i drugi srčani ton, kontrakcije buraga nad lijevom paralumbalnom jamom
- Neposredna auskultaciia – vrši se direktno uhom priljubljenim uz površinu koju auskultiramo
- Posredna auskultacija – vrši se pomoću stetoskopa ili fonendoskopa

- Dopunske metode:
- HEMATOLOŠKE PRETRAGE – određivanje broja eritrocita i leukocita i diferencijalna krvna slika BIOKEMIJSKA PRETRAGA – pokazuje funkcionalnu aktivnost organa ili organskih sustava
- možemo koristiti još i BAKTERIOLOŠKU, SEROLOŠKE PRETRAGE, KOPROLOŠKE PRETRAGE, RENTGENSKU I ULTRAZVUČNU PRETRAGU te EKG



83. Klinička pretraga životinja (V)
I. Opis životinje (nacional) – podaci o životinji: vrsta, pasmina, spol, dob, boja, znakovi
- podaci o vlasniku

II. Anamneza – svi podaci koje dobivamo od vlasnika životinje, a tiču se početka i tijeka bolesti
- nakon izlaganja vlasnika postavljamo mu što jednostavnija i kraća pitanja i tražimo konkretne odgovore
- pri pregledu anamnezom se služimo kao putokazom, ali ne smijemo se na nju potpuno osloniti

III. Status preasens morbi - je stanje u trenutku pretrage
- procjenjuje ga vetrinar na osnovu kliničke pretrage

1) Opće stanje
a) habitus – građa i držanje tijela, gojno stanje, ponašanje, temperament
b) vrijednosti trijasa – temperatura, bilo, disanje, kontrakcija buraga
c) pretraga vidljivih sluznica – vjeđe, bjeloočnice, sluznice nosa, usta, vulve, anusa, (boja, vlažnost, otečenje, iscjedak)
d) pretraga dostupih limfnih čvorova – oblik, veličina, konzistencija, osjetljivost, pomičnost na podlozi
2) Pretraga pojedinih organa i organskih sustava
- male životinje se pregledavaju tako da ih se drži za glavu
- trbušni organi se palpiraju od ošita prema zdjelici s obje ruke pojačavajući i popuštajući pritisak tako da ono lagano klize između prstiju
- kod velikih životinja se vrši rektalna pretraga, a palpiramo trbušne organe
- životinja mora biti dobro fiksirana, a pregledavač mora imati podrezane nokte i rukavicu do lakta premazanu parafinskim uljem i mora koristiti zaštitnu pregaču
- najprije se pregledava anus i njegova okolina, a zatim skupljenim prstima rotirajućim pokretima ulazimo u ampulu rektuma
- u pasa rektalna pretraga je moguća samo prstom i najčešće se koristi za analne vrečice i rektum
- perkusijom trbuha možemo utvrditi plin u buragu i crijevima, te povećanu ili smanjenu muklinu jetre
- auskultacijom osluškujemo zvukove i šumove predželudaca
- dopunske metode u pregledu organa su rentgen, ultrazvuk, dijagnostička punkcija trbuha, biopsija



84. Uzimanje i priprema uzoraka krvi za laboratorijske pretrage (V)
- za analizu se uzima krv, plazma ili serum i to zbog jednake koncentracije pojedinih tvari u njima
- krv se vadi ubodom igle u ušku ili rep, te iz vene
- mjesto uboda se ošiša, očisti alkoholom i osuši vatom
- prva kapljica se obriše, a sljedeća se koristi za analizu
- kada se krv vadi iz vene, ona se komprimira između mjesta uboda i srca
- velikim životinjama krv se vadi iz vene jugularis, a malim iz vene cephalice antebrachii
- kada se rade pretrage pune krvi, u epruvetu se stavlja antikoagulans, najčešće natrijev citat koji na sebe veže kalcijeve ione



85. Hematološka pretraga (V)
- Tu spada pretraga krvnih i tkivnih razmaza jer paraziti često za vrijeme parazitiranja prelaze iz jedne u drugu sredinu

NATIVNI PREPARAT
- kap svježe krvi kapne se na predmetnicu, pokrije pokrovnicom i promatra pod mikroskopom
- ovim postupkom moguće je otkriti parazitske elemente samo pri jačoj paraziteniji i ukoliko su paraziti dovoljno veliki pa svojim pokretima razmidu eritrocite

TANKI KRVNI RAZMAZ
- za dobar krvni razmaz predmetnice moraju biti potpuno čiste i odmašćene
- posiije pranja u određenom deterdžentu i vodi stavljaju se u destiliranu vodu a onda u smjesu etera i alkohola u omjeru 1:1
- na tako pripremljenu predmetnicu kapne se kap krvi, dotakne se rubom pokrovnice, pošto se krv prolila po rubu kap se razvuče po predmetnici a pokrovnica se drži pod kutem od 45°.
- razmaz se suši na zraku

DEBELA ILI GUSTA KAP
- na predmetnicu se stavi 3-4 kapi krvi
- krv se kružnim okretima razmaže na površinu kruga veličine nokta
- preparat se osuši
- u debeloj kapi krvi protozoi su brojniji ali su im morfološke karakteristike bolje izražene u tankom razmazu

TKIVNI RAZMAZ
- ako je materijal dovoljno tekući napravi se razmaz kao kod krvi
- preparat iz organa se napravi tako da se na ravnu plohu organa pritisne predmetnica
- prije dobivanja otiska dobro je ravnu plohu dotaknuti filter papirom da se ukloni višak krvi



86. Laboratorijska pretraga mokraće (V)
- pretraga mokraće se sastoji od:
1. fizikalne pretrage
2. kemij ske pretrage
3. mikroskopskog pregleda mokraćnog sedimenta

