Doc Rock

četvrtak, 30.09.2004.

pip, pip, pip, piiiiiiiiiiiiiiii-p

Nemrem, nemam, jebiga. Moram učit, još danas, pa bum videl sutra. Stol razbacan sa zadacima, pun otpadaka od gumice! Meni već glava puca, nemrem to gledat više. Još se samo osjeća smrad od Smrdljivog Martina kojeg sam kokno sa bilježnicom! Bar je nećemu poslužila! Jebate, taj Martin se sam uzbruji, počne letit i ide na mene. Mrš smrdiš. Dobije bilježnicom, ali sad stol, bilježnica i cijela soba smrde! Pas mu mater smrdljivu! Ah niš, sutra je zadnji dan D u godini. Ako zvisim upisujem 3 put prvu godinu (majstor). Ak uspijem, upisujem pola druge jer sam pol već odslušao. Tak da moram pobjedit i bit će mi pun kurac lakše. A ak zvisim idem šljakat da zaradim za plačanje! Pas mater, ak padnem dva mjeseca sam ja zakurac sjedio u sobi i buljio u stol! Vidite kak me muči. Sav se tresem, grlo suho, srce mi tuče koda trčim maraton, a zapravo se malaksavo osjećam. Koje sranje! Nadam se da ću vam se javit u subotu i napisat kako sam prošao i zaružio cijeli dan i noć (šefice neću se nacuclat da neznam doći doma)! A ak roknem onda ću se nacuclat iz tuge. Pozdrav i sretno mi bilo! HA!

30.09.2004. u 14:09 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 29.09.2004.

derposi

Opet moja sranja sa ispitom. Danas je opet počela ludnica, prvo pismeni pa sutra reza, pa onda usmeni. Jebate tri put će mi herc preskakat! Baš kak je miki rekla, malo wc (kad stisne samo od sebe), pa gro pljugi i muka! Ak se to isplati ma seri, pišaj, puši medo ko ga jebe! Ali kad se ne isplati popizdiš! No, fuck that! Odrekao sam se depre, žaljenja, politike i kurvi (šala)! No, back to zajebancija!
Stalno se vrti polemika da li su pederi bolesni, poremečeni, da li ih treba priznati, da li smiju odgajat decu, da li se smiju ženiti! Pa sam si dao zadatak tipkati o njima, malooo.
Peder (homić, derpe, guzičar, pederko...)- to vam je muškarac ko svi ostali, bar po konfiguraciji tijela, ali! Ali nekako su otkrili da ih lijepe okrugle sise broj 4, fina guza i pipi nekak ne zanimaju. Oni su izabrali pimpača, male sise i tvrde guzice friško izašle iz teretane!
Zašto? Pa znanstvenici kažu da su bolesni, oni kažu da su normalni, a ja kažem...
To su dečki koji si nađu druge dečke, pa se međusobno dogovore (valjda) da je jedan žemska, a drugi muškić! Pa se oni srču, pa se u guzu, pa malo sida tam, pa triper sim, ma to je ok (šatro)! Vidila mi cura jednom u tramvaju (di drugdje), dva derposa. Onak u kratko: majica iznad pupka (topić?), spirsan pupak, namazane oči, kratke (tople) hlačice, namazani nožni nokti, gro šljokica itd. Zgledali su ko kad se 12 godišnjakinja prvi put namaže sa jeftinim maminim šminkama! I sad rukice u zraku, govore ono vau, znaš stari, ono brutalno me boli šule, baš si grozan, a joj...
Ja bi im odrezao te ruke i zašio šule, kad se traži moje mišljenje. Ja se ne bunim što drugi rade u svojih 4 zida sobe, ma trpaj i kokoš, ali da ja to ne moram gledat. Zato ja imam ono neutralno mišljenje. Mogu se drpat, ali ne u mom vidnom polju! Zašto sam ih uopće uzeo na kaki tapetu. Pa jednostavno da dam svoje mišlenje, kao i za ostale bolesne u ovom gradu i upozorim vas na neke šeme!
Ima vam jedan birc kod Tomislavovog trga (kod željezničkog kolodvora) po imenu Bakus! To vam je birc za guzičare. Kako znam, pa priča se... I sad niko se ne usudi nutra uči, da ne bi završili ko oni u Policijskoj akademiji u Plavoj kamenici! Pa je moj kompadre Zozo poslao jednog mutavog lika, kojem su objašnjavali da su oni u Bakusu, da dođe do njih i dali mu lokaciju pravog Bakusa! Lik je nazvao i rekao da je zatvoreno, a on mu rekao da mora jače lupat. I sad ovaj kuca, otvaraju se vrata i teraju ga ogromni derposi. Pošto više nije imao srca, Zozo mu je rekao da su zapravo u Prački! Drama, ali bar smo saznali da nemreš uči nutra ak nemaš šljokice ili sto kila mišića, a mi smo mislili da dobijemo cugu besplatnjak, pa štura!
I tako na kraju ostaje pitanje, pa zakaj?
Po mom mišljenju to su malo poremečeni dečki koji su zgubili nadu u nekoj cici broj 2, 3 ili 4 i odlučili da nemaju nade u životu. I slučajno u birtiji se nacuclaju domaćeg konjaka i zagledaju se u lika. Pošto je pijan ko vozač zetovog busa, zabrije sa likom, misleči valjda da je to neka muškobanjasta treba. Kad se sutradan probudi sa bolovima u šuletu, i vrućim zadahom za vratom, skuži da je sa tipom. Pa zaključi da bolje išta nego ništa. Jebiga to je tak! Baš sam čitao u novinama da su onog lika koji je glavni u nekoj udruzi derposa, stavili u krevet sa tri zečice iz Playboya. Liku su se hlače nabrekle dok si reko keks! Tako da to nema veze sa frigidnosti na ženski rod, nego nešto što trenutno nitko ne može shvatiti, tako niti ja! Ovo je moje mišljenje, a pošto je ovo demokratska država (šatro), svako ima pravo na svoje mišljenje! Sretno mi bilo na ispitu, ali i u tramvaju...pozdrav, vau baš su svi brutalni, ono...

29.09.2004. u 09:25 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 28.09.2004.

smiješna strana crne kronike

:))))

Vrtim si ja novine jučer, nakon što sam pročitao ono što me zanima, i buljim u crnu kroniku, kad pročitam nekaj smiješno, okrenem stranu opet nekaj smiješno! Pa sam si dao truda i malo prokopao po starim novinama i izvukao smiješnu stranu crne kronike!

Pijani električari divljali u kantini HTV-a.
-dečki su došli popraviti neki kvar, pa su si malo spili, pošto im to nije bio prvi obrok, oni su se nacuclali. I tako mrtvi počeli sranja radit!
Lopovi ostavili novinarima uložak!
-to je bilo negdje u Dubrovniku mislim, i sad redakcija Vjesnika i Večernjaka je imala dosta provala, ali za đanere da se puknu negdje. Ali ovaj put su upali u redakciju, upalili si kompjutor, malo razbacali stvari i ostavili nešto na slotu. Namjerno ili slučajno ne zna se, ali glavno da je to bio iskorišteni (ponavljam:Iskorišteni) uložak! Drama
Pijani (49) sa 3,61 promila u krvi (majstor) sa sjekirom demolirao vozilo Doma zdravlja!
-majstor se napijo ko majka, malo se hitao po cesti, kad glupi kombi sparkiran pred Domom zdravlja. Ma kako se on mogao tu stat. Uzeo si on lijepo sjekiricu, pa malo sec po autu. Ko mu kriv kaj je tu parkiro...
Baka (71) namjerno izazvala požar!
-baka je bila nešto ljuta na susede, pa si je zela farcajg (upaljač) i zakurila suhu travu, hitila ju na vinograd i spalila tri vinograda! Koliko vina je propalo (šmrc)!
Maznuo uz prijetnju vrečicu sa kruhom!
-vraća se gospon iz pekare, kupil si kruha i lagano po trgu (grad nije bitan, neki mali) i skoči pred njega lik. Stari daj pare, ovaj nemam. Kaj nemaš, sim tam, natezanje. Paf, mazne mu vrečicu sa kruhom i štura. Gladno mamino malo...
Britanac prošvercao 30 paleta papira!
-englez se snašal i zaključil da nama hrvatima fali papira (nije pisalo da li je toaletni). I tako prošvero on prek grane, i prodal masno nekoj tvrtki kaj dila sa papirima (ko šver sa kokainom)! Svašta ljudi rade!
Kruška pao sa sinom sa motora!
-kruška je onaj lik koji pjeva u Latinu, i to loše! Iz prve sam pročitao naslov: pao ko kruška sa sinom sa motora. Kad sam bolje pogledao nisam bio u pravu, ali svejedno je vrištalica!
I največa legenda:
Umro od kokaina (68) u želucu švercajuči ga iz Argentine!
-lik je pobjegao iz Imotskog za vrijeme hrvatskog proljeća (za neinformirane, to je kad su se studoši bunili na vlast, predvođeni sa Dražom Budišem (luzerom) 1971!). No pošto mu je dosadno u Argentini, rekao on nemoj plakat za mnom ko Madona i odlučio nešto koke prošverat. Uspijo je doč u Sarajevo i uzel si hotelsku sobu. Ušel nutra i koka sve fino provarila i ušlagirala lika. Sve pohvale majstoru!
Još bi mogao toga nagrnut, jer fakat smiješno zvuči. Možda nije smiješno jer su likovi umrli ili su ozlijeđeni, ali nemrem si pomoć! Skužil sam da baš nije teško pisat sranaj u novine. Skužim često iste članke nakon određenog vremena (par tjedana, mjesec). Recimo žena iz Malezije kaj živi sa gro škorpijona i super joj je jer hoće srušit svoj rekord u Ginisu (ne pivi, nego ona knjiga kaj prati te debose). I sad prije mjesec dana je pisalo da je živila 64 dana i da je dobro sve. A sad je pisalo da je živjela nutra 32 dana. Ma nemoj. Samo kaj je sad slika veća, a prije je bila mala. Onda suđenje mafijozi Krojfu. Kao promjenio je advokata. Dva put? Ne znam, ali članak je isti. Zna se puno desiti da mali članak, čak i bez slike nakon nekog vremena dobije sliku i veći okvir. Ma bravo! Nabijem vas mutave. I najviše kaj me raspizdilo je, kad je neki novinarčić pisao rezultate skijanja. I napisao prva je došla Treba1 i vrijeme, a ispod napiše majstor: Ostale rezultate i vremena si pogledajte na internetu, meni ne radi internet pa ne mogu. Fakat jadno, kaj ak nemam internet, bu mi Isus rekel! Majmun.
Tako da zaključujem da nije teško pisati za novine, samo treba upaliti uredski internet i prepisati! Super. Pozdrav!

28.09.2004. u 09:30 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.09.2004.

DA JE BEČAR BITI LAKO TO BI BIO SVAKO!

Zašto sam tako nostalgičan za svojom srednjom. Pa kako ne bi kad su mi to bile najbolje 4 godine života (nisam pao niti jedan razred, vau)! Mnogo ljudi je sretno što su otišli iz svoje srednje škole, ali ja sam žalostan. Išao sam u Graditeljsko-tehničku školu (pravilno rečeno) i nije mi žao. Za sve neinformirane, to nije škola za zidara, nema veze sa žbukanjem i lopatama. Mi crtamo ono što zidari lopataju i u ćemu živite. Škola je do prije 5 godina bila dost jaka i teška i u neku ruku zahtjevna (sad je propala). Imali smo puno za crtati, računati, pa bubati napamet, pa formula gro, pa lektiri gro, itd. Možda se ne mogu usporediti sa nekom gimnazijom koja ima puno više za učiti, tj. bubati. Mnogo ljudi, nakon završene gimnazije zapravo ne uči sa razumjevanjem nego su jednostavno nabubali, prosrali profesoru i za dva dana zaboravili. Kod nas to nije bilo tako, jer se sve nadograđuje na nešto drugo, pa se povezuje i vi bez naučene osnove ne možete razumjeti nadolazeče gradivo. Pustimo učenje, nisam radi toga nostalgičan. Bila je važna ekipa. Ja sam imao te sreće da upadnem u muški razred. Zašto sreće? Pa jer da su bile žemske u našem razredu, bilo bi svađa, preseravanja, muškog napuhavanja i ostalih sranja zbog ljepšeg spola! I sad se našlo 30 muških majmuna u jednoj učioni i kaos, nered i zajebancija. Nakon upoznavanja u prvom razredu, drugi je bio nevjerovatan! Našlo se nas 15 luđaka i prolupali smo. Ostalih 15 su bili debosi ili su bili drugačijeg svijetonazora. Naš svijetonazor je bio: Dobar smijeh, zajebancija maximalno, piva, pljuga, piva, frula, piva, pjesma, piva, zajebancija, piva, vic, piva, uf dobro nam je bilo. Mi smo tako vrištali od smijeha da smo u 2 i 3 razredu imali najmanje izostanaka, a najviše jedinica na školi. To znači da smo uvijek išli na nastavu radi zajebancije, makar smo dobili gro jedinica! Od drugog razreda pa do kraja, nas desetak iz ekipe, je skoro svaki dan poslije škole otišlo na pivu (sok) kod dućana, sijelo i pričalo. Tu su se jako velika prijateljstva stvorila koja traju još dan danas i trajat će jo duuugo! Nije sad stvar u pivama, da smo mi neki kroneri (jesmo) koji kad su se napili zabrijali da im je dobro. Mi smo imali fazu kad smo pili samo sokić exotic pa smo svejedno vrištali i zajebavali se. Mislili smo da ima neke droge u tom sokiću. I kada se stvoril jedan krug prijatelja sa istim forama, istom zajebancijom istim ukusom za sve, nije nam bilo ravnih. Svako društvo koje smo upoznali nam se divilo, rado se nalazilo s nama i bilo začuđeno kako daleko možemo ići u zabavi. Da me ne krivo shvatite, mi se nikada nismo potukli s nekim, nikada nismo nekog povrjedili, nikad se nismo napili i razbili nešto, nikad neka velika sranja! Samo zeka peka! Kroz srednju smo si svi pomagali međusobno, pokrivali se i bili kao jedno! Bilo je puno anegdota, i puno bi morao tipkati da vam ih ispričam, pa ću samo par. Jednom smo rasplakali profesoricu mat jer smo non stop od početka sata pa kojih 15 min pljeskali i vikali ma bravo! Žena je popizdila i otišla po direktora. Pošto nije drukla cijeli razred, drukala je mene i još trojcu. Ukor pred isključenje ko iz p....(puška opet). Ali nije mi bilo žao. Još je bilo mnogo opomena, kao ja i Čapo (kume!!!) sviramo narodne pjesme na celofanu od cigareta, pa je bilo kako se razred gađa sa krastavcima i bananama. Pa smo napisali na svaku stolicu ko gdje sjedi i njegov nadimak! Pa kako smo pijanci, ja kolovođa (jer me prof slučajno vidjela kako izlazim iz dućana sa 3 litre vina, a ja sam samo nabavljo za druge), pa kako tlačimo profe i tako. A pošto smo imali legendu od razrednika, mi smo prolazili sve to kroz smijeh. Taj profesor je živa legenda. On je nama na ploču, za vrijeme sata razreda, napisao kao treba piti, a da ti ne bude zlo. Pa nam je pisao što valja u životu, a šta ne. Alkohol-u ograničenim količinama dobro, Cigarete-štetno ali jebiga mora se, Droga-ne valja, nikako, Žene-? O tome ćemo posebno drugi sat! Ma on je autor svih ovih poslovica koje pišu desno od ovog posta! Stvarno je bio dobar prof, strog, ali i pošten i zabavan!
Naš je moto bio: Da je bečar biti lako, to bi bio svatko! Toga smo se držali, toga se još dan danas držimo i dobro nam je i ponosni što smo postali bečari! Na kraju mature, mi smo, 4c, proglašeni najboljim razredom u zadnjih 28 godina te škole, zbog srušenih rekorda i znanja i zezancije (na kraju su skužili profesori kako im je bilo s nama): Ovako, mi smo razred sa ukupno najviše neopravdanih izostanaka, najviše jedinica i najviše petica! Najbolje vladanje, najgore vladanje, najgore ocijene, najbolje ocijene. A na maturi najbolji uspjeh u zadnjih 30 god. 4,25 prosjek ocijena. Znači pametni i zabavni-ma kombinacija do bola!
Kroz srednju školu sam prošao svašta, bilo je zabave, bilo je i tuge, bilo je i svađa, ali smo ostali kao jedan kolektiv koji stvara čuda! Čak smo u srednjoj snimili i audio zapis u kojem je nas 6 majmuna izreklo mnogo smiješnih stvari! Nastavit ćemo tako i dalje i već se vidimo kao ponosni vlasnici neke zabavne emisije na telki ili radiju! Jako sam im zahvalan (prijateljima, specijalno kumu Čapi) što su mi pružili zadovoljni život kao školarcu! Lijepo mi je bilo, ali i bi će!!! Hvala! Pozdrav
p.s. na slici su moji najbolji prijatelji i ja u važnom događaju jedne lijep večeri!
S leve na desne: Zozo, Medo, Matija, Cico, Cero, te Čapo! Velika šestorka zajebancije!
Sliku ne želim povećat, nego ovako imate samo loše obrise. Eventualno kad se proslavimo...

