djecko

ponedjeljak, 16.10.2006.

Evo Tamara me natjerala da napišem nastavak ovog posta, pa sam samo za nju pročito još dve knjige:-)

2 MALI PRINC (Antonie de Saint Exupery)

Knjiga o kojoj ne treba previše pričat (ili pisat u ovom slučaju:-)) Avion se sruši u pustinji i pilot, dok pokušava popraviti motor, upoznaje malog princa. Jedna od rjetkih knjiga koje sam pročitao više puta i svaki put je drugačije svati, nešto novo vidim u njoj. Najviše mi se svidio dio u kojem lisica uči malog princa da ga pripitomi i dio kada nailazi na vrt ruža. Neki smatraju da je pisac sve to stvarno doživio tj, da je halucinirao od vrućine i žeđi.

1 CELETINSKO PROROČANSTVO (James Redfield)

Definitivno najbolja knjiga koju sam ikada pročitao. Književni nema pretjeranu vrednost, ali pisana je u suradnji sa psilolozima, sociolozima, povjesničarima i raznim drugim znananstvenicima. Radnja prati čovjeka koji je neobičnim spletom okolnosti upao u pustolovinu života i traži drevne rukopise sastavljene od devet uvida. U knjizi se ne može odrediti najbolji dio. Opisano je mnogo manje poznatih stvari iz svakodnevnog života. Slučajnosti, sličnosti, borbe za energiju... treba napomenuti da je printan u privatnoj nakladi i da se prodavao u manjim knjiarama sve dok ga 1994. nije otkupila nakladnička kuća Warner i tada je postao svjetski hit. Knjigu treba obavezno pročitati.

uživajte!

- 10:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 20.09.2006.

knjige

Evo idem se malo pravit pametan pa pokazat da ponekad i čitam nešto šta nisu stripovi:-)
Evo mojih 5 najboljih knjiga


5. Sarantinski mozaik (Gay Gavriel Kay)

Ovo su zapravo dvije knjige. Prva, odjedriti u Saran radnja prati putovanje mozaičara rodne zemlje Rodije do Saranta. Druga konjiga, gospodar careva. Prati klimava politička zbivanja u Sarantu. Rodja predstavlja propalo Zapadno Rimsko Carstvo, a Sarant predstavlja Bizant na vrhunci slave. Uz religiske odnose zapada (rimokatolicizam), istoka (pravoslavlje), i pustinjskih naroda (muslimani) govori se i o tome kako svaki pojedinac, koliko god malen on naizgled bio, može promjeniti svjet, a to je i najvažnija poruka djela


4. Divlji konj (Božidar Prosenjak)
Knjigu sam pročitao još u sedmom razredu i jako me se dojmila (sad sam je ponovo uzeo čitati:-)) priča prati život jednog konja, od njegovih lutanja divljinom, do pripitomljavanja i slave hipodroma. U liku divljeg konja može se pronaći svako. Dio koji me se najviše dojmio jest onaj o četiri protivnika. To su protivnici svakog čovjeka: STRAH, OSJEĆAJ MANJE VREDNOSTI, KRIVNJA i MRŽNJA. Oni nas koče u našem napredovanju u društvu, poslu, školi… isto tako, ako se vraćamo istim putovima morat ćemo se suočit s istim neprijateljima


3. Don od tromđe (Višnja Stahuljak)

Još jedno sedmorazredno štivo, knjiga jako slična Divljem konju samo što je u središtu radnje pas, šarplaninac. Priča mi je za nijansu bolja od divljeg konja jer se više posvećuje pitanjima djetinjstva, razlike između ljubavi i strasti… najveće vrednosti knjige za mene su to što se govori kako sve može biti pripitomljeno ako se s njime postupa na pravi način (ponavljam: šarplaninac, vjerjojatno najkrvoločnija pasmina) i oštra kritika prema novcu (pas Don nikada nije mogao svatiti zašto su ljudima papiri toliko bitni, i to se provlači kroz cjelu knjigu). Kritiziraju se i još mnoga obilježja našeg društva.


Ovo bi bilo dosta za sad jer mislim da se velikoj većini ne da čitati ovoliki post pa ću nastaviti u idućem postu

uživajte!!!

