Dnevnik-mrtve-ljubavi

nedjelja, 19.11.2017.


Cijelu sam te noć sanjala. U 8 sekundi izmjene slika u mozgu stali su svi dodiri, sva vođenja ljubavi, dijete koje oboje toliko želimo (djevojčica tatinih plavih očiju i maminih crnih uvojaka), sreća, zajedničko kuhanje, zadirkivanje, utjehe nakon neuspjeha, čaj i briga jedno za drugo kad smo bolesni, svađe i naša mirenja puna strasti, svi rođendani naših troje...četvero...malenih, sva moja romantična iznenađenja za tebe, svi izlasci zajedno, svaka fešta (za tvoj novi posao, za godišnjicu, za mature, diplome...), sva putovanja, svaki pogled, svaka moja pjesma i tvoje uživanje u njoj, svaki film s tvojom glavom u mom krilu i bezbroj komentara, svaka tvoja poruka na zaslonu, svaki dogovor, svaka podrška, svaki tvoj savjet, svaki zagrljaj, svako “hm”, svaka šetnja, svaki zalazak, svako držanje za ruku, svaka bol, svako tvoje zadovoljstvo poslije kave s dečkima, svaka noć, svako gledanje tvog usnulog lica, svako buđenje s osmijehom, svako češkanje, svaki poljubac u čelo, svaka bora, svaki ožiljak, svaka promjena, svaki trenutak i svaka godina, svako desetljeće... Sve ono ružno i lijepo što život nosi stalo je u jedan san. Onaj koji se nikad ostvariti neće. Neće. Dragi, neće. Zašto si onda ovo, uvijek ispočetka, radimo? Zašto izdržimo 2, 5, 10 dana i onda moramo progovoriti. Blog je velika pogreška. Samo te opterećuju moji zapisi i razmišljaš o tome kako se ja osjećam. A istina je da ja ne osjećam više ništa. Jednostavno sam umrla i ništa me više oživjeti ne može. Ni tvoja “reanimacija” svakih par dana ovo srce više pokrenuti ne može. Ono će odrađivati svoju fiziološku funkciju u jednoličnom ritmu i nikada odati neće za kakvu je eksploziju jednom bilo sposobno. Kad za to dođe vrijeme, za tebe, zatitrat će posljednji put i ugasiti se zauvijek. Ne želim da se toliko mučiš. Ne želim da proživljavaš ni zrnce onoga što proživljavam ja. Ne želim da nestane one tvoje energije, tvog sjaja kojeg si širio na ljude oko sebe, tvoje dječačke znatiželje,tvog zaraznog smijeha, vrckavog pogleda, životne vedrine, tvog opravdanog zdravog ega, tvoje dobrote i osjećaja za svakoga, tvoje nježnosti, tvoje radinosti, odanosti... Ne želim da nestane tebe. Ako smo oboje odlučili ovako, zašto je tako teško? Zar nam više nisu bitni svi oni razlozi koji su bili tada? Naravno da jesu. Dvojimo zato što je teško. I bit će uvijek. I nikad neće prestati. Možda će, tek vrijeme malo pomoći. I sve smo to znali! Jedino nismo bili pripremljeni na količinu boli. Uz moju bol, boli me, puuuno više, ona tvoja. Molim te, vrati sebe sebi! Pokušaj si dati vremena, prisjetiti se zašto sve radimo i ne misliti na to kako se ja osjećam. Svaki naš razgovor kao sinoć samo pogoršava stvari. Izbaci nas iz tračnica i moramo ispočetka. Sinoć “šapćemo” oboje riječi odmjerene, a na usnama nam krik ljubavi. Čula sam sinoć sve što nisi izgovorio. I neću zaboraviti. Nisam ni u ova dva tjedna. Neću nikad. Ali ne mogu, stvarno ne mogu, a ne možeš ni ti, ni pokušati funkcionirati u stvarnom svijetu, ako ovakve oscilacije osjećaja proživljavamo svakih dva tjedna. Kao da svakodnevni prolasci ulicama kojima smo šetali ne podsjećaju dovoljno. Svako drvo kraj kojeg prođem ponovi riječi koje sam ti šaputala u tim šetnjama. Svaki par ispod njih me na nas podsjeti. Rječica još žubori našim smijehom. Most nas još čeka. Kafić na uglu usamljen bez naših planova. Ne izlaziš iz misli ni jednog trenutka u danu. I naučit ću se živjeti s tim, obećavam. Samo nemoj patiti i brinuti zbog mene. Nađi ponovo ljubav. Pomagao si prijateljima da ju opet nađu i u mrtvim brakovima. Pomozi i sebi. Dajem ti svoju riječ da ću ja biti dobro. Toliko si mi ljubavi dao da je dovoljno za 100 života. Neki nikad ne osjete ni trenutak onoga što smo mi imali 3,5 godine. I živjet ću od toga. Trebam samo vrijeme. Daj ga i sebi i meni. Kažu da će biti lakše. Valjda znaju. Ja nam dajem tišinu. Volim te i nikad neću prestati, ali ovdje završava blog i završavamo mi.