27.09.2004. u 10:10 • 8 KomentaraPrint#

subota, 25.09.2004.

Kaj to hoda po mom gradu...

Ja ne vjerujem kaj sve možeš vidjeti u tramvaju, to nisu istine! Išao sam samo na sat vremena na fucks i unutar tih čuku sam vidio svakaj. Možda stalno o tome pišem, ali to me dira trenutno!
Pljušti kiša, mrzim kad pljušti kiša, tramvaji puni, mrzim kad su tramvaji puni, tramvaj smrdi, mrzim kad tramvaj smrdi! I sad stojim jedva u tramvaju, kad mutava žena, srednjih 50-tih godina, pokušava se provuči ispod moje ruke da se primi za štangu. Ja sam samo napravio gard-nema mjesta i odustala je! Ali trebao sam je pustiti, ovak je njen mrcinski kišobran cijelim putem bio uz moju nogu i pretrpio sam mokrine 3 stupnja na trenirci! Jao kulture! I nakon 15 min mokrenja oslobađa se mjesto ispred mene, kad luda žena odgurne mene i odgurne jadnog starčeka koji je jedva dočekao to mjesto! Bum, sjedne ono, ne trepne, vadi naočale, vadi onaj sentiš roman iz glorije i čita! Ja pogledam starčeka, jadni trepne i slegne ramenima-ja sam napravio isto. Kako su ljudi nekulturni, zločesti i samo gledaju svoju guzicu! Niš ja ne kažem da sam ja zlatni, jer i ja spadam u te ljude. Baš sam čitao u novinama da je neki 82godišnji starček dobio po lampi usred pune 11-ice oko podneva! Neki lik je htio opljačkat dedu, deda skužil, ovaj popizdil, bum po nosu, deda na pod, krvi svuda, a nitko, apsolutno nitko nije uskočio dedi u pomoć. Ispod tog članka, neki psihički bolesnik je napao neku trebu, uskočio u pomoć 18godišnjak i on dobio po lampi. Poslije je taj lik izjavio da se ničeg ne sjeća jer je bio u psihozi! Jedi govna i pravdi! Taj bu lik izašel van brzo, i opet nekaj napravit. Treba napravit neki objekt, umjesto novog trgovačkog centra naprimjer, koji će služiti za luđake. Treba osnovati lovačko društvo za lov luđaka, pedofila, manijaka, pijanaca i ostalih poremečenih! I sve lijepo uloviti, u čuzu i po lijekovima lupat! Inače nema spasa! Kad sam već kod pijanca, lik mrtav pijan leži na stolici, ispred njega njegova žena (valjda, neznam jel i žensko uopće). I mrtvi ko majke leže i deru se nekaj. Lik se zadere da deca danas sve više piju, kakvo je to školstvo, kakva je naobrazba mladih, svi nekulturni! Pa jebate lik ima pravo. Ak on to vidi, onda smo fakat u kurcu (jebiga moram biti prost)! Neznam jer znate, ali ima likova u gradu koje svi znaju, ono standardni luđaci! Ima lik po imenu Jovanni (čitaj: Đovani)! On vam jedan tjedan ide po gradu obučen kao pilot! I sad on ima odjelo, kapu, čuku i aktovku. Hoda on brzo po gradu, stalno gleda na čuku i govori: Zakasnit ću na let, sad imam let, joj let! Lud lik. Fakat si u glavi zabrije i to je on. Pa je bio broker, svima dijelio (kao) savjete o ulaganjima, on zna cijene, rastove, padove. Majstor je i svaka mu čast na originalnosti. Mislim nije on histeričan, neće nikog ozljediti, čak možeš i pričati s njim! Ali malo mu nekaj fali u bulji! Ako ga sretnete, ako popričate s njim, platit ćete mu cugu, jer će vas dignut na foru. Pravi je! Onda ima lik na trgu koji je mrtav pijan već od 7 ujutro i on glumi nekog konduktera. Stane se na trg i pokazuje tramvaju da krene, fučka i ostalo. Stane se da pješaci ne prolaze i propušta tramvaj. Pa trči napred, pa nazad, maše on rukama, dere se na zbunjene zetovce. Samo mi se on čini opasan! Onda moj kompa gutač šake (njega znate)! Onda pijanac sa smješkom. On se vrti po tramvajima pijan ko guzica i samo te gleda i smije se. Onak je i simpa da ne bazdi po stolnom bijelom po 6 kn! Onda ima lik koji se zove Oko. Liku jedno oko bulji, tj viri van. A drugo mu je skoro zaprto. Izlazi samo po noći, i hoda ispred vas, vi ne slutite na niš jer mu ne vidite facu, onda se naglo okrene i pogleda te! Horor! Jednom me dobio na tu foru, jebate skočio sam, prizor je za dobar hororac! Još ima jedan beskučnik, od jednih metar i kusur, fura istu obleku, smrdi i isfurava dredove koji su se skorili. Žasu za gledat, samo je bezopasan i ok lik. Onako lik Zagreba! Ima ih još gro, samo se nemrem sjetiti! Svašta je na slobodi tu u Zg-u!
I tako kad hodaš po Zagrebu, pogotovo po noći, moraš držat glavu dole, buljit u pod, nikog drugog ne gledat, ne slučajno se zamjeriti nekom debosu i paziti se. Možeš, ako si baksus, i naletiti na nabrijane klince (nij 10-15) i oni će te napasti i prebiti iz čista mira. To su glupi klinci koji zabriju da su skinsi, pa tuku okolo. Mošte mislit kak su hrabri kad se njih 15 zaleti na max troje! Papci i kukavice, još obično imaju palice i ostalo! Tako je na Črnkasu, na Knežiji, na Jarunu, u Dubravi, a moguće je i drugdje. Glupi, nekulturni, nabrijani klinci! Tako je to u Zg, žalosno, eto samo tu riječ mogu iskopat-ŽALOSNO! Pozdrav

25.09.2004. u 13:30 • 6 KomentaraPrint#

petak, 24.09.2004.

ahhh

Vrijeme je usrano, usran sam i ja (ne doslovno)! Nemam snage da ikaj napišem! Jebate kak je prvi dan jeseni odma pljušti kiša. Jebo...

24.09.2004. u 14:08 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.09.2004.

voćarna u dvorištu Adamsovih

Slovenci nas napali, biti će rata! Ali baš za inat neću ništa o tome srat (možda se očekuje od mene, ali kao Tomac ću odgovoriti-E ne bude!)
Jučer sam sa starom u dvorištu brao jabuke! Jebate, kak ja imam dobre jabuke u dvorištu. Nisam niti znao. U zadnjih 5 godina koliko živim tu (Bukovec, prije sam u Dubrava živio), nisu bile tak dobre. Meni tu nešto smrdi (osim septičke koju fuckin imam)! Umrla mi je ove godine marelica, to drvo mi je išlo na živce jer je pod bio pun rascopanih marelica, trulih, punih mrava, osa i ostalih nemani gladnim za saharinom! I ko je to morao skupljati? Medo, naravno, kao najmlađi predstavnik Adams familije! Prije par tjedana neki šljakeri su je spilili sa Štilovkom ko iz p....(puške)! Ja sretan, stara nije. Ona bi kompota, ma nemoj! I još mi je crko jedan bor (i njega su spizdili ko iz puške)! I sad kako bi moje dvorište bilo u ravnoteži, umjesto marelice rodi šljiva. Pa nisam znao da i imamo šljivu, samo je bilo neko drvo već 5 godina bez ploda! U dvorištu imam još 3 jabuke. Nisu bile jestive, a jedna je imala male jabučice, ko one japanske! A da vidiš ove godine! One dve ne jestive imaju jabuke od po 20 dkg, a fine koda su božanske. Ko bi rekel. I sad još ona japanske je prerasla u dunje. Brate, ogromne su! Ja ne kužim. Brijem da je to neka radioaktivna prašina poprskala moje voćke i one urodile plodom! Samo se bojim da se ne probudim nakon par mjeseci sa 6 oka i škrgama! A možda je pukla cijev od septičke, pa je gnojivo, napravljeno sa zajedničkim snagama nas i suseda, pognojilo stvar i niknula nam voćarna! Samo ne smijem misliti na gnojivo kad krenem jesti jabuku. Moš mislit kakvo gnojivo su mi dali stari prdeci od suseda (ahhh)!
No dobro, glavno da ja sad imam jabuke. Sad će stara delat samo pite od jabuka!
Da se vratim na ono Adams family. Svi su u mojoj kući ludi. Kod nas sve kola od živčanoće. Stari dela 16 sati na dan, kao on je neki ludi građevinar koji na kompjuteru crta armature! Stara je luda inaće, pa kad se te zajedničke snage skupe u jednom dnevnom boravku nastaje kaos. Stari mi zgleda kao Jack Nickolson, lud ko šiba! Staru pere klimakteri i mijenja raspoloženja koda okrećeš stranice knjige raspoloženja. I tako kada se nađem na frontu, probam glumiti plave šljemove, ali na kraju i ja puknem i počnem pucat! Ja si nemrem zamisliti da živimo u stanu. Pa tamo bi se klali ko životinje. Ovako stari pobjegne u ured u potkrovlju, stara gleda Barbi u dnevnom, a moja malenkost pobegne u svoj brlog i gleda telku. Buraz je srećom otišao sam živit, pa sam miran. Inaće me i on izluđivao, jer ima neke probleme sa živcima! Ne fakat, moja familija bi pobjedila na natjecanju živčanoće! Spojiš sve ukućane na neki stroj i mjeriš količinu živčanoće. Jebate, spržili bi taj stroj jer ne bi mogao očitati tako velike podatke! No, ja sam za sada najmirniji (šatro), jer sam kuler, probleme odbacujem sa smiješkom. To možda ne valja, ali za sad me baš briga! Ja sam za zajebanciju uvijek! Takav sam! Zato vam mogu savjetovat da probate biti na sve cool i malo više se smijati! Pozdrav

23.09.2004. u 12:05 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 22.09.2004.

