petak, 15.10.2010.

Čije je vrijeme?

Jutro je, i to jesensko. Dok pišem, razmišljam o vama koji čitate ovaj tekst i o tome, u kojoj ćete vi situaciji pronaći vremena i odlučiti da pročitate ove riječi. Možda nećete stići pročitati ove riječi, jer vas je netko već prekinuo ili vam se čini da ovaj članak baš i nije odgovor na vaše očekivanje. U svakom slučaju, ako ste čitajući stigli do ovog retka, želim vam reći hvala; što želite da i na ovaj način dođe do vas poneka poticajna riječ. Što nastojite dio svog vremena posvetiti zajedničkom razmišljanju o nekoj temi, koja se na ovaj ili onaj način provlači na ovom blogu: “Kao djeca svjetlosti hodite“.
Vrijeme prolazi. Razmišljate li kada o prolaznosti vremena i o tome, čije je zapravo vrijeme? Čovjek je upravitelj vremena, ali ne i njegov gospodar. Mi ne možemo znati koliko je vremena darovano svakome od nas, ali možemo učiti njime upravljati i pri tome zadovoljno i radosno živjeti. Pretpostavka za to nalazi se u nastojanju da vrijeme koristimo za vlastitu izgradnju u radu, molitvi, razmišljanju, zabavi, odmoru... Svako naše djelovanje ne treba biti samo sebi svrhom, nego nas voditi prema nečem novom i velikom, prema zahvalnosti Bogu, koji je gospodar vremena i koji nas učini dionicima trenutka u kojemu možemo činiti dobro.
Pogledamo li na sat i promotrimo kako se kazaljka koja pokazuje sekunde pomiče, možemo se prisjetiti da je svaki otkucaj jedinstven i neponovljiv. U čitavoj povijesti od kada postoji vrijeme, taj se otkucaj dogodio samo jednom. I mi imamo priliku neke od takvih trenutaka provesti u miru sa samima sobom i s Bogom, zatim s drugim ljudima… Je li u ovome razmišljanju suvišno postaviti si pitanje: koliko neponovljivih trenutaka i otkucaja sata nam ode uzalud? Kada bismo pokušali svaki trenutak života proživjeti svjesno, sigurno bismo vrijeme koje nam je darovano provodili kvalitetnije. Nama ne pripada ni prošlost ni budućnost, nego sadašnjost, u kojoj možemo učiniti dobro, možemo djelovati tako, da u budućnosti ne žalimo za prokockanim vremenom.
U svojem izlaganju o psalmima, sv. Augustin govori da onaj tko ljubi, ne boji se prolaznosti i približavanju Gospodnjeg dolaska, jer jasno je da vrijeme ne možemo zaustaviti i da nam svima prolazi. No, otvorenost ljudskog srca za Boga, otkriva bogatstvo i ljepotu vremena u kojemu živimo i u kojemu smo pozvani djelovati kao njegova djeca, kao što čitamo u Psalmu: “Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda.“ Prihvatimo zato poticaj da svaki trenutak nastojimo ispuniti samo onime što je dobro i plemenito.
P.S.
Vjerujem da su riječi koje ste ovdje pročitali bile poticaj na razmišljanje o kvalitetnom življenju sadašnjeg trenutka i da vam nisam uzalud oduzeo vaše vrijeme.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 12:39 • Komentari (6) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se