petak, 16.07.2010.
Vrijeme za važnog gosta
Razmišljajući nad tekstom iz Evanđelja o Isusovom posjetu Marti i Mariji u Betaniju, dolazi mi misao na jedan detalj, koji rijetko uočavamo. U Isusovo vrijeme, nije bilo današnjih mogućnosti komunikacije, pa je vrlo vjerojatno da je Isus iznenadio sestre svojim posjetom. One, međutim sa svime staju, ostavljaju svoje poslove i posvećuju se gostu svaka na svoj način. Mogu i nas poučiti, da ne zaboravimo u danu stati na nekoliko trenutaka da bi ih posvetili Njemu. Možemo mu pričati o svemu, kao što je to opisao pjesnik Nikola Šop (1904-1983):
POZIV DRAGOM ISUSU
O Isuse kako bih volio, kada bi se
udostojo da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.
Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš uči.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.
Pričao bih ti uz dim obične cigare,
O svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare
O kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.
Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.
Objavljeno u 21:31 • Komentari (9) • Isprintaj • #