no comment

Pozdrav! Ja sam u zadnje vrijeme u piščevoj blokadi. Razlog je zato jer sam jako živčan. Zbog ispita, zbog bake (jako je bolesna), zbog vlade (jebo vladu) i jer je vrijeme loše!
Iz svih tih zala bacio sam vladu na tapetu!
Vlado je dečko koji je željen moći. Još od mladosti Vlado se igrao političara, izluđivao profesore, i roditelje lažuči i kraduvši. Cijeli život je bio okrutan prema ostalim, malim, ljudima! Uvijek je mislio da će mu to nahraniti glad za moći! Ustrajo je, borio se, uvijek bio u sceni drugih i moćnijih političara, ali nije se predavao. Imao je on sve, ali ništa mu nije bilo dovoljno, htio je vlast! Čekao je, čekao i dočekao. Došli izbori, on se nekako progurao, zamazao ljudima oči (učio je sve te godine od najboljih) i pobjedio. Ha, bio je sretan! Konačno je pobjedio! Sve te godine u sijeni, ograničen, samo se mogao nadati. A sad je sve snove ostvario. Preuzeo je vlast koja se trudila poboljšati ono što su njegovi nasrala, naribala se govana, a sad to iskorištava u svoju korist! Našao se kao bubreg u loju, a perfektno zna plivati. I tako naš junak Vlado, se počeo razmnožavati i stvorio okrutne ljude da zavladaju državom. Postali su moćni i junak je ispo zločinac. Razmnožio se na: Ivu, Jadru, Andriju, Šekija, Žužija, te iskoristio još staro zlo koje mu je ostalo od prije u prašini sektora x. I tako se Vlado podjelio u ministarstva za plačku. Pljačka u mirovinskom, braniteljskom, graditeljskom, kulturnom, te najgore u zdravstvu! Ljudi su u panici, svi ih se boje, ni sami ne znaju kako su im oči zamazane, i nadaju se da neće nastradati. Kako je stvar krenula svi će biti pojedeni sa strane jače sile, sile koja je žedna vlasti (a bila je i gladna, uh kombinacije). Obečavaju, a zapravo se smiju ljudima iza leđa kako su naivni! Da vidimo ko su ti ljudi (samo grube karakteristike, koje ljudi ne vide ili ne žele vidjeti) i kako rade zla:
Ivo-glavni jedač, jede ljudima psihu. Svaki put kad zine laže, možda se čak i ne zove Ivo. Kad god nekaj se usmjeri protiv njegovih, on zine, prolaje nešto i zamaže ljudima oči sa još jednim slojem boje! Dobio je neki počasni doktorat u Phili, ne zna se zašto, i kaj će mu to. A zapravo se sve zna. Dobio je to, a za uzvrat će vjerovatno slati ljude u Irak. Pa nek ode on u Irak, jer je on dobio doktorat. Pa daj meni doktorat, pa idem ja pucat po arapima. Zlo i samo zlo, a za obične ljude za koje se tak borio ga boli k...(to je ona stvar koju gura u krivu rupu krivog spola)!
Jadro-ako dodamo slovo L ispred imena, bilo bi potpuno (šatr.). Žena koja je desna ruka Ive (ne pitajte šta Ivo radi sa tom desnom rukom), naučila je lagati kao pravi lažov. Ona je uzela branitelje i obitelji. Branitelji je počeli veličati, uzdizati, a sve što su dobili od nje je samo obećanje (ludo radovanje)! Sve kaj je ta žena napravila vrijedi nula bodova, a čak ide u minus. U početku je uzela nekog invalida, vratila mu protezu, te ga imenovala njenim pomoćnikom (pa budemo mu mi raja platili, ma mogu svi branitelji njoj, narod časti). I to je kao bilo dobro što je napravila. I zadnje govno koje je probala oprat ide iz jadne obitelji u kojoj majka ima 4 djece od kojeg jedno retardirano treba 24 h njege. Nemaju kune za jest, a kamoli da plate neku sestru. Znači, žena nemere raditi, a sve što je tražila je malo kuna kao doplatak. Dobila je pismo od Jadre (ona ga je potpisala i to masno), a stoji u njemu: Draga gospođo, hvala kaj se trudite, kaj ste hrabri što odgajte tu djecu (kaj ona može odbaciti to dijete kaj je bolesno), ali kune nećete vidjeti. I sad to izašlo u novinama, a Jadro nastavila lagati jer druge niti ne zna. Kaže da ne zna ko je to poslao i da će ga ukoriti kad sazna. No comment! Prosudite samo što će biti dalje...
Andrija-uzeo je zdravstvo, usrao ga, pokvario, smijenio dobre ljude, preživio loš atentat, popljuvao sve što diše, pokrao što je mogao, ružan je, gadan, zmija spremna na sve! Najgore dijete Vlade, pravi izvor zla! Zadnje kaj je napravio je da je zabranio kandidatima Big Brothera da ne smiju pušiti jer krše neki zakon. I sad mi recite da se politika ne miješa u sve (čisti totalitarizam u sijeni demokracije)! Fuj fuj, bljak
Šeki-pijanac, lopov, malo munjen, ali spretan lažov, narcisoidan, željan svoje ružne face na telki što mu je odmah omogučila izvanzemaljka Hlo sa planeta Ulizica! Fuj, fuj, bljak! Šeki je čovjek koji ne zavrijeđuje više niti jedno slovo od mene!
Žuži-bljak, fuj. Bosanski hrvat (kako to popularno zovu Bošnjak) koji je iskoristio povratak na vlast vrlo pogodno za sebe (Bechtel), a za vanjsku politiku nije napravio ništa osim dokazao da je seljačina (ruka u džepu kad se rukuje i priča sa svjetskim facama). Seljo, beljo ukrast će vam sve, i neće mu biti žao jer ga boli ona stvar za male ljude (kao i sve ostale u Vladinoj porodici)
Sva sličnost sa stvarin ljudima je namjerna, istinita i bolna po toj mjeri! Fuj, fuj, bljak!
Čovjek dobi samo proljev od ovog teksta pa se ne preporuča ljudima sa slabim želucem, ali pošto ovo što sad čiate piše nakon teksta koji ste pročitali-jebiga, maj bed! Napisao bi vam ja sto strana o toj temi, ali tužili bi me za duševnu bol (to je sad in), pa sam samo ovako u grubo!

22.09.2004. u 12:18 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 21.09.2004.

Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote, ko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote! Dobar tekst, ali navodi pitanje. Što? Da li to neko zlo čuči u ljudima, pa oni čine zlo. Što čuči u teroristima, šta čuči u tvorcima tih famoznih oružja? Zašto se tako svi mi mrzimo? Da li je to neko grupno zlo koje je sišlo iz pakla, i počelo osvajati naše duše, tjerajuči ih da čine zla! Nisam kvalificiran da to kažem, ili objasnim, ali neko zlo je prisutno. Istočni grijeh, svakodnevni grijeh, grijeh sa zapada, grijesi općenito, sve to hrani to opće zlo i ono je spremno uništiti naše duše i pretvoriti nas u zaračene pse! Klasični oblik vraga u čovjeku se može primjetiti u obliku obaveznog egzorcizma. Da li je taj egzorcizam stvaran ili je to samo iz loših horor filmova!? Ja sam, kao i mnogi, bio uvjeren da takvo što ne postoji, ali kad sam čuo istinite priče naglo sam promjenio mišljenje. El diablo je živ. Ne pojavljuje se sa rogovima i vilama, nego je u obliku zla koje preko čovjeka ozlijeđuje druge. To je pravo, to postoji! Jedna žena je imala dijete (mislim curicu) koje je bilo ful zlobno. Mali psihopat od 7 godina! Probali su sve, psihijatrija, CT mozga, tumori-ništa. Mala je bila zdrava, ali zlobna. Znaju roditelji svoje dijete i vjerovali su da nije nekaj u redu! Pojadali su se velečasnom i on im je preporučio nekog svečenika u slavoniji (ne znam di) koji se bavi egzorcizmom! Nisu imali što izgubiti i uputili su se tamo. Kada su došli, on ih je primio odmah, te ih doveo u crkvu! Njih je posjeo, te im rekao da to nije njihovo dijete i kad on obavlja seansu da nikako ne smetaju i ne uleču. Primio je dijete za čelo, posvetio ga, te počeo brijat nekaj na latinskom. Dijete se počelo tresti, pjena na usta i psuje-baš ko u filmu. Mala je pala u san, a svečenik je završio. Rekao im je da kad dođu doma, nek samo dijete ostave da spava i da je sve uredu. Ali kad dođu doma neka maknu križ naopačke što im je ispod kreveta, te da ga zapale ili bace (neznam točno). Začuđeni roditelji su otišli doma, stavili dete spat, pogledali ispod kreveta i paf. Uglavljen križ naopačke! Oni su poslušali popa, a dijete im se sad igra, smije i normalano je. Bili su skeptici ko i ja, ali kad to doživiš možeš samo reč: spuki! Taj izvor ne želim odati (saznao sam to iz druge ruke), ali ta žena sigurno ne bi lagala takve stvari o svom dijetetu, i mislim da je sve to istina. Čovjeku samo prođu trnci po leđima. Još uvijek nisam toliko uvjeren da takvo nešto može postojati, jednostavno moraš to doživit! Zakaj pričam o zlu. Pa jednostavno sam danas htio pričati o nekaj veselom, uzeo novine u ruke, da vidim šta ima, kad ono zlo na kvadrat. Nikaj dobro se ne dešava. Pa sam htio vidjeti što nam to donosi zlo? Što uđe u čovjeka da on može učiniti nešto jako strašno. Serijski ubojice i psihopati. Oni se tretiraju kao da im je nekaj bolesno u glavi, neki tumor ili psihoza. A kaj recimo ima u glavama od stotinjak četnika koji su poubijali i silovali žene i djecu? Šta ima u talibanima koji žive svojih 30-tak godina, obučavaju se da bi se na kraju raznjeli bombom i sa sobom, eventualno, uzeli po koji nevini život? Ne shvativo za moji mali um. Kažu znanstvenici da smijehom si produljujemo život (ako te neko ne raznese u međuvremenu). Pa zato J)))) Pa do 90-te!

21.09.2004. u 10:45 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.09.2004.

lagano žmigajuči do i od kina

Sinoć sam si opet dozvolio da idem u kino. Rekao sam svojoj dragoj: Šefice, idemo u kino, baš me briga. Bacivši oko na popis filmova, zaključili smo da idemo gledati triler pod imenom Zatamljenje, makar original glasi Twisted. To jako mrzim, uf to jako mrzim. To se nađe neki mali čovjek koji uzme film i sa diplomom u svojim masnim rukama, misli da zna sve i može čupati kontekst iz filma i tako ga nazvati. Neki put se to mora, ali neki put stvarno jako fulaju, jer puno je filmova kojima je prevod loš, kriv i izmanipuliran. Twisted se može prevesti kao izokrenut, prevaren (u ovom slučaju se mislilo na prevarena), izmanipuliran... A za naš prijevod Zatamljenje bi original doživio kao Blackout, ma neznam nekak, ali sigurno ne ovak. To je moje mišljenje i baš me briga! U filmu žena se nacucla, padne u nesvijest i onda se ubojistva dešavaju. Ali nju neko Izmanipulira i obija dok ona krmi na svom krevetu nacuclana i zdroksana! Znači zatamljenje je samo kad ona padne u nesvijest. Ah, nema veze. Krimić je bil čist ok i nije mi žao šta sam ga gledao, a i dobri su glumci (Judd-nacuclana treba, droca i murijakinja nabrijana na neke žute borilačke vještine, L. Jackson-njen mentor, načelnik murije, psihički poremečeni ubojica koji je ubio njenog oca, majku i još 5 njenih ljubavnika, te Garcia-njen partner, čudan lik, zabriješ da je on ubojica, ali na kraju je samo obični digić sa značkom, koji se također voli nacuclati). Ako sam nekome usrao i odao neke tajne za film-jebiga! I tako šefica i ja na filmu, ono klasika, kokice, žuja (ja), multač sok (ona), love fotelje i baš nas briga za sve. Nakon tih užasno slanih kokica, čovjek mora zaliti usta, pa skoči do Konzuma, ubode par pivi (3), multača, i sjedne na klupice kod poglavarstva i oz ptsss zvukove limenke(i) počinju teme! Pričali mi tako o blogu nešto, i upitao ja svoju dragu šeficu, pa kaj tebe živcira ovak inače (osim mene). Vozači! Kratko i jasno mi je dala temu koju mogu nazvati: Žmigavac, pa kaj je to?
Redakcija bloga Medo blog većeg zla, je krenula u obilazak gradskih vozača. Naša nakana je bila postaviti jednostavna pitanja, ali i proučiti vožnju raznih vozača da bi napravili zaključak na šefičinu ljutnju: Vozači!
Evo kratkog dijela zaključka, jer sam zaključak je na 368 strana, pa smo morali napraviti sažetak: Upitali smo vozače, raznih dobi i spolova, što je to žmigavac, te ako pogode dobijaju svotu od 50 čuna? U 85 % slučajeva dobili smo začuđujuće odgovore. Evo neki od njih:
-žmigavac? Pa to je nešto...pa žmigavac....pa kad baterija se pali-gasi, pa pričaju tako!
-hmmm, a to je kad zeleno svijetlo na semaforu žmiga, ne...pa stigneš još projuriti!
-žmiga...šta?
-koga? Žmigavac? Nikad čuo!
-Pa to je ziher neki novi sirni namaz, ima oko nacrtano na omotu, jel da?
-Žmigavac je osoba koja ima tikove! To znam jer studirala sam to!
-to nekaj za jest?
-ma makni se...
-pusti nas na miru, mrš u pi, matere ti se piiii!
Kao što vidite, bilo je i verbalnih nasrtaja vozača. Nakon negdje 100-tinjak ispitanika, napravili smo profil jednog običnog vozača/ice! Onda smo krenuli na jednu laganu vožnju gradom da vidimo ponašanje vozača na samoj cesti tokom same vožnje (bez žmigavca naravno, jer kaj je to?). Vozači su agresivni, vozači nasrču, vozači skreču nepropisno, uleču, trube, psuju, vozači voze vrlo brzo i nekontrolirano. Sam zaključak i pouka, a i poduka jest:
Vozači, voziti brzo treba znat, i ne može svaki majmun voziti brzo! Crveno znači stop! Ono kaj visi pored vas se stavlja oko tijela da vas zaštiti, zove se pojas, i neće vas ugušiti! Kada gledate auto anface vidite s lijeve i s desne strane (otraga također) žuto-naranđaste plastične poklopce. Ispod tih poklopaca se nalazi žmigavac. Polako, nije to za razbiti! Kraj volana, tj. ono kaj natežete da auto ide oštro leve i desne, vidite jednu ručicu. Pomicanjem te ručice dole (lijevi se pali) ili gore (desni se pali) palite i gasite žmigavac (reko sam da to nije nikaj za jest). Tako upozoravate ostale vozače da okrečete svoj volan u dotičnu stranu. Probajte i viditi ćete da je bezopasno! Zato malo manje silovati papučicu za gas, malo manje okretati naglo volane, lakše sa kočnicom, i probajte upaliti žmigavac koji put! Tako smo sa puno para u žepu, upalili žmigavac i skrenuli lijevoooo...
Zahvaljujem se udruzi za NLO istraživanja, puno su pomogli sa svojom vrsnom mehanizacijom, hvala M

19.09.2004. u 18:53 • 6 KomentaraPrint#

subota, 18.09.2004.

moji sobni prijatelj

zzzzzzzzzz

I'm back. Sve mi je opet sivo, dobro je!
Jesam vam pričao o mom sobnom prijatelju? Nisam! A joj. Evo kako to ide. U svojoj malenoj sobi za spavanje, upoznao sam prijatelja, svog malog i upornog komarčića Mirkeca! Upoznali smo se prije ljeta, onako slučajno. On je zujao, a ja sam hvatao novine! To nam je bio prvi susret. Kasnije, on je postao stalni gost mojih nesanica. Znali smo se igrati lovice. Ja bih nevino gledao televizor, a on bi išao na svijetlosne zrake koje je televizor pružao prema mojim očima. Kada se pojavila mala mrlja u mome vidnom polju, upalio sam svijetlo i ugledao mog prijatelja. Letio je tako nevino, lepršavo i veselo. Bilo mu je drago što me vidi. Kada sam ga ja pokušao pomilovati sa novinama, on se samo nasmijao i odzujao iza ormara. Pošto ja ne mogu iza ormara, on je pobjedio ovaj put. Jako smo si dobri i jako ga volim. Sljedeće noći, prestao sam gledati tv zrake, ugasio sam televizor i lagano se ušuškao. Baš kada sam počeo sanjati, moj prijatelj se odlučio prošetati po mojoj sobi i gricnuti me za uho. On jako voli moje uho i voli se zabušiti u ušku. To ga čini sretnim. Moram vam priznati, mene to malo živcira, i baš kad sam upalio svijetlo, opet je počela igra lovica. Ja sa podočnjacima, a on sa krilima zajedno letimo po sobi. Novine sim, novine tam, fleke po bijelom zidu, ali od novina, a Mirkec i dalje zuji i pokušava me opet prevariti sa skrivanjem iza ormara. Ali ovaj puta se umorio u uspio stati tik uz ormar, ali na stropu. Ja sam se razveselio, on je teško disao. Primio sam čvrsto novine, stavio nogu na ormar i odlučio krenuti u lov. Kada sam se uspeo na ormar, ormar je počeo ići meni u susret, pokušao me zagrliti, i kada sam ga ja pustio pao sam nazad na tlo. Mirkec se samo nasmijao i zašao iza ormara. Opet je pobjedio. Sutradan ujuro se budim i nešto me sumnjivo svrbi ruka. Pogledam duž cijele ruke i ne vidjeh ništa, pogledoh na palac, kad ono velika crvena oteklina. Znao sam odmah da je to Mirkecovo djelo. Znate, osim što mi pije živce prije spavanja, pije mi i krv tokom spavanja. Ko ga ne bi volio. I tako je mene svrbila ta oteklina mjesec dana, raskrvario je, liječio je, zamatao je, joj kako me smetala. I tako mjesec dana za redom, ja novine on ormar! Svaki put sam naivno popušio istu foru. Baš me zanima što sve ima iza tog famoznog ormara. Tu sam zgubio prije dvije godine bumbara, joj on je bio zabavan. To su bili dani, tada sam spavao u dnevnom boravku, na neudobnoj fotelji. Pa prije dva tjedna sam zagubio i ogromnog noćnog leptira. Slatkiša je slučajno zalutao u moju malu sobu i odlučio se zabušavati u lampu kraj moje glave. I kada sam primio već izgužvane novine, on je pametno sletio na sliku Isusa, i nekako nisam mogao opaliti ga i skeljiti mu sav unutarnji život po slici Isuseka. Pa dost je čovjek pretrpio muka. I tako ja leptirčini, šic šic, on poleti, zabuši se još jednom u lampu, skrene i puf iza ormara. Da, ode i on iza ormara. Joj mene joj. Sad sam u ova dva dana bez svog prijatelja i njegovog novog stanara po danu vježbao tehniku lova. Moram konačno pobjediti Mirkeca. Pa već je 10:0 za njega. Vježbao sam brzi hod, sagnut da me ne vidi. Novine sam promjenio, i uredno ih složio. Prođem krevet i stanem na njegov rub. Stojim ispred ormara, i branim ga. Nikako ne može proči! Ovaj put ću ga uloviti! Samo ne mogu dokučiti, gdje je nestao leptirčina. Da li iza mog ormara stanuje veeeliki pauk koji kada ulovi neštu u svoju mrežu ne pušta? Kako Mirkec onda izlazi? Da li je on u dilu sa tim paukom? Da li taj pauk, ako postoji, ima namjeru izlaziti po noći van!? Da li on puže po mojem tijelu u 3 ujutro i gladi sa svojim dlakavim nogicama moje bedro! Sve su to pitanja s kojima ja ležem svake noći. Joj kako sam sretan, kako je meni lijepo sa svojim prijateljima. Zar ne bi željeli biti na mom mjestu!?
Pozdrav, idem vježbat lov...