1) FIZIKALNA PRETRAGA:
- određujemo:
a) volumen mokraće – ovisi o hrani, piću, metabolizmu
- neobično velik ili smanjen volumen mokraće tijekom 24 sata može biti znak bolesti
- poligurija – veliki volumen mokraće
- oligurija – mali volumen mokraće
- anurija – prestanak izlučivanja mokraće
- uremija – previše ureje u krvi
b) gustoća mokraće - ovisi o koncentraciji otopljenih tvari u njoj
- određuje se urometrom
c) kemijska reakcija mokraće – određujemo pomoću lakmusovog papira, plavi papir pocrveni kada je pH mokraće manji od 5,5, crveni papir poplavi kada je pH mokraće veci od 7,7, ljubičasta boja znaci neutralno
d) boja mokraće – osnovnu boju mokraće daje urokrom, najčešće je žućkaste boje, a promjena može ukazati na bolest
- hematuria – eritrociti u mokraći
- hemoglobinurija – hemoglobin u mokraći
e) prozirnost mokraće
f) miris mokraće – specifičan za svaku vrstu životinje

2) KEMIJSKA PRETRAGA:
- dokazujemo prisutnost i količinu neke tvari u mokraći, bilo da je ta tvar sastojak mokraće ili patološki sastojak
- npr. dokazivanje glukoze u mokraći = Fehlingovom metodom, bjelančevine = pomoću dušićne kiseline, aceton u mokraći = Legalovom metodom

3) MIKROSKOPSKA PRETRAGA MOKRAĆNOG SEDIMENTA:
- važan pri nalazu bjelančevina ili hemoglobina u mokraći
- sediment se dobije centrifugiranjem uzorka mokraće, te se promatra pod najprije malim povećanjem kako bi se vidjelo ima li u mokraći cilindara



87. Upala želuca i crijeva
KATAR ß pogrešna prehrana
• Kod pasa ŕ začinjeno, slatko, masno
• Kod konja ŕ presuho, masno

- Simptomi mogu izostati
- Smrad iz usta, naslage po jeziku, ždere travu, neće jesti i povraća
- Povraćanje – temeljni simptom za katar želuca
- Katar želuca nije opasan, ali katar crijeva je opasan
- Najčešći simptom katra crijeva je proljev
- Treba nadoknaditi vodu
- Poželjno je dodati vitamine C i B kompleksa
- CELIJAKIJA – neprobavljivost glutena (bjelančevina iz žitarica)
- CRIJEVNA DISBIOZA
Ř Dijeta
Ř Kod goveda – komplikacija, indigestije
- Čir čest kod pasa i svinja
- Normalni stanovnici debelog crijeva uzrokuju upalu tankog crijeva
KAD ŽIVOTINJA DEHIDRIRA – suhe sluznice, koža je mlohava, dlaka je suha, razbaruštena, trbuh je usukan, temperatura je niska, crijevna peristaltika je ubrzana, eksudacija je pojačana

CRIJEVNI ZAČEP
Ř razvija se zbog pogrešne prehrane i premalo kretanja
Ř Događa se pogotovo kod konja i mesojeda
Ř Terapija: ulje na usta, klizme
Ř Alternativa – sekcija crijeva
Ř ILEUS – začep crijeva stranim predmetom
Ř Šetanje, hladna voda preko trbuha, u crijeva



88. Kolike konja
- Kolike su svi grčeviti bolovi u području trbuha. Dijele se na simptomatske i prave.
- Simptomatske kolike nastaju zbog bolesti nekih drugih organa.
- Prave kolike nastaju zbog bolesti probavnog sustava, motorički nemir.
- Konji imaju dispoziciju:
• malen kapacitet želuca
• crijeva su u konja vrlo pokretna i kad se valja, crijeva se mogu omotati jedno oko drugoga
• vagotoničar i meteoropat (jako podražljiv n. Vagus = najveći parasimpatički živac)
- najčešće pogreške, uzroci kolika su:
• prehrana
• držanje i
• iskorištavanje konja.
- Redovito kontrolirat zube

- Količni bolovi su:
1) SPASTIČKI (spazam = grč glatkih mišića)
§ Pri pritisku se bolovi ne pojačavaju
§ Konj ima stolicu (proljevastu i kašastu)
§ Prognoza je povoljna
§ Javljaju se kod svih upala crijeva i kod pada tlaka

2) DISTENZIJSKI
§ Bolovi zbog rastezanja
§ Mogu se rastezati stijenka želuca, crijeva
§ Stijenaka – tvrda, napeta, bolna
§ Bol se pojačava na pritisak, bolovi su trajni
§ Konji zauzimaju nefiziološke stavove, da bi ih manje bolilo, tj. da odterete trbuh
§ Prisilni stavovi – sjedi kao pas, leži na leđima
§ Prognoza je nepovoljna
§ Stolice ne mora biti

3) MEZENTERIJALNI
§ Bolovi zbog istezanja, istezanje mezenterija
§ Kod svih promjena u položaju crijeva
§ Stolice nema, prohodnost crijeva nije očuvana
§ Samo operacija (vrlo rizično)
§ Bolovi su trajni i pojačavaju se na pritisak