- 23:15 - Komentari (39) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.09.2006.

samokritiziranje

Da li ste ikada imali potrebu da nekoga šprdate? I pri tome ne mislim na nekog profesora nego na stvarnu osobu:-) meni se u zadnje vreme to događa. Kad god vidim jednu djevojku (no name), jednostavno ju moram šprdat, moram nasvaku njenu rječ reć da je glupa ili da je krava.
I rećete da sam stoka. I jesam stoka, znam, ali ne mogu si pomoći. To mi je duhovna hrana.
Ne radi drugome ono što ne želiš dadrugi rade tebi… znam i to, i trudim se, ali nekad si jednostavno ne mogu pomoć
Uživajte

- 16:47 - Komentari (34) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

poligon za osiječki parkour

Evo ovaj put nemam kritiku i neslaganje prema cjelom svjetu, ovaj put sam vesel.
Polako se vraćam parkouru. Zapravo nisam nikad ni prestao (a mislim da nikada ni neću) ja sam koristio parkour kad god sam mogao, smo nisam dolazio na treninge (ipak ja živim Bogu iza nogu:-))
Parkour mi je postao život. Sada oko sebe samo tražim izazove i prepreke za savladati. Kretanje mi je postalo lakše. Naučio sam odvagati šta mogu napraviti a šta ne.
I ko kaže daslobodne aktivnosti loše utječu na učenje. Kupio sam knjige (za one koji mene poznaju to je samo po sebi velik pomak) danas počinjem sa učenjem. Prvi put nakon više od godinu dana ja ću učit.
I za kraj, čuo sam da će vojska dati svoj poligon na korištenje onima koji treniraju parkour. Glasina, ali ovih dana sam sklon optimizmu
Uživajte

- 16:47 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 05.09.2006.

ljubav prema neznancu

Evo mene opet. Razlog dužeg izbivanja je bilo jedno neugodno iskustvo vezano uz prijateljstvo s bloga.
Uvjek sam se pitao kako se neko može zaljubiti u osobu koju poznaje nekih pet dana, alisad mi to izgleda sasvim normalno. Sad se pitam kako se neko može zaljubiti u osobu koju ni ne poznaje. Sve što zna o toj osobi je šta je reko ili napiso o sebi. Ne zna mu karakter, ne zna kako izgleda, ne zna da li laže…
I onda ta ljubav postane opsesija. Svakodnevni višesatni pozivi. Telefon non-stop zvoni. Pokušaš je se rješit, preti da će se ubit. Planira pobjeć od kuće da te vidi.
Postoje psihijatri, i trebalo bi se uvest redovan psihijatriski pregled, da se pokuša pomoći tim osobama. Ovako, samo štete sebi i drugima…
Uživajte!

- 20:51 - Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2006.

prosvjetljen

Evo jedno vreme nisam bio aktivan. Malo sam nešto radio, malo mi se nije dalo i tako malo po malo mene nema.
Planirao sam danas pisati o nekoj sasvim desetoj stvari al sinoćni doživljaj me natjerao da promjenim mišljenje: naiđem na dva lika di su se pokačili. Jedan mi prijatelj a drugi brat prijateljice. Prijatelj mi pijan a ovaj drugi se činio trezan. Počeli se šakat i odma sam se našao među njima, rašireni ruku, dlanova naslonjeni na njihova prsa. Nije to kao u onim istočnjačkim filmovima, pognute glave i smirenog pogleda. Bilo je to nasred ceste i dobro sam gledo dali će me spucat jedan ili drugi, ili će nas sve zajedno pokupit auto. I tako sa stojim par minuta pokušavajući smirit situaciju i onda mi sinulo: BOLI ME KURAC
Za svu pijanu stoku, boli me kurac! Za sve koji su propustili treću, petu ili desetu šansu, boli me kurac! Za lažna prijateljstva, boli me kurac, za sve koji se hoće ubit, boli me kurac! Za kukavice i lažne patriote, boli me kurac! I na kraju za sve koji se osjećaju prozvano, boli me kurac!

- 22:29 - Komentari (38) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.06.2006.

NAJEBAH

Ovo iz naslova baš i nije nešto stano za mene, ali ima razlike. Najebah ni kriv ni dužan.
U sredu naveče smo otišli na ekskurziju, avratili se sinoć oko jedanaest. Spavali smo u Bratislavi. Prvu veče se gledala utakmica. Imali smo dosta pića. Hrvatska nije prošla i raja je bila malo razočarana. ja sam otišao s jednom djevojkom i pričao s njom. Pričali smo do nekih tri sata (samo pričali, šta se to sa mnom događa:-)) Sutra ujutro sam čuo da je bio puun kurac sranja. Skoro smo deportirani kući. Krivci: Varvodić, Momo, Juretić i Zub. Reko sam di sam bio, al to profesoricu nije pretjerano tangisalo. Zabrana odlaska na maturalac. Nema veze.
Sutradan predveče sam otišao u trgovinu. Kad sam došao natrag čuo sam da se gađalo pjenom za brijanje. Među glavnim osumnjičenima sam bio i je. Rekao sam da sam bio u trgovini ali profa mi baš nije vjerovala. Nema veze. Može mi jedno zabranit maturalac, al to je već napravila:-)

