djeva bajna

Iz grotla života, sužanjstva svakodnevice i svakodnevnice, bremenite borbe od vikenda do vikenda, ambisa nad ambisima, javlja se djeva bajna, zvijezda sjajna!

Toliko svaštoća se izdogađalo u međutku, ali ništa nije u tolikoj mjeri pobudilo moj interes koliko jedna blokbasterska vijest!

No prije svega, dopustite mi da vam otkrijem jedan od svojih strahova dok bijah dijete drago, mamin biser pametni, lijevoj desna cipela, ljubav ogromna.

U jednom osjetljivom trenutku mog mlađahnog bitka, ispičkaraše se neuroni u mojoj glavici, glija stanice popizdiše te nastaše strah velik ko kuća! The Strah se sastojao u bojazni da se, pazi sad, NETKO NALAZI U DNU ZAHODSKE ŠKOLJKE I VREBA MOJE DUPE!

O da,da!

Najviši IQ u generaciji te obznana pedagogice majci da ima nadareno dijete koje oni imaju intenciju pratiti – nije garancija pameti i normalnoće. Pače. Pile.

Nda.

Elem, kad je zafrkalo črevce il stisno mjeur, radila sam sve kako bih taj jezivi čin izbjegla.. Naravno da su čika sfinkteri bili racionalniji i tvrdoglaviji ter su svojeglavo odbijali poslušnost i ja sam, užasa li užasnog, ipak morala ići obaviti što se obaviti trebalo. Svaki put sam imala osjećaj da me netko iz te jebene školjke vreba, čeka, neko urokljivo oko, um bolesni, čudovište strašno, duh sablasni.

Pametni mi otpuhalo ko maslačak.

Mislila sam da će me gledat, buljit u moj rektum, pružat svoju govnjivu ručerdu i uhvatit me za dupence, napravit mi nešto….kajaznam…..strašno...

Moje vrijeme provedeno na stranišću moglo se mjeriti u milisekundama, a kako bih spriječila direktan kontakt anus vs. sablasno oko, primjenjivala sam posebnu metodu. Ovlaš bacanje wc papira u odvod u količini od nekoliko namotaja oko ruke. Da spriječi pogled. Kasnije sam shvatila da je to dobra metoda za sprečavanje zapljuskivanja vode po ritki nakon otpuštanja kakice. Svako zlo za neko dobro.

Mučilo me to, izjedalo čak. Jednom sam tako u školi odgađala pipi do krajnjih granica jer se zna i apsolutno je općepoznato da su u školskim zahodima najgora čudovišta. Ipak, i te krajnje granice nisu beskonačne pa je maloj meni jednom prilikom uteklo u gaćice. Na ljubičastim tajicama osvanuo je prekrasan mokri dokaz moje gluposti. Naravno da sam slagala kako sjedoh u nešto mokro, mater im delikventnu šta ti prolijevaju svašta po klupama..

No, tu mejk long stori šortr, strah je u jednom svijetlom trenutku nestao kao rukom odnesen, tripovi su prestali krivo šorat, a ja ni danas ne provodim puno vremena sjedeć na školjci. I da, naravno da i dalje hitim malo papira antes feces, kontrazapljuskivanja radi.

Čemu ovo lelemudovanje?

E pa da vam prezentram novu kino uspješnicu koja samo što nije poharala junajt junajt jurop!

DA!
DA!

Netko je snimio film o mojem strahu!!!!

Zombie Ass: Toilet of the Dead
Guzoljubivi zombiji: Zahodska Smrt u slobodnom prijevodu..

A ko drugi bi to snimio, nego ludi Đapanezeri! Sva uvrnutost i izopačenost ovog vijeka dolaze ili iz Japana ili JU ES END EJ-a. Samo Japanci mogu doć na koncert hologramske pjevačice iz video igrice! Ili su to bili Kinezi? Ne znam, ne razlikujem ih baš..

I sad će se neki Nakitumičiči masno obogatiti na mojoj muci i jadu!

Ko mi je kriv kad sam odustala od šourizibiza.. Pasmater! Mogla sam prva prodat priču i sad biti slavnija od Danija De Vite i Švarcnegera zajedno!

Krk u bulju!

No, bez brige. Imam ja još ideja! Ima da Branko Ivanda i Jakov Sedlar u pariću redateljiziraju moje zamisli!

A do tad ću sa suzom u oku pratiti kad će ovaj belosvecki hit doći u naša kina i multiplexe..

A evo i najave:

NAJAVA

Znala sam da posao u banci sa sobom nosi naramak loših stvari, loših konotacija, loših štatigajaznam, ali ovom se nisam nadala! Ja poglupljujem! Poglup, poglup! Gubim svježinu misli, rapidno mi pada obujam vokabulara, mozak mi radi na kruta goriva, a budući da je svijet oko mene baziran na četverotaktnom otto motoru s unutarnjim sagorijevanjem, jasno je zašto sam i više nego zabrinuta.

Prve simptome počela sam primjećivati u svakodnevnom razgovoru sa svojim đuvegijom. Točnije, nakon prvih 10 minuta u kojima izmijenimo tekuću problematiku, počnu se pojavljivati prva zakazivanja i zaštekavanja. Pričam, pričam kad najednom crna rupa! Misli mi se zamrznu na horizontu događaja, a ono malo riječi što se probije razvuku se poput špagete u singularitetu. (Tema maturalnog rada mi je bila crna rupa pa otud paralela.) Utipkam u mozgu www.google.com no i tu nastane crna rupa – ček, koja mi je ključna riječ pretraživanja?? Pale se ostali pretraživači u kori mog mozga, a ja glumeći nonšalantnost, ležernost i opuštenost umijem prozborit samo čuveno „eeeeeerrrrrrrrmmmmm...kak se zove...“

Super mi je taj anglizam/amerikanizam - „ERRRM“, ta njihova tzv. thinking word.. Koja bi bila hrvatska inačica? Nema? Svašta. Glavno da imamo AE. I coktanj jezikom u svrhu nijekanja. Thinking word nemamo.