Zbogom.... do staračkog

- 15:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 18.11.2017.


Samo uz tebe, dragi,
osjećala sam se cijela
iako sam krila slomljenih
u gnijezdo tvoje doletjela.

Požrtvovno si za mene brinuo
1196 dana,
a sad me olako puštaš
da opet poletim sama.

103 334 400 sekundi
čuvao si me od povjetarca
i isto toliko za tebe je otkucaja
u grudima ovog poletarca.

Zaboravljaš jedino, srećo moja,
koliko god namjera bila čista,
poneka ptica ni krila cijeloga
više nikad ne bude ista.

Ne privlače ju više nebeske visine,
već samo ruka u koju sleti.
Zbog topline koju u njoj je imala,
ptičica tvoja više ne leti.

Volim te

- 08:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 17.11.2017.


Netko je jednom rekao
da tajna je sreće
od drugih očekivati male,
a od sebe stvari veće.

Očekujem malo od ljudi
koji se oko mene kreću,
ali baš svi na tuzi velikoj,
da malu si grade sreću?

Zašto ih suza skrivena
i u srcu šćućurena bol
privlači kao lavove
nejaki, stari bivol?

Zašto im moje hinjeno:
“Samo sam umorna malo”,
zvuči kao poziv na večeru
gdje bi se srce degustiralo?

Pa pozivam sve sitne duše,
atrakcija prava bit će to.
Evo ranjeno, ljudsko srce
na bogato urešen stol!

Volim te

- 02:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2017.


Plodne su ove moje tišine.
Riječi pokoriše prazne listove,
drhtave ruke otvrdle kistove.
Zrakom poletješe čestice prašine.

Govore puno ove moje tišine.
Pjesmama plaču, mole i žale,
oživljuju bojom snove ocvjetale.
Nestade svake umjetničke taštine.

Vrište nijemo ove moje tišine.
A ja bi da cijeli svijet zagluše
jer srce mi moje bedušno guše.
Plakati želim iz sve siline.

Volim te

- 03:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2017.


Da sam, barem, tvoja gitara,
da prebireš po meni prstima vješto.
Da osjetim strast i emociju,
u korpusu mome da se pokrene nešto.

Srce je bolno već odavno stalo.
Struna je svaka danom sve tanja.
Neka se skladba ne odsvira nikad,
ali se o njoj vječito sanja.

Da sam, barem, tvoja gitara,
pod tvojim bi krovom imala mjesto
i nikad ti nitko spočitnuo ne bi
zašto me držiš tako čvrsto.

Da sam, barem, tvoja gitara...

Volim te

- 03:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2017.


Nekad bio si moja sjena,
vjerna bila je tvoja prisutnost.
Sjena što i u tamama je tu
i ne zna koliko je dragocjena.

Nekad bio si moja sjena,
prijatelj pravi i podrška nijema.
Sada sam ja sjenka od žene,
blijeda, hladna i ispijena.

Nekad bio si moja sjena,
što me kroz goleti vodila,
a sad i od trna sam izranjena.

Nekad bio si moja sjena,
a danas životom sama kročim,
u vremenu i ljudima izgubljena.

Volim te

- 04:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2017.


Već deset dana jesenskih, sivih
ja ti se, srećo, naivno nadam
i isto toliko u bezdan očaja
svakog trenutka sve dublje padam.

I kamen ovaj kraj kojega počivam,
od mene sad osjećaja pokazuje više.
On bar isti ostaje vijekom,
dok moje tragove vrijeme briše.

Ni kutka bez tame više nema
ili ga naći ja nisam znala,
a dok sam tebe kraj sebe imala,
sva se svjetlost u srcu skrivala.

