Dnevnik nestajanja http://blog.dnevnik.hr/dnevniknestajanja

srijeda, 26.08.2009.

Antony & the Johnsons - Crazy in Love



Korak do lica smrti,
dahom dodirujući propadanje,
sanjati nestajanje.
Električne pustinje i njihove
posrebrene staze.

26.08.2009. u 14:37 • 6 KomentaraPrint#^

srijeda, 12.08.2009.

Prije desetodnevne odsutnosti...

Marissa Nadler: Thinking of You

12.08.2009. u 22:00 • 5 KomentaraPrint#^

utorak, 11.08.2009.

Ptica našeg vremena

Tomislav Čadež: Gospodar Karlovca (Durieux, Zagreb, 2008.)

Ponekad se, privučen prvoloptaškim reklamnim trikovima, osjećam kao urođenik čije oči zaplamte pri pogledu na svjetlucave drangulije konkvistadora. Tako me, priznajem, na kupnju knjige Gospodar Karlovca Tomislava Čadeža, privukla notica na web stranici izdavača koja kaže kako njegova poezija korespondira s tekstovima Brucea Chatwina i W. G. Sebalda.
Neću sada o tome koliko su moje čitalačke fascinacije izazvali susreti sa zadnjih godina u nas prevedenim knjigama ove dvojice pisaca. Ime Tomislava Čadeža bilo mi je poznato i prije otvaranja njegove treće knjige, posredstvom tekstova o kazalištu i (uvjetno rečeno) kulturi. (Tko se ne sjeća njegova putopisa/reportaže sa jednog leipziškog zajma knjiga…) No da, Gospodar Karlovca izašao je u izdanju jednog od najuglednijih domaćih nakladnika, u kući Durieux, a urednički ga potpisuje Nenad Popović, čovjek koji doista ne objavljuje bilo što. Knjiga je tvrdo ukoričena, finog uveza i tiska, a zaštitni ovitak krasi fotografija Stanka Abadžića – magla guta mokru cestu, zelenilo livade, nekoliko naherenih bandera i figuru čovjeka u daljini… Zbirka se sastoji od šest ciklusa i epiloške pjesme Zajednica.
Pjesma Ne volim putovati Hrvatskom čiji stihovi ''ja sam umjetnik u svojoj zemlji, ona ne poznaje mene niti ja poznajem nju'' ističu osnovni ton koji titra nad tekstovima i čini mi se amblematskim uporištem čitave knjige. Zbirkom dominiraju duge narativne pjesme koje u sebe, poput svegutajućeg vira uvlače raznorodni motivski materijal: od pohabanih polaroida izvučenih iz autobiografske naprtnjače, naslovnica trećerazrednih tabloida, sekvenci iz dnevnika nacionalne televizije, zaustavljenih prizora anonimnih naselja… Čitajući spomenutu pjesmu (i nekolicinu drugih) pomišljam na ekstatični solilokvij znamenite Šoljanove pjesme-poeme Ekspres preporučeno. S jednom razlikom: dok je Šoljanov vlak jurio u budućnost naglašavajući optimizam i slaveći životno bujanje u malim mjestima razbacanim po zemljopisnoj karti, Čadežova poetska kamera bespoštedna je u raskrinkavanju razbijenih iluzija našega vremena. Gospodar Karlovca djelo je autora koji ne teži poetizaciji stvarnosti niti mu je previše stalo do stilizacije izraza. Koliko god rezultat u smislu kvalitete nadmašivao dobar dio suvremene produkcije, zasjenjujući svojom autentičnošću i neke razvikane miljenike kritike.


11.08.2009. u 14:32 • 6 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.08.2009.

*

samo mali korak do plavetne
obale i svi glasovi koji su te
okruživali u pozlaćenim večerima
postanu privid obrubljen korom
zguljenom s umirućih joha
pitanja će se pretvoriti u odgovore
svaka odluka koju doneseš
otvorit će ti put stazama manje
pitomim manje znanim sladak
je okus ove vode ispire ti lice
bistri oči ptičjom te riječju
mogu dozvati u krilu sutona
miluje ti lice daleki vjetar
mjeri udaljenost među obrisima
samo poništi zvuk tamnijim me
dodirom prepoznaj



Peter Hujar: Candy Darling on her Deathbed (1974, gelatin-silver print)

09.08.2009. u 23:07 • 19 KomentaraPrint#^

Umjesto zakašnjelog in memoriama..

