| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Samo dodiri
Foto by: Maja
Hit Counter
iz moga pera...
Stihovi na ovoj stranici 'iscurili' su iz pera Maje Muškić, novinarke Glasa Slavonije
Objavljene knjige poezije:
1999. "Sumrak svitanja" - izdavač Matica hrvatska
2009. "S druge strane zjenica" - izdavač Matica Hrvatka
Voljet ću te
Na zapešću ti
skoren vosak.
Na puti noći
tišina svijeće.
Pod kožom
struji ljubav.
Grije li te?
Uzmi me noćas
u tople dlanove.
Podijeli vjeru
poput kruha.
Mrvica je
za me dovoljna.
Voljet ću te!
Uspavanka
Noć ispija crno vino,
posljednja čaša pred počinak.
Grad tone u mirise tišine.
Na žicama umorne ptice
prebiru uspavanku.
Sive zgrade sklapaju kapke
i žute zjenice skrivaju.
Vjetar u kolijevci
njiše nemirnu rijeku.
U dahu jeseni
spava moj grad.
Dok misliš...
Dok misliš da si planina
i vrhom dotičeš obrise neba
u oblacima skrivaš tuge...
omotane oko sebe poput kiša
nataloženih vremenom
i vjetrovima...
Kapljicama ne daš poteći
lomiš oluje i suncu se pružaš
praznih dlanova, ledenih bridova,
moleći svjetlo što neumitno teče
drugim izvorima vječite tame
da grije...
Dok misliš da si rijeka,
i gaziš površinom svog tijela
misleći da će se obale razići
i pustiti tebe, mirno sobom proći
gaziš dnom od mulja i blata,
a u vodi si....
Na obrisima dotrajale vječnosti
Ostavljaš trag umorna pogleda
na kosi što spokojno sniva
Umirena u potrošenoj noći
tvojim lažljivim dodirima...
samo još ovo jutro...
Sutra će neki novi život
uzeti tvoje tijelo bez duše
I povesti ga zavodljivo
Nudeći biserje...
u zatvorenoj školjci...
Položi riječi na prste
i pokaži pravac otetom snu.
Istopi fosfor, učini me slijepom.
Kazaljke će ipak nastaviti put...
U vremenu mraka...
Nemoj me više tražiti
ni stare slike iz škrinje vaditi.
Lik mi je zauvijek otisnut
Na obrisima
dotrajale vječnosti...
Zaustavi san na odlasku
Uhvati ga za ruku,
ne daj mu da ode!
Pruži mu utočište
u prohladnoj noći.
Utopli ga.
Počešljaj trave
i načini postelju.
Cvijećem prostrtu.
Laticama pospi
put do svitanja.
Uzdigni tijelo
dotakni nebo.
Budi most
između svijetova
nama začetih.
Neka po tebi
sliju se zvijezde
u moje naručje.
Zaustavi san
na odlasku.
____________________________
Dunja na ormaru
Poput dunje na ormaru
ostavljaš me da mirišem.
a mene godine trunu...
Ti znaš da sam tu
mirisom me u sobi ćutiš
i obuzet si stalnošću.
Požutjela sam
i gnjila na tvoj dodir.
Nagrižena vremenom.
Skini paučinu
i prašinu sa ormara.
Dunja više ne miriše...