Volim te

- 01:43 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.11.2017.


Sjećat ću se uvijek naših
do suza smijanja,
onih s razlogom
ili samo nama shvatljivima.

Sjećat ću se višesatnih
slušanja analiza
pa čak i njihovih
brojnih repriza.

Sjećat ću se svakog
koraka šetnje,
susjedina čuđenja
i nastale pometnje.

Sjećat ću se razgovora
od bezbroj riječi
i najnježnijeg glasa
što mi dušu liječi.

Sjećat ću se onih
šutnja dugih
i “za tvoje dobro”
rasprava burnih.

Sjećat ću se svakog trenutka
u godinama tim
jer samo zbog njih
ja i postojim.

Volim te

- 09:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 11.11.2017.


Žalim za našim
zajedničkim snom
koji smo žrtvovali
predajom apsolutnom.

Žalim za “jednom u životu”
koje smo mogli imati
da smo samo znali
sebi važni biti.

Žalim za posljednjim
razgovorom s tobom,
za manjkom snage
za pogled i tihi zbogom.

Žalim za ovim
oproštajnim poljupcem,
za putovanjem bez povratka
i mahanje rupcem.

Žalim zbog toga
što smo si tako blizu
pa se trenutci patnje i želje
izmjenjuju u beskrajnom nizu.


Volim te

- 12:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 10.11.2017.


Danas će samo link u “Volim te” morati biti dovoljan jer zalazak sunca iznad tvoje kuće neumoljivo se trudi privući moj pogled. Ne zna da ja, od danas, više ne sjedim u naslonjaču pokraj prozora, onako nimalo damski i ne gledam na zapad. Prošla sam danas pokraj mjesta gdje sam te prvi put pogledala u oči. Nasreću, nisi bio vani. Danas sam morala proći tim putem, ali takvu bol si više priuštiti ne želim, a znaš, ljube, koliko ja boli trpjeti mogu. Radije ću obići pola županije nego si “kratiti” putovanje tim prečacem. Kratim si i život. To je sada tvoja strana grada, svijeta i svemira.

Volim te

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2017.


Ne mogu zaboraviti večeri one,
za tebe tako olovne i teške,
pod svodom noćnim treptave neone
i sve svoje glupe greške.

Kišom opustošenu postaju
i dva bistra oka plava
što za mene tada su bila
kao zahrđala, bez ključa brava.

Da vrijeme se nije tromo vuklo,
možda sve ovo lakše bi bilo.
Umjesto da ljubav odmah se rodila,
o njoj se, godinama, samo snilo.

Volim te

- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.11.2017.


Uvijek si tvrdio kako sam stidljiva. Čak i pred tobom. Tvrdio si da se ponašam pristojno i prema onima koji to ničim nisu zaslužili. Odgoj, profesionalna deformacija ili nešto treće, više ni nije važno. Važno je to što ću ti danas pokušati udovoljiti u tome da bar malo “pustim jezik” i pokušam ti objasniti ono moje “hm” na koje su ti se, od prvog dana palile sve lampice. Iako mi tvoja netolerancija tog jadnog, majušnog uzvika nikad nije bila jasna, a nije ni danas, imam dovoljno vremena da te uvjerim u njegovu bezazlenost. I imaj na umu da ću biti doslovna u prenošenju nekih objašnjenja. Dakle, idemo “problemu” pristupiti prvo sa znanstvene strane. Gospoda lingvisti za uzvik “hm” tvrde da, kao i svi drugi uzvici, služi za izricanje osjećaja, duševnih raspoloženja, za dozivanje, poticanje ili za oponašanje zvukova iz prirode. To smo znali. Zašto ti je onda tako baš zapeo za uho? Možda upravo zbog toga što, za razliku od drugih uzvika, njegovo značenje nekako kao da najviše proizlazi i iz izvanjezičnoga konteksta čak i intonacije kojom je izgovoren. Pa tako može biti izraz razmišljanja, neodlučnosti, nevjerice, uzimanja predaha da se nešto kaže, sumnje u sugovornikove riječi pa čak lagano izraženog zadovoljstva ili lagane ugode. Od lingvista mi je bio zanimljiviji “običan puk” i njihova objašnjenja istog. Pa tako kažu da je to famozno “hm” skraćenica za: heavy metal, Hladim muda!, Halida Muslimovića...
Uvjeravam te da mi nijedna od ovih stvari nije bila na umu kad sam ti izgovarala taj uzvik, dapače. Tu su za mene neke čak i fiziološki neizvedive radnje. :) Neki su došli do zaključka da je “hm” “...ono što kažeš kad shvatiš da se desilo nešto što ti nije po volji. Blaži oblik čuđenja novonastalom situacijom. Nakon čega slijedi spominjanje svetaca, tuđih majki itd...”. Drugi su, pak, svoje objašnjenje potkrijepili iskustvom i tom problemu prišli s glazbeno-donjuanovskog stajališta: “U većini slučajeva, ako dolazi iz tona niže oktave, označava neko razmišljanje, ali ako dolazi iz većeg intonaliteta (npr iz C ) i još pri tome zvuči kao bolni uzdah, definitivno si pogodio prostor izmedju one dve rupe.”
Valjda je mislio na treću rupu. :) Eto, ljube, sve što pronađoh ti doslovno i nestidljivo prenesoh. I znam da ti nijednim od ovih objašnjenjenja nikako ne bi bio zadovoljan. Zato ti na kraju evo moje. Govorila sam ti “hm” uvijek kad si me ostavljao bez teksta, a ti znaš da to nije lako (sad znaju i svi oni koji samo bace pogled na duljinu ovog zapisa). A ostajala sam bez teksta jer me fascinirao tvoj način razmišljanja, nošenje s problemima i općenito pogled na stvari, na svijet, na nas. Užasno mi nedostaje ta mudrost. Dobro, dobro...možda sam to i pokoji put izgovorila samo zbog lampica. Hm.... :)