No da se ja vratim na sukus, esenciju i bit.

Dakle, dok ja kvazi opušteno errrm-am, moji moždani motori u panici rade u prazno i prijete općim zakuhavanjem ispo haube! Ne mogu se sjetiti najobičnijih svakodnevnih riječi!! Danas se nisam mogla sjetiti riječi „dijagnoza“, neki dan riječi „....“, ček, koje se riječi nisam mogla sjetit??

O Isuse Bože, mesijo sa neba! Siđi pa vidi!

Zabrinjavajuće, krajnje zabrinjavajuće! 8 sati bankarskog općenja s papirima, a nakon toga briga oko čišćenja fuga na pločicama, izbora najboljeg omekšivača, recepata za potencijalna jela i kolače koje ću napravit kad nađem vremena, zatim kontemplacija što sutra nositi i zaključak da ipak moram u taj omraženi šoping koji se svede na natezanje po svlačionama, elektriziranje kose i mlataranje rukama po visećim krpama u nadi da će mi ispred nosa osvanut nešto genijalno ili barem zgodno, a da pri tom ne ostanem bez trećine plaće sljedećih 6 mjeseci ratovanja s ratama.

Bavljenje vlastitom duhovnom stranom sastoji se od brige za celulit&naslagice salenceta na stomačiću i jambranja da nemam poštenog vremena ni za čitanje knjige Ante Gotovca! Katafakinstrofa!

Osjećam se ko planinski potok – bistra, al plitka!

Ništa. Šta da radim? Vjetar u jedra, haltere na bedra! Zasukat rukave i uronjat ručerde u mulj vlastite osobnosti, inteligencije i duha i iščupati dotični trojac iz balastnih tvari! Naći svoj Mouđou! Izoštriti Edge!

Ae!

V živote mi je tolko lepo da vam to opće nebrem opisat!

Svašta se izdogađalo..život mi vraća s kamatama..neka, neka..

Ljubaf neću ni spominjat da ne zacopram..

Diploma je u rukami, a počeh i radit.. Socijalistički uređeni uredi, krcati ormari registratorima jednako tako krcati papirima, izvadci sa perforiranim rubom, ulozima, nalozima, odlozima.. Stolni digitron sa poluispisanom trakom i nikad obrisanom prašinom između ožuljenih tipaka, pune pepeljare ružem umaljanih čikova na svakom stolu, tetama smrdi iz usta po ustajaloj jutarnjoj kavi i pokvarenoj šestici gore.. Telefoni sa okruglim brojčanikom, izlizana nula (jer se koristi za izlaz), iritantan rrrrriiinnn rrrrrrrrrinnnnnnn prekida najslađi dio uredskog trača...MOLIM, ljutito kaže teta službenica..(ko smeta sad, pizda mu materina..najrađe bi rekla..al ne smije..ko zna ko sluša..i ko treba, uostalom..) Zdenkaaa, za tebe je, mali te treba.

I tako se broje sati prvo do pauze..a onda i do 16:00.. Kući se dolazi premoren, sa usmrđenim nogama koje su 8 sati provele u najlonkama i skajastim cipelama na malu, ali praktičnu petu.

Mjesto gdje svi koriste neke kvazi pametne uredske izraze tipa „po nalogu“, „na ime“, „na konto“, „instrumentom plaćanja“..i tak..

Dobro, prećerivam.. Bolje je od gorenavedenog..mučo bolje..neka, neka..

Sve je išlo ko po špagzi..do jučer!

Jučer se dogodio škandal vu mojem dvorišću!

Očka moj, inače učljiv svaštardžija, počeo se, naime, bavit uzgojem zečeva.

Nabavio zečicu, pustio da se malo jebucne sa gordim zekonjom iz sela, napravio joj boravište i prebivalište, odvojio propisno rodilište i postporodni odjeljak za prebolijevanje postporođajne depresije koja može, čitali smo, uroditi opštom katastrofom u vidu razbojstva vlastite djece. Jasno, koga djeca nisu dovela do ludila pa bolje ondak spriječiti nego liječiti.

I tako je moja zekačica pred 4 mjeseca rodila svoje prve potomke. Veselju nije bilo kraja! Obavili smo babinje, dedinje i ostala beogradska naselja ter odvojili dicu od lude matere nakon što se napojiše mlika materinog. Živjaše oni tako srećno i berićetno, jelo se, pilo se, naćeravalo se po drvenoj nastambi, otac se brinijo da žive u izobilju i ni na tren ne osjete recesiju, fecesiju i brigu oko trećeg rvackog precednika. Pa makar on bio konj, tapir ili nosorog.

Sve do jučer.

Jučer.

Subota.

Crni sabat.

Tiho se štrikao sabat sa šejtanom.

Očito i očigledno.

Očka je, kao i inače pod večer, pošao da provjeri stanje i situvaciju u kući Zečevićevih, da vidi kako su danas naša samohrana i emancipirana majka sa svojom dječicom.

Kad tamo, nešto je trulo u državi Danskoj! Jedna ćer načisto popizdila! Pubertet, što li?? Luda, živčana, sklona svađama i buntovništvu. K tome grize samu sebe ergo sklona samoozljeđivanju ergo odmah zaključujem – imamo emo zečicu! Sad će si lizat šiške prema očima..možda i cijele uši spusti na čelo..počne mazat blato oko očiju..Jao postat će depresivna vreća buha! Kad tome pribrojimo poteškoće s prihvaćanjem autoriteta, možebitno devijantno ponašanje, oscilacije raspoloženja, okretanje očima, lupanje vratima njihove male nastambe i ostale radosti – loše nam se piše!

Tako smo pametno zborili, razmišljali, kontemplirali kad je tata odlučio nanovo posjetiti veselu familiju da vidi ima li pomaka.

A kad tamo!!!! Imao je šta i vidjeti!

Kćer se okotila!!!!

Rodila žena!

Kakav pubertet to je bio pretporođajni stadij!

Pa kako rodila?! Pa šta je ovo?? Majkobožjabistrička pa nju je napumpao rođeni BRAT!!! INCEST vu mojem dvorišću! Škandal! Nečuveno! Ujak i otac u jedno te istom zečini! Sodoma i Gomora!

