četvrtak, 26.07.2012.
Sačuvati ono što je bitno
Jedna priča pripovijeda o brodu koji je doživio brodolom i putnici su se našli na čamcu za spašavanje. Među ostalima prepoznaju se dva karakteristična lika. Jedan je izgubljen i obezglavljen, jer je na potonulom brodu ostalo sve što je imao: zlato, diplome i povelje, novac i drugi vrijedni predmeti. Drugi je miran s nadom da će sve biti dobro i zahvalan što se spasio, tim više što sve što je vrijedno nosi sa sobom: znanje, mudrost, kulturu, pravednost i pored sebe je vidio sve ljude s broda koji su se spasili, a među njima i svoju najdraže.
Sv. Pavao nas opominje da živimo dostojno života na koji smo pozvani, a taj se nalazi da u poniznosti i blagosti ne izgubimo pogled s onoga što je doista važno i u životu bitno. Bitno za život je ono što ne propada i što se ne gubi niti nestaje čak ni kada “brod tone“. Ono vrijedno je u nama, a to pronalazimo u našoj otvorenosti za Boga: “Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Ef 4, 4-5)
Je li moguće u današnjem svijetu graditi takvo jedinstvo, kada je gotovo nemoguće nabrojiti sve izvore iz kojih čovjek današnjega vremena može crpiti ponude odgovora na pitanja što je bitno. U takvoj situaciju čovjek može postati toliko samosvjestan da iz svoje, ma koliko ograničene percepcije, pronađe objašnjenja za svoje postupke i postupke drugih ljudi, za način kako funkcionira svijet i malo pomalo postaje siguran da je on u stanju držati “kormilo vlastitog života“. Takva će sigurnost trajati dok se ne dogodi brodolom i dok ne izgubi one sigurnosti koje su mu davale toliko samopouzdanja, te bude prisiljen preispitati što je doista bitno.
Sigurnost ljudskog života nalazi se jedino u Bogu, zato kada njemu dopuštamo da vodi “lađu našega života“, možemo biti sigurni da nikada nećemo izgubiti iz vida ono što je bitno, a što nam i u vremenima oluje, ali i onda kada oluja nije niti na vidiku, daje jedan siguran pogled prema horizontu našega života.
„Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.“ (1Kor 13,12-13)
Objavljeno u 22:16 • Komentari (2) • Isprintaj • #
