Doctor Gonzo
16.01.2007., utorak
Dan za anale
|
Da, apsolutno jedan od najgorih dana u mome životu, a još jednom napominjem, vidio sam rat! Prvo, sve je počelo time što sam saznao da mi čovjek, za kojeg sam radio jednu predstavu, ime neću spominjati koliko god mi se ta ideja činila primamljivom, rame uz rame sa onom o pokretanju tužbe, koji mi je, kako je on rekao sam, prije nesto manje od mjesec dana uplatio honorar za istu tu predstavu, ipak to nije napravio. ON JE TO PREVIDIO! PREVIDIO ME A SVI OSTALI SU DOBILI HONORARE! Shock kakav se rijetko kada dogadja pogotovo ako je u pitanju egzistencija a ne nekakvi hirovi za koje mi je potrebna lova. Zatim, scena u knjižari, kada mi je trebalo 10min (a to je zbog prijašnjeg shocka) da objasnim da mi treba MAPA za fascikle. A baba kao ne kuži o čemu se radi pa me jebe u mozak. Ovo je tijek razgovora: - Dobar dan. Treba mi... emmm, hm, ne mogu se sjetiti kako se to zove. Znate, ono za one male, providne fascikle sa onim metalnim u sredini što se može razmaknuti da se ti čudni fascikli stave. - Ne znam na što mislite. - Hm... to je ono kao.... Uf, dajte pogledajte, onaj dečko vani to ima! - Koji dečko? - Otišao je... Joj, pa kak ne znate šta mislim... Pa to je ono... - I skužim da to kaj ja tražim stoji iza babe. - Eto, to vama iza leđa. - Aaaa, MAPA! - Daaaa!!! - Pa što niste rekli?! Izvolite, 13kn. Mislim si, jebi si mater! Dalje, išao sam tamo kod Lovačkog roga u onu prodavnicu čajeva jer mi je frendica preporucila neke čajeve za koncentraciju i opuštanje. Joj, zaboravio sam reći da čitav odvratni dan počinje tako što nisam cijelu noć spavao. I tako, objasnim ženi šta hoću i da hoću deset deka tog za opuštanje i deset deka tog za koncentraciju, važe ona to, stavlja mi u vrećice, ja komentiram kak lijepo miriši, okrenem se, gledam kroz prozor i čujem ženu kako mi suptilno kaže : - 91 kuna. Apsolutno zatajenje živčanog i mentalnog sklopa. Nesvjestan svojih pokreta gledam sebe kako ženi dajem 100 kuna, primam ostatak i izlazim uz lijepi pozdrav van, a to nisam htio napraviti. Pu jebem ti, 91 kuna 20 deka čaja... Koji je meni kurac??? Ali to je to, kada sve krene loše, tako se i nastavi. I naravno da se nastavi. Trčao sam da stignem na vlak za Sesvete, da odem kod doktorice. NO, kod nje je bilo jedno 18 000 polumrtvih penzića koji su se derali jedni na druge i prepirali se oko toga ko je bolesniji i kome koji recept treba i ko je na redu. Nisam imao snage za tu epizodu, pa reko, idem kod zubarice (plomba mi je ispala). Da ne duljim, brusila mi je zub onom konjskom brusilicom od koje ti se mozak trese a zub boli kao da ti netko zabija čavle u desne. No, injekciju mi ne da. Kao, nema potrebe jer kratko traje. Čovječe, skinula mi je bar 5 godina života. I s obzirom kako je cijeli dan isao brzo sam pobjegao kući, usput upao u jarak na groblju, i očekivao neku pizdariju doma, tipa da mi je plin iscurio i da mi se stan zapalio, ili da sam pokraden ili nešto još groznije. Ali, ima vremena, dug je dan, tek je 16:30. A ja privlačim nesreću. Koma... |
06.12.2006., srijeda
u iščekivanju...
