...i moja kaplja pomaže ga tkati!

Ne, ne...do nogometa još 10 dana, a do kraja nastavne godine- bar za učenike, tek 11 dana!

Nije li to lijepo?
I nije li brzo prošla još jedna godina u nizu?

Istina, vrijeme ne priliči onom sparnom osjećaju završetka nastave, ali bit će ga- valjda.

Jedna lijepa dječja pjesmica za sve školarce, i one koji se školom bave ;-)

PRAZNIK LJETA

Lipanj širi raskoš ljeta.
Ispred škole lipa cvjeta.

Zibaju se na sve strane
zlatnog praha pune grane.

Nad žitom se ševe dižu.
Zadnji dani škole stižu.

Zbogom ploče, klupe, knjige,
zbogom teške, đačke brige!

Sad će djeca širom svijet
slavit praznik žarkog ljeta.

A kad minu dani ljetni,
oblaci će stići sjetni.

I kad grane budu gole,
pune sunca bit će- škole...

Gustav Krklec>

Gospodine, živimo u svijetu medija
koja ljudima preko slike, zvukova i riječi iznose na vidjelo
saznanje o životu u današnjem svijetu.

Medije treba smatrati prijeko potrebnima
za duboke i sve zamršenije odnose i pothvate našega društva.
No, hoće li iz te galaksije slika, zvukova i riječi izroniti Kristovo lice;
hoće li se čuti njegov glas?

Jer tek kad se bude vidjelo njegovo lice i čuo njegov glas,
svijet će doznat «dobru vijest» o našem otkupljenju.

Stoga, na ovaj svjetski dan medija,
pozivam vas da hrabro prijeđete taj novi prag kako bi se
«izvezli na pučinu» mreže koje povezuju ljude,
tako da sada kao i u prošlosti,
veliko djelo evanđelja i kulture može svijetu pokazati
«slavu Božju na licu Kristovu» (2 Kor 4,6).

Neka Gospodin blagoslovi sve one koji rade na tom cilju. (Prema dokumentu Crkva i Internet)

...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Izmeđ prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.

Napisao moj omiljeni stogodišnjak
Dragutin Tadijanović, Rastušje, 11.9. 1923.

Djeca budućnosti rođena su na Planetu koji je još uvijek ukorjenjen u prošlosti.

Ova djeca nisu sretna što nasljeđuju planet na komeraste strah, neizvjesnost i koji je krajnje zagađen pohlepom,licemjerjem, prijevarama i nasiljem.

Premda je od uvijek bilo posebno senzibilne inadarene djece, u posljednje vrijeme primjećujemo pravu najezdu malih genijalaca.

Znanstvene studije u svijetu prate učestalije javljanje djece koja izlaze iz postojećih uobičajenih okvira uposljednjih 40 godina.

Ovisno o vremenu u kojem su rođena izvršena je podjela u do sada 5 generacija.

Specifičnosti svake generacije mijenjau se svakih 10 godina.

Svaka generacija ima posebne osobine, i vremenski okvir u kome osobe ulaze u krizno razdoblje života tzv. godine buđenja.


Svijest djece koju zovemo indigo djeca karakterizira jasnoća i odlućnost u djelovanju. Imaju visok osjećaj samopoštovanja i jak integritet. Čitaju ljude kao otvorenu knjigu, brzo primjećuju, vide skrivene namjere i kad ih osobe nisu svjesne.

Sve nejasnoće i skrivene namjere majstorski,intuitivno naslućuju i vješto preokreću situaciju u svoju korist.Svakipokušaj i najsuptilnije manipulacije njima svojim ponašanjem neutreliziraju, odlučno djeluju bez obzira što njihovo djelovanje može činiti zbrku.


Tako koriste svaku neravnotežu da uravnoteže i neutreliziraju sve skrivene sadržaje.

Upravo iz ovih razloga roditelji - odgajatelji - nastavnici ove djece često imaju «glavobolje» i vrtešku u «začaranom krugu».




Možemo li reći da su osim izuzetne darovitosti ovadjeca istovremeno ugržena samim ređenjem na Planetu koji se trenutnonalazi u svojoj najdubljoj ukorjenjenosti u materijalizam ujedinjenoj ujedinstvenoj trci - za novcem.




Osjeća li Vaše dijete da je «drugačije» - taj osjećaj odvaja ga od drugih

Ili se povlači ili se nameće drugima.