I tako. Pokušavamo prikriti tu sramotu koju su nam priskrbili naši ljubmci! Ko zna kaj bu selo reklo! Budeju nam se smijali i podsmehivali! Isusek, a ja sam tak pazila da ne dolazim doma pijana, podrapana i raščupana, da nam se selo ne sprdava i ogovara..i kaj sad? Kaj se sad dogodi? Izda te vlastita živina! Da moraš pognute glave ić u dućan. Kratko odgovarat – dobar dan suseda i požurit korak da te nitko ne zaustavi i pita o zlu! O grijehu! O nevolji!

Eto.

Sad više ne znamo kamo sa plodom te bolesne ljubavi. Oće netko udomit tu stigmatiziranu zečad?

Hm, a smijali smo se uzrečici – ševe se ko zečevi.

Eto nam ga sad.

Da..sve što je lijepo je - kratko.

Al ionako je važnija debljina, tj. fi promjer istog..

Mislim, ne mislim da moj momak ima kratkog, a debelog, ono pravo seljačkog..ne, ne..on ima jankeca tamankeca..mmm...

No to jednostavno nije dovoljno..

Mislim da ćemo prekinut.

Ovo više vako ne iđe.

Taj čovjek me izluđuje!

Ispaliču na nerve!

Odlikuju ga neke karakteristike koje ja jednostavno ne mogu probavit na enzimskoj razini.

Evo primjera.

Ljudi moji, jeste li vi ikad upoznali nekog kom ujutro NE smrdi iz usta???

Niste?

Ni ja! Sve do ovog mamlaza!

Pa ne možeš vjerovat! Ništa, al ono ni-šta!! Zero, nada, niente!

Ko da je netom prije nego je razdvojio svoje trepke i otvorio oke, pojeo šaku potočnica plavih, rosnih! Il kajaznam, stručak karanfila! E pa jebote!

Dok ja svoje grotlo držim strogo zatvorenim, prekivam usta plahtom, odmičem glavu, pričam kroz zube i dišem poprilično plitko, on se komotno može razgovarat, ljubit, socijalizirat et cetera, et cetera. Nije fer, nije fer, stvarno nije fer!

Totalno me baca iz mog dvočetvrtinskog takta!

Vot els?

E pa tom čoveku ne smrde ni noge!

Nikad!

On nikad ne smrdi ni po običnom znoju vulgaris!

Njegovi plastični dresovi raznoraznijeh klubova kojima je opčinjen ne vonjaju!

Njegove majice ne ubijaju nit grizu za oči čak ni nakon višesatnog badmintona..ili nogometa..ili jednostavno posla..

Njegova uha nikad nisu žuta!

On nikad nema crnog ispo nokata!

U njegovom pupku nikad nema mucice!

Njegov prdac nema aromu!

Njegova jaja su uvijek mirisna!

Njegov eiaculatum je uvijek finog okusa! Jednom je jedan forumaš vako opisao dotični okus:

„Ko pizza sa češnjakom uz gutljaj Staročeške crne pive.“

E pa tome i tomu ni traga kod ovog mog čudaka.

Već sam ga htjela natjerat da se naždere šparoga, pojede režanj češnjaka, glavicu luka, popije galon pive i popuši kutiju filtera 160 pa da bar jednom bude sličan ljudskom izdanku u tom segmentu, no ubrzo sam shvatila da bi to za mene bilo seksualno samoubojstvo iz zasjede pa odustah.

And last but not the least, još nisam imala prilike provjerit sljedeću činjenicu, al imam prejaki osjećaj, pače uvjerena sam da njegove gaće na kraju dana nemaju smeđu crtu kao što je to slučaj kod svih normalnih mužjaka species čovjekus!

Užas!

Moj dečko nije sa zemlje, nije s marsa, nije s venere! On je posebna nova napredna vrsta čovjekolikog Kena! Samo ja nisam Barbie! A ni Barbara. A znamo da Barbara je stjuardesa pa po nebe bordiža, vero ši, vero ši, vero ja. Uzimajuć u obzir da nisam ni stjuardesa, jasno je da sam komplitli ukurcu.

Ne znam dokle ću ja ovo moć trpit.

Čujte, ja spadam u normalnu prosječnu ženskad..moja kosa se masti, moj znoj vodi bitku sa rexonom, moje dlake rastu naočigled, jutrom sam šutljiva iz očitih razloga, ponekad sam naduta i zrak jednostavno mora vanka, kako god oplemenjen on bio.. Ponekad prdnem i u snu, a da ni ne znam.. Nekad škripim zubima.. Često spavam otvorenih usta.. I nemrem si pomoć..ubijte me..

Imidž lutkice iz trsta, opeglane noću, opeglane danju lagano jenjava..

Još samo čekam da odemo zajedno na more pa da stavimo karte na stol..

Ne znam.. mislila sam ga spucat! Bolje ja njega nego on mene! Pa da poslije priča, mala je srala..

Al in spajt svih ovih očajnoiritirajućih karakteristika, u dvojbi sam oko nožiranja! Činjenica je da mi još treba kupit kartu za koncerat bekstrit bojsa, kao što je obećao! Od danas su u prodaji! Onda poslije ću vidit. Jebiga, treba znat kalkulirat i snać se u životu.


A poslije toga - bolje mu je da mi jednom pošteno zasmrdi! Ko čovjek!

Inače, loše mu se piše!

Svako pravo žensko 21. veka koje drži do sebe, autoinficirano je virusom egotripera, egosifilisa, egoklamidije i ostalih bolećivosti iz porodice egosuficijencije. E.

Pandemija je to, kažem vam.

Stadij dotičnih vrsata boleštura ovisi koliki dio samospoznajnog aparata je virus zahvatio i s kolikom uspješnošću bolesnica drži virus pod kontrolom. Tu su još neki od faktora:

cjepivo
preventiva
odgovorno ponašanje
IQ, EQ, SQ, star trek Q
utjecaj okoline
stupanj svjesnosti vlastitog kretenizma ukoliko se tvrdoglavo ustraje u odbijanju liječenja, et cetera, et zeptera.