|
Dugo nisam ništa pisao. Pa nisam tako ni siguran da li ću ovo objaviti. Ali s obzirom da tipkam i da sam napokon sjeo i odlučio nešto napisati, valjda hoću. Ponekada poželim da imam nekoga uz sebe. Nekoga tko ce me bezuvjetno voljeti i tko će uvijek biti tu kraj mene. Još uvijek ga čekam. I siruran sam da će on jednog dana doći. Nenadano ali očekivano. :) Jer, ja ga čekam. I siguran sam da će kada dodje zauvijek ostati tu. ...Ono, dok nas smrt ne rastavi... Spreman sam na to. Spreman sam voljeti i biti voljen. Spreman sam buditi se uz nekoga ujutro i podijeliti svoj zivot sa njim. Sa svim žrtvovanjima, slatkim žrtvovanjima. Ljubav je jednino što je važno. |
07.07.2006., petak
Smrt, običaji i neizmjerna tuga u srcu
|
3. 7. umrla mi je baka. Tesko mi je razmisljati o tome a kamoli pisati, ali mozda me, ako sve izbacim iz sebe, ovo oporavi. Baka je dugo bila bolesna. I dugo se patila. Pocevsi od 1992. kada je moj tata poginuo, pa sve do posljednjih dana zivota. Kazu ljudi, smirila se... Je, smirila se, ali ja se nisam stigao pozdraviti sa njom. Nisam joj stigao reci neke stvari koje sam htio da zna. Zakasnio sam 15min. 15min. Nisam joj stigao reci koliko je volim i koliko mi je znacila u zivotu. Htio sam joj se zahvaliti sto je od mene napravila covjeka, sto je u mene usadila temeljne vrijednosti i uvijek moje dobro stavljala na prvo mjesto. Htio sam joj se zahvaliti na njenoj pozrtvovnosti. ALi nisam stigao. Mada, mislim da ona to zna. Da je bila svjesna toga. Kada ju je moja tetka pitala da li bi me htjela vidjeti, rekla je:" Velik je to decko. Dobar. Lijep." Do posljednjeg trenutka mislila je na druge, kao i cijeli svoj zivot. A ja nisam bio uz nju u njenim posljednjim trenucima. I to si nikada necu oprostiti. Nadam se da mi ona to oprasta. Ono sto me tjesi u svemu tome je da je ona sada sretna. Jer je opet sa mojim tatom. Njegovu smrt nije nikada prezalila. Rekla je: "Idem ja svome Milanu." Nikada je necu zaboraviti. Zelim da moja djeca znaju kakva ima je prabaka bila i da takve zene, takvog covjeka i prijatelja, rijetko gdje ima. Uspomena ce zivjeti. Ona ce zivjeti u nasim srcima i u nasem sjecanju. I nikada je necemo zaboraviti. A ona... siguran sam da ce ona uvijek biti tu negdje. Oko nas. Da nas pazi i cuva. Da bdije nad nama. Zajedno sa tatom. Nije ona umrla. Ona je jos uvijek tu. Ne fizicki. Ali, tu je. Siguran sam. |
29.06.2006., četvrtak
Živ. zdrav i spreman za nova opijanja!!!
|
Nista, evo samo malo da se javim, da ljudi znaju da sam živ. Polagano kaskam, valjda zbog kila viška. ;o) Trčao bih, ali... Ehehehe! Ugl, pisao sam danas predprijemni ili kako se to vec zove za engleski na filozofskom. Taj test me je potpuno pokolebao u mojoj ubjedjenosti da ja savršeno znam engleski. Jebote, koja pitanja... Strašno. No, sinoć mi se dogodilo nešto lijepo. Saznao sam da sam, na jedan dosta bolestan način, zbog čega se u neku ruku kajem, spojio meni dvoje jako dragih ljudih. Tako da je u čitavoj toj jako kompliciranoj i jako sjebanoj priči nešto izašlo na dobro. Neka vam je sa srećom, stvarno mi je drago zbog vas dvoje! I ono, ak fali tip neko... ma ne ne ništa! Zaboravite. Htio sam predložiti nešto ali sam si na vrijeme zagrizao jezik (prste). Eto, žurim jako, idem do grada nabrzaka na jednu nabrzaka (hihihihihihi) pa idem na rock vecher u fensi shmensi san antonio... Kljajiću, naravno da ću cugati vani ;o) !!!! Ali ne vino. Ne vise vino jebeti vino. Od toga si mutav tri dana. Gore od... Uglavnom, lose je. ;o) Da, u zadnje vrijeme, kako sam maturirao sa 5 sam jako sretan i nasmijan, tako da samm sada u tom pogledu relativno ok. Jest da mi fali neki 3000kn da sredim neke stvari ali jebi ga... NE mozes i ofce i nofce. Ili možeš? Mooooooram naaaaćiii neki posaoooo!!!! Sranje. E, a štajga? Navodno da se dobro zarađuje... |
23.05.2006., utorak
|
Samoubojstvo je jedino rjesenje. |
02.05.2006., utorak
....................................................