89. Prevencija ketoze muznih krava
- Metabolička bolest
- Obolijevaju krave muzare u prvih 6 tjedana nakon poroda (u puerperiju)
- Treba paziti na kalcij i glukozu
- Etiologija: manjak ugljikohidrata, višak masti i bjelančevina
- Patogeneza: glukogeneza – stvaranje ketonskih tijela, sinteza ketonskih tijela – aceton, ketokiseline (bazična, acetonična, octena kiselina)
- Klinička slika: latentna, manifestna
• Latentno – nagli pad mliječnosti
• Manifestno – poremećeno opće stanje životinje, mršavljenje, intoksikacije
- Dijagnostika: Pregled mokraće ili mlijeka indikatorskim tabletama. Čim je mokraća kisela, ketoza je posrijedi.
- PROFILAKSA:
1) Kravu treba hraniti tokom cijele godine prema tome koliko mlijeka proizvodi. Hrana mora biti izbalansirana.
2) Na vrijeme i pravilno zasušiti (60 dana prije nego što se oteli trebamo prestati musti)
3) U suhostaju (tih 60 dana) krava se treba hraniti dijetno (sjeno, posije). Zadnji dan, pred sam porod treba dodati injekciju kalcijevog boroglukonata, smanjiti bjelančevine na 0 (zadnjih par dana)
4) Umjereno iskorištavanje životinje
5) U puerperiju povremeno napraviti pregled mokraće na ketonska tijela



90. Sterilizacija instrumenata (V)
- Sterilizacijom se uništavaju svi mikroorganizmi na instrumentima, zavojnom materijalu, kirurškom rublju, tekućinama i ostalom priboru. Metode sterilizacije u kirurgiji su toplinom i zračenjem.
- Sterilizacija toplinom koristi se kod:
1) Sterilizacije kuhanjem
2) Sterilizacija vodenom parom
3) Sterilizacija vrućim zrakom
4) Sterilizacija plamenom
5) Sterilizacija kemijskim sredstvima
- Sterilizacija kuhanjem izvodi se u sterilizatorima u koje se ulije destilirana voda. Pripremljni instrumenti stavljaju se na rešetku. Sterilizator se poklopi te stavlja na izvor topline. Kad voda zakipi sterilizacija traje 15 – 45 min. ovisno o vrsti uzročnika. Prednost: brzina, praktičnost i jednostavnost rukovanja. Nedostatak: ne uništava spore svih bakterija, oštećuje predmete od gume i plastike, tupi oštrice instrumenata.
- Sterilizacija vodenom parom pod povišenim tlakom – autoklav. Započinje kada tlak pare dosegne 2,5 bara tj. temperatura je 138°C i traje 50 min. Rublje treba osušiti, pa tlak snizimo do 1,5 bara i pričekamo s otvaranjem 10 min. Prednost: uništavanje svih vegetativnih oblika i spora i sterilizirati se može sve. Nedostatak: komplicirano rukovanje.
- Sterilizacija vrućim zrakom – Pasterova peć – traje 45 min, temperatura 160 – 180°C. Prije sterilizacije instrumente treba obrisati. Prednost: zadovoljavajuća sterilnost, ne oštećuju se instrumenti i mogu se čuvati instrumenti. Nedostatak: mogu se sterilizirati samo metalni i stakleni predmeti.
- Sterilizacija plamenom samo u hitnim slučajevima za metalne instrumente. Omotati ih vatom namočenom u alkohol i zapali najmanje 2 min.
- Sterilizacija kemijskim sredstvima je dezinfekcija pribora koji se ne smije izlagati visokoj temperaturi. Koristi se alkohol, jodna tinktura ili drugi.

- Sterilizacija zračenjem: koriste se gama zrake i UV zrake. Sterilizacija gama zrakama koristi se za materijal koji dolazi na tržište sterilan (konci, zavoji, kateteri, sonde i dr.). Provodi se kod proizvođača. UV zrake koriste se za sterilizaciju operacionih sala pomoću lampi.



91. Priprema osoblja za operacionu salu (V)
- Sastoji se od upotrebe odjeće, obuće, zaštitnih sredstva i priprema ruku.
- Odjeća treba biti sterilna (kirurškog odjela) ili za jednokratnu upotrebu (kuta).
- Obuća je samo za salu ili se navlače zaštitne navlake:
• Zaštitna sredstva su kape i maske (za jednokratnu upotrebu) i po mogućnosti zaštitne naočale.
- Priprema ruku:
1) Podrezati nokte i skinuti nakit
2) Pranje toplom vodom, lužnatim sredstvom kroz nekoliko minuta, peru se od vrška prstiju do lakta
3) Utrljava se dezinfekcijsko sredstvo 5 – 10 min (alkohol, betadini), sterilnom četkom
4) Osušiti ruke
5) Obući sterilne kirurške rukavice



92. Priprema pacijenata za operativni zahvat (V)
- Sadrži nekoliko segmenata i to određenim redoslijedom:
1) Prvi pregled na kojem doktor utvrđuje potrebu kirurškog zahvata
2) Informacije vlasniku o zahvatu, tijeku kirurške obrade, postoperativnoj njezi, mogućim posljedicama i cijeni
3) Opći pregled: trijas, vidljive sluznice i limfni čvorovi. Da smo sigurni u tijek zahvata i anestezije treba pregledati srce (RTG pretragom i EKG), laboratorijska pretraga krvi i mokraće (jetrene probe i stanje bubrega)
4) Premedikacija životinje: vlasnik joj uskraćuje hranu i vodu (24 ili 12 sati hranu i 6 sati vodu). Pola sata prije narkoze dajemo premedikaciju – upotreba 1 ili više lijekova kako bi se životinju dovelo u najpogodnije stanje za primjenu narkoze (hipnotici i trankvilanti). Tako uklanjamo uznemirenost i strah. Atropin smanjuje sekreciju u dišnim putevima i žlijezda slinovnica, te uklanja bradikardiju. Za intubaciju potrebno je dati i barbiturate. Intubacija se provodi tako da otvorimo usta otvaraćem, laringoskopom osvijetlimo ždrijelo i pomaknemo epiglotis i kroz usta uvlačimo tubus do njezina grananja. Provjeri se da li je tubus u traheji te se napuše balon. Balonom učvrstimo tubus i onemogućimo životinji udisanje izvanjskog zraka.
5) Fiksacija životinje na operacionom stolu
6) Priprema operacionog polja (mjesto na tijelu životinje na kojem će se izvoditi zahvat) počinje brijanjem dlake, pranje toplom vodom i dezinficijensom detergentnog djelovanja, te se nanosi 10% betadin najmanje 3 puta u koncentričnim krugovima ili od centra prema periferiji. Operacijsko polje se ograniči sterilnim operacijskim krpama koje se učvrste za kožu životinje pomoću hvataljki za rublje po Backhausu.