Svi ovi čimbenici, njihove kombinacije te primjena istih govore i ukazuju kako, koliko i na koji način će zaraženost utjecati na kvalitet življenja.

Nezgodacija se dogodi kad nijeste ni svjesni da ste zaraženi. Kako to najčešće i biva. Pa u tom neznanju tlačite, a možebitno i širite bolest na bližnjega svoga.

Zarazite bližnjega svoga kao samoga sebe.

Srećom da je Isus uskrsnuo (i sad će opet za par tjedana) jer bi se inače okretao u onom svom grobu kad bi vidio da ga parafraziram. Isuše, neoj se ljutit.

Uglavnom. Kako sam ja jedna izuzetno visoko osvještena đevojka koja brine o svom fizičkom ter mentalnom i momentalnom zdravlju, virus je u meni samodetektiran još najranijih dana mog lika i djela, stavljen u karantenu te on tako inkubiciran čuči i čami. I ja mu ne dam vanka. Ni pod razno.

Djeva bajna = Wolfgang Priklopil.

Ok, ok, crnjak. Bat ju gat d pojnt.

No. Hauevr, virus u karanteni čuje & vidi sve šta se događa vani i pokušava se domoći slobode ne bi li onda udario ko maksim po diviziji.

Jedan od ključnih momenata kad gosn. EgoVirus ište na zrak je trenutak kad sa vašim supartnerom načmete temu bivših kalaštura koje su prošle kroz život mu njegov ko divlje svinje kroz kuruze.

Isto kao što ste ubeđeni da vam se roditelji ne seksaju, tojest priznate samo taj jedan jedini put kad su napravili vas i to u nekoj pristojnoj pozi, pod debelim ćebetom, u tišini i mrklom mraku, prekriživši se after duin it, e isti taj stepen ubeđenosti je na snazi kad dođe pitanje broja te intenziteta prošlih emo-intelektuo-fizio uparivanja koja uključuju vašeg dragog, ali ne i vas.

Naravno, više je nego očita razina gluposti tog djetinje-pubertetskog samouvjeravanja da ste upravo vi, ajde može proć - drugi, treći po redu, ali svakako prvi i jedini kad je u pitanju Ono Pravo.

I eo nas tute do naše virulo infekcijon.

Čika virus trese, lupa, udara po blindiranim vratima vašeg zdravog razuma i oće da ga skrši u paramparčad ili barem pomuti!

Omniapoznato je da je najbolje ne otvarat pandorinu škatulju. I bit mudra. I mučat. I umučat onog crvenog vražića (ferdu - za karlovčane) na desnom oli lijevom ramenu (rame ovisi o političkoj opredijeljenosti).

Ali ne! To jednostavno nije u našoj DNK.

Što znači da se onda ipak potegne pitanje.

U mom slučaju, srećom ili nesrećom - kako se okrene, razgovor se, sasvim slučajno, potego preko telefona.

Umjesto da mi veli – koke moja, mani se ćorava posla; on se, siromak, ufatija u koštac sa pitanjem.

Pa muko moja pređi na drugoga. Počeo zbrajat, oduzimat, množit, dijelit, vadit korijene, čupat travu i korove, potencirat, impotencirat, pravit faktorijele, varičele, primijenjivat vieteove vormule, pa vako pa nako, e ne bi li da bi li u konačnici došo do brojke 7. I onda u nedostatku moje verbaluše, a posebice neverbaluše koja je u tom trenutku bila frozen jocker smile s druge strane slušalice, izvalio – šalim se..

Ma šalilo ti se na mitrovici!

I tak.

Kad je počeo prtljat kaj s kojom, zbrda zdola, sve nešto zeko pije mlijeko, ništa ga nisam mogla povatat, rekoh mu vako:

Ako će bit paraleledunjeranke, od sad ćeš ih kudikamo lakše prebrojat jerbo najme, ostat će ti uvijek urezani u sjećanje – njiovi sprovodi. A za potrebe dokumentacije i arhiva lijepo ću ti pravit fascikl sa njiovim osmrtnicama..uz herbarij, ako želiš.. A da mu pokažem svoje veliko srce, dobrostivost i amazing grace, obećajem mu ovim putem da ću čak uplatit i kvadratić tuge i žalovanja za dotičnom kurbačom nesretnicom u večernjaku. I to na petak..tad im je veća tiraža..

Pa kaj ja nisam duša od žene? Duša, velim vam!

I tak.

Ti se dragi ništa ne brini. Tebi ću svezat kičmu u mašnu. Molit ćeš Boga da ti umjesto mene pošalje teže oblike trbušnog tifusa, kolere, hripavca i SARS-a zajedno plus posebnu isporuku stidnih vaški. A ti ne imo dovoljno dugačke ruke da se počešeš. Ljubi bubi moj!

I tak.

...

P.ost S.ekretum: djeco pustimo šalu na stranu. Iskreno? Lako se meni zajebavat sa svim tim..sve dok ja vidim taj topli pogled kojim me milki.. Dok god bude toga, ja mogu ođe prdekat o ljubomori i virusnim infekcijama do mile volje.. To je zapravo cijela bit i poanta.


Inače, pronalazak cjepiva sa idealnim performansama je otežan zbog brze mutacije dotičnog virusa. Ali naš laboratorij i četa vrhunskih znanstvenika daje sve od sebe da iznađe učinkovito, sigurno, oralno primjenjivo i cijenom pristupačno cjepivo.
O daljnjem tijeku istraživačkog procesa, bit ćete pravovremeno obaviješteni. Do tad – dva zglobna mirogojčeka rješavaju sva pitanja anksioznosti, paničnih napadaja, depresije i opsesije.

Kafana – Kod dva goluba.

Znate kak sam ja slagala rubikovu kocku kad sam bila mala? Lipo sam odlipila šarene naljepnice koje su mi spojebavale koncepciju ter ih ponovno i nanovno složila i skeljila u smislenu cjelinu i - voila! Bezveze, rekoh sebi. Neš ti problema. Dajte vamo taj gordijski čvor da ga sasečem shogun nožem!