Ako smo svjesni da povlačenje vodi u nesigurnost, tjeskobu, a nametanje u oblik fine tiranije i ovladavanja drugima bit će nam jasno :

- dijete se osjeća «drugačije» ponašanjem kompenzira osjećaj nesigurnosti


Budimo oprezni!


Svatko bi htio da je njegovo dijete posebno.

Ne stavljajmo na dijete teret posebnosti jer on koči prirodni razvoj.

Oprezno koristite svako poistovjećivanje,etiketiranje i prosuđivanje koje kaže da je dijete ili «zatajilo» ilije različito i posebno pa i sam naziv Indigo dijete.

Svako dijete je isto i jedinstveno sa zajedničkommisijom mogao bi to biti put u «buđenje», smanjenje stresa,uravnoteženje odnosa između Srca i Uma kroz sređivanje kaotičnihobrazaca i emocija.


Djeca će nas povesti na put u iskustva bezuvjetne ljubavi i veće odgovornosti za kvalitetu vlastitog života.


Naš zajednički zadak je prepoznati sve što u nama ljubav nije jer :

o ljubav daje mir

o mir vraća povjerenje

o povjerenje stvara osjećaj sigurnosti

o u sigurnosti se znaju granice

o unutar granica dijete zaštićeno raste emocionalno - mentalno - duhovno


Pustite da ljubav otapa vaše strahove kako bi u djetetu imali mudrog suradnika

Pomozimo mu da se ne osjeća odvojeno od drugih.


...

Buntovno, kreativno, hiperaktivno, inteligentno... riječi su kojima biste opisali svoje dijete? A tko su zapravo ta djeca koja zbunjuju i pomiču granice naših osobnih spoznaja – sanjari, indigovci ili sve to i još više?


O kakvim se klincima radi? Kakav sveukupni potencijal nosi sve veći broj hipersenzibilne djece koja se štite ulazeći u hiperaktivnost ili povlače prema ponašanjima iz autističnog spektra?

Više o indigo djeci:

http:/www.ikm.hr/

• Djelo će ući u povijest, ali ne kao povijesno djelo nego kao djelo fikcije (izmišljeno djelo), koje na izvanredan način spaja elemente zabave, uvjeravajući čitatelja da ga uvodi u skrivenu «istinu».
• Za tvrdnje iznesene u knjizi autor ne donosi nikakve dokaze, nego sve temelji na izmišljotinama.
• Za pisanje knjige autor se koristio izvorima koji su krivotvorina i laž, a glavni izvor je knjiga (bajka) «Sveta krv, sveti gral» iz koje koristi mnoga imena i tzv. «činjenice».
• Svećenik Pierre Plantard, koji je našao «misteriozne spise»- priznao je 1993.god. da je sve izmislio i da je Sionski prioret njegova izmišljotina.
• Brown tvrdi da je Crkva «uljepšala» povijest. No, Biblija je puna «nelijepih» stvari o mnogim važnim osobama.
• Isusovo božanstvo nije tek plod vijećanja biskupa na saboru u Niceji 325.godine.Kršćani su od samih početaka vjerovali u Kristovo božanstvo.
• Marija Magdalena jedna je od sedam osoba koje nose ime Marija u Novome zavjetu.
• U NZ ona se spominje 12 puta i uvijek je prikazana kao ona koja slijedi Isusa i koja je svjedok njegove muke, smrti i uskrsnuća.
• Vjerovanje da je Marija Magdalena bila prostitutka nema temelja u NZ. (Najvjerojatnije je to mišljenje vladalo jer se MM spominje odmah nakon zgode o bludnici, a i jer je dolazila iz grada Magdale koji se često povezuje s prostitucijom).
• Brown tvrdi da je postojalo 80 evanđelja, no manje od 10 ih nosi naziv evanđelje.
• Gnostička evanđelja napisana su najmanje 100 godina poslije kanonskog evanđelja, tako da su maštovitija i puna zgoda i koje je teško povjerovati.
• Spomenuto «Filipovo evanđelje» nigdje ne tvrdi da su Isus i Marija Magdalena bili u braku i da su imali djecu.
• Grčka riječ koinonos , koja se koristi za MM, ne znači supruga, nego drug, družica, prijatelj, pratitelj na putu.
• Same Isusove riječi (usp.Mt 19, 10-19) navode na zaključak da Isus nije bio oženjen.
• Apostol Pavao u 1 Kor 9, 4-6 kaže: «Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnje i Kefa?» Da je Isus bio oženjen, ne bi li se Pavao pozvao na njega kao primjer i autoritet?
• Povjesničari umjetnosti redom su zatečeni Brownovim nepoznavanjem Leonardovih djela.
• U «Opus dei» instituciji nema fratara!
• Leonardova Posljednja večera slijedi tradiciju firentinske škole slikanja, koja je isticala izdaju i Isusovu žrtvu, a ne toliko ustanovu euharistije i kalež.
• Slika Posljednje večere ne sadrži nikakve kodirane poruke, nego naglašava Kristov lik kojeg sama kompozicija slike stavlja u prvi plan.
• Piramida ispred Louvrea se ne sastoji od 666, nego 698 dijelova.
• U Louvreu se ne nalazi 65300, nego oko 24000 umjetničkih djela.
• Leonardo da Vinci nije uradio na stotine umjetničkih djela.
• Spisi s Mrtvog mora nisu kršćanski, nego židovski spisi.
Još nešto! Specijalno izdanje National Geographica nije objektivno «razotkrilo» Da Vincijev kod. Uradak je senzacionalistički, s glavnim ciljem prodaje- zaključak: «Sjajno za čitanje na plaži!». Isto je i s filmom, koji puni blagajne. Pročitajte knjigu!
Pogledajte film!
…ALI NE ZABORAVITE DA JE TO MAŠTA JEDNOG AUTORA!
TVOJU VJERU NE BI SMJELA POLJULJATI MAŠTOVITOST PISANJA I DOBRO REŽIRAN FILM.