18.09.2004. u 11:17 • 3 KomentaraPrint#

petak, 17.09.2004.

nosi mi se crna boja

Ah, evo mene! Moje ime je Medo blog većeg zla. To si u ovoj situaciji nekako ne mogu zamisliti! Bog mi je dao većeg zla. Pao sam opet, opet sam u banani, opet je sve sranje. Kaj da vam kažem, nego nema predaje. Za dva tjedna mi je zadnja nada, zadnji rok, zadnje sve. Ja sam na sve spreman, ja sam jak (ne životinja, nego snažan) i izdržat ću sve napore!
Danas vam nudim prikaz kako je to kad ima većeg zla i kad je sve crno!
Ivan, Ivica, Jovan, Jovica, zovite ga kako hoćete, ali on se i dalje vrti, radi nerede, uništava sve kaj mu dođe na put. Da, pogodili ste, to je onaj uragan kaj je uništio rastafance na Đamajki, Castra na Kubi, i sad je spreman uništiti ekipu za očevid sa Floride, Panchu i njegove pacose u Mexicu, ušao je u Alabamu. Ali to nije sve.
Zetovci opet rade sranja, sudaraju se, iskaču iz tračnica i rade prometne kolapse!
Navijači Rome su nam dokazali da i oni mogu biti balkanci.
Svijet je dobio najružnijeg Jamesa Bonda. To je neki škot koji će kao biti najsličniji Connery-u, samo neznam po ćemu.
Onda mi hrvati, koji smo pretrpani stranim, lošim, užasnim i glupim sapunicama ćemo dobiti domaću sapunicu. Mislim da je to velika opasnost za mlade mozgove koji će to gledati. Molim da to probate izbjegavati, to vam govorim u dobroj namjeri (šta su hrvati dobro napravili do sada).
Zagrebparking je najavio neke čistke po gradu, pa ako ste ostavili negdje auto, pokrili ga ceradom zato jer ste odustali voziti zbog cuge, skupog benzina ili zbog cuge, pogledajte je li propisno parkiran!
Bush nas tlači da odemo u Irak, pa će nam ''oprostiti'' Gotovinu (nek nam oprosti gotovinu koju dugujemo kao vanjski dug, pa i ja idem u irak-kako lijepo od mene, zar ne?). Ako pristanemo, nemojte se onda voziti vlakovima, izbjegavajte gužve, čuvajte se arapsko ofarbanih ljudi, ljudi u balonerima i otvorite oči jer je sve sumnjivo!
Jadni ministi nam ne znaju engleski i ne mogu sastaviti tim koji treba za pregovore oko EU. Da dokažem da je gadno treba znati da je Žužul na čelu pregovarača, pa ako ste ga čuli kako priča, smrznuli bi se. Pa toliko danas ljudi zna engleski, koliko tečaja ima, ma sramota! Plavka, naša gradonačelnica odlučila pomoći djeci u Beslanu (to je ono gdje su se svi odlučili pucati na sve kaj se miče, a nastradala su djeca)! Pa neznam, ako se ima para, ako nama ne treba pomoći u gradu, pa nek naša Plavka prođe gradom, nek obiđe javne kuhinje, kartonske kutije sa malom djecom, naše ceste, ulice, kvartove. Ima puno pametnijeg za uložiti pare. Mislim, lijepa gesta, ali...
Počeli se prepucavati oko Lore. Ja predviđam ishod slučaja-ZASTARA!
I na kraju saznajem kako neki čovjek sa čudnim obrvama i čelavom glavom po imenu Slaven Letica napravio profil drugog čovjeka po imenu Damir Kajin. Dotični gospodin Kajin je izrekao psovku sadržaja: Šuti, tele jedno, konju, idiote, j... te Bog ludi! I sad na temelju te psovke, po zasluzi Letice mi možemo zaključiti da gospon Kajin mrzi životinje, jadne ljude idiote i da smatra da Boga treba strpati u ludnicu. Ma bravo, moji zastupnici. Kako je zapravo lijepo raditi u saboru, a ima se toliko vremena da se takvo nešto razmatra. Najme Letica je profil Kajina napisao na pet stranica. Znači ja mrzim životinje ako kažem pas mater, a naravno mrzim i svoju majku! Kaj kad kažem Isus mater. Ne želim ni zamisliti. Samo dajem smješak :)
I tako ljudi dok je kod mene crno, ne znam kako je kod vas, ali ne vidim razloga za bijelo. I dok ja uveseljavam sve oko sebe, vas, svoje, šeficu, frendove, ja sam u stadiju neke sive, jer bijelo je nemoguće. Bez brige, počelo se siviti pred mojim očima, tako da ubrzo možete očekivati nove zajebancije koje ću nakeljiti na ovu moju kaki tapetu! Želim vam samo sivo i ugodan dan bez ovih gore navedenih s-r-a-nj-a! Živjeli

17.09.2004. u 12:33 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.09.2004.

post meridijan

medo danas posti jer danas idem vidjeti jesam li prošao ili sam opet u banani! Pa ću se valjda popodne javiti, i nekaj konkretno napisati! Svima pozdravi jedan :-))

16.09.2004. u 10:15 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 15.09.2004.

freak show in my town II-freakovi žive i danju

Danas je za mene dan D. Iskrcavanje na mehaniku. Ja sam saveznik, a mehanika je njemac. Pa pošto su saveznici pobjedili pobjedit ću i ja!!! (bitka počinje u 11)!!!
Jučer sam išao na faks, malo vidit što ima (malo i na instrukcije). Mislio sam da samo kad padne noć ima freakova. Ne, prevario sam se, freakovi žive i danju....
Ja majmun poslušao Vakulu da će jučer biti hladnije nek inače. Jebem ti Vakulu, skuhao sam se kao picek. Ovi zetovci su nemilosrdni kad je o tome riječ. I tako sjedim u tramu, lagano se krčkam, dobivam boju, i zurim okolo. Bum, lik sjedi, 7 banki u guzici, malo se namjesti i iz te 70 god. stare guzice ispusti zvuk koji definitivno nisam htio čuti. Pa kako ga nije sram, pa još se i napnuo. Pa prdili mu tako... Nije ni trepno, ali je bome onaj iza njega! Klimajuči glavom, morao sam tražiti neku novu žrtvu. Ovu ipak nisam vidio, čuo sam je . Ženska se javlja na mob iza mene. Ja fakat ne kužim zašto se netko mora derati na taj mobitel! Pa čuje se, osjetljivo je to! Treba u tramvaju kao reklama pisati: ČUJE SE, OSJETLJIVI SU!!! MOBITELI! I tako sa probušenim bubnjičem sam došao na trg. Bacim pogled kroz masni prozor (zar ne volite kad na prozoru bude maščoba od nečije kose), a ono indijanci. Jebate, pravi divlji zapad. Počeli indijanci divljati po trgu, neki dim se pušta, ekipa plješče, još je falio Đon Vejn (kako bi naše komšije rekle) na konju (banovom). Ne vjerujem, imao sam facu kao Sly Stallone u Rocky-u! I tako došao na fucks (kako ga ja od milja zovem) i sreo svoje kolege arhiće, otišli mi na cugicu. Sunce dalje prži, ja se krčkam i proklinjem Vakulu idiota (ali tak mu je faca izgledala uvjerljivo, valjda zbog droge koju ždere). Priče, pričice su padale, malo se zaboravili da smo u govnima na fucksu itd. Jedna od tema je bila da bi mogli otiči živjeti u Finsku. Kad je mrak pol godine, spavamo i nikaj ne delamo. A kad je sunce, odemo na jedno od 2500 jezera, bacimo koju saunu, koju udicu, zapalimo vatricu i pijemo///// Fuck, pa tamo je prohibicija, i nemreš pit sam tak! E ništa, zaboravi, ostajemo mi tu! Ostajemo na zlatorogu po 5 kuna, bacit ćemo udicu kod poglavarstva pa šta bude. Možda Bandića upecamo, samo kaj bi on bio žilav ma koliko ga pekao!
Krećem doma brzo, sutra imam ispit. Back to freak show. Kakva ekipa, drama. Tramvaj je očekivajuće pun. Tramvaj, onaj star ko biblija, od Đure Đakovića. Ima one uske prozorčiće, ekipa ko ribe idu na to, nutra je 50 stupnjeva, ja pizdim, ja proklinjem Vakulu, ja ću pucati. Na leđa mi se naslanja neki brđanin. Lik je 2 metra, raskopčana šulja, dlaka ko u perzijskog tepiha, a u toj đungli se nazire nekaj zlatno. Lik smrdi po znoju starom tjedan dana i molim Boga da ode van. Nije izašao! Pored mene ženskica, sam nekaj čupka, sam joj nekaj smeta, pa kak je vruće, pa joj kak je gužva, pa kak joj se mogu gurat. Čuj stara, odi van ak ti smeta, a naslanjam se na tebe jer si pobjedila u izboru između tebe i brđana. Ti si se bar prala prije 2 dana (onako odokativno)! I sad konačno se čupam van iz trama i još me čeka jedna prepreka-a basa bas! Upadam u bus, a nutra sauna. Odmah sam se sjetio Finske. Ja ću popizdit, sa mene je počeo znoj šikat, počeo sam se topiti, oj Vakula, sunce mamino! Jebem ti zetovca, vozi novi bus koji ima klimu, a on je ne pali. Vjerovatno je niti ne zna upalit, jer ko zna za kaj je taj gumbić, tog nije bilo u onim starima. A on ne kuži da je bus hermetički zatvoren i da nema prozora, jer ima tu klimu. Joj pizdim. Kad sam izašao iz busa osjećao sam se kao da sam ispod tuša, mokar i lud! Došao doma, doma me čeka grašak za ručak, sve je bolje i bolje! Bar nije tak vruće više. Sjetio sam se, pa idem ja malo odspavat, jer me ovo Vakulino sunce lupilo u vugla. Znate ishod. Ležim u krevetu, lud ko puška! Sused pili nekaj, i neki majmun je našao turirati auto pred mojom kućom. Pucam. Palim telku, a ono Lud za tobom! To me uvijek oraspoloži! Joj sutra je ispit, joj sutra je ispit. To mi se bučka po glavi, joj! Ajmo saveznici, dole nemci!!! Pozdrav

15.09.2004. u 10:15 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 14.09.2004.

ja bi samo malo odspavao...

Moram prvo reči da me nešto jako muči. Ja nisam do nedavno znao, a i zapravo me bilo briga. No kada sam saznao, počelo me to kopkati! OLIMPIJADA-je vrijeme između dvije OLIMPIJSKE IGRE! Znači kad netko gukne osvojili smo zlatnu medalju na olimpijadi, može zavrijediti samo šamar, pogotovo ako je to neki obrazovani čovjek (ili ne obrazovni čovjek komentator). Toliko ljudi je to reklo, izgovorilo, izmucalo ali ljudi moji krivo! Ja se ne pravim pametan, jer nisam niti ja znao, ali uzmeš u ruke enciklopediju (opću) i pod OLIMPIJSKE IGRE gdje se objašnjava povijest i nastajanje, možeš pročitati da je OLIMPIJADA vrijeme između dotičnih igri! Samo to sam htio reči.
Drugo što me mori jest to što sutra imam ispit iz mehanike.
Treće što me mori jest ovo:
Ja nemam sreće kad je u pitanju popodnevno spavanje! Pošto cijeli dan učim, moram popodne bacit sovu (oko, spavanac, odkrmit, čorit...). I ja tako nakon nekog ručka, lagano se zavaljam u krevet, zabijem svoju bulju u 'ko zna kada promjenjenu jastučnicu i zahtjevam jednosatni mir! Ali ne! U tih sat vremena, koliko si odvojim za sovu, meni se dogode fakat čudne stvari. Koda se netko igra samnom i gušt mu je kada ja popizdim krvavih očiju! Prvo usrani sused preko puta! Cijeli dan hladi svoja penzionerska jaja, a kad Medo ide spavat, nađe neku pilu, fleksericu ili čekić pa počne raditi, Bog zna što! Pa lijepo otvori on širom svoja garažna vrata, šus u struju neki aparat i cviiiiiiiiiiiiil! Kada ga napokon uspijem uskladiti sa svojim snom, počinju se događati nevjerovatne stvari: Ili prođe neki ogromni kamion, koji normalno nemre proči jer se ekipa parkirala tako, pa trubi, pa sim pa tam (a meni grmi). Ili susjedov ''preslatki'' pas počne lajati, onako bezveze-kako bi mu tu gubicu zavezao. Nemaš kaj viditi cucka, ali kad taj pištavi glasić počne lajat, samo mi popucaju žilice u očima! Ili se nađu dva susjeda, slučajno, ispod moga prozora pa počnu srati (pričati)! Gdje ste susjed, kako je (ma odjebi stari doma)? Ali ne, našli oni neku temu o penzijama (o čemu bi drugome), pa me kao sa batom po glavi. Najrađe bi ja otvorio prozor i počeo skidati sve po vrlo opširnom spisku, ali ne smijem. Ipak su to susedi, i morat ću kad tad nekaj od njih, a i ne živim sam (da živim sam, ne bi nitko ni prišao mojem prozoru)! U zadnjih 3 mjeseca, nisam mogao nikad spavat. Sused na kojeg mi je kuća prišivena je odlučio neku sobu raditi i tako je odlučio popravljati sve sa pneumetskom bušilicom. Za popizdit, stalno mi se činilo da sam u Jurasic parku. Sve se treslo. Ali oni su bez pardona bušili i lupali i vikendom u 8. 9 i 10 navečer (radovi su trajali i još traju, za jednu malu dječju sobu kao za stambenu zgradu). Ti ljudi su tak primitivni da bi im najrađe bacio bombu. Ali kaj bi dobio s tim, kad bi onda opet počeli bušiti i kucati da poprave štetu! Dok moji drugi sused, paz' frajera, odlučio ženi napraviti frizerski salon doma! Žena tak i tak nema kaj raditi pa nek šiša. Sve super, ali zašto taj pneumatski čekić od 8 ujutro do 8 navečer. Samo kaj njemu se ne usudim nikaj reči jer lik je ogroman, lud i ogroman.
I kad sve to uspijem progutat, već prođe tih sat vremena koje sam si odvojio za sovu. Ma zajebi, idem ja još malo odkrmit, pa moram. Toooo, super počinjem sa-nj-at-i.... BUM! TRAS! Kaj je to, o neee, stara. Ta žena ne zna sa vratima. Vrata su toj ženi neprijatelji! A ja, majmun, moram sve čuti kada spavam. Zakaj ja nemrem ko moj čum, zakrmiti kad god i gdje god hoću. Ne, ja moram se buditi na svaki šum! Kako ne bi popizdio! I sad sa podočnjacima do koljena (skoro pa mogu tehnicirati s njima), ja lijepo odustajem od spavanja i svega! Predao sam se, nije mi bilo druge. I kako sam se ja ustao, kako sam se umio, sve je stalo. Nema cucka, nema penzića, nema pneumatika, nema vrata, nema ničeg. Ovo me ubije, ovo me dokrajči. Pucam!!! Nitko se igra sa mojim (već tankim) živcima. Osvetiti ću se ja jednog dana, bez brige, netko će si jednom, onako slučajno kupiti bubnjeve, i paranoično ih nabijati. Pa nek neko dođe nekaj reči. Samo ću im jednostavno objasniti: Gdje vam je čekić, gdje ti je pila, gdje ti je cucak, gdje si ti. NE hvala, meni se baš sad lupa! Udri medo, udri!!! Pozdrav

14.09.2004. u 11:11 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.09.2004.

zahvala

SAMO BI SE ZAHVALIO određenim ljudima koji su me hitili na ''skoro pa cool listu''. Ne znam kako se to postigne, ali ja očito jesam (zna ko kako?)!
Ja se maximalno trudim da svoje mozgovne okupacije bacim na svoji blog, na duhovit i oku čitljiv način. Sve kaj sam do sada napisao, sve te teme su ozbilljne, problematične i aktualne. Ja sam im samo zavuzlal mašneka, čist da zgledaju bar lepše. Hvala na pohvalama, komentarima i trošenju vida na moju kaki podlogu bloga. Ovo nije moji neki oproštaj, ovo je samo prelomni trenutak mojeg bloganja, dokaz da ipak vrijedim i da ne uzaludno zabijam jagodice po već prljavoj tastaturi! Obećajem da se neću mijenjat, nego ću nastaviti tako, ako ne i bolje. Dati ću sve od sebe! Još jednom hvala!!!
Jedino što ću morati promjeniti jest to što ću pisati navečer za sutradane! Došao mi je račun za internet i nije baš zgodan (čak mu ne mogu niti mašnu zavuzlati). I sad moram na brzinu svoji dio obaviti na netu i prekidaj! Zato ću vaše komentare, a i svoje čitati odnosno pisati isključivo navečer. Pozdrav od mede

13.09.2004. u 19:50 • 9 KomentaraPrint#

Šrek bez mlikote i pornići sa kondomima

Uh haj, napokon Medo izašao van, preksinoć. Dogovorio se ja sa boljom polovicom da se zaletimo u kino. I šta ćemo gledati? Šrek, Šrek hoću Šreka! Ok ajmo gledat šreka. Moram priznat da sam bio skeptik prije filma, jer sam bio uvjeren da je to film za djecu. I tako limuzina po mene, i u kino. Išli smo u Cinestar naravno! Još uvijek sam bio skeptik, a i kako ne bi kad cijeli kat ispred dvorane vrvi djecom. Djeca vrište, žderu kokice, trče okolo ko muhe bez glave, za popizdit. Dok je šefica kupovala kokice (kupila je na kraju čips jer su djeca poždrala sve kokice) i žuju (meni), ja sam promatrao tu dječicu kako nevino vrište i rekao si-Medo kaj ti tu delaš! Pa jebem ti još je Šrek na eng. Sad su mi našli učit djecu engleski! Nisam lud da slušam Mlikotu, pa popizdio bi, naši fakat ne znaju sinkronizirat. Upadamo mi u dvoranu, sjedamo na love stolce, kad oko nas-šta? Djeca. Pa opet vrište. Sjede tako kraj nas 4 klinca i stara ih pozdravlja, valjda neće gledat film, i kaže: Dečki ugasite mobitele! A ono rad, klinci u padže i voup neke motorole, neke nokiice, sve novo. Pa jebate ja sam kao klinac imao glas za komunikaciju, pa smo ko brđani se dovikivali. A danas samo, voup nova motorola i halo! Dovoljan je bio samo uzajamni pogled i šefica i ja smo pobegli u 4 red. Malo je šrek izgledao veliko, ali bolje to nego vrištanje za vratom. Počinje film, prvi dojam-još uvijek skeptik. Vau, jebate pa ovaj film mi se počinje sviđat. Ma ne, film je JEBEN! Nisam se nasmijao tak već dugo (koji metar dana). Svaka čast šefici na dosjetki. Čak su mi suze išle na jednoj sceni (od smijeha). Od srca preporučam taj film, za ugodnu zabavu i dobar humor svakome (black lady pogotovo:)). Nakon dobrog smijeha, žuje i čipsa zadovoljan sam. Vratio mi se smile na lice. Kaj bumo sad posle? Kaj kaj bumo! Idemo do konzuma kod importanea, po pive, pa kod poglavarstva! I tako se mi lagano odšetali do poglavarstva i sjeli na klupice. Usput si mogao samo čuti, Dinamo ja volim i dve ciganke kako se raspravljaju oko nekih para! Kada smo se ugodno smjestili u fotelje (klupa), počeli su frcati dojmovi nakon filma. Prošlo malo vremena kad evo prva žrtva. Dolazi N! Ooo pa di si lego, šta ima, od kud ti? Pa čuj, kod poglavarstva uvijek nekog ima! Sjedne lega! Opa evo Lava! Pa ekipa nevezano dolazi. I nakon 30 min kašnjenja (jako dobro, uranio) dolazi čum Chapo. Pa de si buraz! Popile se koja, dve tri (četri) pivice, ispričalo se dobro i up and go home.
Priče uvijek krenu same. Al to su ful ozbiljne teme. Evo jedne od mnogih: Kako educirati današnju ludu djecu o sexu? Došli smo na temu kako neka klinka sa 12 god. već ima dijete. A stara joj nije niti znala (krava mislila da se ona udebljala malo. Pazi malo!). I sad smo došli do zaključka da bi trebalo u osnovne škole, recimo 7 razred početi sa edukacijom. Kako smo mi, razrednica nas je odvela u knjižnicu (tamo je jedino bila telka) i pokazali su nam film o minama, i kako ne bismo smjeli bacat metke u vatru. Još su nam pokazali Veselu djevojčicu kako dotrči mami. Mama, mama našla sam paštetu. Pa buš je otvorila? Bum! To su bile edukacije. A danas pošto nema rata, ostaje samo sex.
Tako je moj čum zaključio da bi trebalo puštati porniće, gdje lik navlači kondom! Ja se potpuno slažem. Klinci tak i tak gledaju porniće, ili ukradu tati, ili posude u videoteci. A ovako će saznati da treba kurtača staviti. Još ubaciš reklamu za kontracepciju curama i to je to. Bar će saznat o tome i neće se udebljati sa 12 godina. Treba poslati Primorcu ideju, on je otvoren za nove ideje. I tako kad smo sve teme dobro obradili mogao sam zaključiti da je dan bio dobar. Dobar smijeh, dobre ideje, dobro sve. Još je i Dinamo pobjedio dalmoše. Ma bravo, ugurali su 3 svinjetine u gol ribara (bez uvrede). Sjeo nazad u limuzinu, šefica po gasu i eko me doma. I tako sam mogao samo reči, medo laku noć ti želim!

13.09.2004. u 10:15 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.09.2004.

politika je kurva

Ovaj tekst ću nazvati politika je kurva, iz prostog razloga što ću to dokazati, jednostavno usporedivši neke ljude. Usporediti ću Zdravog Tomca i Zaraženog Budišu! Te iz Vlade Šeksa, i Stipu našeg Mesića!
Zdravko Tomac-kad ga vidim uvijek mi se smuči. Lik ima facu ko deva. Taj lik je protjeran iz SDP-a, jer je počeo nekaj kenjat prije izbora. I tako on zabrijo sam na izbore! Pokeljio puno ružnih plakata po gradu, a izborni praga za vrata u sabor nije ni poljubio! I tako big lips Tomac ostao sam. Nešto se povlačio po faksovima, jer je on neki doktor. Treba njemu doktor, plastični! I sad se naglo pojavio sa svojom deva facom opet! Odlučio je prodat se ko zadnja fufa sa ulica Praga (koje tam bio zna o ćemu ja to), i tako nazvao Miru Tuđmana (to je onaj kaj liči na Franju, a nije Franjo) i odlučio koalirati s njegovim HIP-om (to je ona stranka kaj je proljevkasta baš ko hip za djecu). Ali lepom Tomiju tu nije dosta. Hoće on i Đapiću. Kako čovjek u pola godine pređe s desne na leve, leve na desne. To je ko ringišpil (o mama, život mi je kao ringišpil)! Tomac ko Tomac, samo ću ga pamtiti po narudžbi pizze i legendarnom izrekom: E ne bude (pervan)! E tako Tomac u sabor, ne bude!
Dražen Budiša-evo čovjeka kojeg mogu usporediti sa Tomcem. Dražo je također pobjegao od Račana i ufufao se Sanaderu. A Ivo bi primio svakog jer su mu trebali glasići! Budiša je definitivno najgora ličnost prošle godine, a Tomac se trudi ove godine pokazati da može i on po tu titulu. E dobro mu je krenulo. Dražo je tako odšepao i više ga nema, a Tomo će brzo za njim. Nitko ne voli ulizice, fufe i kurviše. Oni su samo dokaz da je politika kurva! Samo je pitanje pošto (101)!
Vlado Šeks zvan Šeki-čovjek od konjaka. Spreman uvijek nasmijati sve prisutne. Najbolji prijatelj Draži (aha), ali i boci. Tako su svakojake priče na tu temu izmišljavane, tako da neću našeg Šekija sad o tome. Ja ću njega zbog Htv-a. Izjavio je on da su ga zanemarili i da više vole Stipu. Htv je jednostavno morao izabrati. Sa jedne strane su imali finog čovjeka kojeg ljudi rada gledaju, poštucane fine brade, malo velikih obrvi, ali to ga čini posebnim, i fino odjevenog i sa druge strane čovjeka sa požutjelom bradom od konjaka, krvavih očiju, neuredne kose, te užasno odjevenog. Pa vi prosudite dali je naša telka u pravu il ne! To vam je sve show biznis. Što publika hoće to im stavi. A publika hoće Stipu!
Naši vladajući (ma to su vam ovi kaj sam sranja delaju) su u panici zbog nadolazečih izbora. Nemaju kandidata za prezidentea. Jer bilo koga stave, znaju da će zgubiti. Ja bi da stave Hebranga. Ja bi mu dao glas, samo zato što nitko ne bi (haha)! Propadaju i to je vidljivo. A još imaju i 0 promila zakon na leđima, a nisu ni počeli. Loše, stvarno loše! I sad im još ostaju lokalni izbori, ali i to se pokazalo upitno. Prvo žviždanje Kosorici na trgu (haha), pa gubitak izbora u Požegi. U tom gradu su debelo spušili od Račana. Tamo su prije izbora dolazili svi, Ivo, Jadra, Andrija, ma svi svi. Paradirali, lupali se dlanovima (užas) i dobili kitu u zube. Kažu bolje je. Jer su dobili 200 glasova više neg prošli put. Je super, a nitko nije spomenuo da je SDP dobio 700 glasova više. Samo nek oni nastave tako gubiti, možda se i ja razveselim koji put. Unaprijed hvala!
Morao sam o politici, nažalost. Ali nedjelja je, pa ne želim naprazati moždane vijuge na nešto konkretno. Sutra je novi tjedan, nove pobjede! Pozdrav svima!

12.09.2004. u 10:36 • 7 KomentaraPrint#

subota, 11.09.2004.

ko prvi do djevojke, sam u nju upada

a, ko, a?

Jutro. Gledao sam sinoć dva filma na rtl-u. Prvo na tapetu su mi došli De Niro i Hofman. Robi i Dusty su se udružili da bi izmislili lažni rat, kako bi spasili el prezidentea. Film je koma, kako taj Robi ne zna glumiti. Samo krevelji tu facu, a i govor mu je slabija strana. Od kada je glumio onog autističnog lika, Robi se samo krevelji. Sve pokude na glumu. A Dusty je dobar, klasični Dusty, bez puno prenavljanja je odradio svoju ulogu, baš kako treba. I on je glumio autista, a vidiš kako je dobar sad (Kišni čovac). Tu se vidi ko je pravi glumac. Digič je ovog puta zgubio. No, vratimo se mi filmu. El prezidente povalio neku klinku, a izbori za dva tjedan (nemoguće jer su tad jako izolirani, čak paze kaj i govore, ali holivud sve more). I sad dolazi Robi, koji će sredit stvar. Malo se kreveljio sim, malo tam, ali išlo mu je. Uz Robija je stalno skakala ona lezbača (privatno), neznam joj ime. Ta treba je cijelo vrijeme imala mobitel na faci i nekaj nesuvislo brbljala. I sad uleče Dasty, kao poznati producent, pravi film maker, koji će lažno objaviti rat albancima! I sad ovo, sad ono, rat, nuklearke, jadni albanci, mala albanska djevojčica sa mačkom, suze, sranja. Dok film nije došao do dijela kada su morali saznati nekaj o Albaniji. I sad Robi pita lezbaču koje je njihovo tradicionalno jelo, i da li ima albanskih restorana po Americi. Pa nek se srame. Ma kakvi restorani, pa pekarne imaju. Joj da te moji Krasniči čuje (moj pekar). Film je tak popljuval jadne albance da to nije istina, ja bi ih tužil. Ali nije to sve što su popljuvali, popljuvali su sami sebe. Kako jedan producentić, iskrivljeni lik sa šeširom i lezbača mogu cijelu Ameriku, CIA-u, FBI-aj (Ali-g) prevariti da su u ratu. Ma glupost, ali nisam imao kaj na telki ovak i onak. I sad završi ta sramota (koknuli su na kraju i Dasty-a, bezveze), kad dođe nova! Drugo na tapetu su mi došli Brando i Kilmer i neki buljavi englez. Mislio sam da će to biti neki kvalitetni horor, ono ljudi životinje napadaju, krv, koja glava dole i to. A ono užas, kako su se mogli Vito i Jimi Morison tako srozdati. Filmu sve bljuvotine koje postoje! Ono živine nafutrane sa ljudskim genima i sad oni hodaju na dve noge, pričaju, ali su živine. I sad hijena popizdi i sve ih počne jest. Nemam komentara uopće na to. Ali vezano tome, meni je hijena najjača živina. Pametna ko lisica, opasna i žilava kao dingo. Vidio sam kad je lavici otela antilopu. Ustvari bile su dve. Okružile su je i počele režati. Na kraju je lavica bila na drvetu, a hijene papale meseko, a nisu se uopće pretrgale da ulove. Ma majstorski izvedeno. Mislim jesu ružne, sline, bale, smrde, hihoču se, ali su face i nitko im ništa nemere. To pokazuje, da ne trebaš biti jak da osvojiš nešto, nego timski rad i lukavstvo dolazi do izražaja, a i brzina i snalažljivost. Kako je moj kum znao reči: Ko prvi do djevojke, sam u nju upada! Moraš biti snalažljiv i brz, a ostalo ''upada'' samo! Nisam baš danas nešto, ali kaj da pričam kad nisam jučer van izašao. Mogu pisati da sam doživio diferencijalne odnose momentnih i T dijagrama. Ali bi dobio proljev, jer mi sve ovo ide na živce. Tako provodim dan: dobro jutro, kava, pljuga, novine, mehanika, doručak, mehanika, ručak, mehanika, spavanac, mehanika, telka, laku noć. Vrlo zanimljivo za popizdit. Ha, šta ćeš (pivu i čevape)! Lajf gouz on, pozdrav!