Vidte.

To samo govori o mom harakteru i poprilično simplifikovanom pristupu rješavanju životnijeh problema. Neki bi rekli tankom crvenom linijom manjeg otpora, no ja u tome vidim samo praktičnost.

E sad. Taj i taki pristup je podesiv za raznorazne situacije u koje nas sudba hiće amo vamo na toj, eto, jednoj nižoj razini. Svakidašnjoj. Ko kruh naš. Daj nam danas. No, kad dolazimo do kompliciranije tematike i problematike, ovaj mod pada u vodu.

Kad dođe do filozofsko logičko semiotičkih pitanja, neophodno je i nuždno sagledati isto iz ptičje i žablje perspektive i tko zna kakvih još perspektiva flore i faune.

Takose u mom moždanom terariju našla nekolicina misli sudarajuć se i nikako međusobno spojit ljubopitljivu zajednicu.

Dakle što je.

Općepoznata i općeuvriježena sentencija je da kad žena i muškarac konzumiraju koitalni obrok, u određenim ruralnim, dinaroidnim, no eto ne samo u tim, područjima kaže se – dala je pičke. Skjuz maj serbian.

Mala je dala pjeva i S.V. pa to onda daje dodatnu težinu, vjerodostojnost i semantičku valjanost.

E sad.

U homo homini homo zajednicama isti taj koitalni obrok deklarira se kao uzajamno davanje i primanje. Jedan je dao. Drugi primio.

E sad dolazimo do ključnog pitanja! Zašto se kod davanja ovdje misli na kitas, a ne na šupak?

A?

Molim lijepo, zar to ne bi bilo logično?

Po mojoj službenoj procjeni, ispitanoj sopstvenim logičkim algoritmima, to nije u redu.

Dakle, jedan daje, drugi prima. Jedan je utikač, drugi utičnica. Zašto se onda paralelnom prosudbom ne kaže za ženu da – prima? Ne, ona daje. Utičnicu. A kad dođe do gejjeokej utičnice, onda dotični – prima. Utikač se daje.

Da.
Nije mi to jasno.

Isto ko šta mi nije jasno kako ovi dolje ljudi ne padnu u svemir ako je zemlja okrugla..kako? Kako??? I kako im krv ne navre u glavu? A to nije dobro! Tako mi mater divanila kad sam ko mala majmunica visila naglavačke sa drveća/ljuljačke/kreveta..il gledala sama sebi kroz noge naopačke.. Fascinirao me taj pogled iz druge perspektive.. Kasnije kad sam malo poodrasnula i spolno poozrelila, svatila sam da nije sva krv u svim glavama tako loša i zloslutna.. Dapače, dapače.

No nastavimo s nejasnoćama. Nije mi jasno zašto devojke na mom vakultetu misle da je perut zarazna bolest? Čula ja svojim ušesima.. Mali zahodski razgovori..ja se pritajim u jednoj klonji pa slušam do mile volje.. Zato još i nisam fax helizim završila..

Muči me i fakt da se na kuvanje ručka bace dvi čuke, a poslije se to tak bezdušno i nemilosrdno bez imalo tankoćutanja proždre kanda nikad ničeg na stolu i šparhetu bilo nije.

Muči me još štošta, al sad ova ovdje nazočna te vrlo sočna djevojčura neobajna ima s kime muku mučiti, voditi umne i velebne maloumne konverzacije o svim bitnim i znakovitim stavkama našeg bitka te likvidnim i živućim pitanjima od ementalerne spoznaje.

Moj ašik đuvegija!

Prikaz naše ljubopitljive koegzistencije preko bogomdanog fejz bukakke-a:

...

On: da li isporučena količina ovisi u intenzitetu punjenja

Djeva: isporučena količina ovisi o dinamici isporuke! pa to je općepoznato!

On: da, kad je skladište u pitanju

Djeva: ček, koji deo tebe muči?
skladištenje?
distribucija?
prodaja?
marketing?
reciklaža?

On: da li je intenzitet distribucije ovisan o duljini skladištenja, da li duljina skladištenja utječe na prodaju, da li obujam prodaje utječe na kvalitetu marketinga kao takvog ili je to obrnuto samo polju ekonomije, da li reciklaža utječe na kvalitet
ili kraće
da li ću u tvoja usta isporučiti veću količinu nego što to mogu učiniti u svoju šaku, da li količina isporuke ovisi o ružu marketinški gledano...
ili mejkapu
da li bolja prodaja smanjuje količinu isporuke
i da li "tri puta bez vađenja" spada u reciklažu

Djeva: nisam bila na predavanju taj dan
i ovo su kompleksna pitanja koja potrebuju znamenito razmatranje, lamentaciju i ispitivanje

On: što je puno lakše uživo

Djeva: u svakom slučaju

On: metodom u stvarnim životnim situacijama - tzv. fild metodom,poljskom metodom
a sad tvoje pitanje

Djeva: khm
vako
kažu da svaka čast ženama kao takvima jelten. i svaka čast njiovim ustima i prstima kao takvima jelten. ALI nijedna ne zna napravit ta zadnja dva trzaja kako treba.. e sad. e usa. hm. to je poprilično poražavajuće po ženski rod. tj. po onaj dio ženskog roda koji mari, brine i vjeruje u progres i impruvment.
osjetljivo pitanje. no ne i za one otvorenih svjetonazora

On: sreća moja da ti imaš iskustva
pa ti je svaki, a ne samo zadnji, ili zadnja dva, na mjestu
trzaš od prve do zadnje minute

Djeva: sreća moja da ti znaš kolko je bitno govorit ženi bijele laži

On: il od prve do druge
minute
ne zanimaju me brojevi
nisam statističar
al ti to radiš kao da ih je tisuće iza tebe
besprekorno
ali to je samo kap u moru tvojih kvaliteta

Djeva: oisuse..ne znam jel bi rekla hvala il konjino

On: konjino
prirodni talent
i praćenje instinkta
i to sam primjetio kod tebe
a to je rijetkost
velika rijetkost
ne bojiš se izazova
svjesna si svoje inteligencije
ali znaš i prepoznat
trenutak
i objeručke ga prihvatiti
tek na kraju procesa u tebi se možda pojavi "normalna osoba", ali tad je često, srećom, kasno
uglavnom
predviđam ti veliku karijeru
čime god se bavila
i brzi napredak što god radila

Djeva: u porno industriji..majko mila

On: o duhu, humoru, bistrini, brzini
da ne govorim
i svaki dan se pitam:
čime te zaslužih
čime
ni do koljena ti nisam

...