93. Previjanje rana (V)
- Previjanje je skidanje zavoja nakon određenog vremena te njegova ponovno postavljanje. Previja se nakon 3 dana osim ako ne postoje razlozi za ranije previjanje. Zavoj se skida oprezno i lagano, a ako je tampon priljepljen treba ga odmočiti. Škrobni i gipseni zavoji skidaju se škarama ili pilama.
- Pod zavojima podrazumijevamo sve što se primjenjuje i pričvršćuje na ozljeđeno mjesto zbog liječenja ili zaštite. Svrha zavoja je da zaštiti ranu od sekundarne infekcije i traume, omogući trajan dodir lijeka i oboljelog područja, sprječava i zaustavlja krvarenje, upijanje sekreta rane i imobilizacija.
- Na ozljeđeno mjesto postavlja se sterilni tampon, podloga (od vate, staničevine) zavoj koji se učvrsti flasterom ili mrežicom.
- Prema načinu postavljanja zavoj može biti kružni, spiralni, preklopni, osmica ili lepezasti.
- S obzirom na primjenu u zavoje se ubrajaju zaštitni, kompresivni, kiksacijski i ekstenzijski zavoj.



94. Postoperativna njega pacijenta (V)
- Započinje još na kirurškom stolu. Nakon narkoze pacijenta se budi u operacijskoj Sali. Buđenje znači da je životinja reagirala na osnovne podražaje.
- Nakon skidanja sa stola najbolje ju je smjestiti u kavez koji mora biti dovoljno velik (mogućnost pomicanja stijenki kaveza). Kavezi moraju imati mogućnost zagrijavanja i davanja infuzije (grijače tijelo ugrađeno je u kaveze i namještena je infuziona pumpa).
- Druga mogućnost je staviti životinju na mirno i zamračeno mjesto na mekanu i toplu podlogu. Životinja se utopljava pokrivanjem. Ne smije se ostavljati na stolu zbog mogućnosti pada.
- Ukoliko životinja ne ostaje na liječenju, vlasnik ju može dobiti kad se podigne na noge (nekoliko sati od zahvata).
- Voda (kraće vrijeme) i hrana se uskraćuju tako dugo dok životinja ne postane svjesna svojih postupaka.
- Operirano mjesto zaštićujemo ovisno o vrsti životinje. Kod velikih životinja je to visoko vezanje i što bolji zoohigijenski uvjeti. Kod malih životinja koristimo okovratnik. Rana se zavija ovisno o operativnom zahvatu i pacijent se naručuje ili na kontrolu ili na vađenje konaca.



95. Metode kastracije (V)
- Kastracija je postupak uklanjanja spolnih žlijezda (jaja ili testisa). Kastriramo životinje zbog bržeg prirasta, kvalitetnog mesa, sprječavanje neželjenog potomstva, da postanu mirnije odnosno poslušnije, i zbog bolesti spolnih organa.
- Prije kastracije životinja se mora pregledati, opće stanje životinje, utvrđujemo da li je kriptorhid i da li je životinja kilava (odojci). Kod pregleda posebnu pažnju posvećujemo skrotumu. Životinju ne smijemo kastrirati za hladnog i vjetrovitog vremena, bolesne, u fazi rekonvalescencije i ako ne mogu dobiti uvjerenje o zdravstvenom stanju životinje.
- Metode kastracije su beskrvne i krvne.
- Beskrvna metoda radi se kod preživača pomoću Burdizzovih kliješta. Postavljaju se na funikulus spermaticus preko kože i pazi se da su postavljena u različitim visinama. Koristi se lokalna anestezija.

- Krvne metode su metoda okomitog (paralelnog) reza i metoda dekapitacije.
- Metoda okomitog reza može se raditi kod svih životinja osim kod mačka. Rez je paralelan sa raphe scroti i radi se na oba testisa. Uklanjaju se emaskulatorom ili podvezivanjem resorbirajućim koncem te odstranjivanjem testisa škarama. Pastuh se kastrira sera kliještima ili emaskulatorom tipa Verboczy. Rana ostaje otvorena osim kod psa i proširuje se zbog što boljeg iscjeđivanja.
- Metoda dekapitacije koristi se kod preživača i mačaka. Koža skrotuma se odreže a testis prolabira te se podveže i odreže.
- Kod kastracije odojaka možemo koristiti metodu paralelnih rezova, jednim rezom i rez iznad ingvinalnog kanala (kod kilavih). Kod zadnje metode se rana šiva. Kastracija u dobi do 2-3 tjedna radi se bez anestezije.
- Životinje se nakon kastracije smještaju u higijenske prostorije i treba im pružiti što bolje zoohigijenske uvjete. Konjima i svim kategorijama svinja obavezno dajemo antibiotike parenteralno i serum protiv tetanusa.
- Kastracione komplikacije su prijelom kostiju, krvarenje, ispadanje (funiculusa spermaticusa, tunike vaginalis komunis, tunike dartos, imentuma i crijeva), infekcije.





96. Kirurški postupci u intenzivnom uzgoju (V)
- U intenzivnom uzgoju svinja provodi se skraćivanje očnjaka tek oprašćenim odojcima. Očnjaci se prerežu metalnim kliještima, pa praščići ne mogu ozlijediti krmačino vime. Drugi zootehnički zahvat je rezanje (kupiranje) repova. Repovi su inače veliki izazov za međusobno griženje što može izazvati ozljede i infekcije. Repovi se odojcima režu 1. – 2. dana života. Trećina repa se ostavlja, a dvije trećine se odstranjuju emaskulatorom i to točno između kralježaka, jer je mogućnost komplikacije mnogo manja.
- Odrožnjavanje (decornuatio) se poduzima zbog uzgoja većeg broja životinja u stajama, lakšeg transporta i obuzdavanja zloćudnih životinja. Ovisno o dobi životinje odrožnjavanje se obavlja na nekoliko načina, a u pravilu ga treba obavljati na mladim životinjama.
- U teladi do 3 tjedna starosti osnova roga razara se kaustičnim sredstvom ili paljenjem. Okolica rožne osnove se ošiša i premaže vazelinom, a osnova i koža u promjeru 2 cm kauterizira kalijevim ili natrijevim hidroksidom. Ako koža za nekoliko dana ne nekrotizira, postupak se ponovi. Paljenje se provodi termokauterom ili usijanim željezom sve dok koža na rožnoj osnovi ne dobije svijetložučkastu boju.
- U teladi starije od 3 mjeseca rožna osnova uklanja se kirurški uz prethodno sediranje i anesteziju rožnog živca. Koža oko roga obreže se nožem i otpreparira, a koštani se nastavak roga uklanja dlijetom, oštrom žlicom ili kopitnim nožem. Rana se kauterizira i zapraši antibiotičkim praškom.
- U starijih goveda primjenjuju se 2 metode. Stavljanje čvrstog gumenog prstena na kožu osnove roga. Tako se izazove nekroza processusa cornualis i rog otpadne za 3 – 8 tjedana. Ova metoda je jako bolna u prvih 10 dana i nije prikladna za rogove duže od 5 cm. Amputacija roga uz prethodnu sedaciju i anesteziju izvodi se nakon dezinfekcije kružni rez oko osnovice roga i žičanom pilom se odreže rog. Krvarenje zaustavimo ligaturom ili kauterizacijom, a ranu zaprašimo antibiotičkim praškom.



97. Njega i korekcija kopita i papaka (V)
- korekcija je nužna preventivna mjera u suzbijanju bolesti papaka
- obrezivanje – treba izvoditi temeljito u određenim vremenskim razmacima, u mliječnih krava 2-3 puta godišnje, u rasplodnih bikova 3-4 puta i u goveda na paši 1-2 puta godišnje
- najbolje je korekciju obavljati u proljeće, prije izvođenja na pašnjake i u jesen, nakon ulaska u nastambe
- preventivnim mjerama pripada i redovita KUPKA papaka, kupke se provode tako da se 2x mjesečno životinju provode kroz bazen napunjen 10%-tnim bakrovim sulfatom koji djeluje tako da steže i kao dezinficijens
- ako nema terapijskih bazena, u nuždi za prskanje može poslužiti i vinogradska prskalica
- konjima koji se ne potkivaju potrebno je svaka 3 mjeseca obrezivati rožinu
- potkovane konje je potrebno svakih 6-8 tjedana prekivati uz prethodnu korekciju kopita
- koristimo turpiju i kopitni nož



98. Metode zaustavljanja krvarenja
- Krvarenje (hemoragija) je istjecanje krvi iz krvnih žila. Prema izvoru razlikuju se arterijsko, vensko, kapilarno i parenhimsko krvarenje.
- Organizam nastoji vlastitim snagama zaustaviti krvarenje, a u tom najvažniju ulogu ima proces zgrušavanja krvi i stezanje ozljeđene žile. Krvarenje privremeno zaustavljamo: pritiskom na mjesto koje krvari, a za to koristimo povoj na pritisak, postavljanje elastične vrpce (Esmarchova vrpca) na ekstremitete i rep. Mjesto postavljanja ovisi o vrsti krvarenja. Kod arterijskog između srca i rane, a kod venskog periferno od rane. Vrpca ne smije stajati duže od 2 sata zbog nekroze, a preporuča ju se otpustiti svakih 20 min. Ako ovim metodama krvarenje ne zaustavimo, treba primjeniti neku od trajnih metoda, a to su: mehaničke, fizikalne i kemijske.
- Mehaničke metode smo podijelili na podvezivanje ili ligaturu koja je najsigurnija metoda jer se tako potpuno prekida protok krvi, a obavlja se sterilnim resorbirajućim koncem. Ligatura se postavlja tako da se Peanovom hvataljkom uhvati žila i nju se postavlja dvostruka petlja koja se čvrsto stegne.
- Torzija krvnih žila primjenjuje se u manjih žila, a izvodi se tako da se žila uhvati peanom i zarotira.
- Tamponada se koristi kod krvarenja koja se ne mogu brzo zaustaviti a to su šuplji organi i duboke rane. Tamponirati se mora čvrsto, ali ne prejako da ne izazovemo nekrozu. Za tamponiranje šupljina koristi se sterilna dušica nogometne lopte, koja ostaje 24 – 48 sati u šupljini.
- Fizikalnim metodama izaziva se zgrušavanje krvi na mjestu krvarenja. Elektrokauter (termokauter) se upotrebljava pri svim operacijskim zahvatima i njime se koaguliraju žile prije nego se prerežu. Kod njegove upotrebe koristimo i gumenu ploču da spriječimo strujni udar. Ferokauter ili željezo za paljenje upotrebljava se tako da ga se najprije ugrije, a zatim se pritisne na mjesto krvarenja. Koristi se za rožnate tvorevine (kod odrožnjavanja).
- Kemijski se krvarenje zaustavlja lokalnom ili parenteralnom primjenom kemijskih sredstava. Lijekovi koji djeluju lokalno zovu se vanjska sredstva, a to su fibrinska pjena i trombin. Unutarnja sredstva primjenjuju se parenteralno, a dijele se na vaskonstriktore (adrenalin) i na tvari koje ubrzavaju zgrušavanje krvi (vitamin K i C).
- Nakon većeg gubitka krvi potrebno je izvesti transfuziju kojom će se nadoknaditi izgubljena krv. Ako nije moguće treba dati barem infuziju.


99. Opći principi anestezije
- Anestezija je gubitak osjeta, pri čemu se podrazumijeva samo gubitak osjeta boli ili samo gubitak svijesti, odnosno oboje, te se dijeli na opću i lokalnu.
- Opća anestezija ili narkoza je reverzibilno potiskivanje normalne aktivnosti stanica SŽS narkoticima unesenim u organizam. S obzirom na način unošenja narkotika u organizam dijelimo ju na inhalacionu i ekstrapulmonalnu. Inhalaciona se postiže udisanjem anestetika koji preko plućnog optoka dospjeva u stanice SŽS, pa anestetik mora biti lako hlapljiva tekućina koja na sobnoj temperaturi prelazi u plin (halotan, fluotan). Tehnika inhalacijske anestezije može biti:
• Isparavanje u slobodnom prostoru
• Primjena Omberaldove maske pomoću koje reguliramo dovod anestetika i kisika
• Endotrahealna ili intubacijska pomoću aparata kojim pacijenta isključimo iz vanjskog svijeta, a sa kisikom mu dovodimo smjesu anestetika. Za nju je potrebno životinji uvesti traheotubus (intubirati).
- Prednost inhalacione anestezije je što možemo stalno kontrolirati dovod anestetika i u svakom trenutku je prekinuti. Nedostatak joj je komplicirano rukovanje tj. potrebno je imati anesteziologa.
- Ekstrapulmonalna anestezija je davanje narkoze pomoću injekcije i to najčešće i/v, i/m, s/c ili na neki drugi način. Ona je jednostavna za primjenu, ali treba biti vrlo oprezan kod doziranja i teško je prekinuti djelovanje narkotika.
- Tijekom zahvata narkozu treba kontrolirati (širenje zjenica, uspavljivanje i gubitak svijesti), a nakon narkoze treba ju utopliti i kontrolirati do potpunog buđenja. Prije i poslije narkoze uskraćuje se hrana i voda.
- Lokalna anestezija je reverzibilni prekid provodljivosti živaca upotrebom lokalnih anestetika.
- Prema načinu primjene i mehanizmu djelovanja razlikuju se:
• Površinska
• Infiltracijska
• Provodna
- Površinska nastaje kada lokalni anestetik dođe u dodir sa živčanim završecima osjetljivim na bol. Prikladna je za sluznice kod uvođenja dijagnostičkih instrumenata, a postiže se premazivanjem otopine ili gela prokaina ili ksilokaina. Na koži se koristi kloretil sprej i to efekt smrzavanja.
- Infiltracijska nastaje kad se operacijsko područje prožme anestetikom koji dolazi u dodir sa živčanim završecima. Tkivo se ravnomjerno prožme anestetikom u smjeru reza u obliku trokuta, kruga, četverokuta ili piramide. Upotrebljava se prokain.
- Provodna (vodiljna) nastaje ako se anestetik injicira u blizini živca (perineurijska) ili u živac (endoneurijska). Anestetik počinje djelovati za 2 – 10 min i u pravilu traje 1 sat. To je najprikladniji oblik anestezije jer najmanjom količinom postane neosjetljivo veliko područje, a radi se na ne infiltriranom tkivu. Primjenjuje se na glavi, trupu i ekstremitetima u dijagnostičke, terapeutske i operacijske svrhe. Na trupu se najčešće primjenjuje paravertebralna i ekstraduralna anestezija.



100. Načini zarašćivanja rana
- Rana je prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a često i dubljih tkiva. Prema nastanku dijele se na operacijske i slučajne. Operacijske su načinjene po principima moderne kirurgije.
- Slučajne rane smatramo prljavim, inficiranim i krvare. Dijele se s obzirom na tjelesne šupljine i šuplje organe na penetrirajuće i perforirajuće.
- Znakovi rane su anatomsko razaranje, krvarenje, bol i smetnje u funkciji. Kod anatomskog defekta posebnu pažnju posvećujemo položaju, rubovima, šupljini i dnu rane.
- Rane počinju zarašćivati odmah nakon ozljeđivanja i odvija se po fazama, a to su: eksudacija, demarkacija, granulacija, epitelizacija i retrakcija ožiljaka.
- Načelno se razlikuju 3 oblika zarašćivanja:
• Primarno
• Sekundarno
• Zacjeljivanje pod krastom.
- Primarno zarašćivanje uslijedi kada u rani ima malo bakterija i rana koje su šivane. Traje 7 – 12 dana. Smetnje su kidanje rubova rana, prerano skidanje šavova, nekroza rubova rane i retencija sekreta.
- Sekundarno zarašćivanje zbiva se kad su rubovi rane međusobno razmaknuti ili kad se rana inficira, te s velikim gubitkom tkiva. Zarašćivanje je dugo (2 – 3 tjedna). Smetnje su hiperplazija granulacijonog tkiva, hipoplazija granulacijonog tkiva i nepotpuna epitelizacija.
- Cijeljenje ispod kraste pojavljuje se između primarnog i sekundarnog zarašćivanja. Traje 10 – 14 dana. Krasta služi kao zaštita.
- Liječenje rane sastoji se u tome da od svake slučajne rane načinimo operacijsku, a to je primarna obrada rane koja se sastoji od pripreme, anestezije, ekscizije (isjecanja i šivanja) i incizije (rasjecanja). Antibiotike dajemo kroz 6 dana, a konjima i svinjama i tetanusni antitoksin.