11.09.2004. u 13:08 • 7 KomentaraPrint#

petak, 10.09.2004.

ali to nije sve...

Evo i mene. Uf kaj je hladno vani, sav sam se smrzo. Ko je ugasio grijanje!?
Sad ponosno imam 6 programa na telki. To su: ona dva po 60 kn, onaj njemački, stari otv, ona nova (neznam kak se zove:)), te Z1 (to je nekaj sa sljemena). Ostalo nemam (slovence, net i dr.) jer sam u kotlini i trebao bi imat antenu veću od kuće da uhvatim to. Al tak i tak me ne zanimaju slovenci, samo mi je bed kaj nemam net jer daju bolji život (bre)! I sad, kad najmanje očekuješ uletiš u rupu na svim programima! Onaj jedan od 60 kn daje dokumentarac o ciganim (pa kod mene možeš pročitat o njima!), onda onaj drugi daje neke panorame (baš mi se gleda more, pa popizdim doma i onda slinim za morem, pa moram stisnut onaj gumb na daljinskom kaj ti šalta napred). I nalečem na njemce koji daju njemce. Onaj Štef Frank kaj može sve i svašta, nemrem ga zamislit pa šaltam dalje. Evo ga! Paleta od 3 programa, a na svim tv shop! Na otv prodaju noževe, na novoj usisač, a na Z1 neki gutač voća i mrkve! Pa da vidimo kaj to oni nude! Naravno moje tumačenje:
1.Ulomak sa otv-a: Ovaj set noževa je najbolji na svijetu, s njim možete rezati sve i svašta! Ludnica! Prvi nož, jebate reže kruh (vau), pa drugi nož reže paradajz (vau), pa treći nož reže smrznutu ribu (ko reže smrznutu ribu?), pa četvrti kaj može sve ovo rezati sam (ideš), i na kraju nož koji reže čekić, pa drvo, pa meso (ja neznam od kud potreba rezati čekić, pa meso. Koji idiot to radi! Glupi amosi, eto ko). I sad poznata uzrečica koja se vrti sto puta-ali to nije sve! Uz te čarobne noževe dobivate i još tolko noževa (haha), ali opet to nije sve (ne seri). Uz sve to dobivate ribež koji riba sve (opet paradajz i drvo). Sve to bi inače platili 200 dolara (pa ko tu plača u dolarima! Ak su sve sinkronizirali mogli su i taj dio sa dolarima), a sad samo 300 čuna. Mora da jako vrijede kad dođu tak malo para! Ali to nije sve, prvih 20 koji nazovu dobe još dva noža za skidanje kože (to su oni indijanski za skalpove, samo kaj ovaj skalpira piceka-pa kožica od piceka je najbolja stvar..). To govore već 3 godine, prvih 20. Valjda nitko nije nazvao, haha! I sad kad sagledam sve to, vidim. Potrošim 300 kuna, dobim noževe koji inače dođu otprilike (200$x8) 1600 kn, mogu rezati čekić, mogu skalpirati, i ribati drvo sa ribežom koji samo kaj ne pukne jer je od tanke plastike, te rezati smrznutu ribu (?)! Mogu biti lud ako ne kupim te noževe, evo već trčim...
2.Nova tv: Usisač koji usisava matice. Ko usisava fuckin matice. Usisač je ružno ružne zlatne boje i manji je od ruke. I sad lik ima mrcinski remen oko sebe i to malo govno u ruci i usisava stepenice (ma bravo). I sad se žena kraj njega onak zamisli i gladi bradu, a lik provali: Ti se sigurno pitaš kako usisati kuteve!? (kako je pametan, vauuu). I sad izčupa on nekaj crno iz žepa i gurne na njušku zlatnog govna i vidi vraga, usisava kuteve (vau, čovjek se nemre načuditi). I sad žena čopi usisač i usisava okvire slika (?), pa sim pa tam i cijela kuća je čista! I sad on otvori to zlatno govno i izvadi nekaj prašno i opere u vodi. Majstor! Usisač ko nov! Dođe samo (samo?) 300 (ili 400) čuna. A inače dođe 100 $. Jebate i ovi imaju dolare. I sad naravno to nije sve, ak nazoveš, bla bla, dobiš i stalak za zlatno govno, zlatne boje naravno. I sad možeš usisavati i stoječki. Jupi. Tak loše, da čovjek može samo da umre od smijeha. Al to nije sve, ide jedan holivudski filmič o normalnoj obitelji, kojoj se događaju nevjerovatne stvari. Slučajno se sruši vaza sa stola, jadno predebelo dijete prolije hrpu čokolade po podu (i to bu usisal?), pa žena prosipa zube sa stepenica (i to bu usisal), pa glava kuće (i znam zakaj, jer ima fakat ogromnu glavu) prosipa po podu matice pa ih usisava. Dobra zabava, ak niš drugo! I to samo za x dolara! Ludnica! Idem odma nazvati taj broj i kupit si usisač za čokoladu i matice!
3.Z1: Neki sokovnik koji guta voće, mrkve, paradajze, šake (moraš biti oprezan), a da se uopće ne čuje! I sad oni guraju sve i svašta u tu čudnovatu bijelu rupu (bijela, koja druga bi bila. Jeste kad vidjeli žuti ili zeleni kućanski aparat). I sad treba to probat kaj su oni to smiksali. I našli neko jadno dijete koje je to moralo popiti. Jadna curica smo kaj se nije srigala. Baš mi je ža (sa mi je ža). Nakon toga kad smo shvatili da guta i pretvara u tekučinu sve kaj gurneš u njega, došli smo do dijela kad moramo čuti bezčujni rad tog tzv. sokovnika! I sad žena gura glavu što bliže, a ja se ponadao da će joj uho zahvatiti, ali nije. I ona zaključi da se niš ne čuje, šatro nije znala ni da je upaljeno (da)! Mi (kupci) naravno nismo mogli to čuti jer u podlozi cvili neka muzika. Pa ne kupujem cd-e, majmuni! Neznam koliko para dođe niti da li ima još nešto (to nije sve), nego sam ugasio telku i otišao spavat (kad nemam kaj drugo delat!
I sad sam shvatio da samo očajan čovjek može to kupiti. Jer ljudi moji, ne da lažu, nego je sve to šrot. Ali to nije sve, ovi proizvodi su lošiji od stvari koje možete na Hreliću kupiti. Fuj, bljak, ought! Tako ako vam nekaj treba, nemojte okretat telefonske brojeve na ekranu, nego hitno do Hrelića ili Dubrave (janjevo city) i nabavite isti k..., drugo pakovanje. A sve za manje čuna. Pozdrav, i daj nek netko upali grijanje, sve su mi se prsti smrzli!

10.09.2004. u 12:07 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.09.2004.

freak show in my town

ULAZ BESPLATAN

Dobro jutro. Išao ja jučer na instrukcije iz (proklete) mehanike, i tako preputovao cijeli grad, završio s inst. i krenuo nazad. Isplatilo se (naravno). I tako kako je pala noć, počele izlaziti svakojake lude face: tam na cvjetnom naselju mi prvo uleti baba: Sinko znaš, ja imam neki papir, pa ja bi njega onak, ma znaš, da ga i ja imam. Reko stara, sori, ne kužim te. Ma znaš imam original, ja bi sad njega da imam i ja. I počne kopat po torbici. Stara, slušaj. Ne kužim te nikaj. Ma ja imam original i ja bi to umnožila, kako se kaže. PA kopirat! E da tako vi mladi to kažete! Ja se nasmijao i rekao da neznam di ima za kopirat-ne živim ovdje. Ode baba razočarana. Al bar mi je potrošila vrijeme čekanja zetovca. I upadam ja u tram i ulazim u freak show!
Prvo lik ispred mene: Ono sport ljuk, a brate tijelo koda živi u teretani. Reko stari kaj si lud raspuknut ćeš se. I cijelo vrijeme namještava vrat. Ono, teška hiperakcija. Pa lijevo pa desno, pa malo gore, pa dole. Skoro me hipnotiziro da nisam imao walkman (my man Stevie Ray Vaughan, I'm a blues man! Yeah!) i sad moram se spasit od hipnoze, malo buljim u reflekciju u staklu. I skužim da lik iza mene visi na štangi ko neki majmun. Al kako da ja čovjeku objasnim da ovaj tramvaj vozi na kvatrić a ne maksimir (najme bmw peticom sa se vozio). Moram i njega maknut s horizonta. I nalazim svoju sljedeću žrtvu. Neka koka, kako pokušava dohvatiti gornju štangu, ali joj nejde jer je premala. I sad ona na prste, pa je hvata, pa bmw zakoči, pa ona po ekipi, pa malo oprostite, pa malo sori. Al kako ćeš objasnit živčanoj ekipi da si premali za tu štangu. Meni je bar bila zabavna. Volim kad to ljudi rade, a jednostavno se mogu primiti dole za stolicu. Ali ne, valjda je to kompleks malih ljudi, kao nešto mi možemo! Neznam. I tako na kvatrić, pa na tram dalje za svetice. Tako silazim kod pimpek trga (popularno nazvan, jer kip koji tam stoji ga pokazuje. Ja da imam tak malog nebi nikad pokazivao to u javnosti, ali to je valjda zbog proteina jer je neki bacač diska!) I krenuo tako prema usranom busu jer se moram penjati na bukovac (to je ono mjesto iznad maksimira (za neinformirane, kako moja draga kaže ''beveri hils''). I na putu do busa na jadnih sto metara, nalečem na popularnog "gutača šake". Lik je faca. Protrčao je kraj mene sa šakom u čvaljama, a drugom rukom je mahao glumeči pticu. Drama, pravi freak show. Kaj to vrapče je prekrcato, ili neznaju za njega-pa ja bum vam pomogo i nazvao. Lik je spreman za žutu sobu i ludu košulju. Tak je izjeo šake da ima poveze. Pa kak, di, zašto? Pa ima negdje 23-25 god (gruba procjena), oko 100 kg, i 190 cm. Čovjek je ogroman, a tako lud. Kad ga vidiš samo od njega radius 10 m i bok. Jednom me u busu zgurao, jer sam valjda stajao na njegovom mjestu. A kaj da mu kažem nekaj, pa me dirne s tom slinavom rukom-bježi! I tako ja radius odradio, došao na stanicu i čekao bus (jebenih 20 min jer mi je ovaj sad pobjego pred nosom-smrad uvijek to napravi, koda me čeka iza ugla, pa evo mede i gasssss!). Zapalim ja pljugicu (original švercerske od 7,5 čuna, marke ronhil, bijele. Nedam 14 kn smradovima!), i lagano počeo čitati oglase koje su nakeljili na čekaonicu (ak se to može nazvati tako). I sad neka sranja za starce, pa za djecu i najbolji uleti. Evo kako sam ja vidio (shvatio) ovaj oglas (nadam se da nećete to iskoristiti):

POVOLJNI KREDITI, samo kod nas BEZ JAMACA, ludnica ljudi, jako povoljna kamata od 1-5% godišnje! Vau, pojednostavljena procedura! REKETARIMO UREDNO, bez policije. Dolazimo vam doma i prijetimo smrču, a nakon toga lomimo kosti vrlo povoljno. Jedna kost 1% vraćanje kredita. Navalite narode. Uveli smo i novi način otplate, prosujte nam zube ako nemate kune!-to je naš moto!
Drama, kako zastrašujuće. Još je bilo sve u crnom, sa debelim rubom. Prvo sam mislio da je osmrtnica, pa da vidim ko je vumro. Sav sam se naježio!
I tako Stevie Ray i ja došli doma i gledali tekmu. I kaj je bilo-velika ironija: Srna je ugurao svinjski mjehur u švedski željezni okvir. Mi hrvati. Ak tak nastavimo biti će puno svinjetine u tuđim golovima (sad vam je jasno zakaj su muslići slabi u nogometu). Pozdrav, idem učit!
Ova koka na slici je za onog gutača šake (teta iz vrapća)!

09.09.2004. u 10:55 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 08.09.2004.

220 razloga za život!

