Fina Zdrava Papica

18.07.2012., srijeda

Samostvaranje pobjednika

Iako se ovdje bavim tematikom zdrave prehrane i aktivnog načina života, osnovni principi koji se moraju usvojiti da bi se uspjelo na ovom području vrijede i na ostalima. Univerzalni su.
Stoga, ako želite biti zdraviji, mršaviji, mišićaviji, poslovno uspješniji, bolji otac, bolja supruga, bolji prijatelj - ovo je post za Vas.

Moja teza zvuči otprilike ovako:
1. Svatko od nas je jedinstven, originalan i stvoren za velika postignuća;
2. Nitko se nije rodio uspješan. Uspjeh nije stvar sreće, on se gradi;
3. Više od 95% ljudi nikada ne dostigne svoje potencijale;
                                      (samim time)
4. Više od 95% ljudi trati predivan dar života, koji ionako ne traje predugo.

Mene su od djetinjstva učili da trebam biti skroman, zadovoljan s malo, da su uspješni ljudi takvi jer su rođeni pod sretnom zvijezdom te da su samim time iskvareni, jer uspjeh čovjeka čini arogantnim i sebičnim. Tek mi se u 26. godini života pružila prilika da iz prve ruke dobijem uvid u svijet istinski uspješnih ljudi i moram priznati da me šokiralo to što sam vidio. Prije svega, to su istinski sretne, ispunjene osobe. Zadovoljne životom, nasmješene i korisne svojoj okolini. S jedne strane dostojanstvene i ponosne. Do bola jednostavne i uvijek voljne podijeliti svoje znanje i iskustvo s druge. Ta slika uspjeha je bila dijametralno suprotna svemu što me moja obitelj i okolina učila o njemu.
No opet, pojam uspjeha u mojoj obitelji je bilo odškolovati se, dobro se zaposliti, marljivo skupljati staž, imati mirovinsko i zdravstveno i dokopati se penzije. I ja sam se, kao dobar sin i brat, odškolovao, zaposlio i počeo marljivo skupljati staž... A onda sam jednog dana upoznao gospodina Dalibora.

Dalibor je jedna impresivna pojava, čovjek ranih srednjih godina, uvijek dotjeran, lijepo obučen, bistrog pogleda i vidika koji su širi od svega što sam ja u svojim godinama i sa svojim odgojem ikada mogao zamisliti. Čovjek koji je bio vrlo uspješan u radu za druge, ali ni približno koliko je uspješan otkad je sam svoj gazda. Spletom okolnosti smo se upoznali i danas, kada se osvrnem na to razdoblje, siguran sam da me "nanjušio" na kilometar. Sva moja ograničenja, uske vidike, strahove. Ne kaže se bezveze kada se bojiš da si se "usr'o". Kad si usran, oko tebe smrdi. I taj figurativni smrad tvog stava se osjeti svud oko tebe.
Ali, iako "usran", ja sam imao nešto što si mnogo ljudi ne dopusti: dovoljno znatiželje i otvorenog uma da saznam što taj čovjek ima za reći. I bome mi je rekao... sretan
Njegove riječi i pouke su me vrlo brzo gurnule pred zid i izbor - ili ću zaboraviti svoj "fini odgoj" (čitaj: usranost) i krenuti graditi svoj uspjeh ili ću se pomiriti s tim da cijeli život radim za nekoga tko je svoju usranost prelomio.

Zašto većina nas, i kada smo svjesni situacije, ipak to ne učini?
Zato što je potrebno izaći iz zone komfora da bi se napravilo nešto veliko, zakoračiti u nešto novo i nepoznato. A svi mi volimo svoj komfor pa makar njegov krug bio veličine kaveza. A on ubrzo to i postaje ako dopustimo strahovima da nas paraliziraju - kavez. Sve što je potrebno nakon toga je naviknuti se na njega, kao pas koji se navikne na lanac i nema pojma da postoji svijet van njegovog dvorišta.
Nažalost, većina nas ljudi nema pojma da postoji svijet van naše dnevne rutine, radnog vremena, kruga poznanstava. Naviknuti smo. I ne samo to, postali smo žrtva vlastitog života! A puno je lakše biti žrtva cijeli život nego priznati da smo potpisali ugovor s vragom na doživotnu prosječnost.
Nisam u pravu? Promotrite malo svijet oko sebe, izbrojite sve koji su cijeli život žrtve životnih okolnosti, muža, žene, djece, posla, šefa, vlasti... A onda stanite pred ogledalo i dobro se zapitajte: jesam li ja jedan od njih? Ja osobno sam definitivno bio jedan od njih. Možda sam i sada. Ali sada bar znam da postoji čitav svijet van mog dvorišta, što u meni budi znatiželju i nemir koji će kad-tad prevladati!
Prepoznavanje situacije i donošenje odluke da će od  DANAS biti drugačije je prvi veliki korak prema uspjehu.

