utorak, 10.11.2009.

Izgubljeni zavičaj

Za vrijeme studentskih dana u Zagrebu često sam odlazio u jedan centar za fotokopiranje da bi umnožio skripte profesora ili note pjesama koje smo pjevali u zboru. U spomenutom centru za fotokopiranje uvijek bi mi zapela za oko ploča na kojoj su bile izvješene različite misli. Cedulje s kratkim tekstovima stavljali bi na ploču radnici centra, ali oni koji su dolazili. S vremena na vrijeme ploču bi ispraznili, jer je postala prenatrpana. Jedan list ipak je uvijek ostao i zapeo mi za oko. Na njemu je pisalo: ''Zavičaj je vrt, čije ljepote postajemo svjesni tek kad izađemo iz njega.''
Sjećanje na tu misao izblijedilo je s vremenom, dok prije nekoliko dana nisam istu misao pročitao u jednom članku, koji mi je opet vratio lijepa sjećanja na studentske dane.
Ta misao čini mi se toliko duboka i toliko istinita da sam imao potrebu prenijeti vam je. Zavičaj u ovoj misli ne mora značiti samo mjesto iz kojeg potječemo, nego i neke vrijednosti koje živimo i darove koje posjedujemo. Njih također počinjemo cijeniti tek kad osjećamo da ih gubimo ili da su ugrožene.
Uzmimo na primjer, naše zdravlje o kojemu često ne vodimo računa do onog trenutka kad ne postane narušeno. Možemo u tom kontekstu govoriti i o prijateljstvu, obitelji, o uzajamnosti u odnosima, prihvaćenosti u društvu…
Osim spomenutih vrijednosti želio bih staviti naglasak i na unutarnji mir, koji je vrlo važan i jedan od temelja za uspostavljenje iskrenih odnosa. Ponekad imam dojam da naš unutarnji mir nije samo zavičaj iz kojega smo izašli, nego štoviše i stvarnost za koju kao da smo i zaboravili da je moguća. Ima li čovjek današnjice vremena za traženje unutarnjeg mira? Pogoduju li tome okolnosti života u kojima se nalazimo: u stalnoj strci i neprestanom stresu? Svatko od nas može na svoj način odgovoriti na spomenuta pitanja, koja nisu postavljena kao provokacija koja iziskuje opravdavanje ili iznalaženje razloga zbog kojih nemamo vremena za sebe. Više od toga, želio bih da to bude jedan mali poticaj da se podsjetimo na tu vrijednost.
U Psalmu 62 čitamo: ''Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.'' (Ps 62,6-7) Ne zaboravimo na Isusove riječi: ''Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.'' (Mt 28,20) Pronađimo vremena da u Njemu pronalazimo ''zavičaj svog mira''.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 09:50 • Komentari (8) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com