|
Napokon me jedna osoba podsjetila kaj to znaci biti zaljubljen u nekoga. Citavo tijelo mi se trese u prisutnosti te osobe, i na svaki pogled reagiram sa takvom dozom srece koja je i mene samog iznenadila. U tu mjeru da ne zelim nista na seksualnom nivou, vec da jednostavno, eto, zelim provesti noc sa tom osobom. da pricamo, da se smijemo, da izmjenjujemo dodire i poljupce. jako sam sretan. jer to se dogodilo danas, bas kada sam svojstveno izrekao da u ljubav ne vjerujem. ali ovo kaj mi se sada dogodilo... kao nista nikada prije... kao bum u moju stvranost. neopisivo. idem lagano spavati i misliti na nju. a ko zna...mozda je i sanjam. i budem jos sretniji. i mozda... neke stvari mi razjasni. mozda me istopi poljupcima. i najezi dodirima. mozda je to to. sto znaci da je ova na neki nacin duga potraga zavrsila. da... to bi bilo lijepo. imati nekoga zauvjek pored sebe. biti vezan za jednu osobu. nekoga tko ce te u potpunosti razumjeti i ko ce me gledati u oci i tako prodirati u moju dusu, znati sto osjecam. osjecam se predivno. predivno. |
21.04.2006., petak
BUSHCRAFT
|
BUshcraft je londonski bend koji je sinoc imao koncesrt u san antoniju. NIje mi baš jasno zašto su svirali u antoniju, kad su mogli komotno napuniti tvornicu. Inače sviraju kao predgrupa Garbage-ima ali imaju i solo koncerte. Genijalni su. Briljantni. POceli su svirati oko pola 1 brijem ili tako nesto(vrijeme mi nije bila jaca strana u tom trenutku)i svirali su sat i nesto sitno. Čovječe... ja u zadnjih godinu dana nisam čuo nešto bolje. Editirat cu ovaj post kasnije. Molim ne komentirati. Idem danas u bosnu i sad sam skuzio da je 11 45 i da opet necu stici. editirat cu ga veceras. |
20.04.2006., četvrtak
Antenat, čitač plina i još par stvari...
|
Kuca netko na vrata... Pogledam na sat i skužim da je rano jutro... 12:30. Jebote, ko bi mogao biti. " Ko je?" "Plinara!" AAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!! Fak!!! Samo da mi ne isključe plin, samo da mi ne isključe plin, samo da mi... Okej je, to je samo čitač brojila. Uh, dobro je. "Samo da ja pogledam stanje brojila"- kaze on. Simpa neki tip. Visok, nasmijan, kratka frćkava kosa,naočale... I onda odjednom: "Kuiš ti kak su ti u plinari mutavi?!" "Kaj, zakaj?"- kazem ja jaaaaako zbunjeno. "Idioti su stavili ventil za zatvaranje plina tu vani u hodniku."- sasvim smireno će on. "Okej, i?" "Pa ono, kuiš, ak bi se išo sajebavat, mogao bi cijeloj zgradi isključiti plin." Ok, I ode on dalje čitati brojila. Ali, sada meni vrag ne da mira i izadjem na hodik, petljam nekaj oko tog ventila i čujem njega kako objašnjava istu stvar susjedi. "Kuiš ono, ak ja samo okrenem ovo malo, čitav hodnik ostaje bez plina..." U tome spazi mene i eto njega. "He he he he, jesi skuzio, ha?" "Hm... jesam."- iz pristojnosti se nasmijem, i taman kada sam se poceo vraćati u stan: "Jebote, da ti samo znaš čega sam se se samo ja nagledao kao čitač..." Uh, ajde dobro, dajem mu još 5 minuta. "Čega si se nagledao?" "Neki dan mi neki tip gol otvorio vrata. Dlakav onak, deblja malo, nikaj posebno. I ja ono, kuiš. očitavam, a on stoji iza mene. Kuiš kak mi je neugodni bilo. I kuiš ono, kaj sa ja sebi zabrijem sad? Mislim si valjda je samo retoričko pitanje i samo se osmjehnem. "Ha, kaj mislis kaj sam se zabrijao"- kaze on, iz onog blesavog osmijeha predje u čistu ozbilju. "Kaj?"