dnevniknestajanja

utorak, 11.08.2009.

Ptica našeg vremena

Tomislav Čadež: Gospodar Karlovca (Durieux, Zagreb, 2008.)

Ponekad se, privučen prvoloptaškim reklamnim trikovima, osjećam kao urođenik čije oči zaplamte pri pogledu na svjetlucave drangulije konkvistadora. Tako me, priznajem, na kupnju knjige Gospodar Karlovca Tomislava Čadeža, privukla notica na web stranici izdavača koja kaže kako njegova poezija korespondira s tekstovima Brucea Chatwina i W. G. Sebalda.
Neću sada o tome koliko su moje čitalačke fascinacije izazvali susreti sa zadnjih godina u nas prevedenim knjigama ove dvojice pisaca. Ime Tomislava Čadeža bilo mi je poznato i prije otvaranja njegove treće knjige, posredstvom tekstova o kazalištu i (uvjetno rečeno) kulturi. (Tko se ne sjeća njegova putopisa/reportaže sa jednog leipziškog zajma knjiga…) No da, Gospodar Karlovca izašao je u izdanju jednog od najuglednijih domaćih nakladnika, u kući Durieux, a urednički ga potpisuje Nenad Popović, čovjek koji doista ne objavljuje bilo što. Knjiga je tvrdo ukoričena, finog uveza i tiska, a zaštitni ovitak krasi fotografija Stanka Abadžića – magla guta mokru cestu, zelenilo livade, nekoliko naherenih bandera i figuru čovjeka u daljini… Zbirka se sastoji od šest ciklusa i epiloške pjesme Zajednica.
Pjesma Ne volim putovati Hrvatskom čiji stihovi ''ja sam umjetnik u svojoj zemlji, ona ne poznaje mene niti ja poznajem nju'' ističu osnovni ton koji titra nad tekstovima i čini mi se amblematskim uporištem čitave knjige. Zbirkom dominiraju duge narativne pjesme koje u sebe, poput svegutajućeg vira uvlače raznorodni motivski materijal: od pohabanih polaroida izvučenih iz autobiografske naprtnjače, naslovnica trećerazrednih tabloida, sekvenci iz dnevnika nacionalne televizije, zaustavljenih prizora anonimnih naselja… Čitajući spomenutu pjesmu (i nekolicinu drugih) pomišljam na ekstatični solilokvij znamenite Šoljanove pjesme-poeme Ekspres preporučeno. S jednom razlikom: dok je Šoljanov vlak jurio u budućnost naglašavajući optimizam i slaveći životno bujanje u malim mjestima razbacanim po zemljopisnoj karti, Čadežova poetska kamera bespoštedna je u raskrinkavanju razbijenih iluzija našega vremena. Gospodar Karlovca djelo je autora koji ne teži poetizaciji stvarnosti niti mu je previše stalo do stilizacije izraza. Koliko god rezultat u smislu kvalitete nadmašivao dobar dio suvremene produkcije, zasjenjujući svojom autentičnošću i neke razvikane miljenike kritike.