Prekjučer navečer i jučer ujutro po 3 čuke nisam imao struje. Zakaj? Jer je neki majmun sa kamionom odvalio električni stup. Legenda ga je skreso, i pokušao pobjeći, ali su ga nekak ulovili (nemreš sa udubinom od stupa baš ni pobjeć). I zbog toga sam shvatio. Nemreš bez struje. Rekao jebeno, nema struje pa nemrem učiti jer ne vidim. I banana, ispostavi se da nemrem niš radit. No tv, no comp, no fucking nothing. I kaj sam napravio-ha išao spavat.
Sve ovisi u mojoj kući o struji. Može bez vode, tak i tak se slabo peremo. Bez plina može, kaj će mi topla voda kad se ne peremo. Ali bez struje, ne-me-re! Stari radi na kompjuteru i treba struju, ja radim na kompjuteru blog i slušam muziku (bez toga nemrem) pa trebam struju, stara gleda čaroliju (barbi) pa treba struju, a baka slijepa bulji u zid, ali treba struju za svijetlo(kaže da će tak i tak biti u kmici kad vumre i nemrem joj zamjerit). Moja familija treba štorma! Baš sam si konto, ak nas napadne neki uragan ili potres (nedo Bog), ko one amose i žute. I nestane nam struje po par dana, tjedana... Ili Bog sačuvaj, neki alahov se zaleti u Krško. Ja bi poludio bez struje. Brijem da bi vozio bicikl i gledao telku pomoću toga. A kaj se čudiš, sve je moguće. Danas nikaj neznaš. I kaj onda?
Kad bolje razmislim-bilo bi možda bolje. Ljudi bi se možda počeli družiti, djeca umjesto pred kompjuterom, vani igraju nogomet. Ljudi umjesto da šljakaju, sretni šetaju maksimirom. Svi se drže za ruke i vole. Je medo, kako da ne. Fuck, ne bi to prošlo. Kad bi nestalo struje kako bi se hranili, kako bi zarađivali, kako bi pili hladnu pivu (ej kako!!!), kako bi srao u kupaoni kad nemrem upaliti svijetlo, kako bi išli tramvaji, kako bi punio mobitel, kako bi sad ovo pisao, KAKO? Zajebi, trebamo struju, struja nam je sve. Tih usranih 220 volti nam je kruh. Bez njih smo voda. A kak je živio čovjek prije nego se Tesla sprdno smislit struju? Kak je on preživljavo? Nekad se zamislim kao onaj neandretalac. Lovim jelene kopljima, kuham kotlovinu od divljači (?), hodaš po travi, cvijeću. Nema zagađenja. Piješ vodu iz potoka, žena ti nemre trošit pare jer ih nemaš, a nema ni gdje. Nema auta, nema zakona, nema političara (nema Hebranga), nema škole ni faksa. Najpametniji je onaj ko izbrusi najbolje koplje, ili ko uhvati zeca golim rukama. Nema oružja, nema ratova, ima fajtova, ali su fer (nema boksera), nema nuklearnog, kemijskog sranja. Sve je čisto. Sereš u šumi i brišeš sa paloma lišćem. Sve je bajno, a možda i nije...
Ali to sad nema veze, jer živim u doba struje, u doba ratova i političara i nema mi druge nego da se pomirim i prestanem maštati. Za tjedan dana mi je ispit i nitko neće pitati jer sam imao struje ili ne. Nego će me pitati mehaniku. Reko zajebi, učit ću i bez struje, ali moram položit!
Danas hrvati naguravaju okrugli svinjski mjehur i pokušavaju ga ugurati u željezni okvir šveđana. Pa ugurali ih par, vam želim!
Pozdrav svima, posebno Maji i čumu Chapi(volim vas)!!! A ostalim želim da imaju lijep dan pun struje!

08.09.2004. u 10:28 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 07.09.2004.

Hrvatska=Vatikan

Opa, pa "lijepa naša" se pretvara u Vatikan. Pa popovi (lopovi) nam žele diktirati život, način života i oduzimaju nam javne zgrade. Naš kardinal Bozanić se počeo debelo baviti politikom, i to ne valja!!! Jesu zapeli za taj abortus. Pa kako može crkva uopće imati veze sa abortusima i kako može diktirati zakone! Svi se dobro sjećaju rada nedjeljom! Kao pao im je rejting posjetioca na misama nedjeljom. Pa to su gluposti. Ako netko hoće ići na misu nedjeljom, a radi ujutro-ima misu navečer ili obratno! Ja naprosto ne vjerujem u crkvu ko instituciju, jer krade, laže i manipulira uz pomoć Biblije! Biblija, naša sveta knjiga se malo citira, malo ne! Kada se nešto želi uzeti u svoju korist, onda Biblija kaže, a kad bi se držali Biblije vratili bi se samo 2000 godina u nazad i to je to. Po Bibliji, ako te žena prevari-kamenovanje. Pa mogli bi lijepo na trgu organizirati kamenovanje, pa da se raja zabavi. Pa nije protuzakonito, pitajte Bozanića-Biblija kaže! Kao Biblija je rekla da se nedjeljom ne radi. To je danas nemoguće. Ljudi zarađuju da prežive, a ne da idu u crkvu-to im neće donjeti kruh na stol! Danas kada se to malo zaboravilo, počeli su udarati po abortusima. Ma nemoj. Stalno se ti problemi ističu. A NIKAD Bozanić nije rekao, ajmo se mi svečenici malo zagledati unutar nas i zapitati se o pedofiliji, krađi, silovanju itd. Jel bi zabranili abortus kad bi pop nekoj curici napravil djete! Bi kitu! Sve se to zataškava, to je sve lova! Lova i samo lova! Mi smo samo lutke kojima se manipulira.
Kad smo već kod vraćanja u prošlost kojih 2000 godina, Isus je rekao da je crkva svuda oko nas, Crkva je ondje gdje se čovjek pomoli. Doma, na cesti, u uredu (tad nisu imali urede, ali nekaj slično), u birtiji (haha) i toga se ja držim! To je crkva zanjekala da im nebi propao izvor love. Ja ne kažem da crkve ne pomažu ljudima. Rade za karitas, pomažu kako god mogu, ali i to je u manjini! Sve je samo za koji euro. Danas popovi žene, krste sve i svašta, za određenu svotu (znam iz osobnog iskustva), a prije su bili zagrizli protiv neke nečistoće ljudi, i čistoće crkve! Ah sve za pare... Ja vjerujem u Boga, i to jako. Pomolim se, prekrižim se i sve to. Samo ne idem u crkvu zbog navedenih razloga. Da li sam ja sad antikrščanin!?
Nedodirljivi su i to je to! Po nekim starim gruntovnicima, crkva debelo posjeduje zemljišta Zagreba. I sad polako oni hoće to nazad! Na svetom Duhu su zeli prostore moga faksa, jer je to kao njihovo. Sad to samo tamo stoji prazno i to je to. Pa ak si neki izvor dobra, pa ostavi ljudima prostore, zabi tablu-ovo je crkva, i pusti ljude da studiraju. Ma ne. Zemi za sebe i nedaj nikom. Jednog dana će se to dobro prodat! Ima puno prostora po gradu gdje sve prazno čeka, neznam kaj! Nažalost, to je tako i nemremo protiv toga. Možda ima dobrih popova, ali oni nad njima su pokvareni i moraju ih poštovat i slušat! To je kao u policiji! Samo za razliku od murije, ovo je legalno drpanje pare!
Amen

07.09.2004. u 12:58 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.09.2004.

samo jedna pjesma...

Danas nemam inspiracije da pišem (pljujem), pa ću napisati jednu pjesmu koja mi se jako sviđa jer je napravljena iz novinskih članaka! Original je na srpskom, ali sam ja to malo na naški preveo (kolko sam mogao, da ne bude ekavice)!

Kritičar pjesnika javno vrijeđa
Samoubica se ubio s leđa!
U Africi opet državni udar
Umorni turčin izazvo sudar!
Gole su lutke sa naslovnih strana
Još jedna pobjeda Partizana!
Moju zaradu drugi troše
Vrijeme bez promjene, uglavnom loše!
U bolnici štakori pojeli bebe
Ubio prvo ženu pa sebe!
Dolar i dalje u lakom padu
Bacili bombe na ambasadu!
Veliki uporno zezaju male
Za ideale ginu budale!
*Bit će bolje, netko viče. Na papiru mrtvo slovo.
Na istoku prazne priče, a na zapadu ništa novo!
(R.Č.)

Fakat više neznam o čemu da pišem. Otvoren sam za prijedloge! Ah, možda mi ipak nešto dođe, a do tad: What you see, is what you get!

06.09.2004. u 13:11 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.09.2004.

ima 'ko kunu

ima 'ko kunu

Novo upoznavanje o građanima koji vas okružuju.
Gradski cigan (rom, ganci, cigo)-najniži oblik čovjekove vrste. Od pamti vijeka se povlače po svijetu, i kopaju po otpadima. Svi znaju da se uz cigana veže samo krađa, džepni nožići i limena glazba i popularni izraz ''ima ko kunu''. Po meni, cigani tj. romi su mogli napraviti mnogo, ali napravili su ne ništa nego ispod ništice. Porijeklom iz Indije, pa preko Italije su došli i do naših krajeva. Počeli su se razmnožavati (kako? Ne želim niti zamisliti) i nakotili se jako puno. Njihov životni ciklus (nas trenutno zanima u gradu) se odvija po nekoj špagi i jako su što se toga tiče privrženi. Glava kuće je otac. Nakon toga ide po redu sin po sin. Majka nema glasa, niti ''njene'' kćeri (to zvuči kao neke životinje, ali to je instinkt preživljavanja i funkcionira)!Evo kako je to:
Otac (rom male)-mali, ali krupni čovjek masne kože. Karakteristike su mu brkovi, masna kovrčava kosa, kožna jakna, i crne cipele sa obaveznim bijelim čarapama (bar su bile nekad bijele). Prepoznatljiv je po ''zlatu'' oko vrata i ruke, te čačkalice u ''zlatnim'' zubima. Taj čovjek ne radi apsolutno ništa. Njegov opis rada je da sjedi negdje u birtiji i čeka novac koji mu donose njegovi ''zaposlenici'' (žena, kćeri i sinovi). Njegova jedina dužnost da napravi radnu snagu koja će donositit zaradu i automatski hranu (kako ih napravi opet nemojte zamišljati). Jedino za vrijeme velikog otpada, onda se pomaknu iz birtija, natovare ženu i djecu u auto i krenu u lov na željezo!
Sin (rom almost male)-mladić koji pokušava kopirati oca, što mu uspijeva samo što je razlika u tome da on radi, a otac ne. I naravno nema brkove nego brčiće (paperje, lajsnice). Djeluju vrlo jednostavno. Kradu gdje i što god stignu! Ukrast će stvar koja se može prodati ili još bolje konkretno novac! Najopasnija ljudska vrsta koja hoda po gradu. Jako arogantan, prgav, nekulturan, primitivan i odbojan ''čovjek''! (sve najgore od čovjeka)!
Majka (rom female)-mala i zdepasta žena sa mnogo bradavica po licu, crne i masno-zakorene, duge kose. Radni joj je opis: nabavka pare za hranu! Ona je odgovorna za pritok love i ima pod sobom kćeri. Odgovara direktno mužu (muž-otac njene djece i samo to) kojem donosi plijen. Nabavlja lovu tako da, ili ide po tramvajima i kućama kao prosjak, ili prodaje gače, hlače (pantalone), spavačice, kvačice (štipaljke) po tržnicama ili raskrižjima. Majka postaje vrlo rano (13 god), a prestaje sa oko 40 godina. Pa si ti misli koliko djece ima. Jedina nepoznanica ostaje kako rodi to dijete, gdje i ko (ali ne želim znati)!!!
Kćeri (množina zbog mnogobrojnosti-poliromi)-od kada može hodati do kad ne rodi petero djece, odnosno oženi (ženidba rijetko postoji, legalno naravno) se tretira kao kćer. Slična je majci sa manje bradavica po licu, zamotana u svakojake krpe, sa također masnom i crnom kosom. Dijele se u dvije podvrste:profesionalke i amaterke.
Amaterke-mlađa djeca sa još ne razvijenom sposobnošču za krađom, a jedini im je posao da čuvaju djecu (sestre i braću), te dok čuvaju da prose (nema da nitko ne radi)!
Profesionalke-starije kćeri sa razvijenom sposobnošću da jednostavno ukradu (otuđe, otuđmane) vrijednostni materijal ili novac! Takva vrsta se uređuje, izgleda prirodnije, ljudskije, a čak možda ima uređenu kosu (možda). Postoje klasične džeparke, do onih koje kradu stvari iz dvorišta, auta, te raznih javnih objekata.
Djeca (baby rom)-mlada i prljava stvorenja, ili prose ili su predmet koji se nateže u rukama starije sestre kao moguće sažaljene ljudi (ali nije mi jasno kako)! Znaju samo tražiti novac, pljuvati po ljudima, gađati ih kamenjem i ukrasti nešto iz ruku i pobječi. Jako su iritantna stvorenja i treba ih se kloniti (nisu slatka mala djeca-odvratni su!!!)
Auto-prevozno sredstvo marke ''zastava'' (stojka ili kombi). Nepoznato vozilo jer se nezna kako ide i na šta ide. Služi za prevoz željeza.
Željezo-jedini najbliži legalni izvor zarade roma. Uzimaju ga gdje god stignu i umiju. Najviše ga ima za vrijeme velikih otpada, i spremni su na sve da se dočepaju komadića svog željeznog plijena!
Eto, to je to o našim prljavim sugrađanima, ružno ali istinito! (čast iznimkama-ali ih je jaaaako malo)!

05.09.2004. u 16:44 • 9 KomentaraPrint#

subota, 04.09.2004.

Medo, kaj to prolazi kroz tvoju glavu danas?

kaj to zuji, ko zna...

Listam ja danas novine i nailazim na mog prijatelja Andriju. Dao tako Andrija intervju za novine, a ono veliki naslov njegove izjave, tj. veliki naslov njegove gluposti. Kaže Hebrang: ''sadašnji hdz se odricanjem od ustaštva dokazuje da se (po)vrača idejama tuđmanovog hdz-ta!'' Ma majstor. Kako me čovjek uspije nasmijati, to nije istina. Kao prvo Andrija je isti čovjek koji je prije postavljanja spomenika Budaku izjavio da nema ništa protiv, jer koliko on zna Budak je bio dobar čovjek i političar (voli naš Andrija vrbe očito). A sad sere nešto o odricanju. A još je u istu rečenicu ubacio Tuđmana i njegov hdz, koji sve u svemu je bio samo i veličanje ustaštva. Al nemremo mu zamijeriti, ima Andrija puno posla, mora tražiti koga će novoga smjeniti ili kome će sjebati život. Teško je to, znate...
Dosta o politici, malo me zabrinulo to što po cijelom svijetu divljaju uragani. Pa nedavno su napali Kinu i Japan, i Floridu, dok sad nešto preveliko i predivlje napada Floridu. Gro ljudi bježi, napuštaju svoje domove, a šteta se očekuje oko 45 milijardi dolara (duplo od našeg vanjskog duga). Kada gledam ovako sva događanja u svijetu, sve mi to liči na armagedon. Te se ovi tamo tuku, te tamo bombe padaju, te tamo umiru od gladi, te tamo teroristi pobili gro djece, te ovi ginu, te poplave, te potresi, te uragani.... Pa gdje to vodi. Sami sebe ćemo uništiti. Ah, život je okružen samo crnim stvarima. Ja nastojim da sve gledam sa veselog aspekta, i sve nastojim gurnut kroz šalu. To drži čovjeka na životu, samo to i ništa drugo. Always look at the bright side of life, kaže Eric Idol i ja se snjim potpuno slažem. Treaba što više gledati humorističke srerije, to je moj prijedlog. Što više Monty Paythona, Crvenog patuljka, ma svih britanskih genijalnih izvedbi. Ne volim engleze, ali njihov humor obožavam. Trebali bi se mi ugledati na takvu vrstu humora. Oni naši pokušaji sa grozotama ''Naši i vaši'', te sad ovo ''neki vrč ili tako nešto''. To je sramota, jedna velika sramota. Pa kaj smo mi hrvati tako neduhovit narod. Ne bih se složio s time. Pa Pervan i njegovi su predobri. Ima sigurno puno talenata, ali nitko to ne traži, nitko to ne financira. Evo, prijetelji i ja imamo tako puno ideja, tako puno fora, za koje duboko vjerujem da su jako smješne, ali nemamo mi para za neke kamere, kostime, perike i ostalo. A još kad bi imali vremena, to bi bilo super. To mi je jako žao, što nemamo neku inicijativu, i mnogo bi napravili. Eto, to je moj san. Let mi intertejn ju! Neko je svojedobno izjavio: ''Toliko stvari za napraviti, a tako malo vremena''! Ljudi jednostavno troše vrijeme na stvari koje ne vole i koje ih ne čine zabavnim. To je žalosno, ali protiv toga se nemere. Ali možda, negdje u budućnosti, ja mali čovjek (ispod zvijezda) uspijem ostvariti svoji san i dođem u mogučnost da vam podarim svoji talent. Ali do tada blog is my show!!! Pozdrav (liko velebita diko)

04.09.2004. u 12:53 • 1 KomentaraPrint#

petak, 03.09.2004.

