djeva bajna

četvrtak, 22.01.2009.

Paklena kobasica i bijeli kruh

Kako je majka moja, moja majka jedna multitalentovana omnigenijalka, ništa ljudsko njoj strano nije!

Pa tako ni rukomet!

Majstor belosvecki! Prvorazredni!

I dok ćaća blago nezainteresirano tumara po kuhinji, vođen jednim jedinim porivom otvara kredence, ladice, frižider, pa opet naizmjence isto, tražeć nešto čime će razdvojiti svoj sljepljeni želučić, dotle moja roditeljica, sva nabrijana sjedi na trosjedu upiljenih očiju u te ve i gorljivo prati razvoj situvacije na parketu!

Pas mater!!! Di je Vori? Ne vidim ga! Šta radi tu na sredini?! Tu ga ovi drže, jebem im! Gle, gle, gle ih! On se cijelo vrijeme samo mora borit i kefat s njima! Joooooo!

Ćale uviđa da je vrag odnijo šalu (i da nosi pradu, je tak mile?) ter odlučuje otić na tavan po par kobaja. Šta će. Reže kruv, reže 'baju, pogledava prema telki, pa prema ženi svojoj, a ona sva uznemirena:

Bamuvragmater! Nenenene, on treba bit tu dolje u ovom ćošku! Tu desno! Od tud on najbolje zabija!

Glava obitelji nakon toga, ugodno zasićen suhim dnevnim obrokom, sprema stolnjak, trese mrvice u sudoper, stavlja ostatke kobasce u plastičnoprozirnu dvokilčanu vrećicu, pere nož i dasku..(sve to mamina 25godišnja škola..)

Za to vrijeme mater moja sva unesena:

TOOOOOO! Vidiš kako je Vori zabio? A? Si vidla? Jesam ja rekla! Vidi kako je sav lepi!


...

...


Da. Mojoj mami je Igor Vori sav lepi.

Taj krumpirastoliki čovjek!!

Nije ni čudo da je i moj ukus i sukus ujeban i spojeban..to je jasno i razvidno ko e=mcnakvadrat.. Kako će i bit normalan uz vaki uzor-role-model...

Eh..geni, geni, cum-eni..

...


I da, mogla sam se dić i starom speć, kajaznam, jaja na oko, al uživanje u ovom nesvakidašnjem prizoru onemogućilo je cijelu moju vokaciju dobre kćeri!

Nekad je ostajanje doma uz svoje matorce najbolji odabir večernje zabave!

- 00:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #