nedjelja, 30.07.2006.

"Pevaljka"

Kako je lako podlegnuti predrasudama i stereotipima.
Jučer sam bila u svatovima, ne kao uzvanica, nego u ulozi fotografa (radim po potrebi za jedan foto studio još od srednje škole). Fotograf i kamerman najčešće sjede za stolom (stolićem) predviđenim za njih i svirače ili bend. Tako smo i mi jučer. Ovaj put bend nešto drugačiji na prvi pogled. I taj prvi pogled većini koja je kraj nas prolazila bijaše ugodan. Pa, i meni je odmah u oči upala djevojka «savršena» tijela, iskvarcana, duuuge crne kose, manikiranih noktiju na rukama i nogama, umjetne trepavice, i klasična (evo stereotipa već) crna odjeća uz zlatne ili srebrne detalje. Prvo što mi je palo na pamet, onako iskreno, bilo je- Narodnjaci, užas! Ma gdje su ovu samo našli? U Čačku?
Narodnjaci su druga tema, i o ukusima se ne raspravlja, ali eto- moj probavni sustav je dovoljno jak da ih probavi tek u ovakvim radnim situacijama (iako mi nisu odbojni one neke starije pjesme, i sevdalinke koje nikako nisu narodnjaci).
Sviraju oni, od Lepe Brene do ovih svih Cica- Mica. (Ljudi sline i samo gledaju u nju- «pevaljku»- kako zovu pjevačice narodne glazbe ovdje.)
I napokon pauza kada se darivaju mladenci.
I mi se upoznamo s «pevaljkom».
I ja shvatih da je tako draga i pametna, iz polsatnog razgovora.
Radi na radiju, a vikendima plaću podeblja pjevanjem.
Nismo ulazile u daljnje diskusije, ali sam sama sa sobom razgovarala dok sam se vozila jutros iz svatova…
Kako je lako nekoga staviti «pod kapu» stereotipa…staviti u ladice!
Kako je lako o sebi misliti da sam astereotipna i ne stavljam ljude u kalupe, a evo noćas sam ukalupila «pevaljku».
Nije više «pevaljka», i neće niti jedna za mene više biti ta riječ i taj izgled.
Ime joj je Renata.

| 21:19 | Komentari (17) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.