101. Zatvorene povrede
- Nastaju pri udaru tupe sile u tijelo ili pri padu, površinski sloj je uglavnom sačuvan, a glavna ozljeda je u dubini.
- To su:
• Potres – commotio
• Nagnječenje – contusio
• Prsnuće – ruptura
• Uganuće – distorsio
• Iščašenje – luxatio
• Prijelom – fractura
- Potres nastaje djelovanjem sile udarca na širokoj površini. Nema anatomskih oštećenja već funkcionalne reverzibilne promjene.
- Nagnječenje je promjena u tkivu nastala pritiskom te se razlikuju kao prožimanje krvi, stvaranje hematoma, nekrozom i mrvljenjem tkiva. Natisak i dekubitus su posebni oblici.
- Prsnuće je posljedica djelovanja jakih sila istezanja i razvlačenja do potpunog anatomskog prekida.
- Uganuće je kratkotrajno razmicanje zglobnih površina koje se vraćaju u prvobitni položaj.
- Iščašenje je trajno potpuno razmicanje zglobnih ploha. Potrebno je raditi repoziciju.
- Prijelom kosti je djelomični ili potpuni prekid kontinuiteta kosti zbog djelovanja posredne ili neposredne sile. Simptomi prijeloma su vrlo izražene funkcionalne smetnje, i abnormalna pokretljivost s krepirtacijom. Sigurna dijagnoza postavlja se uz kliničku i RTG pretragu. Liječenje fraktura može biti konzervativnom metodom ili operacijski. Konzervativno liječenje svodi se na repoziciju tj. namještanje kosti u fiziološki položaj te fiksaciju fiksacionim zavojem (škrobni, sadreni) ili ekstenzijskim šinama. Pri prijelomu s jakim dislokacijama i kontrakturama ulomaka potrebno je izvesti osteosintezu. Može se izvesti metodom intramedularne osteosinteze. Alanteze u obliku čavla i žice apliciraju se u medularni kanal. Metoda AO- tehnike je povezivanje prijeloma metalnom pločicom učvršćenom vijcima (kortikalnim ili spongioznim). Pločica se stavlja na periost kosti. Vanjski fiksator se postavi na reponiranu kost koju pridržavaju čavli. Fiksator učvršćuje i drži u mirovanju čavle, a posredno i koštane ulomke. Preporuča se kod inficiranih prijeloma i kod komadnih prijeloma. Alanteze se vade nakon što kost u potpunosti sraste.



102. Laboratorijske pretrage mlijeka (V)
I. ORGANOLEPTIČKA PRETRAGA
- određuje se miris, boja, okus i gustoća
- mlijeko je bijele do žućkaste boje, a ako je crvenkaste, svijetlo plave ili zelenkasto žute smatra se nekvalitetnim
- mlijeko ima slabo izražen ali svojstven miris
- sviježe mlijeko je obično blagog slatkastog okusa i tekuće konzistencije
- ocjenjuje se od 1-5 , l-čisto, 3-umjereno, 5-nečisto



II. GUSTOĆA MLIJEKA ILI SPECIFlČNA TEŽINA
- uzorak mlijeka se promješa i ulije u menzuru, zatim se uroni u suhi laktodenzimetar, nakon 2 min očita se laktodenzimetarski (L) stupanj i temperatura mlijeka
- ako je temperatura viša od 20°C odnosno niža treba izvršiti korekturu tako da se pročtanoj vrijednosti pribroji ili oduzme 0,2 L

III. SVJEŽINA (KISELOST MLIJEKA)
- stupanj kiselosti se određuje postupkom po Soxhlet - Henkelu
- za izvedbu su potrebni natrijeva lužina, fenol - ftalein otopina, erlenmayerove tikvice, pipete, birete i bijela porculanska ploča i titrira se
- titraciju treba prekinuti kada mlijeko promjeni boju u slabo ružičastu
- stupanj kiselosti izračunava se po ovoj formuli: SH=utrošeni ml natrijeve lužine (NaOH)x2
- kiselo mlijeko od 11-12 SH , svježe od 7-8 SH, sumnjivo od 9-10 SH

IV. POKUS KUHANJA
- u epruvetu se ulije 5 ml mlijeka i zavrije do vrenja, ako je svježe neće se zgrušati a ako je kiselo brzo se zgruša

V. ODREDIVANJE MLIJEČNE MASTI
- za određivanje su potrebni mlijeko, sumporna kiselina i amilni alkohol
- u butirometar se pipetom stavi 10 ml sumporne kiseline, zatim se oprezno uz rub tog butirometra stavlja pipetom 1 ml mlijeka pazeći da se kiselina i mlijeko ne mješaju
- nakon toga se dodaje 1 ml amilnog alkohola
- butirometar se začepi i protrese, stavljamo ga u centrifugu na 3-4 min i za to se vrijeme stupac masti izdvoji u grlu butirometra
- prije očitavanja butirometar stavljamo u vodenu kupelj od 65 °C na 5 min
- očitavamo tako da se butirometar stavi u visinu oka te donji rub masti ravna na određeni stupanj na ljestvici
- prema količini masti odnosno masnim jedinicama određuje se i minimalna otkupna cijena mlijeka

VI. ODREĐIVANJE MIKROBIOLOŠKE KVAL1TETE MLIJEKA
a) bakterioskopski – boje se bakterije pod mikroskopom
b) kolilitar i koliindeks – određivanje najveće količine
- kolilitar je najveće razrjeđenje mlijeka u kojem su vidljive koliformne bakterije
- koliindeks je točni broj koliformnih bakterija u 1 ml mlijeka