I tako..uglavnom svaki razgovor na kraju se pretvori u obožavanje mog lika i djela..i felatativnih sposobnosti..

Zato odgovorno tvrdim da je on jedini živući primjerak savršenog muškarca!

To govorim s pozicije kao da ih je tisuće iza mene..

Hm..

Ali.. još uvijek mi nije objasnio značenje i smisao oralnog zadovoljavanja strip on dilda u lezbo opštenju. Zake ona njoj sauga nakeljeni komad gumoplastike? Zake??

Hm..

Muči me..



(juuuu, ovo je stoti! van handrid ov bulšic! meraviljozno! )

Pitano je za meneka!

Sve što mogu da rečen je – Han više nije Solo!

Razjebo mi amigdalu ko panta pitu..

Uvijek sam govorila bježi od muškaraca koji čitaju raznoraznu literaturu dok obavljaju veliku nuždu, no, ges vot, kako je život čupava i škrbava kalaštura lošeg zadaha i crveno naflajdranih čubela, tako mi se dotična fino nakesila dritač u facu i, ironije li, zakresah se baš u pripadnika te vrste. Analni Intelektualci. Štaš. Al dogovoreno je da pored wc šolje neće počivati čitala nikvoje vrste. Ništa! Ni Krleža, ni Erotika, ni Story, ni Sporcke novice, ni Župni list.

Al eto... Prilike da nešto novo naučimo su svuda oko nas, pa sam, tako blagoslovljena, saznala da se između dva crijevna konvoja pušta voda ne bi li se očuvala sluznica od nagrizajućeg sumporovodičnog mirisa unutrašnjosti. Ujedno se i briše okoloanusno i rektumogradno područje ter smireno, spokojno i udubljeno u pomno odabranu literarnu materiju, čeka nova isporuka. Koja je, uzgred budi rečeno, najčešće kvalitetnija, orgazmičnija te ljubopitljivija.

Velim vam, prava toaletna dekadencija naslade.

No...

Moj bubi..

Čovo koji me poželio i nakon šta me vidio masne kose.

Čovo koji je zadržao erekciju i nakon šta sam legla, a sisice se pretvorile u poprsje 14togodišnjakinje.

Čovo koji me voli i kenjkavu. I kad mu tulim u slušalicu.

Čovo koji primjećuje način na koji gestikuliram, gutam slinu, prtljam po kosi, grepkam se po nosu..i sve mu je to simpalatično..čak i moje sigmatistično frfljarenje..

Čovo kojem je i moj škecić sladak.. Šta sve neću čut od muškarca koji oće des deka vađajne..

Čovo s kojim je i gledanje kunolovca u gluvo doba noći neprekojeben gušt.

Čovo koji svojim lingvalnim sposobnostima pomiče granice zbilje clintonovskog se..k..sa.

Uz njega predem jer on je moj predator!

E.

Kao što je opšte poznato i na nekom vrlom američanskom studijumu vjerojatno dokazano, kokoš kljuca u prosjeku 43 puta dok ne pogodi zrno.. E pobratime mio i ja se nakljucala bogibogme..nagutala se prašine i divljine, kamenja, govanaca, trista čuda.. Al su me onda vjerojatnost i majka stohastika počastile nektarskom mezom! Prava jauzna! Kuruza prvoklasna! BC hibrid! Takozvana rasplodna kuruza.. Vrste klipan.

Moj omnigenijalan, polimorfno prekrasan klipan kojeg se ne mogu dovoljno zasititi i nakon svakog randevua me treba skidat nitro razrjeđivačem te još malo ljuštiti špahtlom. Bojim se da će jednom morat primijeniti i silu. Dragane, samo nemoj da ostanu vidljive modrice, znaš da bi to štetilo mojoj harijeri nasljednice Nine Smorić! Preporučam da sljedeći put pripremiš mokre novine! Det vil du.

Ovo je za tebe hani bani:




Post scrotum: greškom vam zabranih komentiranje! ne,ne, ja nisam audrey! eo otkočih!

Znate kad?

Kad dođete doma u 2 sata iza midnajta i užasnuto shvatite da ste popodne bacili posteljinu u pranje no ne i uzeli novu.. A nova stoji ni manje ni više nego u sobi vaših roditelja.

E onda se nađete u neobranom grojzu...

Imajuć na umu da je gluvo doba noći ter da su vam roditelji još uvijek u vitalnim godinama seksualne activia aktivnosti, progutate gvalju jer vas samo jedna bijela vrata dijele od vječne obilježenosti i urezane the slike u vaš id, ego i superego za vijeke vjekova. Amen.

Onda malo po sobi baltazarski šetate razmišljajuć kako se doviti novonastaloj situaciji.

Ma kud puklo da puklo! Nemrem spavat bez posteljine!

U hodniku lupite nogom u ormar, kao baj eksident, ne bi li dotični shvatili da ste tu, da ste budni jel, pa pripitomili akciju.

Obavite kupaonske radosti i cijelo vrijeme vas jebe vešmašina jer od njenog zvrndanja kurca ne čujete događa li se išta ili, molimtebože, ništa.

Eh..onda lijepo zalegnete pred televiziju i uz Radmilu – majstoricu tarota i astrologžinju na novoj tv čekate da vešmašina odvrti centrifugu jer ćete tek tad u miru i tišini, metodom prisluškivanja vulgaris, moći razaznat bivaju li vam staratelji u koitalnom klinču.

