Dnevnik JR

petak, 27.04.2018.

Čudesa

Svaka dob nosi svoje. I daleko je najbolje, u smislu životnog ispunjenja, snažno udahnuti što više iskustava koja nam "iskaču" po pojedinim životnim fazama, kako ne bismo imali onaj ludi poriv za nadoknađivanjem propuštenog, jer pomisao da se to može, čista je iluzija.

Kada bih radila inventuru svog života, mogla bih ustvrditi da sam čist fino "iskoristila" sve što mi je on velikodušno pružao do sada, a poznavajući sebe znam da ću i ovaj njegov "zreliji" dio nagazit na najjače.

Ponekad se, s obzirom na pregršt interesa koje imam i aktivnosti kojima se bavim, znam ulovit u snatrenju kako mi je jedan život premalo i kako bi mi dobro došla još jedna paralelna stvarnost po kojoj bih mogla, jednako intenzivno, furat.

Iako, sukladno onoj "pazi što želiš da ti se i ne ostvari" mogla bih ustvrditi da mi je Bog podario još jednu aktivnu dimenziju života - snove. Svaku noć sanjam, izrazito realne snove u kojima delam svašta nešto i posvuda me ima. Sanjam u bojama i svakog sna se sjećam. Ludo je to. Ugasim se ovdje i upalim tamo. I obratno.

Unatoč mnogim težinama s kojima se tijekom života susrećemo i nesavršenosti svijeta u kojem živimo za mene je život i dalje jedno veliko čudo, a ovaj svijet čudesan. A hoćemo li to čudo vidjeti, a čudesa doživjeti ponajviše ovisi o nama.


Iz vrta jednog 88-godišnjaka

















Križar, živila!:-)









27.04.2018. u 06:27 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.04.2018.

Ljepotani i šarmeri

Iako je ovaj događaj izuzetno popularan nisam imala u planu posjet zagrebačkom Auto Showu. Novi auto si zasad ionako ne mogu priuštiti pa mi razgledavanje fino ulaštenih, ali meni nedostižnih komadića lima i nije predstavljalo neku osobitu foru.

Međutim, kak to u životu često biva, neke stvari nam se događaju neplanirano pa sam tako i ja neplanirano završila na Auto Showu. I moram priznati, dobro se zabavila.

Motorna vozila već su odavno prerasla granice svoje primarne svrhovitosti te postala svojevrstan simbol prestiža u društvu. Zato me gužvetina uokolo Velesajma nije osobito iznenadila. Bila je to izvrsna prilika za sve autoljupce - sanjare da svoju maštu rasplamsaju 100 na sat, neovisno jesu li zaljubljenici u brzinu, dizajn ili tek prestiž.

Poticaja za to bilo je mnogo. U tom raznolikom društvu limenih ljubimaca bilo je zaista pravih ljepotana, iako su mene najviše osvojili oni stariji šarmeri.

LJEPOTANI






















ŠARMERI



















15.04.2018. u 22:30 • 20 KomentaraPrint#

Koloritna rapsodija

Nije zvižduk, ali je proljetna koloritna rapsodija iz jednog malog vrteka s Bukovca.

Niti peckanje očiju niti kihanje i šmrcanje nije me spriječilo da kamerom zabilježim, gotovo sve članove ovog šarolikog, vrtnog orkestra.

Iako nečujna, njegova glazba ostavila me bez daha.




































15.04.2018. u 08:22 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 11.04.2018.

Šeprtlja


Kao klinku, često su me starci znali upozoravat: "Daj gledaj kud hodaš!" (aludirajući na moju šlampavost).

Danas sam im na tome zahvalna. Opetovano upozorenje pretvorilo se u podsvjesni obrazac pa tako danas svijetom vrludam širom otvorenih očiju (i srca).

I unatoč tome, još uvijek se svako toliko, šeprtljasto, spotaknem....o ljepotu!












11.04.2018. u 23:18 • 13 KomentaraPrint#

petak, 06.04.2018.

Maturalna ceremonija

Ove godine imam maturanta. Osim što ta činjenica znači da mi je sin bez većih problema došao do kraja jedne od, možda najznačajnijih, faza u svom mladom životu, isto znači da mu trebamo pribaviti i odijelo za maturalnu zabavu. Tako smo jučer proveli par sati hodočasteći po dućanima jednog od onih velebnih trgovačkih Citya u gradu.

Iako je od moje prošlo već 25 godina (godišnjicu smo obilježili), još uvijek se živo sjećam svoje maturalne. Moj čisto ženski razred iz ekonomske dogovorio je s jednim muškim razredom iz Ruđera večeru u jednom restaću u Tkalči. Ne sjećam se da smo se pretjerano brinuli oko outfita. Mislim, bio je on nešto drugačiji od svakodnevnog oblačenja, ali, niš pompoznog i osobito ne ekstravagantnog. Više smo se zamarali s time kak ćemo se provesti, nego kak smo odjeveni. A proveli smo se izvrsno. Bila su to vremena u kojima je sadržaj bio ipak nešto važniji od forme.

Koliko sam mogla razlučiti iz razgovora sa sinom, danas stvari funkcioniraju nešto drugačije. Veli mi sin kako je maturalna proslava prava ceremonija. Svi „moraju“ biti zbigecani od glave do pete. Naravno, ako se žele uklopiti. A u tim godinama većina klinaca želi biti uklopljena. Kaže, kako cure u njegovom razredu već mjesecima trkeljaju o haljinama koje će nositi za tu priliku. I da će neke za svoje haljine izdvojiti i po par tisuća kuna. Raspravljaju o frizurama, nakitu i cipelama. I veli mi još kak mu idu na živce sve te spike i da bi najradije tu večer prespavao. Slušajući ga, dođe mi nekako krivo. Ne mogu se oteti dojmu kak su nam klinci totalno ogrezli u neprobavljivi materijalizam. Čak me i opisana ceremonija maturalne večere: (pre)raskošne toalete, prisutnost roditelja na prvom dijelu večere i sl. podsjeća na scene iz jefitnih američkih filmova. I ne mogu, ne zapitati se: Koji je smisao toga? Je li zaista vrhunac zabave u pokazivanju toaleta? Frizura? Cipela?

Uglavnom, jučer odijelo za sina nismo pronašli. Problem čak nije bio u cijeni. Nakon spominjanja onih ženskih par tisuća kuna samo za haljinu, muška odjela u iznosima od nekih tisuću kuna učinila su mi se poput pravog blagoslova (za novčanik). Međutim, problem imamo s veličinama. Izrastao ovaj moj osamnaestogodišnjak skoro na 2 metra. A težina nije popratila visinu pa sve kaj je isprobao nije bilo fit. No, bumo zmislili već nekaj. Pa da i on te večeri zablista u propisanom sjaju.

Iako, promatrajući ga, ovak majčinski, kao osobu u koju je izrastao, naravno priznajem, uz neizbježno subjektivan doživljaj, sjaji on meni i bez tog odijela, puno privlačnijim sjajem.

06.04.2018. u 10:18 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 04.04.2018.

Pravi život


Voljela bih kada bi mi život bio vremenski i fizički rasprostranjeniji pa da mogu još snažnije uživati u svim onim „malim“ radostima koje me vesele, a do kojih dolazim, uglavnom kradući vrijeme od „pravog života“.

Najveća radost u mom životu su ljudi. Ljude jednostavno obožavam. I već danas mi je žao svakog trenutka koji sam propustila i koju ću tek propustiti u odnosu na ljude. I one bliske, ali i one koji su me, na bilo koji način dodirnuli, putem. A znam da su propusti neminovni. Takva je zadatost koja nam je dana u ovoj fizičkoj, ali i umnoj skučenosti suvremenog života.

Netom iza ljudi nalazi se priroda. I nju jednako snažno obožavam. I već sad mi je žao što moj dodir s njom nije snažniji, dublji i trajniji. Možda se vremenom intenzitet našeg druženja pojača, no, sve ono što od nje nisam uspjela upiti, ostat će bespovratno izgubljeno. Tek pokoji nesputan pogled prema horizontu, pokoja molekula čistog kisika na šumskom tragu, jednokratni uron u ljekovito morsko plavetnilo i sporadična let kroz nebesko prostranstvo premalo je moći koju od prirode (pre)uzimam, a koju mi ona velikodušno nutka.

U čemu još sramotno uživam? Ooo našlo bi se toga dosta. Besramno sam ovisna o glazbi, filmovima, knjizi, pisanju, blogu, stolnom tenisu, izlascima, lamentiranju o životu i svijetu, nogometu, druženjima, sanjarenju, vožnji, putovanjima, ljubavi. Dalo bi se još štošta toga staviti na ovaj popis, ali budući da je i ovo tek jedan od onih ukradenih trenutaka premalo je vremena za promišljanje. Obaveze zovu. „Pravi život“ ne trpi čekanje.



04.04.2018. u 10:14 • 10 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (6)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (1)
Srpanj 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Promišljanja jedne razvedenice o životu, ljubavi i ljudima,,,

Linkovi