Dnevnik nestajanja http://blog.dnevnik.hr/dnevniknestajanja

subota, 09.01.2010.

Pisati... Šutnjom.



Prije svoje posljednje knjige, C'est tout (To je sve), objavljene 1995., godinu prije smrti, Marguerite Duras također u knjižici nevelika obima pojavljuje se 1993. s pet testamentarnih eseja objedinjenih iza naslova Écrire (Pisati).
Sam uvodni tekst (Pisati), koji pokriva i najveći prostor knjige, svojim stilom podsjeća na tekstove iz jedne starije knjige Durasove, La Vie matérielle (1987.).
Pisanje u ritmu disanja, ostavljanje zapisa kao svjedočenja o vlastitim spisateljskim šutnjama, stvaranje literature i kada se odustaje od pisanja. Autorica čiji stil jest upravo odbacivanje maske stila, ona M. D. čije pismo iz kasne faze postaje tekst sazdan od krhotina, bjelina, užarenih i često neopozivih rečenica.
Početak jedne knjige odjekuje u sjenovitim sobama čitanja:
''Poznajem vas oduvijek. Svi kažu da ste u mladosti bili lijepi, došao sam vam reći da ste meni sada ljepši nego kad ste bili mladi, manje mi se sviđalo vaše lice mlade žene od ovog sadašnjega, opustošenog.'' (L'Amant, 1984., prev. I. Šafranek)
Jedan je pjesnik nedavno rekao kako se grozi debelih knjiga. U duhu citata, rekao bih da Durasovu nalazim tek u tanjenju njenoga pisma, nadomak šutnje.


09.01.2010. u 14:09 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se