Drugi korak je širenje svog horizonta u tom novom svijetu, edukacija. Ako želim biti sretan čovjek, moram se početi rješavati ljudi i stvari koje me "šopaju" negativnošću i okruživati se pozitivnim ljudima. Čitati o ljudima koji su sretni. Ako želim biti uspješan u poslu, zašto gubim vrijeme na ljubavne romane i znanstvenu fantastiku? Čitat ću biografije uspješnih poslovnih ljudi! Ako želim biti bolji muž, zašto se družim s idiotima koji se uz pivu hvale svojim bračnim nevjerama? Želim biti u društvu čovjeka koji voli svoju ženu!
Ista je logika primjenjiva na sva područja... Znanje je moć. Ako zaista želite početi mijenjati svoj mentalni sklop, za početak preporučujem knjigu Jima Rohna: "Sedam strategija za sreću i bogatstvo".
Kada sam primio ovu knjigu u ruke, mislio sam da se radi o nekom motivacijskom bullshitu koji će me uvjeravati da se mogu obogatiti preko noći ili neko drugo slično Sanjin Frlan / Dominik Bjegović sranje.
Otkad sam ju pročitao, postala je biblija moje transformacije u bolju osobu. Uvijek sa sobom imam primjerak te knjige. Nećete saznati ništa što do sada (na podsvjesnoj razini) niste znali, ali otvorit će vam oči. Vjerujte mi na riječ i nabavite ju.

A nakon toga slijedi najzahtjevniji dio - građenje osobne vrijednosti. Zamislite da ste dionica na burzi. Koliko vrijedite? Da li vaša vrijednost raste ili pada? O čemu to ovisi?
O karakteru. A karakter se, isto kao i uspjeh, izgrađuje. Da bih imao više, moram postati više. To uključuje da od sebe zahtjevam više, prije nego od drugih. Danas bi svi, pogotovo u Hrvatskoj, htjeli biti šefovi. Još nikoga nisam čuo da je rekao da bi želio biti vođa. Razlika između šefa i vođe je u tome što šef gura druge: "Napravi ovo, donesi ono..." On je nalogodavac, što je odlično. Za njega, za ostale i ne baš. Ima li on poštovanje svojih radnika? Poštujete li vi svog šefa? Možda da, dok ne okrene leđa ili ne ode iz ureda.
Za razliku od šefa, vođa je onaj koji vuče: "Ajde sa mnom!" On je motivator i podrška. Ne samo da ima poštovanje ljudi koje vodi, već iz njih izvlači ono najbolje!

Ključ je u stremljenju k savršenstvu u svemu što radim. Najprije u sitnicama.
Ako mi iz džepa padne iskorištena maramica, da li se sagnem, pokupim ju i odnesem u smeće? Ako da, odlično - to stvara zamah. Ako ne, kakvu poruku šaljem o sebi? Dodajem li vrijednost time svom imenu ili ju oduzimam? Zašto ću to učiniti? Zato jer je to moja maramica, moja odgovornost i to sam JA koji ću napraviti pravu stvar. Jedinstven, originalan, stvoren za velike stvari. Moje ime je BRAND i neću dopustiti da mi jedna maramica oduzme vrijednost, prikaže me svijetu kao osobu koja ne skuplja svoje smeće za sobom.
Ako brišem prašinu, radim li to kako spada ili zaobilazeći slike na policama jer "nitko neće primjetiti"? Ako radim kako spada, to će se vidjeti. Ako "fušam", uvijek će postojati šansa da netko primjeti i prokomentira nekome, da mi "padne" vrijednost. To ću učiniti jer sam to JA, jer se ne zadovoljavam prosjekom!
Ako perem suđe, hoću li ga oribati da se sjaji ili samo malo "podaprati" pod vodom?
Ako učim, hoću li učiti da razvalim taj ispit ili da bude dovoljno za prolaz?

Mnogi će reći da su to sitnice i kao takve nebitne. I ne prozivam nikoga, i ja bih to rekao do prije par mjeseci. Moje ocjene s faksa su najbolji dokaz. Prve 3 godine: same dvojke i trojke, tu i tamo koja četvorka i petica. No, kada je došla ispravna motivacija na četvrtoj i petoj: sve pet, tu i tamo koja četvorka. Istina je ovakva - SITNICE SU NAJBITNIJE.
One grade zamah, uče nas iznadprosječnosti, perfekcionizmu. Zašto je to toliko bitno? Zašto što će doći trenutak kada će cijeli daljnji tijek našeg života ovisiti o našoj izvedbi. On će odlučiti hoću li biti samo još jedna "cigla u zidu" ili netko čije će se ime pamtiti dugo nakon mog života? I u tom trenutku ćemo morati biti ODLIČNI.
Nerealno je očekivati da cijeli život sve mogu raditi polovično, ali kada dođe taj trenutak - razvalit ću, sve ću napraviti savršeno! To tako ne ide.

Zato se uvježbavamo na sitnicama, gradimo svoju osobnu vrijednost, povezujemo svoje ime s epitetima poput: kvaliteta, profesionalnost, odličnost... i jednog dana će to donijeti USPJEH. Građen na čvrstim temeljima i ponovljiv. Uspjeh za koji nitko neće moći reći: "Ma imao je sreće... Ukrao je... Oteo... Naslijedio..."



Tada ćemo znati da smo postigli svoj potencijal, proživjeli život punim plućima i ostavili svijet boljim mjestom nego što je bio prije nas.

Vaš Đus


- 22:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Pisano je:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se