AKO SE TO IPAK DOGODI, PROBLEM NIJE U DA VINCIJEVOM KODU…


Pozitivni poticaji Da Vincijevog koda

Da Vincijev kod pobudio je zanimanje za teme, kao što su porijeklo Svetog pisma, kanon svetih knjiga, značenje apokrifne literature, Kumranska otkrića, koje je davno temeljito obradio hrvatski bibličar dr. C. Tomić u knjizi Pristup Bibliji.Kršćanima bi uspjeh Brownovog romana trebao biti ozbiljan poticaj da se i sami preispitaju jesu li pročitali cijeli Novi zavjet i koliko ga uopće poznaju jer, po riječima sv. Jeronima, "Nepoznavanje Svetoga pisma, nepoznavanje je Krista". Postavlja se i pitanje koliko kršćani poznaju povijest Crkve. Nekritičko prihvaćanje povijesnih tvrdnji Brownovog romana, prema Welbornovoj, svojevrstan je "peh" za sve navjestitelje evanđelja. (usp. Dekodirani da Vincijev kod, str. 169).

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me
jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.

Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i s njima su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.

Josip Pupačić

"Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život"
Josip Pupačić




i gledam more gdje se meni penje

i slušam more dobrojutro veli

i ono sluša mene ja mu šapćem

o dobrojutro more kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje

i gledam more gledam more zlato

i gledam more gdje se meni penje

i dobrojutro kažem more zlato

i dobrojutro more more kaže

i zagrli me more oko vrata

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se smijemo se moru

/Josip Pupačić/


Josip Pupačić poginuo je na današnji dan u zrakoplovnoj nesreći.
Jednom sam vodila razgovor o njemu s nekim njegovim rođakom. Uz more.
Recitirala sam pjesmu koju donosim...

Zgranuta razmišljam i pitam se gdje je nestalo onaj istinski senzor za lijepo u čovjeku?

Finska pobjednica...

Ma svaka čast pjesmi i hard rocku, i da nije bilo takve "scenografije" (čitaj: odvratnosti) finskih čudovišta ne bih riječi napisala osim pohvale.
Ali ovo...

Maločas stiže poruka od M.:
"To je život: smeće i moroni pobjeđuju, a dobre pjesme nisu po mjeri. Nisu dovoljno "lude i zabavne"!
Ne mogu vjerovati da su ljudi glasovali za živine!"

Kuda vodi ovaj svijet?
Zašto je ružno postalo lijepo?
Zašto je nenormalno postalo odvratno?

Kaže J.: "Ni Conan se nije borio s takvima!"

Eto, razočaranje u estetski senzor današnjih ljudi...