Volim te

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.11.2017.


Svaki put kad zatvorim oči,
pred njima vidim tvoj dragi lik
i spoznajem teško istinu jednu
da u životu vlastitom postah isposnik.

Svjetlost za tobom sam ugasla,
odričem se blještavila svog
i tiho molim da osjetila otupe
na plamen plavi pogleda tvog.

Porok najveći glazba mi bila.
Sad u njoj je skladana sva moja bol,
a svaka nota koju smo slušali
na ranama ovim postala je sol.

U olujama mi ruku puštao nisi.
Hrana bio umu, voda tijelu.
Prve korake sad radim sama,
a moram pustinju prehodati cijelu.

Volim te

- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.11.2017.


„Dobar dan! Eto kad budeš stigla, javi se!...“

Znaš da me nikad nije zanimala ni astrologija, ni numerologija. Znam koji sam horoskopski znak i nekako sam došla do zaključka da u mojoj blizini baš i nema horoskopskih jarčeva. O numerologiji znam još i manje, ali primijetila sam da mi se kroz cijeli život provlače brojevi 11, 12 i 3. Svi najbolji prijatelji su mi rođeni 11. u mjesecu i sve adrese na kojima sam živjela nosile su broj 11 ili zbroj dvaju brojeva koji čine 11. Na dane koji su bili 12. u mjesecu događali su mi se važni životni događaji. Broj 3 sam, pak, uvijek nekako smatrala svojim brojem. Ne znam zašto, ali kad god sam trebala izreći neki broj, ispalila sam tri. Svaki složeniji zadatak koji sam zadala učenicima imao je broj 3 u sebi. Nije da mi je donio milijunski dobitak na lutriji, ali mi je uvijek tu negdje i donosio mi je sreću. Odvojih malo vremena da pogledam simboliku tog broja. Znala sam da je prvi neparan prost broj, da je jedini cijeli broj između broja e i broja Pi, da se jedini nalazi između prostog i složenog broja i sve te trivijalnosti iz matematike i fizike, ali danas su mi neke druge stvari privukle pozornost. Broj tri Pitagora je nazvao brojem dovršenosti koja je izražena početkom, sredinom i završetkom. Moja posljednja pjesma tebi (za koju znaš) završila je stihom „Kraj bez početka, sredine i kraja.“ Dalje, piše da ga se može doživjeti kao izraz intelektualnog i duhovnog, znači onog što smo mi jedino zajedničko imali tako dugo vremena. Danas je treći dan našeg kraja i dulje od toga nisi mogao izdržati da se ne javiš i zabrinuto provjeriš kako sam. Uvijek si me stavljao na prvo mjesto i to činiš i sad kad tvoja patnja nije ništa manja od moje. I zato mi je ovo danas bilo teže od bilo čega što sam u životu morala napraviti. Tri je za Kineze bio savršen broj (cheng), izraz sveukupnosti i dovršenosti, a ti si me na ovaj treći dan našeg kraja prisilio da skupim sveukupnu svoju ljubav prema tebi i dovršim sve ovo na onakav način koji te gura daleko od mene. Hinduisti su osmislili imanentni zakon egzistiranja o ovom svijetu koji se izražava kroz broj tri (stvaranje, očuvanje i transformiranje). Pokušala sam ti ovim današnjim brisanjem svih mojih tragova u tvom svijetu stvoriti uvjete za očuvanje onog bez čega ne bi mogao živjeti i transformirati ovaj kraj u novi početak za tebe. Molim te, pokušaj moje poteze shvatiti na taj način. Za mene je ovo ionako jedino početak kraja. Našla sam još da numerologija ljude koji idu putem broja 3 označuje kao one koji uče kako stvoriti sreću i kaže da oni to postižu uz pomoć duhovitosti, kreativnosti i maštovitosti. Uvijek si mi govorio da kreativnošću, duhom i maštom mogu usrećiti svakoga. Dopusti mi da to onda učinim za tebe bez da me zamrziš jer jedino što sada u životu želim nije ni da manje boli, ni da te brže zaboravim ni da konačno prodišem, već da budeš sretan. Broj 3 u numerologiji se smatra izuzetno poticajnim za ostvarivanje velikih postignuća jer priziva sretne okolnosti koje sve olakšavaju. Na treći dan našeg kraja prizivam ti sretne okolnosti koje će ti sve olakšati. Dajem ti svoj broj 3 jer na treći dan našeg početka ti si mene učinio sretnom jednim kratkim i skromnim...