Pina Bausch (1940. - 2009.)

pokretima otpalog lišća lepetom
krila sve ti dolazi u nanosima
ponovno rastvara sliku na
male kadrove kako je lijepa
muzika ovo pucketanje
u zglobovima kada misliš
da gibanjem tijela rišeš tlocrt
davnine kuće pod plamenom
akacije pred svim šutnjama
svakim licem izgubljenim
u prahu djetinjstva u posteljama
od kostrijeti i noći kada
odeš priziva te kretnja usnule
ruke u mrtve stvari
ulazi snijeg do sna

09.08.2009. u 10:00 • 4 KomentaraPrint#^

Sudaranje s oblacima

If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (Croatian Poetry 1989-2009), selected by Ervin Jahić, Journal for Poetry, Year V, No. 1-2, June 2009, 10 €

Nedavno mi je u ruke došao svezak časopisa Poezija priređen kao antologija hrvatskog pjesništva na engleskom jeziku, nesumnjivo namijenjen inozemnoj publici. Izbor je naslovljen If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (Croatian Poetry 1989-2009), a potpisuje ga Ervin Jahić. Broj je vrhunski oblikovan i uvezan (broširano, šivano), pjesnici su predstavljeni crno-bijelom fotografijom koja pokriva čitavu stranicu te popraćeni kratkom bilješkom (gdje se ponegdje dade zamijetiti i bibliografski previd). Sve u svemu, stranom čitatelju, neupućenom u zbivanja koja se tiču suvremene hrvatske poezije, publikacija čiju naslovnicu krasi dojmljiva dizajnerska intervencija u duhu op-arta, nesumnjivo bi mogla zapeti za oko. No, kako u svakom čitaču antologija čuči stvor koji sumnja i iščitava stvari gledane kroz svoj mali, poluzamračeni prozor, ne mogu bez iznošenja primjedbi. Prva je, doduše, objektivna – izbor uvrštava 45 pjesnika. Otvara ga Vesna Parun, predstavljena s osam tekstova, a zatvara Marko Pogačar s 3 pjesme. Priređivač antologije sastavio je kao predgovor jasan i ilustrativan esej (From destruction to reconstruction). Vjerujem da svaki ulazak u antologiju počinje pregledom stanja stvari, tj. uvidom u odabrano društvo smješteno među koricama knjige. Tako sam i ja prvo primijetio nedostatak autora bez kojih antologijski izbor ovakvog tipa, koncepta i namjere naprosto teško da može držati vodu. Prvo primjećujem kako ovdje nema pjesnika Slavka Jendrička, Hrvoja Pejakovića, Gorana Rema, Damira Radića, Tomislava Čadeža, Alena Galovića, Marijane Radmilović. Nabrojena imena ne navodim stihijski ili nasumično. Potom moja pažnja biva usmjerena traženju autora čiju antologičarsku težinu opravdava tek jedna objavljena knjiga – pronašao sam ih pet. Dakako, težinu nečijem poetskom pismu nipošto ne daje tek dužina bibliografskog niza, ali antologija ipak treba počivati (i) na nekim egzaktnim kriterijima. Iako nisam sklon gledanju kroz lokalpatriotske naočale, na trenutak ih stavljam i uočavam kako se između korica Poezije na engleskom nalazi tek dvoje pjesnika s prostora Slavonije (Lana Derkač i Delimir Rešicki). Sve u svemu, antologija koja otvara više pitanja nego što daje odgovora ili potvrda… Možda to i jest smisao ovakvih publikacija.

09.08.2009. u 07:54 • 7 KomentaraPrint#^

četvrtak, 06.08.2009.

Scott Matthew - White Horse...

06.08.2009. u 23:27 • 1 KomentaraPrint#^

Njegov privatni raj

Derek Jarman's Garden with photographs by Howard Sooley, Thames and Hudson, London, 1996.