Neki se stariji stolar-graditelj spremao u mirovinu. Obavijestio je svojega poslodavca kako mu je dosta građenja kuća: ostatak života želi provesti uživajući u slobodnu vremenu sa svojom obitelji. Primanja će mu se smanjiti, ali više zaista ne želi raditi.
Poslodavcu je bilo žao izgubiti dobrog radnika. Zamoli ga da, eto, njemu za ljubav, sagradi još samo jednu kuću prije nego ode u mirovinu.
Ovaj pristane, no kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve očitije kako mu je srce – već u mirovini.
Ne samo da je izabrao loš materijal, nego je i sav posao napravio prilično traljavo. Bio je to zapravo nesretan završetak njegove uspješne karijere.
Kad je posao napokon dovršio, poslodavac mu svečano uruči ključ ulaznih vrata:
kuća mu je bila poklon!
Kojeg li šoka! Da je barem znao da kuću gradi za sebe! Sve bi drugačije napravio! A sada mora živjeti u ovoj koja baš i nije nešto.

Tako mi to radimo. Gradimo svoj život ne pazeći što radimo. Ulažemo malo umjesto onog najboljeg. U kritičnim se trenucima ne trudimo najviše što možemo. A iznenađeni budemo, čak šokirani, kad shvatimo što smo učinili i da sada treba progutati što smo skuhali. Da smo samo znali u što će se to pretvoriti – postupili bismo drugačije.
Razmislimo o sebi kao o graditelju. Razmislimo o kući koju gradimo. Svakoga dana zabijemo neki čavao, postavljamo dasku, podignemo zid.
Gradimo pametno.

Iz knjige: '' PRIČAJ MI PRIČU ''
Autorice knjige: Majda Rijavec
Dubravka Miljković

Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i
nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije
puno godina učinio općim potopom.
I reče Bog Noi:"Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda:
300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju
poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi
svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po
dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu."



Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana
na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio
poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio.
Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u
svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju.
"Noa", povika Bog, "Noa, gdje je korablja?"
Noa pogleda u nebo i reče: "Gospodine, budi mi milostiv!"
Bog ga opet upita: "Gdje je korablja, Noa??
Noa obriše suze i reče: "Gospodine, što si mi učinio?


Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su
najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu
se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni
povjerovali.
I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat,
pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku
dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad
sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi.

Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostalna
vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara.
Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je
potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru.

Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod,
ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom
pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen.
A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave
koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im
želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna
sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i
na tri službena jezika EU.

Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije
uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mi je da je zabranjeno
rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bi
morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im
rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno
saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.

Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami
pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je
najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili
oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže
za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti?

Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje. U početku je to
dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i
dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru,
javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja
životinja.

Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja
prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam
što da navedem kao cilj transporta.

A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju
transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni skoro stalno u tom
poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.

Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43
kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i
za divlje zečeve.

Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a
plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav postupak
dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan od Greenpeaca mi je
objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si
ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!

Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo
bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?"

I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo.
I na nebu se pokaže prekrasna duga.
Noa pogleda pa se nasmiješi."Gospodine, nećeš uništiti zemlju?"
Tada reče Bog:

"O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava."

«Nitko moj život ne može živjeti umjesto mene.Ako sam mudar , već ću danas
početi iznutra graditi vlastiti stvarniji i bolji svijet.»





Jedna starodrevna legenda govori o trojici muškaraca, od kojih je svaki
nosio po dvije vreće oko vrata; jedna je visjela sprijeda a druga s
traga.Kada su prvoga upitali što ima u vrećama odgovorio je : « Sva dobra
djela mojih prijatelja u vreći su straga, gdje su skrivena od pogleda i
gdje se brzo zaboravljaju. U vreći sprijeda imam sve ružne stvari koje su
mi se dogodile .Dok tako hodam , često zastajem , vadim te stvari i potom
ih promatram iz različitih kutova.Koncentriram se na njih i proučavam
ih.Sve misli i osjećaje usmjeravam prema njima.»





Upravo zbog toga , kako se često zaustavljao i zamišljao se nad nesrećama
koje su mu se dogodile u prošlosti, taj je čovjek napredovao vrlo malo i
sporo.