Radmila govori ženi, čita joj iz lap topa njenu tarotnu kartu ličnosti il šta već:

OOOOOO dolino suza!

Ubila ženu u pojam.. Al bar joj je dala ideju za sutrašnji ručak..ono, kajaznam..treba gledat pozitivno..

Pas mater, centrifuga fakat traje. I traje.

O živote!

Onda preispitujete svoje svjetonazore i možebitnu malograđanštinu ter neokonzervatizam u sebi jer šta sad, jebiga..pa nisam ni ja nastala od latica ruža..nit su me ptičurine nosale..znamo princip..ključ – brava.. U čemu je onda problem?

Da..znam, glupava sam..pa fala svim svetima da mi ćaća još uvijek stavlja mater u prvi plan ispod sebe..al nekako ne želim biti svjedokom tog krupnog plana.

Srećom ništa nije vječno i svemu dođe kraj, svemu oproštaj pa tako i mojoj centrifugzi..

Opreznim korakom, poput nika praskatona, priljubih se uz vrata, ne čuh ništa te skupih sva muda koja imam i u nadi da su to jedina muda koja ću večeras vidjet, žestoko pokucah njekoliko puta!

Ako su do sad spavali, više nisu.

Ako su do sad izmjenjisali fluide, više ne.

Od šoka..

Zbog mjera predostrožnosti, zažmirila sam na jedno oko, na drugo stavila lijevu ruku, a desnom mlatila po zraku poput sljepice da se ne zapizdim u nešto. Dočepavši se u mraku ormara prema poznatom algoritmu kretanja po dotičnoj sobi, sva presretna izvukla sam šlifer, jastučnicu i plahtu i glavom bez obzira izjurila vanka!

Houli manouli!

Ne ponovilo se!

Kako je majka moja, moja majka jedna multitalentovana omnigenijalka, ništa ljudsko njoj strano nije!

Pa tako ni rukomet!

Majstor belosvecki! Prvorazredni!

I dok ćaća blago nezainteresirano tumara po kuhinji, vođen jednim jedinim porivom otvara kredence, ladice, frižider, pa opet naizmjence isto, tražeć nešto čime će razdvojiti svoj sljepljeni želučić, dotle moja roditeljica, sva nabrijana sjedi na trosjedu upiljenih očiju u te ve i gorljivo prati razvoj situvacije na parketu!

Pas mater!!! Di je Vori? Ne vidim ga! Šta radi tu na sredini?! Tu ga ovi drže, jebem im! Gle, gle, gle ih! On se cijelo vrijeme samo mora borit i kefat s njima! Joooooo!

Ćale uviđa da je vrag odnijo šalu (i da nosi pradu, je tak mile?) ter odlučuje otić na tavan po par kobaja. Šta će. Reže kruv, reže 'baju, pogledava prema telki, pa prema ženi svojoj, a ona sva uznemirena:

Bamuvragmater! Nenenene, on treba bit tu dolje u ovom ćošku! Tu desno! Od tud on najbolje zabija!

Glava obitelji nakon toga, ugodno zasićen suhim dnevnim obrokom, sprema stolnjak, trese mrvice u sudoper, stavlja ostatke kobasce u plastičnoprozirnu dvokilčanu vrećicu, pere nož i dasku..(sve to mamina 25godišnja škola..)

Za to vrijeme mater moja sva unesena:

TOOOOOO! Vidiš kako je Vori zabio? A? Si vidla? Jesam ja rekla! Vidi kako je sav lepi!


...

...


Da. Mojoj mami je Igor Vori sav lepi.

Taj krumpirastoliki čovjek!!

Nije ni čudo da je i moj ukus i sukus ujeban i spojeban..to je jasno i razvidno ko e=mcnakvadrat.. Kako će i bit normalan uz vaki uzor-role-model...

Eh..geni, geni, cum-eni..

...


I da, mogla sam se dić i starom speć, kajaznam, jaja na oko, al uživanje u ovom nesvakidašnjem prizoru onemogućilo je cijelu moju vokaciju dobre kćeri!

Nekad je ostajanje doma uz svoje matorce najbolji odabir večernje zabave!

Neki tamo čudni ljudi čudnog imena rekli mi da se češće seksaju u staračkom domu nego što ja ovdje nešto napišem.. Kad bacim ovlaš pogled ulijevo gore na kalendarče, hm, nije to ni tako daleko od istine.. A i vjerojatno u staračkom domu ima više seksa nego u mom životu trenutno.. No nećemo po bolnim mi ranama ljutim travama mlatit. Ni pincetom dizat tek sasušenu krastu.. Dovoljno je šta svrbi jebemlijojmater. I ne da mi mira.

Pred sat vremena došli rezultati zadnjeg mi ispita. Padoh govno. Jebem li im tri silosa žita, a na svakom zrnu žita po tri pizde materine!

Padoh ga i zbog Njega... Spojebo mi centralnu koncentraciju i bacio me u potpuni disbalans! Opšti haos. U kojem guštam ko prase u blatu.

Lijepo reko Beigbeder. Ovo je veličanstvena katastrofa. Znam da se zalijećem u zid i svejedno ubrzavam; srljam u propast s osmijehom na usnama.

...

On puni svaku moju poru.

On širi moj um do neslućenih granica..

On širi i moje srce do neslućenih granica..

Zbog njega mi se..sve..

Izrigaću se sad od te patetike. Majkemi. Al ne mogu si pomoć.

On je moja inspiracija, zajebancija, evaluacija, aprecijacija, deprivacija...

On me rastavlja na paramparčad. I cepa moj vazduh na kiseonik i vodonik.

On je program mog kompjutera...koji me apgrejda sa onim šta nemam..

Reko mi da sam jorgovan. I govori pametno moje.. I cvijete propupali.. I kolokutorice moja.. I čini mi se da vjeruje u mene više nego ja sama u sebe.. I kad kaže da sam škrtača i vaka i naka..men milo..

Škaklja me iznutra.

Nekad to škakljanje pari ko pred gripu..kad te sve svrbi u predjelu prsa..nije neugodno..ali ne piše dobro..piši kući propalo..

