dnevniknestajanja

nedjelja, 09.08.2009.

Sudaranje s oblacima

If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (Croatian Poetry 1989-2009), selected by Ervin Jahić, Journal for Poetry, Year V, No. 1-2, June 2009, 10 €

Nedavno mi je u ruke došao svezak časopisa Poezija priređen kao antologija hrvatskog pjesništva na engleskom jeziku, nesumnjivo namijenjen inozemnoj publici. Izbor je naslovljen If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (Croatian Poetry 1989-2009), a potpisuje ga Ervin Jahić. Broj je vrhunski oblikovan i uvezan (broširano, šivano), pjesnici su predstavljeni crno-bijelom fotografijom koja pokriva čitavu stranicu te popraćeni kratkom bilješkom (gdje se ponegdje dade zamijetiti i bibliografski previd). Sve u svemu, stranom čitatelju, neupućenom u zbivanja koja se tiču suvremene hrvatske poezije, publikacija čiju naslovnicu krasi dojmljiva dizajnerska intervencija u duhu op-arta, nesumnjivo bi mogla zapeti za oko. No, kako u svakom čitaču antologija čuči stvor koji sumnja i iščitava stvari gledane kroz svoj mali, poluzamračeni prozor, ne mogu bez iznošenja primjedbi. Prva je, doduše, objektivna – izbor uvrštava 45 pjesnika. Otvara ga Vesna Parun, predstavljena s osam tekstova, a zatvara Marko Pogačar s 3 pjesme. Priređivač antologije sastavio je kao predgovor jasan i ilustrativan esej (From destruction to reconstruction). Vjerujem da svaki ulazak u antologiju počinje pregledom stanja stvari, tj. uvidom u odabrano društvo smješteno među koricama knjige. Tako sam i ja prvo primijetio nedostatak autora bez kojih antologijski izbor ovakvog tipa, koncepta i namjere naprosto teško da može držati vodu. Prvo primjećujem kako ovdje nema pjesnika Slavka Jendrička, Hrvoja Pejakovića, Gorana Rema, Damira Radića, Tomislava Čadeža, Alena Galovića, Marijane Radmilović. Nabrojena imena ne navodim stihijski ili nasumično. Potom moja pažnja biva usmjerena traženju autora čiju antologičarsku težinu opravdava tek jedna objavljena knjiga – pronašao sam ih pet. Dakako, težinu nečijem poetskom pismu nipošto ne daje tek dužina bibliografskog niza, ali antologija ipak treba počivati (i) na nekim egzaktnim kriterijima. Iako nisam sklon gledanju kroz lokalpatriotske naočale, na trenutak ih stavljam i uočavam kako se između korica Poezije na engleskom nalazi tek dvoje pjesnika s prostora Slavonije (Lana Derkač i Delimir Rešicki). Sve u svemu, antologija koja otvara više pitanja nego što daje odgovora ili potvrda… Možda to i jest smisao ovakvih publikacija.