Kad su drugog čovjeka upitali što nosi u dvjema vrećama , odgovorio je :





«U vreći sprijeda nosim sva svoja dobra djela.Nosim ih pred sobom i
neprestano ih vadim , pokazujući ih svima uokolo kako bi ih dobro vidjeli.
U vreći na leđima moje su pogreške.Sa sobom ih nosim kamo god idem.Teške su
i usporavaju me, ali jednostavno ih ne mogu odložiti.»





Treći čovjek na isto je pitanje odgovorio:


«Vreća sprijeda prepuna je divnih misli o ljudima , dobrih djela koja su
učinili, te svih dobrih stvari koje sam imao u životu.Vreća je velika i
puna do vrha, ali nije teška.Taj je teret poput brodskih jedara – daleko od
toga da bi me opterećivao , naprotiv, pomaže mi u kretanju naprijed.Vreća
koju nosim na leđima prazna je, jer sam na njezinu dnu izrezao veliku
rupu.U tu vreću stavljam svo zlo koje čujem od drugih i sve ružne misli
koje katkada imam o sebi.Sve to propada kroz rupu u vreći i zauvijek se
gubi, tako da nema tereta koji bi mi otežavao putovanje.»





Od vremena do vremena dobro je priespitati se na životnom putu što sa sobom
nosimo.Stvaramo li od svog života raj ili pakao ?

SVE ŠTO JE POTREBNO ZNATI NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU
Sve što je potrebno znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ondje naučio:
• Sve podijeli s drugima.
• Igraj pošteno.
• Ne tuci ljude.
• Svaku stvar vrati gdje si je našao.
• Počisti za sobom.
• Ne uzimaj što nije tvoje.
• Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
• Peri ruke prije jela.
• Pusti vodu u zahod.
• Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
• Svakog poslijepodneva odspavaj.
• Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.
• Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu nitko ne zna kako i zašto, ali tako je u svima nama.
• Zlatne ribice, hrčci i bijeli mišići, čak i sjemenka iz plastične čašice - jednom mora umrijeti. I mi ćemo.
• A zatim se sjeti svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili - najvažnije i najveće od svih riječi - GLEDAJ -

NITKO NEMA ISTO LICE KAO JA.
I TATA IMA LICE I OČI, I NOS, I OBRVE, I KOSU, I USTA, I ZUBE U NJIMA.
I MAMA IMA LICE I OČI, I NOS, I OBRVE, I KOSU, I USTA, I ZUBE U NJIMA.
ALI SVATKO JE DRUGAČIJI.
NITKO, BAŠ NITKO NA CIJELOM SVIJETU NEMA ISTO LICE KAO JA.

Sukobi... sastavni dio života

UMIJEĆE ISPRIČAVANJA I OPRAŠATANJA

Film Ljubavna priča prvi put je prikazan 1970. Nominiran je za sedam Oskara. Najpoznatija rečenica iz tog filma je:"Ljubav znači da se nikada ne trebaš ispričavati." Na žalost, u stvarnom životu to nije istina. Svi u odnosima imamo sukobe i moramo naučiti kako se ispričati i kako oprostiti.


S drugim ljudima ostvarujemo toliko odnosa da to ponekad može djelovati sasvim suludo. Imate cimera/icu (ili više njih), prijatelje, kolege s fakulteta, romantično ste zainteresirani za drugu osobu, imate odnos s profesorima, s bivšim cimerima i cimericama, s užom i širom obitelji, s kolegama iz istog tima, s kolegama na poslu …
Sigurno ćete s nekima od njih tijekom godine imati neslaganja, svađe, rasprave, rječkanja i razmirice. Ako ste osoba koja poriče stvari tada ćete sukob koji je izbio nijekati i nastaviti ćete živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Ako ste emocionalno zdrava osoba sigurno ćete željeti nešto napraviti. Postoji nekoliko stvari koje možete napraviti, a koje će vam pomoći da riješite nastali problem i obnovite odnos. Ponekad će trebati mnogo vremena da odnos zacijeli, a ponekad ćete se zajedno ponovno smijati u roku od nekoliko minuta. Međutim, potrebno je da netko poduzme prvi korak. U redu, posvađali ste se s nekim; pogledajte niže navedene principe i razmislite malo. Nemojte srljati u situaciju samo zato što ste uznemireni.

KONTROLNA LISTA PRIJE IZBIJANJA SUKOBA
PRAVO VRIJEME
Koje je doba dana? Koji je dan u tjednu? Da li će vrijeme koje sam odabrao utjecati na sposobnost rasuđivanja osobe da čuje što želim reći i da ispravno reagira?