- reko. "Pa ono, jebote, tip nije normalan. I jebote, ono, kuiš, još me pozove unutra na sok. Pa ono jem ti mater, kaj briješ da ću ti uć?! A fakat nije ništa posebno. Eh, ovo sada već postaje malo bolesno. Najbolje bi bilo da ja udjem a on će valjda.... "A da tek vidiš kako su studentice lude. Neke dvije su me na kajzerici pozvale (kroz šapat) na seks..."- značajna tišina. I kaj da čovjek kaže u tom trenutku? "Super."-rekoh. "Kaj super? Kaj si ti lud. Pa ono, da dobim sidu? Kaj jednu, dvije. He he he he he!!!!!! Kuiš, dvije studentice, dvije side. He he he he he!!! "He he he he he!"- nasmijem se ja najneuvjerljivijim smijehom ikada. "A ja ti još radim i u održavanju."- odjednom će on. Od kud sad ovo?!?! Kaj je ovo?! Kak da reagiram?! Jebote, mozda tip ima pistolj u torbi... "Ma da?" "Da da da!"- ponosno kaže. "Ovi u plinari neamju loce da plaćaju radnike pa nama daju da to radimo. A ne znam kurca o tome. Joj moram ići, ajde bok!"- okrene se i ode. --------------------------- Ja sam 5 minuta ostao stajati na hodniku ne vjerujući da se ovo zaista dogodilo. A često mi se takve stvari dogadjau. O Anteneatu cu kasnije. Moram sada ići. Ljubim vas sve. |
17.04.2006., ponedjeljak
Nemam bas vremena...
|
Ali, ubrzo će novi post, nemam inspiracije ali stosta se izdogadjalo pa boom malo pisal. sto se mora nije tesko ;o))) |
04.04.2006., utorak
Dođe jacques houdek u restoran, pogleda meni i kaže: moze!!!
 Niš, došao sam iz škole, opet uspio izbjeći svaku moguću obavezu (u tome sam već fakat majstor) pa sad sretan zadovoljan da nekaj i tu napišem. Dojadio mi je moj blog, treba ga malo osvježiti, neka nova slikica, animacija, spotić... Boom pogledo. Vikend je opet bio buran, cuga i takve stvari koje sluze da prizemlje čovjeka, u punom smislu te riječi. Scena: Lena riga vlastitu dušu, od negdje se stvorio pas koji jede tu njenu rigotinu ( pljeskavica iz rubelja ), Filip i Pero dragaju tog psa i vrište od smijeha, a nas ostalih 4 valjda (ne sjecam se najbolje) smo skoro povratili sve sto smo u svom kratkom životu pojeli, ili najmanje vlastiti jednjak. ODVRATNO!!!!!!!!! To je najodvratnija scena koju sam ja ikada vidio. Ali bila je smiješna, znaš ono, oćeš se smijati i rigati u isto vrijeme. Nezaboravno iskustvo.... Neponovilo se. Što se tiče psa, noć je za njega sretno završila, našao si je odomitelja... FILIP. (ko zna šta radi jadnom psu... ;o) ) Preumoran sam sada za pisanje, budem nešto sutra kada se vratim iz Bjelovara, imat ću materijala. Svaka izvedba Dječaka vuka je neiscrpan izvor mudrosti... ( onomatopeja: buaghrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, zvuk lene kako riga). Niš, idem pod tuš, baciti drk... smeće pa ću van, do grada malo. Na kaficu. Ak iskopam lovu negdje. Obećavam sutra novi post! pozzzz |