„Dobar dan! Eto kad budeš stigla, javi se!...“

Volim te

- 21:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2017.


Uvijek sam mislila da je Bruce Lee u pravu bio kad je rekao: “Ne bojim se čovjeka koji je vježbao 10.000 udaraca odjednom, već se bojim čovjeka koji je vježbao jedan udarac 10.000 puta.” Što se tiče mene, nije bio u pravu. Ti si svoj udarac vježbao na meni. Svih 10 000 udaraca ljubavi kroz ove 3,5 godine. Pripremao si me na ovaj završni? Mislio si da će me manje boljeti? Neće. Boli još više jer tih tvojih 10 000 udaraca premalo je da mi podigne prag trpljenja i boli, a previše su me toga naučili o životu, ljubavi, poštovanju. Slomio si me. Svaku koščicu. Rastrgao svaki mišić. Pokidao svaku žilu. Obrisao svaku sretnu misao. Razbio samopouzdanje. Ugasio svaku nadu. Razvalio moje zidove. Ostavio me razbacanu po cijelom našem svijetu, nezaštićenu i tek toliko živu da sve to osjećam. Da osjećam znatiželjno čeprkanje drugih po ranama krvarećim. Da glumim sabranost, a nemam više ni djelića sebe za sabrati. Utišao si moju životnu pjesmu zauvijek. I znam... Predobro znam da isto tako, tamo negdje, postoji ista ovakva patnja, jednako mnogo razbijenih djelića duše i jednako mnogo vremena za bol kao i preda mnom. Znam i zbog toga me ovo još više boli.

Volim te

- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

  • Ovaj blog ima samo jednu namjenu i ona je vidljiva iz imena. To je dnevnik ljubavi koja nije imala priliku rascvjetati se i ostaviti trag na ovome svijetu. Onakav trag kakav ostavljaju sve velike ljubavi. To ne znači da ona nije bila velika, dapače. Bila je iskrena, duboka i trajna. Ljubav za cijeli život. Znam, svakome je njegova ljubav baš takva, možda nesretna i tragična. Ova je bila samo previše slaba na ljude oko sebe. Nesebična, plaha, topla, obzirna i skromna, a takve život prvo slomi. Zakon prirode. Bila je to ona ljubav u kojoj se oboje odluče žrtvovati za sreću drugoga i oboje nesretni usrećuju svakoga, osim sebe. Pokušat ću ljubav tu kroz ovaj blog preboljeti, odžalovati, sahraniti i zatrti joj svaki trag i spomen jer od zaborava samog umrijeti nikad neće.

Bolje je voljeti i izgubiti, nego uopće nikad ne voljeti. G. B. Shaw

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se