MJESTO
Hoće li mjesto na kojemu se nalazimo otežati ili olakšati našu raspravu?

SMETNJE
Postoji li možda još nešto što muči osobu s kojom želim razgovarati i utječe li to na način na koji osoba reagira?

MOTIVI
Zašto želim razgovarati o određenoj temi? Da li je moj cilj bolje razumijeti drugu osobu ili iskaliti bijes?

STAV
Jesam li uistinu spreman saslušati mišljenje druge osobe i uzeti ga u obzir ili samo želim braniti sebe?

PONAŠANJE
Jesam li smiren, ljubazan i otvoren za razgovor ili sam otresit, kritičan, neugodan i postavljam velike zahtiijeve?

TRI PRINCIPA KAKO RJEŠAVATI SUKOBE

1. NAUČITE REĆI DA VAM JE ŽAOa. Poduzmite prvi korak i ispričajte se
b. Navedite točno zbog čega vam je žao
c. Tražite oprost riječima:"Opraštaš li mi?"

2. ODLUČITE OPROSTITI
"Glavni korak u procesu opraštanja je da odriješimo osobu koja nas je povrijedila i da se odreknemo osvete i odmazde, te dozvolimo Bogu da radi u srcu druge osobe. Oproštenje je uistinu oslobađajuće za osobu koja ga je tražila. Također, ono oslobađa i one koji opraštaju." (Gary Rosberg, Ponovno voljeti)

3. PODUZMITE POTREBNE "POPRAVKE" NA ODNOSU
a. Samo traženje oprosta neće popraviti počinjenu štetu. Kada su osjećaji povrijeđeni potrebno je neko vrijeme da se odnos obnovi.
b. Također, potrebno je vrijeme da se ponovo izgradi povjerenje

Sada ste spremni "boriti" se pravedno i mudro i tako rješavate razmirice i svađe, jer sukobi su sastavni dio života.

Čovjek razgovara s Bogom o Raju i Paklu. Bog
kaže čovjeku: ''Dođi, pokazat ću ti Pakao.''
Ušli su u sobu u kojoj je velika skupina ljudi
sjedila oko zdjele u kojoj je bila hrana. Svi su
bili iscrpljeni, očajni i izgladnjeli. Svatko je imao
žlicu kojom je mogao dosegnuti do zdjele, ali je
žlica imala dršku mnogo dužu od njihovih ruku,
pa je nisu mogli prinijeti ustima. Patnja je bila
velika.
''Dođi, sada ću ti pokazati Raj'', reče nakon
nekog vremena Bog. Ušli su u drugu sobu, u
svemu jednaku prethodnoj: i u ovoj je bila zdjela
hrane, ljudi oko nje i iste žlice s dugim drškama.
No, ovdje su svi bili sretni i siti.
''Ne razumijem,'' reče čovjek.''Zašto su ovi sretni,
a oni u prethodnoj nesretni, kad je sve jednako?''
Bog se nasmijao : ''To je bar jednostavno.
Ovdje u Raju naučili su hraniti jedni druge.''

Ann Landers

Ovo sto slijedi je filozofija Charlesa Schultza,
tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zbilja odgovarati na
pitanja. Samo pročitajte do kraja i shvatit ćete poruku.

1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.

2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.

3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America.

4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili
Pulitzerovu nagradu.

5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih
pet godina.


I, kakav je rezultat?


Stvar je u tome da nitko od nas ne pamti
jučerašnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o
najboljima na svom području. No pljesak utihne. Nagrade
izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i
povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.




Evo još jednog kviza, da vidimo kako
ćete sada proći:



1. Nabrojite par učitelja koji su vam
pomogli u školi.



2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli
kad vam je bilo teško.



3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nešto
važno naučili.




4. Razmislite o par ljudi koji su učinili da
se osjećate važnim.




5. Razmislite o petero ljudi s kojima se
rado družite .



Lakše?




Pouka: Ljudi koji vas život čine drugačijim nisu
oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše
nagrada. To su ljudi kojima je stalo.


Proslijedite ovo ljudima koji su nešto
promijenili u vašem životu.



"Ne brinite o mogućem smaku svijeta danas.
U Australiji je već ionako sutra!"