Jer...

On je moj kondicional..

I u tome je cijeli jeb. Zajeb.

...

.

....



No, maknimo se na časak od toga.

...

Nego, jel se od opće tjeskobe može dobit muskulfiber? Može, može, vjerujte meni.. Ne mogu čak ni jest..što je, gurmanu i izjelici poput mene, apsolutno neprihvatljivo i za ne povjerovat. Ipak dolijala sam nekim metodama i tehnikama isključivanja dijela mozga zaduženog za brigu na nekih pet-deset minuta i onda u tom periodu trpam sve šta mi dođe pod ruku.

No. Uz sve to, čak sam i smršavila. Čiko Čir u mom želučeku je valjda proradio pa poput crne rupe proždire sve u se, na se i poda se..

Ne znam. Ne znam. Simonica je stara ko i ja..i poglečte kak je već uspješna!

A ja povresita Rosa Salvahe samo patim od senzorne preopterećenosti..što izvana, što iznutra.. Više drugo, nego prvo.

Osjećam se ko auto trula višnja. Više trula nego višnja.

Kad smo kod auta...jaooo....problem imah.. Počelo mi se spuštat sjedalo moje vozačko! Samo od sebe! Da, znam, ni ja nisam vjerovala da se nešto može spuštat ispod moje brkoomastiteljske, oble, tople pozadine. Al eto. Događa se. I najboljima. Tako uvijek valjda treba reć kad se spusti. Žuži rekla. Uz to da treba dat pikice. To već znamo.

Uglavnom.

Probleme sa lambda sondom i alternatorom na mojoj bivšoj partnerici Škodovićki rješavao je moj očka. Ma konjička dva.

Sve probleme sa Opelušom, kaže, moram da rešim ja.

I tako se uputih u servis.

A kad tamo – kabum! Dočeko me gosn serviser! Ayyy! Karamba! Matori kit.. šarmer, al ne prekaljeni - manipulatorski, kao da je svjestan svog utjecaja na nejake djeve..nego nekako kakobivamrekla, magnetski.., ono, taki je i nemre si pomoć.. Mmm, stedmafin!

Uglavnom, čekala sam kitas od ručice 3 tjedna..da bi mi ju sad neki dan stavio..hm..nekako mi je i dalje čudna..pa jel moguće da me moj šarmantni serviser zajebo??

O Isuše!

Šta mi je? Šta mi je? Jel moguće da sam toliko slaba na taj muški rod?

Rekla mi frendica da ok, ja sam za zajebanciju, uvijek taf, sve kul, sve pet, al zapravo duboko u sebi želim biti swept away...i kaže da sam jedna nježna, osjećajna dušica...makar to ne pokazujem...

Hm..

Dala mi mislit..

Teška mi ovo tema...

Skrenimo na križanju staze..svi se zvijeri paze..

Nešto mi se Thompson danas provlači kroz čežnju biti mog posta.

A to pjesničko sebstvo me upravo sjeti na moje nedavno otkrivenje! Otkrivenje! Apokalipsa! Sa našeg balkona..rezolucija perfektna, kristalan sound, surround all around when it hits the ground…

Jeste li, o jeste li, ma sigurno niste znali, da, DA, DA...

...

Jeste spremni na ovo veliko otkriće?

...

Vuco je devedesetih pokrao Tončija Huljića!!!

Muno mu pjesmu!

Zdrpio!

Mazno!

Cssss....

Neki dan vozim se u autu i čuh na radiju Magazin...1989...Ljilja bigliše..

Ne teku rijeke, ptice ne lete
još nekog čeeeka
nevjesta jedna nevjenčana
nedjelja nedooočekana
jedna duša ubogaaa...

Mmm...sjeti me na moje najnježnije dane..ali..ali..nešto mi čudno..baca mi to na nešto..muči me..i inače me muče stvari koje ne mogu odmah dokučit..nisam navikla da me mozak ne služi..pogotovo kad su takve pizdarije u pitanju..

I ja mislim.. I mislim.. Ko Baltazar..

Kad ja tamo, a ono međutim!!!

Domislim!

Pa da! Pa to je Vuco! Jebomepas ako nije!

Dođem doma, Google, ovo ono, i eto ti ga na..

Kaput mi trošan
Srce mi vosak
Rastopilo se

Ti si ga dušo svojim zvala
Ti si mu draga pripadala
Jednom se davno zaklela

Nedjelje ove krenulo loše
Rekla si zbogom

Htjela bi nešto
Još da kažeš
Zar i na kraju
Da me lažeš
Bježi zlato od mene

Ostavi me, ostavi me
Samo idi i pusti me
Teška mi je nedjelja
Nemam šešir da ti mahnem
Nemam zraka da udahnem
Malo da se odmorim

Nit za ljubav
Nit za sreću
Bez tebe se borit neću
Eeeeeeeeeeeeeeej nedjelja nedjelja
Život mi ukrala

Dagadagadaaajjjdaadaaaaaa....

Album iz '93. 4 godine nakon barba Tonćija.. Čak je ostavio i isti dan u pjesmi! Nedjelju! Valjda jer je to neki kao najdepresivniji dan..

Eto.

Znam. Šok. Nevjerica.

Evo vam link na Magazin. I pjevajte Vucine stihove uz Ljilju! Pašu ko budali šamar! Jesam vam rekla!

Jest. Vucini stihovi su kudikamo bolniji...znam...

A onda nakon svega, izmolite 3 Očenaša, ispričajte se Euterpi, operite usta sapunom i klečite golih koljena 20 minuta na kuruzi u ćošku zbog ovakve izdaje vlastitog dobrog ukusa u glazbi...

Naslov ovog posta je iz njegove predsjedničke kampanje.. Možda i nije neki glazbenik, al smo se lijepo zajebali kad nismo onomad htjeli glasat za njega kao precednika. Eo nam ga na sad.

Ne bi mi uz njega stezali remenje. I prosili da Putin, Europa il tko već prdne malo plina.

Eh. Mi Hrvati.