Dnevnik šašave mamice

utorak, 25.12.2012.

Sretan Božić!




25.12.2012. u 00:01 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.12.2012.

Sveta Lucija

Sveta Lucija od Sirakuze (284. - 303.) također znana kao i Sveta Lucija je kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine.

Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica - slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.

Njen dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na njen dan također se sije pšenica, simbola života kod kršćana. Na taj datum sve Lucije, Luce, Licijane, Luciane i ostali slave svoj imendan.




Ona je jutros iznenađena darom kojim će se zabavljati za vrijeme zimski blagdana.


13.12.2012. u 09:54 • 17 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2012.

Vlado Gotovac



Vladimir "Vlado" Gotovac (Imotski, 18. rujna 1930. - Rim, 7. prosinca 2000.) hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar.




Govor Vlade Gotovca ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu 30. srpnja 1991.


Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer već odavno u svijetu postoji jedna divna rečenica jednog velikog pisca koji kaže: 'U Navari se umiralo od srama.' I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni - ta strašila - nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima.


Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali bližnje, tada ne bi zaposjeli ovu našu zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuđu djecu ubija - nema djece, jer onaj tko tuđe majke ucviljuje - nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši - nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca! Sramit će ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji.


Znate li, dragi Zagrepčani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? - Pred Hrvatskim radišom podignutim zato da bi se mogli školovati siromašni hrvatski đaci, hrvatska sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala i postala moderna nacija. Tu su zgradu sagradili zajedno najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je sad u njoj? Posljednji čuvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda! I oni imaju obraza da, zaposjevši naše svete građevine, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da će na odlasku sve uzeti, sve odnijeti. Oni nam kažu da će iza sebe ostaviti samo pustoš. Pa mi znamo da će otići jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali! - Jer sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače - sve je vaše! Vi to plaćate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni će, prijete, uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i čime su stekli pravo na bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove palače? - Neka slobodno uzmu sve što je njihovo. A mi dobro znamo da oni ništa nemaju! Oni se ne boje uništavanja jer se njima nema što uništiti! Zapamtite dobro: Sve što oni žele jest da nas izjednače sa sobom. Oni žele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao oni, da budemo bez ičega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuđim domovima kao oni, da živimo u tuđim gradovima kao oni. Ali mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde!


Molim vas lijepo: kakvi su to ljudi, ako uopće možemo govoriti o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim gradovima, koji troše tuđi novac i jedu tuđi kruh, ubijajući one koji im sve to daju?! - Umrli bi davno da imaju i trunku čovječnosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošteni čovjek umire - od izgubljenoga dostojanstva.


Ti demoni se već dugo kreću po povijesti kao da su besmrtni. Tako se ponašaju. Ali neka znaju da je smrt, koja im je sad došla, definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje. Ono što umire sa sovjetskim generalima, umrijet će i ovdje!


Moj kolega Fabrio rekao je: 'Uvijek će ostati bar jedno pero i uvijek će netko reći: Ne!'. Ni govora! Ostat će hrvatski narod, ostat će sa stotinama, s tisućama pera i pokazati kako smo i koliko smo kroz ovu povijest učinili da bismo opstali, da bismo bili ljudi i da nikad ne bismo pristali biti moralna strašila, kao ovi koji nam tvrde da nas štite. Samo, od koga nas štite u našoj domovini? Od nas samih? - Neka nas puste na miru! Mi ćemo sami osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje vrijednosti.


Ja to sigurno i konačno znam, jer vi majke, vi žene koje ste se ovdje skupile na ovom jedinstvenom skupu kakav nikad u Europi nije održan, vi ovdje dokazujete da je Hrvatska u dubini svoga bića - ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je djevojačka i ona koja je majčinska - prožeta istim, veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva! Zato sam odmah i rekao da vas volim, da ću radije s vama umrijeti nego s generalima živjeti, jer znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude - i to je moja radost i to je moja snaga, moja kao i svih vas!


Neka ta ljubav, neka ta snaga, neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu nenaoružanu i onu naoružanu, onu mušku i onu žensku, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako nemamo oružja, imamo snagu onoga što nas je ovamo dovelo, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Zato se ja ne bojim! To je ono po čemu je Hrvatska postojala, po čemu postoji i po čemu će postojati! Živjeli!

07.12.2012. u 22:04 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2016 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (8)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (9)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (6)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Naziv bloga govori sve. Ovo je dnevnik šašave mamice koja je bila šašava i prije nego je postala mamica. Mališi su samo pojačali dozu šašavosti. Mamica u slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, piše pjesme, kratke pričice, pušta mozak na pašu, sanjari...nada se.

zwani.com myspace graphic comments
Myspace Graphics




Custom Myspace Clock






San u snu

Dan je lijep
Jer ga oči tvoje gledaju.




Žeđ

I da se vratim s tisuće rana,
Na prag kućni kad stanem,
Ne nosi vode,
Ni zavoja-
S tijelom mi povij rane.

E. Kišević




Uroni u moje sumnje



Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja.


Sruši moju ranjivost
isprepletenim prstima
i dodirom jačim od stijena...
ušutkaj sve moje dvojbe ,
viteškom odlučnošču...


Dotakni me riječima
koje ne želim čuti
a sanjam ...
u svim nijansama mojih samoća
kupi me mislima
i sjajem dječačkog srca...

Zaroni najdublje...
tamo gdje niti ja ne idem
ili izbjegavam ići...
u podzemlje mog bića
u najkrhkije i staklenaste
dijelove mene.

Napisala : Metamorfoza


"Svi muškarci od žene očekuju isto - žene od svakog muškarca
očekuju nešto posebno". /Bife/

“Da bi vjerovao u svoj vlastiti put,
nema potrebe da dokazuješ
kako je tuđi put pogrešan”
Paulo Coelho

"Tko hoće zavidnika staviti
na muke,
treba samo biti zadovoljan."
Njemačka narodna

"Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."
P. Picasso

“Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle” Arapska poslovica

"Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca." Nick Vujičić

“Sreća je kao sunce. Kad je najljepše, zađe.”Ivan Cankar









Best Friends and Friendship Comments and Graphics for MySpace, Tagged, Facebook
Share Comments & Graphics - Friends Layouts - Photobucket




Poštanski sandučić:

zp56230@net.hr


Protected by Copyscape Duplicate Content Detection Software


"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)








Myspace Fun Flash Generator



Daily-Astrology.com - Daily Horoscopes, Lovescopes, And Chinese Horoscopes.
Check Your Monthly Horoscopes









Filzkunst Blog







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se