103. Uzimanje i priprema uzoraka za trihineloskopiju (V)
- ispitujemo da li je meso invadirano trihinelama
- pri pregledu svinjskog mesa na trihinelozu primjenjuje se metoda trihineloskopije ili metoda umjetne probave zbirnih uzoraka mesa

TRIHINELOSKOPIJA
- uzima se komadić ošita veličine Iješnjaka iz svake polovice i to na prijelazu mišićnog djela u tetivu
- ako je ošit odstranjen mogu se uzimati i uzorci od jezika i podjezične muskulature i trbušne muskulature
- pripremi se 7 preparata tako da se uzorci tkiva veličine zrna prosa stisnu između dva za to posebno izrađena stakalca (kompresor) te pregledavaju pod mikroskopom (ukupno 14 preparata)

UMJETNA PROBAVA
- vrši se pomoću magnetske mješalice ili Stomacherovog uređaja
- uzima se 5-10 g svježeg mesa ili tkiva predilecionih organa te ga treba podvrgnuti djelovanju želučanog soka koji sadržava 0,9 % pepsina i 0,7 % HCl u litri vode
- zatim se stavlja u termostat do potpune digestije
- tekući dio odlijemo a sediment centrifugiramo i pretražimo pod mikroskopom



104. Priprema uzoraka za umjetnu probavu (V)
- Metoda umjetne probave koristi se kada pregledavamo suhomesnate proizvode tj. kada pretražujemo skupni uzorak mišićnog tkiva. Sasušeno meso je nemoguće pregledavati trihineloskopom zato što tkivo otvrdnjava. U tom se slučaju vrši namakanje tijekom nekoliko sati u mlakoj vodi. Ako se postigne potrebno omekšanje uzorak je potrebno pripremiti kako bi se probavio u probavnom soku za to pripremljenom.
- Postupak se odvija u više faza:

1) USITNJAVANJE UZORKA
- kod pregleda sirovog mesa pregledava se najmanje 5 g mišićnog tkiva, a kada se pregledavaju suhomesnati proizvodi onda 10 g
- usitnjavanje ukupnog ili pojedinačnog uzorka vrši se ELEKTRIČNIM APARATOM (mikserom ili homogenizatorom)

2) UMJETNA PROBAVA
- izvaže se l00g prethodnog usitnjenog mišićnog tkiva te pomiješa s 2 litre prethodno probavljenog probavnog soka
- probavni sok se priprema mješanjem 2 litre vode s 10 g pepsina i 16 ml 25% solne kiseline
- kako bi se tijekom probave usitnili djelovi tkiva koristi se magnetska mješalica koja preko grijače ploče zagrijava sadržaj
- ovaj postupak traje 30 min

3) SEDIMENTACIJA
- nakon završene probave sedimentira se sadržaj u istoj posudi tijekom 30 min nakon čega se odvoji gornja polovina sadržaja
- ostatak se procijedi kroz sito
- neprobavljeni ostatci zaostaju na situ,d ok oslobođene trihinele nesmetano prolaze
- filtracija se vrši u prikladne posude za sedimentaciju koja traje 30 min
- nakon isteklog vremena odpipetira se supernatat te se sediment pregledava u graviranim Petrijevim zdjelicama
- u ovoj je fazi prikladno i centrifugiranje
- Sediment se pregledava pod svjetlosnim mikroskopom ili graviranim Petrijevim zdjelicama. Prilikom mikroskopiranja pažnju treba obratiti na Iičinke zavijene u obliku broja 6, u obliku spirale, u obliku broja 8 ili potpuno ispružene. U slučaju pozitivnog nalaza postupak umjetne probave ponavlja se s istim uzorcima. Poslije svakog postupka probave sav pribor treba temeljito oprati.



105. Određivanje svježine mesa
- svježina mesa ispituje se organoleptičkim (senzornim) i subjektivnim (pomoćnim) postupcima i laboratorijskim (objektivnim) postupcima
I. Organoleptički – vlastitim osjetilima se ispituju vanjski izgled, konzistencija, struktura mesa, te miris i okus
- odvaja se lopatica od trupa (mayeva proba) da bi ocjenili miris i boju mesa
- treba nadopuniti pokusom kuhanja ili pečenja
II. Fizikalni – boja, bistrina mesne iscrpine, i PH mesa
III. Kemijski – dokaz amonijaka, sumporvodika i biogenih amina u mesu
IV. Biološki – bakterioskopska i bakteriološka pretraga, biološki pokus
V. Histološki postupci – pH mesa zdravih i odmorenih životinja neposredno poslije klanja je blago kiselo 6,8 - 7
- 24 h nakon klanja pH je 5,7 - 6, l (zrenje)
- u mesu zahvaćenom početnim procesima gnjiljenja 6,5 - 7, i više
VI. Bakterioskopska pretraga mesa – uzima se uzorak mesa veličine graha, otisak mesa fiksiramo plamenom i obojimo po gramu
- gledamo brojčano stanje bakterija pod mikroskopom
VII. Bakteriološka pretraga mesa – radimo ju ako postoji sumnja da je zaklana životinja bolovala od zoonoza
- ako postoji sumnja da je zaklana životinja izlučvala salmonele (kliconoša)
- uzimaju se uzorci organa (jetra, slezena, bubreg, srce) mesa, limfnih čvorova i krvi
- uzorci se usitnjavaju, nasađuju na hranjivu podlogu i očitaju rezultati










| 16:59 | Komentari (0) | Print | x |

POST
HOME
CHAT
LINKS
CONTACT
ABOUT

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se