Čarolija našeg tv programa

Da se ja vratim na naše mogućnosti poslije dnevnika! Eko, na prvom nam dolazi stara, a i nova talijanska sapunica ''Čarolija'' (tal. incantesimo)! Klasična sapunica koja po radnji kopira još staru Santa Barbaru. U glavnu ulogu nam se gura mlada, zbunjena i vrlo svemoćna doktorica Barbara. Ta cura je famozna, ona može baš sve. Svako bi je želio oženiti, svi su zaljubljeni u nju, spasila je stotine života i sve zvuči idealno, ali nije sve tako idealno kako na prvi pogled zgleda (vau, zahuktava se).
Sad ću ja ovo pokušat objesniti, a vi pročitajte to više puta i možda skužite, jer ja ne kužim: Naša Barbi će se oženiti za lika koji ima sidu (to je ona bolest koja se dobi kad se nekaj gura nekam nepoznato bez nečeg gumenog), a on je želi njoj prenjesti jer je majmun. Njena sestra zna da ovaj majmun ima sidu, ali želi joj se osvetiti, jer je njen muž Munjo zaljubljen u našu Barbi! I tako se taj krug zatvara. Ostale uloge su samo izplepetena rodbina. Ja neznam ko sve u toj sapunici nije u rodu, jer ovaj je njoj kolega i brat, ovoj je šef otac, a taj otac je i otac njenoj sestri, koja ima sina, sa njegovim bratom, dok njegov brat ima ženu kojoj je sin otac od djevojčice one prve sestre, dok njen brat nije oženjen! Haha! I tako rodbina iz italije (još jedan dokaz da su zapravo cigani) nas je uvela u vrlo kompliciranu radnju da ni sami autori vjerovatno ne znaju ko je ko! Na kraju će se brat i sestra ići ženiti, ali ona će ipak pobječi sa svojim ljubavnikom-njenim ocem. Koliko incesta u tako maloj serijici. Vratimo se mi na našu Barbi. Naša Barbi je mlada cura, koja radi u klinici po imenu Život (vrlo maštovit naziv). Ona je tamo sve. U jednoj epizodi je uspijela operirati troje ljudi u 3 sata. Jednome nogu, drugome mozak, a trećem (djetetu) srce. Tako je naša doktorica zapravo kirurg opće prakse, sve zna operirati (uf, takva bi nama dobro došla). I sad uz ljubavne probleme, probleme na poslu, to što će uskoro dobiti sidu, to što se njen šogor zaljubio u nju, to što je zapravo djevica (opasno su to zamislili), to što ima cijelu kliniku na leđima, ona još uvijek nema podočnjake! Ja ne vjerujem, cura zgleda koda je iz kozmetičkog salona izašla. Pa svaka čast digići. Sapunica ko sapunica zapravo, jer znamo da se u sapunici sve isprepleče, da je gluma loša i da ti je zlo ako uopće malo to gledaš, a otupljivanju mozga da ne govorim! Ali ovdje je gluma stvarno loša. Jednu scenu koju sam (slučajno) gledao nisam znao što će se desiti. Bio je to susret oca (novopečenog, makar je već otac trojci glumaca) i novootkrivenog sina (bit će njih još-nikad dosta)! I sad ovaj otac njemu, ja sam ti čale, a ovaj njega gleda i pokušava složiti neki izraz lica. Kamera zumira, a ja dobivam dojam da će ga sin bubnut šakom i sterat ga u k. A ovaj uz velike napore dobiva nešto što se može nazvati smješak i grli oca. Vau, kakav obrat. Možda je to bilo namjerno (haha). I tako naša Barbi se može čak mjeriti i sa rtl-ovcem Štefom Frankom. To vam je njen njemački kolega koji je možda malo bolji od nje, ali istog su kalupa. Štef vam je nešto kao seoski doktor koji radi u Chicag Hope-u, i koji je najboji. On može operirati jednom rukom mozak, drugom srce, a sa nogama oživljava trećeg. Taj njemac je lud ko šiba. Neznam kak oni to nauče, ali znam jedno-Ako se u blizini nađe ili Barbi ili Štef nemaš beda. Spašen si ziher. I tako nama koji gledaju tu famoznu napravu u boji-televizor, ne preostaje ništa drugo nego da gledamo naše susjede Europljane kako se kod njih operira i bavi medicinom. Hebrang bi mogao to malo istražiti i iskoristiti. Kaj bi nam falilo da nam Štef dela na Rebru. Jebate, pa svi bi bili zdravi i čitavi. Fala vam Štef Frank i fala vam Barbi što ste mi uljepšali život, samo neznam ko će očistiti wc kada ga posijetim, poslije vaše serije!
Podatke o serijama sam izvukao (jedva) iz arhive moje Majke, punice i prijatelja koji gledaju to (ima i takvih)

03.09.2004. u 13:20 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.09.2004.

moje mišlenje o našoj glazbenoj sceni (zvuk kada pušeš nos)...

Kaj, koji kurac, pička dinamo-PAO SAM! Falio mi je jedan (JEDAN) bod za prolaz! Nabijem ja sreću, kad je vidim sljedeći put (daj pliz srećo dođi, trebam te)!
Al nema veze, život ide dalje, a tako i moji blog (on će ići zauvijek)!Najgore mi je kad vrtim telku od 7 do 8 navečer. Prvo naletim na rupu prije dnevnika, a na ostalim programima je dnevnik (24 čuke na novoj i vijesti zum rtl televizionen, otv uredno ima tv shopove). I tako onda doleti dnevnik i one uštogljene face koje svaku drugu riječ progutaju (ti puno gutaju na htv-u), a vijesti su samo crne, a one moguće smješne stvari šuge izrežu (npr. Izrezali su fučkanje Kosorici, joj šteta kaj to nisam snimao-pa da se naslađujem). I tako moram promjeniti na drugi, a tamo glazbena tv. To je jedina glazbena emisija na tv-u. Jao nama. Stvarno žalosno, prije smo imali hit depo, onda onu nekaj sa M i vodio ju je onaj pederko Bernard Cmrek, pa ružičasti kadilak, pa mnoge mnoge. A danas imamo ovu domaću emisiju koja nam daje od 30 samo 5 spotova koje uvijek vrte. Neću reči da mrzim, ali mrzim domaću scenu tzv. Pop domaću muziku. Nina Badrić, Huljičićići, neke osušene babe (maja blagdan, doris, konđa, gabi novak, kovačićek i ostale), kolonije, karme (sarme), lane, tine, ivane, petre, nere (koma), i novo pečene pjevačice! E te novo pečene pjevačice su užas. Pa ja se bolje glasam kad se pijan tuširam (?). Mislim da se mogu uredno sramiti naše produkcije. Dolaze kao nove zvijezde, ali samo zato što imaju veze i para. Ma zajebi. Toliko ima pedera na sceni koji pjevaju samo zahvaljujući taticama, sa parama i vezama! Kaj onaj Alen Kvržica ili kak se zove uopće radi na sceni. Ko opće kupuje te cd-e!? Onda onaj sa futbalerkom, neznam mu ime. Pa neki likovi sa shit pjesmama, ali otkopčane košuljice da se vide pločice! Pas mater, usrat ću se od srama. U hrvatskoj vrijedi par bendova kojih se ne sramim kada sviraju, te par bendova koji nisu tako poznati, ali lijepo dečki sviraju (bolje nego mnogi). Ovako, pravi naši glazbenici su: Majke (bare i dečki nezamjenjivo-prvi pravi naš rock), Prljavci (prije 95' god, dečki iz moje Dubrave, jebeni počeci-sramotan kraj), Psihomodo (Gobac-dobar čovjek, zajebant, pjesme su voda, ali on drži vodu-prolazno), Laufer (Urban, vrlo kvalitetno, ali samo u Lauferu, solo je bolestan), Hladno pivo (pa mogu slušati dok ne počnu derat jadnu gitaru, unplugd bi jebeno zvučao), Tbf (dečki iz Splita super spajaju hip-hop sa rockom, zabavni i nenapadni), Šomazgun! (ostavštine vještica i azre sklopljene u otočni jezik-kvalitetni glazbenici-slušno) Let 3 (Mrle za zajebanciju), Gustafi (kvalitetno instrumentalni, rječi nevaljaju-ne volim talijane), sve grupe novog vala (Film, Haustor, Azra, Prljavci, Idoli, Dugme, Atomsko sklonište, Drugi način (moji najdraži!), i još mnogi). A što se tiče druge muzike može proči Edo Majka, Bolesna braća, Cubismo, Jinxi, Jammat, Giboni i neki još. Neda mi se sad razmišljat, ali znam da je malo kvalitete u nas, a mi samo proizvodimo sranje, i to na veliko. Žalosno mi je to što naša mladež do 18, sluša ili partijanu (i guta pande) ili ovo domaće sranje i najgore-cajke. A ja i moje društvo, a i mnogi iz generacije se volimo vraćati u prošlost 50-tih, 60-tih i 70-tih i tražiti i oživljavati tu predivnu i kvalitetnu muziku. A tek blues-nešto predivno! Jebiga kaj se vraćamo, ali nova scena sucks!
Danas sam kritičan, nisam nekaj, ali obećajem da ću se popraviti i svirati melodiju za uši i oči! Ma kaj to značilo! I neda mi se slika stavljat!
I sad pošto sam pao na ispitu, tako sad opet isto sranje učiti-za popizdit! Ali jebiga, moram! Pozdrav!

02.09.2004. u 18:23 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 01.09.2004.

"In cugu veritas"

nije uopće puno...

Ili "In vino veritas". Vjerujem u vino, da će me napiti. Koliko je alkohol zastupljen u našem društvu i koliko je zapravo preuzeo naš zabavni život? Možemo li bez njega ili sa njim?
Ovaj uvod zvuči ko sanja, ali možda i je!
Danas je nezamislivo u društvu da se ne pije, još gore loče. Ja se ne sjećam kad sam zadnji put izašao sa frendovima a da sam pio kolu. Ma ne, nezamislivo. Piva, pivo, pive! Alkohol je zapravo moj život. Zabavljam se uz njega, dio je društva, upoznao sam curu moga života-pijan (inaće je možda i ne bi upoznao), kad se veselim-pijem, kad tugujem-pijem. Pa jebate, ja samo pijem. Ne vjerujem da sam u manjini, čak naprotiv danas sve više mladih pije, opija se i drogira se. Danas alkohol postaje jedino sredstvo upoznavanja ljudi, jedino sredstvo sreće i zabave. Tulumi, okupljanja, oproštaljke, vjenčanja, sprovodi, zabave, koncerti, slavlja, blagdani, nove godine, rođendani, uskrsi (ja pijem za uskrs), sve to nezamislivo je, a da ne prođe bez alkohola! Kaj ja zapravo hoću reči, da želim prohibiciju, ma NE! Ja sam jednostavo primjetio, i iznjeo činjenice. Ja sam u toj grupi koji piju alkohol i meni je dobro.
Koliko je ljudi zapavo protiv toga! Svi su javno, ali privatno svi piju.
Ta droga i alkohol su fuj, ali svi naši pisci su ok, naši idoli pjevači, svirači, naši djedovi i bake, svi baš svi su ili se opijali ili se droksali. Bethoven, Mozart-pijanci i drogeraši. Krleža, Cesarić, Kovačić, Kolar-velike pijandure , drogeraši i bludnici. Hendrix, Morison, Joplin, Lennon, Jagger, svi baš svi pjevači i rokeri, pankeri, metalci, pop, blues, rock 'n' roll, sve moguće vrste muzike su popračene drogom i alkoholom!!! Zaključak: Muzika=alkohol i droga, Književnost=alkohol i droga, Ljudi=alkohol i droga. Naš način života=alkohol i droga.
Kaj ja imam na to reči. Jebiga, tak je kak je: rock on (dok još možeš)!!!
Možda nađem negdje nekog novinarčića koji će nešto pametno napisati, ali do tad nam ostaju oni koji piju i oni koji se opijaju! I to je to! Čast iznimkama, ali znam da im je teško i da nisu dobro došli u društvu. Ako možete bez cuge, samo naprijed, ali ak vas to tišti, osjećate se zapostavljeno-jebiga otvori pivu i nazdravi. Ništa ja ne veličam cugu i pijance. Ne kažem da treba se ubijati u cugi. Ne. Pijanci su vrsta ljudi koja je uništila sebi i ljudima oko sebe život. Alkohol koliko god izgledalo da ima dobrih strana toliko ima i loših strana. Alkohol je zlo, treba ga se kloniti koliko god se moglo, ali za malu pijanku budite spremni, jer to je naš način života i doviđorno! Čirs.

Ovaj tekst je napisan sinoć (trijezan) jer sam trenutno na ispitu Mehanike. Dao mi Bog sreće, jer je stvarno trebam (gadan profesor-nacist pravi)! I naravno vraćam se sa dobrim vijestima! U kako ću se napit ak položim...(haha)

01.09.2004. u 11:15 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Što je Doc Rock?

Doc Rock je dokumentarno glazbeni program na radio-u Student. Emisija govori o najvećim glazbenicima još od upotrebe žene kao gitare, preko pravih virtuoza do danas. Probat ćemo obuhvatiti sve žanrove glazbe, i to na specifičan način, poznat samo našim glavama!

Nema razloga zašto ne uživati u odličnoj glazbi i možda uz to naučiti nešto o svom idolu.

Radio student streaming

SVAKE SRIJEDE OD 18 - 20 h NA 100.5 MHz!!!!

Glavni krivci

Chapo - mladi arhitekt, osebujnog glasa i brade, gitarista, bubnjar, pjevač i maketar. Smrdi po starom octu.

Medo - stari građevinar, osebujno debilnog glasa i nepravilne brade, samo ima sluha, niš ne svira, te lovac na sumnjive Madagaskjarske tapire za vrijeme parenja. Smrdi po usmrđenom kajmaku.

Dj. Paško Viljson - srednje dobi arhitekt, osebujno dubokog glasa, plitke brade i nauljenog osmijeha. Svira gitaru, pjeva i prdi glasno. Smrdi po ustajaloj kolnjskoj vodi iz šiptarije...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se