Rekla bih da je sve počelo razvitkom kanida, no mislim da to nije ono što je tu bitno. Osim, naravno, toga, da sam rekla kanidi, a ne psi.


Žmirkanje


Zijevanje

Umirujući signali, naime, prvo su uočeni kod vukova (još u ono doba kada je zapravo promatranje i slušanje pasa bilo od manjeg interesa ljudima).

Okretanje glave i lizanje njuške.. Poznato?

To su bile jasne kretnje koje u prekidale agresivno ponašanje drugog vuka i zbog toga su nazvani cut off signalima. Stručnjaci su ih dugo proučavali shvaćajući njihovu važnost za održavanje dobre socijalne strukture unutar čopora zbog mogućnosti riješavanje konflikta prije nego on prijeđe u fizičko nasilje.


vuk dolazi između dva vuka i tako ih odvaja čime se otklanja svaka mogućnost nekakve agresije

Činilo se kako su ljudi koji su proučavali te signale mislili kako oni ne postoje kod pasa (Michael Fox: Behavior of wolves, dogs and related canides). Možda je za to bila odgovorna činjenica da su psi domestifikacijom postali mnogo suptilniji u svom govoru.
No, eto, tu su se našli Turid Rugaas i Stăle Odegard.
Fotografirali su i snimali ponašanje naših dragih nam četveronožaca koje su mogli proučavati lakše nego vukove. Naravno, otkrili su da i naši dlakavi prijatelji imaju istu sposobnost umirivanja sebe i drugih u stresnim ili opasnim situacijama. Koje otkriće! I ne samo to, otkrili su kako psi pomoću calming signala komuniciraju ne samo međusobno, nego i sa drugim vrstama, a to je tek otvorilo novu mogućnost za komunikaciju sa psima.

I vukovi komuniciraju sa ljudima pomoću smirujućih signala

Ne želimo li svi, kada vidimo psa da je nervozan ili ga je strah, samo mu reći: «Mali, sve je OK.». Prije smo znali kako to reći samo na našem, ljudskom jeziku, zagrljajem i nježnom riječima. Psi su naravno tko shvaćali kao pohvalu, a mi smo ostali shrvani gledajući naše malo kako se trese od straha, a mi im nismo mogli objasniti da vlak što prolazi zaista nije prijetnja. Sada, t možemo napraviti.

Turidina su se otkrićaj ako brzo proširila svijetom. Mnogi su naravno jako brzo prihvatili proširenje našeg psećeg riječnika na još tridesetak znakova koje naši psi koriste da nam pokažu kao se osjećaju i kojima i mi možemo govoriti psima (dobro, znam da ne možemo koristiti mahanjem repom, ali ostatak možemo relativno lako i uspiješno imitirati). Neki su signali bili posebno interesantni i objasnili ljudima ponašanje psa u nekoj situaciji ili pak posve promijenili mišnjenje o ponašanju svog psa.
Tako je evo počelo ovo vrijeme u kojem je Turid Rugaas omogućila ljudima da bolje razumiju svoje pse i tako mnogim psima produžila i uljepšala živote, dala poticaj nježnom treningu punom razumijevanja i mnoge pse riješila titule tvrdoglavih, glupih ili čak dominantnih. Mogu reći samo kako sam sretna što živim u ovom dobu i imam još mnogo godina ispred sebe te sam u mogućnosti vidjeti kako će se sve ovo razvijati. Možda će za dvadesetak godina i djecu u školama učiti kako zijevati, okretati glavu i istezati se kao pas. A možda i neće. No, ono što je sigurno je, da ako stalno na umu imamo činjenicu da pas (ili vuk, naravno) pokušava s nama komunicirati i da ga mi možemo razumijeti, pogled na naše četveronošce nikada nam neće biti isti.