petak, 16.07.2010.

Vrijeme za važnog gosta

Razmišljajući nad tekstom iz Evanđelja o Isusovom posjetu Marti i Mariji u Betaniju, dolazi mi misao na jedan detalj, koji rijetko uočavamo. U Isusovo vrijeme, nije bilo današnjih mogućnosti komunikacije, pa je vrlo vjerojatno da je Isus iznenadio sestre svojim posjetom. One, međutim sa svime staju, ostavljaju svoje poslove i posvećuju se gostu svaka na svoj način. Mogu i nas poučiti, da ne zaboravimo u danu stati na nekoliko trenutaka da bi ih posvetili Njemu. Možemo mu pričati o svemu, kao što je to opisao pjesnik Nikola Šop (1904-1983):

POZIV DRAGOM ISUSU

O Isuse kako bih volio, kada bi se
udostojo da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.

Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.

Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš uči.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.

Pričao bih ti uz dim obične cigare,
O svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare
O kako drugi uvijek nose haljine nove.

I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.

Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.

O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 21:31 • Komentari (9) • Isprintaj#

petak, 09.07.2010.

Izgubljeni i pronađeni život

“Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Mt 10,38) U ovim Isusovim riječima često osjećamo nelagodu, jer nam se čini u prvi tren da Isus oduzima svaku našu nadu za radošću. Svatko želi sačuvati svoj život. Možda bismo mogli reći Isusu da promijeni ili preispita što je zapravo želio reći. No, kao i uvijek i u ovim riječima Isus je vrlo jasan. Isus nas ovim riječima želi osloboditi od nas samih, to jest od naše sebičnosti u kojima često vidimo jedino sebe i tražimo samo vlastito zadovoljstvo. Čovjek se ne može ostvariti sebično usmjeren samo na sebe. Ostvarujemo se u odnosima s drugima ljudima, s Bogom. U tome se nalazi ono naše svakodnevno umiranje svojim sebičnim željama, radi nečeg većeg i vrijednijeg. Tako će roditelji često žrtvovati svoju komotnost da bi djeci bilo bolje... Brinuti se za stare i nemoćne također zahtjeva žrtvu i odricanje. No upravo u takvim situacijama čovjek pronalazi sam sebe i smisao svojeg postojanja, čija je punina u Bogu i u vječnosti. Isusove riječi potiču nas da ustrajemo u tome, jer nam on ne oduzima radost, nego nas uči kako da je dijelomo s drugima. On nam ne oduzima ljubav, nego nas uči da se ljubav ostvaruje jedino kad je darujemo. Ne oduzima nam život, nego nad daje da ga živimo u punini.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 19:35 • Komentari (9) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se