Filmski redatelj koji je sredinom sedamdesetih počeo snimati na super-osmici (Sebastiane, 1975., Jubilee, 1977., The Tempest, 1979.) danas je nezaobilazna figura u pregledima suvremenog filma (natuknica mu je posvećena čak i u Filmskom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža!). Umjetnik koji je primarni interes za likovnost usmjerio vizualnom opremanju filmova The Devils i Savage Messiah Kena Russella, dobio je zasluženi prostor i u novom izdanju glasovitog kompendija suvremene likovne umjetnosti – The Art Today Edwarda Lucie-Smitha. Garden je prva Jarmanova knjiga objavljena posthumno. Očito je da se ovo ukoričenje prirodno nastavlja na autobiografski trilogijski niz koji otvara svezak naslovljen Modern nature (1991.) – dvogodišnji dnevnik, blistav tekst prepun refleksija o suvremenosti. Nastavak možemo pronaći u knjizi At your own risk (1992.), podnaslovljenoj Svečeva oporuka – koja je zapravo kolaž tekstova o fenomenu alternativne seksualnosti i AIDS-a. Troknjižje zatvara Chroma (1994.) – knjiga koju je pratio rad na filmu BLUE, kao i Jarmanova progresivna sljepoća. Riječ je o fragmentima poezije i proze prožetim odabranim citatima, od Ovidija do Wittgensteina. Knjiga koju je Jarman kao dječak dobio na poklon od roditelja nije se slučajno zvala Lijepo cvijeće i kako ga uzgojiti. U svojim zapisima obnavlja sjećanje na obiteljski vrt. Prolazeći grofovijom Kent jednog proljetnog popodneva 1986. zastao je u Dungenessu, očaran krajolikom. Uočio je ribarsku kućicu koju je kasnije nazvao Prospect Cottage. Vidjevši u stvaranju zemaljskog vrta mogućnost približavanja idealnoj slici raja pokušao je konstruirati mali osobni komadić rajskog prostora – vrt u okružju koje posjeduje više osobina pakla, u sumornoj pustopoljini s nuklearnom elektranom u pozadini. Ova luksuzno opremljena knjiga sadrži preko stotinu i pedeset fotografija Jarmanova prijatelja Howarda Sooleya na kojima upoznajemo sve dijelove vrta kroz različita godišnja doba. Sve se čini poput kakve snolike instalacije: grmovito raslinje na šljunčanom tlu, perunike, lišajevi, skulpture od naplavljenog drveta, kamenje, korodirano oruđe te razni, slučajno nađeni predmeti. Na nekim fotografijama vidimo i Dereka Jarmana. Ulazak u svakodnevicu jedne od najintrigantnijih osobnosti suvremene umjetnosti. Čovjek koji šeta pustošnim krajolikom, lijevi nasade biljaka, zalijeva cvijeće… Sooleyeve fotografije popraćene su Jarmanovim tekstom, svojevrsnim dnevnikom bez nadnevaka koji obuhvaća razdoblje od 1986., tj. od rođenja ideje o vrtu, pa sve do završetka umjetnikova života, u rano proljeće 1994. Čitamo i ulomke o kojima se evociraju djetinje godine zanimanja za vrtlarstvo, mikroeseje o pojedinim vrstama biljaka, o značenju kružno složenog kamenja. Potom slijede pasaži u kojima govori o prijateljima poput Keitha Collinsa, Tilde Swinton…
Između proznih ulomaka nalazi se posljednji ciklus Jarmanove poezije. Oko Sooleyeva fotografskog aparata bilježi autentične krajobraze inficirane smrću; iz raslinja proviruju mrtvi predmeti, a na nekoliko prizora da se vidjeti i nuklearna elektrana, kao prijeteći gigant u daljini. Pažljivijem promatraču ovih slika teško će promaći strašna metafora.

06.08.2009. u 06:39 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 05.08.2009.

Wild Side Intro (režija: Sébastien Lifshitz, 2004.)...



05.08.2009. u 18:26 • 2 KomentaraPrint#^

D. C. II

nadnesi se nad ovu umornu ruku
pokrij mi glas već duboko
u srcu tišine koja uništava i
svaku kretnju kasnonoćnu
predaje nečemu nepoznatom
opasno sjajnom što zanosi
lomi skraćuje uzdahe gledaš
li ta lica pamtiš imena
alyosha boris pjotr
više ništa što ostaje osim
taloga topline ispod ekrana
što će preostati tek obris
ruskog mesa pokriva te u tri
izjutra kada nesanica grije
svaku kost tvoga tijela
svako slovo zaboravljenog imena
negdje u strepnji umjesto svakog
osjećaja pohrani mi korov tako
blizu korjenaste prste neka zemlja
priča bajkovito sve otajnije



fotografija No. 4

05.08.2009. u 17:51 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se