- 19:52 - Komentari (60) - Isprintaj - #

srijeda, 21.06.2006.

idoli

Svi se ljudi rode kao individue ali ih 95% umre kao kopija.
Više nisam siguran od koga sam to čuo al učinilo mi se jako pametno. I što sam više razmišljao o tome, više sam uviđao da je to istina. svi imaju neke idole čijim putom sljepo idu i pokušavaju biti kao oni pa time gube vlastiti identitet.
1 medijski idoli. Obično su glumci pjevači i slično tome. Stvaraju komlekse u vezi izgleda. Zbog medija se anoreksija počela smatrati ljepotom. Isto mladi počinju misliti da će i oni postati slavni i bogati. Da su sve oči uprete u njih. Postaju umišljeni i uobraženi, a ako i svate da su živjeli u zabludi bit će previše razočarani za neki daljni uspjeh
2 ulični idoli. Obično klinci vide idola u nekom starijem dečku jer on može raditi šta oće i njega svi boje jer je istuko par likova. Ali obično je istina da je on obična kukavica koja se boji u sukob s nekim i koji će prodati svoje prijatelje. Loš utjecaj takvih idola je što potječe nasilje, droge i slična sranja. Također postoji velika mogućnost da će klinci zagledani u njega, kad svate kakav je zapravo, i sami postati lažovi i kukavice.

- 16:32 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2006.

licemjerstvo u obliku fudbala

Evo neću više pisati ništa zbunjujuće nego ću se vratit kritičnom razmišljanju:-)
Inače ne pratim fudbal, ali u ovo vreme ga ne možeš ne primjetit. A ono šta sam primjetio je da je naše društvo strašno licemjerno. Pogledajte samo reklame.svi su u dresovima, sa zastavama, vole Hrvatsku. Ali kada prođe prvenstvo, bit će kao i prije. Šta onda se više ne voli državu, i ne ponosi se nacionalnim identitetom. To su za mene sranja. Ako voliš to šta si Hrvat, voli to uvjek a ne samo kad imaš koristi od toga.
I još ne mogu svatit još jednu stvar. Koja je veza između piva i fudbala. Između piva i sporta uopšte. Još nisam vidio nekog da izađe na tren pijan. I zašto pravi navijač mora bit pijan. Ne bi li pravi navijač trebao biti onaj koji se zanima za taj sport a ne onaj koji nije u stanju da gleda.
Ali šta ja znam o tome. Vjerovatno nikada neću uočit čari fudbala.

- 20:17 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.06.2006.

otvorene oči

Došao je kraj. Kad se pogleda unazad i sve sračuna, svati se da sam podbacio. Ne samo kao učenik nego i kao čovjek.
Uništio sam si ocjene. Nije tako strašno. Ponašanje u školi je bilo neprimjereno. To se i očekivalo. Ali ono van škole, to je ono ozbiljno.
Odbijao sam ljude oko sebe, živio sam u svjetu mašte. Kad mi nešto nije bilo po volji, odlučio sam se na, ne osvetu, već odmazdu. Učinio sam previše štete tim ponašanjem, a učinio bi i više da se juče nije dogodilo nešto što mi je otvorilo oči.
Put u Neum je otkazan. Svi su bili žalosni. Ja sam se zamislio. Razmišljao sam o svojoj pohlepi. Želio sam sve i zaboravio na svoju potragu. Trebalo se ići početkom osmog mjeseca. Imao sam puno dogovora i poslova koje je tad trebalo obaviti u to vreme. Sve sam to zanemario, prekršio sam obećanja. Šta mi se dogodilo? Kako sam se toliko promjenio? Ali ta sitnica mi je otvorila oči. Odlučio sam sve to nadoknaditi.
A moja bitka… neću odustati, ali više neću da ih tražim. Sve će doći u svoje vreme. Kada dođu ja ću biti spreman. I sve će biti kako treba da bude.
I na kraju se izvinjavam se što je tekst malo zbunjujuć.

- 10:39 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moj mail

  • momo123@net.hr
    Za sve one koji nemaju pametnijeg posla ili me kojim čudom trebaju neka se jave:-)